- 1 -              Rev 594/2023-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 594/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. I., OIB: … , iz S., zastupanog po punomoćniku A. K., odvjetniku u S., protiv 1-tuženika Grada Splita, OIB: … , S., zastupanog po punomoćnici J. V., dipl. pravnici, zaposlenoj kod 1- tuženika, i 2-tuženika V. d.d., OIB: … , Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-578/2021-6 od 29. lipnja 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-20/2017 od 11. siječnja 2018., u sjednici održanoj 22. studenog 2023.

 

p r e s u d i o   j e:

 

              I. Prihvaća se revizija tužitelja i preinačuje se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-578/2021-6 od 29. lipnja 2021. i sudi:

 

              „Odbija se žalba I-tuženika Grada Splita i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-20/2017 od 11. siječnja 2018. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo I-tuženiku Gradu Splitu u roku od 8 dana na ime izgubljene zarade, solidarno s 2-tuženikom isplatiti tužitelju iznos od 492.191,61 kn sa zateznim kamatama obračunatim za razdoblje od 1. ožujka 1993. do 31. prosinca 2007. po stopi propisanoj Zakonom o visini stope zatezne kamate (NN 53/91), odnosno Zakonom o zateznim kamatama (NN 28/96) i važećom uredbom o visini stope zatezne kamate, a za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a koje kamate teku:

- na dio od 71,115 kn počevši od 1. 03. 1993.g.,

- na dio od 231,12 kn od 1.04.1993.g.,

- na dio od 203,285 kn od 1.05.1993.g.,

- na dio od 194,92 kn od 1.06.1993.g.,

- na dio od 156,19 kn od 1.07.1993.g.,

- na dio od 129,275kn od 1.08.1993.g.,

- na dio od 80,07 kn od 1.09.1993.g.,

- na dio od 71,235 kn od 1.10.1993.g.,

- na dio od 21,135 kn od 1.11.1993.g.,

- na dio od 2,185 kn od 1.12.1993.g.,

- na dio od 8,39 kn od 1.01.1994.g.,

- na dio od 516,25 kn od 1.02.1994.g.,

- na dio od 496,82 kn od 1.03.1994.g.,

- na dio od 531,24 kn od 1.04.1994.g.,

- na dio od 516,25 kn od 1.05.1994.g.,

- na dio od 553,85 kn od 1.06.1994.g.,

- na dio od 551,495 kn od 1.07.1994.g.,

- na dio od 560,66 kn od 1.08.1994.g.,

- na dio od 572,67 kn od 1.09.1994.g.,

- na dio od 607,865 kn od 1.10.1994.g.,

- na dio od 565,90 kn od 1.11.1994.g.,

- na dio od 719,255 kn od 1.12.1994.g.,

- na dio od 850,90 kn od 1.01.1995.g.,

- na dio od 921,015 kn od 1.02.1995.g.,

- na dio od 834,335 kn od 1.03.1995.g.,

- na dio od 871,985 kn od 1.04.1995.g.,

- na dio od 871,985 kn od 1.05.1995.g.,

- na dio od 871,985 kn od 1.06.1995.g.,

- na dio od 836,195 kn od 1.07.1995.g.,

- na dio od 834,755 kn od 1.08.1995.g.,

- na dio od 834,755 kn od 1.09.1995.g.,

- na dio od 834,755 kn od 1.10.1995.g.,

- na dio od 798,525 kn od 1.11.1995.g.,

- na dio od 806,647 kn od 1.12.1995.g.,

- na dio od 834,755 kn od 1.01.1996.g.,

- na dio od 826,805 kn od 1.02.1996.g.,

- na dio od 826,805 kn od 1.03.1996.g.,

- na dio od 648,155 kn od 1.04.1996.g.,

- na dio od 918,34 kn od 1.05.1996.g.,

- na dio od 837,645 kn od 1.06.1996.g.,

- na dio od 793,60 kn od 1.07.1996.g.,

- na dio od 887,63 kn od 1.08.1996.g.,

- na dio od 849,99 kn od 1.09.1996.g.,

- na dio od 819,075 kn od 1.10.1996.g.,

- na dio od 828,325 kn od 1.11.1996.g.,

- na dio od 852,25 kn od 1.12.1996.g.,

- na dio od 959,105 kn od 1.01.1997.g.,

- na dio od 973,815 kn od 1.02.1997.g.,

- na dio od 973,815 kn od 1.03.1997.g.,

- na dio od 973,815 kn od 1.04.1997.g.,

- na dio od 1.174,38 kn od 1.05.1997.g.,

- na dio od 1.545,805 kn od 1.06.1997.g.,

- na dio od 2.021,75 kn od 1.07.1997.g.,

- na dio od 1.699,725 kn od 1.08.1997.g.,

- na dio od 1.509,86 kn od 1.09.1997.g.,

- na dio od 1.825,03 kn od 1.10.1997.g.,

- na dio od 1.525,425 kn od 1.11.1997.g.,

- na dio od 1.247,78 kn od 1.12.1997.g.,

- na dio od 1.317,43 kn od 1.01.1998.g.,

- na dio od 1.427,47 kn od 1.02.1998.g.,

- na dio od 1.425,085 kn od 1.03.1998.g.,

- na dio od 1.532,49 kn od 1.04.1998.g.,

- na dio od 1.439,92 kn od 1.05.1998.g.,

- na dio od 1.358,885 kn od 1.06.1998.g.,

- na dio od 1.493,06 kn od 1.07.1998.g.,

- na dio od 1.796,465 kn od 1.08.1998.g.,

- na dio od 2.019,155 kn od 1.09.1998.g.,

- na dio od 1.960,275 kn od 1.10.1998.g.,

- na dio od 2.061,35 kn od 1.11.1998.g.,

- na dio od 2.112,585 kn od 1.12.1998.g.,

- na dio od 2.272,115 kn od 1.01.1999.g.,

- na dio od 2.375,27 kn od 1.02.1999.g.,

- na dio od 1.880,175 kn od 1.03.1999.g.,

- na dio od 1.859,025 kn od 1.04.1999.g.,

- na dio od 2.114,76 kn od 1.05.1999.g.,

- na dio od 2.149,715 kn od 1.06.1999.g.,

- na dio od 2.285,205 kn od 1.07.1999.g.,

- na dio od 2.314,925 kn od 1.08.1999.g.,

- na dio od 2.591,31 kn od 1.09.1999.g.,

- na dio od 2.195,335 kn od 1.10.1999.g.,

- na dio od 2.003,69 kn od 1.11.1999.g.,

- na dio od 2.436,63 kn od 1.12.1999.g.,

- na dio od 2.364,155 kn od 1.01.2000.g.,

- na dio od 2.733,31 kn od 1.02. 2000.g.,

- na dio od 2.285,01 kn od 1.03. 2000.g.,

- na dio od 2.132,12 kn od 1.04. 2000.g.,

- na dio od 2.567,51 kn od 1.05. 2000.g.,

- na dio od 2.107,095 kn od 1.06. 2000.g.,

- na dio od 2.736,615 kn od 1.07. 2000.g.,

- na dio od 2.491,085 kn od 1.08. 2000.g.,

- na dio od 2.944,815 kn od 1.09. 2000.g.,

- na dio od 3.107,25 kn od 1.10. 2000.g.,

- na dio od 2.530,05 kn od 1.11. 2000.g.,

- na dio od 2.560,995 kn od 1.12. 2000.g.,

- na dio od 2.837,145 kn od 1.01. 2001.g.,

- na dio od 2.458,13 kn od 1.02. 2001.g.,

- na dio od 1.127,82 kn od 1.03. 2001.g.,

- na dio od 1.941,675 kn od 1.04. 2001.g.,

- na dio od 2.520,03 kn od 1.05. 2001.g.,

- na dio od 2.419,80 kn od 1.06. 2001.g.,

- na dio od 2.295,945 kn od 1.07. 2001.g.,

- na dio od 2.457,365 kn od 1.08. 2001.g.,

- na dio od 2.880,235 kn od 1.09. 2001.g.,

- na dio od 2.530,11 kn od 1.10. 2001.g.,

- na dio od 2.167,77 kn od 1.11. 2001.g.,

- na dio od 2.384,005 kn od 1.12. 2001.g.,

- na dio od 2.641,57 kn od 1.01. 2002.g.,

- na dio od 1.987,17 kn od 1.02. 2002.g.,

- na dio od 2.272,505 kn od 1.03. 2002.g.,

- na dio od 2.549,57 kn od 1.04. 2002.g.,

- na dio od 2.147,055 kn od 1.05. 2002.g.,

- na dio od 2.329,46 kn od 1.06. 2002.g.,

- na dio od 3.111,665 kn od 1.07. 2002.g.,

- na dio od 2.220,915 kn od 1.08. 2002.g.,

- na dio od 2.406,665 kn od 1.09. 2002.g.,

- na dio od 2.228,985 kn od 1.10. 2002.g.,

- na dio od 2.362,025 kn od 1.11. 2002.g.,

- na dio od 2.193,35 kn od 1.12. 2002.g.,

- na dio od 2.338,475 kn od 1.01. 2003.g.,

- na dio od 2.415,565 kn od 1.02. 2003.g.,

- na dio od 2.345,63 kn od 1.03. 2003.g.,

- na dio od 3.303,26 kn od 1.04. 2003.g.,

- na dio od 1.628,365 kn od 1.05. 2003.g.,

- na dio od 3.015,215 kn od 1.06. 2003.g.,

- na dio od 2.396,235 kn od 1.07. 2003.g.,

- na dio od 2.382,245 kn od 1.08. 2003.g.,

- na dio od 4.151,37 kn od 1.09. 2003.g.,

- na dio od 2.130,31 kn od 1.10. 2003.g.,

- na dio od 2.233,795 kn od 1.11. 2003.g.,

- na dio od 2.451,415 kn od 1.12. 2003.g.,

- na dio od 2.335,465 kn od 1.01. 2004.g.,

- na dio od 2.450,005 kn od 1.02. 2004.g.,

- na dio od 2.470,785 kn od 1.03. 2004.g.,

- na dio od 2.274,775 kn od 1.04. 2004.g.,

- na dio od 3.045,15 kn od 1.05. 2004.g.,

- na dio od 2.686,225 kn od 1.06. 2004.g.,

- na dio od 2.834,935 kn od 1.07. 2004.g.,

- na dio od 2.864,395 kn od 1.08. 2004.g.,

- na dio od 2.412,845 kn od 1.09. 2004.g.,

- na dio od 2.426,325 kn od 1.10. 2004.g.,

- na dio od 2.658,79 kn od 1.11. 2004.g.,

- na dio od 2.810,06 kn od 1.12. 2004.g.,

- na dio od 2.442,585 kn od 1.01. 2005.g.,

- na dio od 2.536,56 kn od 1.02. 2005.g.,

- na dio od 2.453,755 kn od 1.03. 2005.g.,

- na dio od 2.517,105 kn od 1.04. 2005.g.,

- na dio od 2.616,67 kn od 1.05. 2005.g.,

- na dio od 2.703,765 kn od 1.06. 2005.g.,

- na dio od 2.589,945 kn od 1.07. 2005.g.,

- na dio od 3.042,39 kn od 1.08. 2005.g.,

- na dio od 2.551,21 kn od 1.09. 2005.g.,

- na dio od 2.602,90 kn od 1.10. 2005.g.,

- na dio od 2.719,545 kn od 1.11. 2005.g.,

- na dio od 2.690,00 kn od 1.12. 2005.g.,

- na dio od 3.096,24 kn od 1.01. 2006.g.,

- na dio od 2.866,455 kn od 1.02. 2006.g.,

- na dio od 2.433,93 kn od 1.03. 2006.g.,

- na dio od 1.500,93 kn od 1.04. 2006.g.,

- na dio od 2.789,605 kn od 1.05. 2006.g.,

- na dio od 2.309,91 kn od 1.06. 2006.g.,

- na dio od 2.381,585 kn od 1.07. 2006.g.,

- na dio od 2.975,02 kn od 1.08. 2006.g.,

- na dio od 2.753,41 kn od 1.09. 2006.g.,

- na dio od 3.141,705 kn od 1.10. 2006.g.,

- na dio od 2.499,235 kn od 1.11. 2006.g.,

- na dio od 2.784,47 kn od 1.12. 2006.g.,

- na dio od 2.935,175 kn od 1.01. 2007.g.,

- na dio od 2.349,66 kn od 1.02. 2007.g.,

- na dio od 2.375,87 kn od 1.03. 2007.g.,

- na dio od 2.398,415 kn od 1.04. 2007.g.,

- na dio od 2.773,96 kn od 1.05. 2007.g.,

- na dio od 2.338,285 kn od 1.06. 2007.g.,

- na dio od 3.384,92 kn od 1.07. 2007.g.,

- na dio od 3.019,93 kn od 1.08. 2007.g.,

- na dio od 2.743,345 kn od 1.09. 2007.g.,

- na dio od 3.116,715 kn od 1.10. 2007.g.,

- na dio od 2.788,52 kn od 1.11. 2007.g.,

- na dio od 2.918,23 kn od 1.12. 2007.g.,

- na dio od 2.516,03 kn od 1.01. 2008.g.,

- na dio od 3.893,215 kn od 1.02. 2008.g.,

- na dio od 3.261,485 kn od 1.03. 2008.g.,

- na dio od 3.442,825 kn od 1.04. 2008.g.,

- na dio od 3.302,66 kn od 1.05. 2008.g.,

- na dio od 3.047,785 kn od 1.06. 2008.g.,

- na dio od 4.273,11 kn od 1.07. 2008.g.,

- na dio od 3.269,80 kn od 1.08. 2008.g.,

- na dio od 3.507,985 kn od 1.09. 2008.g.,

- na dio od 3.163,66 kn od 1.10. 2008.g.,

- na dio od 2.873,335 kn od 1.11. 2008.g.,

- na dio od 3.535,855 kn od 1.12. 2008.g.,

- na dio od 3.101,56 kn od 1.01. 2009.g.,

- na dio od 3.815,07 kn od 1.02. 2009.g.,

- na dio od 2.922,17 kn od 1.03. 2009.g.,

- na dio od 2.786,965 kn od 1.04. 2009.g.,

- na dio od 4.065,295 kn od 1.05. 2009.g.,

- na dio od 3.681,805 kn od 1.06. 2009.g.,

- na dio od 3.110,82 kn od 1.07. 2009.g.,

- na dio od 3.238,575 kn od 1.08. 2009.g.,

- na dio od 3.462,06 kn od 1.09. 2009.g.,

- na dio od 3.075,535 kn od 1.10. 2009.g.,

- na dio od 3.112,385 kn od 1.11. 2009.g.,

- na dio od 4.558,17 kn od 1.12. 2009.g.,

- na dio od 3.205,765 kn od 1.01. 2010.g.,

- na dio od 3.241,35 kn od 1.02. 2010.g.,

- na dio od 2.843,815 kn od 1.03. 2010.g.,

- na dio od 2.938,415 kn od 1.04. 2010.g.,

- na dio od 3.142,585 kn od 1.05. 2010.g.,

- na dio od 3.174,485 kn od 1.06. 2010.g.,

- na dio od 3.325,665 kn od 1.07. 2010.g.,

- na dio od 4.818,44 kn od 1.08. 2010.g.,

- na dio od 3.464,18 kn od 1.09. 2010.g.,

- na dio od 3.186,735 kn od 1.10. 2010.g.,

- na dio od 3.392,26 kn od 1.11. 2010.g.,

- na dio od 3.348,785 kn od 1.12. 2010.g.,

- na dio od 3.291,885 kn od 1.01. 2011.g.,

- na dio od 3.284,10 kn od 1.02. 2011.g.,

- na dio od 2.995,965 kn od 1.03. 2011.g.,

- na dio od 3.248,715 kn od 1.04. 2011.g.,

- na dio od 3.202,765 kn od 1.05. 2011.g.,

- na dio od 3.098,295 kn od 1.06. 2011.g.,

- na dio od 3.535,08 kn od 1.07. 2011.g.,

- na dio od 3.241,24 kn od 1.08. 2011.g.,

- na dio od 3.447,02 kn od 1.09. 2011.g.,

- na dio od 2.784,41 kn od 1.10. 2011.g.,

- na dio od 3.421,93 kn od 1.11. 2011.g.,

pa sve do isplate, kao i u odluci o troškovima parničnog postupka u dijelu kojim je naloženo 1-tuženiku Gradu Splitu, u roku od 8 dana, solidarno s 2-tuženikom naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 123.154,69 kn.“

 

              II. Nalaže se 1-tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava revizije u iznosu od 1.866,41 EUR (14.062,50 kn) u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima solidarno isplatiti tužitelju na ime izgubljene zarade iznos od 984.389,19 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne mjesečne iznose od dospijeća do isplate, kako je to pobliže određeno u izreci presude pod točkom I. Nadalje, naloženo je tuženicima solidarno naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 255.147,25 kn, dok je za više zatraženi iznos od 77.251,38 kn zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom poslovni broj Gž R-527/2018 od 30. kolovoza 2018. djelomično je odbijena, a djelomično prihvaćena žalba 1-tuženika Grada Splita te je pobijana presuda preinačena u dijelu točke I. u kojem je tuženicima naložena solidarna isplata na ime izgubljene zarade te odlučeno o troškovima postupka (točka III. izreke) i u tom dijelu je suđeno:

"I. Dužan je tuženik pod 1. Grad Split, u roku od 8 dana na ime izgubljene zarade, solidarno s tuženikom pod 2. V. d.d. isplatiti tužitelju iznos od 492.197,58 kuna, zajedno sa zateznim kamatama obračunima za razdoblje od 1. ožujka 1993. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi propisanoj Zakonom o visini stope zatezne kamate (NN 53/91), odnosno Zakonom o zateznim kamatama (NN 28/96) i važećom Uredbom o visini stope zatezne kamate, a za razdoblje od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvaćanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %  poena, a koje kamate teku na pojedinačne iznose (kako je navedeno pod točkom I.),

 

dok se za više dosuđeni iznos od 492.191,61 kuna tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na ovog tuženika odbija kao neosnovan.

 

II. Dužan je tuženik pod 1. Grad Split u roku od 8 dana solidarno s tuženikom pod 2. V. d.d. naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 131.992,56 kuna dok se za više dosuđeni iznos troška od 123.154,69 kuna u odnosu na ovog tuženika zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan."

 

3. Presudom poslovni broj Rev-112/2019-2 od 10. ožujka 2021. Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio je kao neosnovanu reviziju 1-tuženika podnesenu protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-527/2018-2 od 30. kolovoza  2018. u dosuđujućem dijelu pod točkom I.I. izreke. Dakle, u odnosu na 1-tuženika postala je pravomoćna presuda Pr-20/17 za iznos od 492.197,58 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose, kao i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka za iznos od 131.992,56 kn.

 

3.1. Rješenjem poslovni broj Rev-112/2019-2 od 10. ožujka 2021. Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvatio je reviziju tužitelja, ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu broj Gž R-527/2018-2 od 30. kolovoza  2018. u dijelu pod točkom I.I. izreke kojim je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 492.191,61 kn, kao i odluku o troškovima postupka u dijelu pod točkom II. izreke kojom je odbijen zahtjev tužitelja da mu 1-tuženik s 2-tuženikom solidarno naknadi parnični trošak u iznosu 123.154,69 kn i predmet je u tom dijelu vraćen drugom vijeću drugostupanjskog suda na ponovno suđenje te je odlučeno da će se o troškovima postupka u povodu revizije odlučit u konačnoj odluci.

 

4. Potom je drugostupanjski sud pobijanom presudom prihvatio žalbu 1-tuženika Grada Splita i preinačio presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, tako da je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu na ime izgubljene zarade, solidarno s 2-tuženikom za iznos od 492.191,61 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je pobliže određeno pod točkom I. izreke presude. Nadalje, odbijen je zahtjev tužitelja da mu 1-tuženik Grad Split solidarno s 2-tuženikom V. d.d. naknadi parnični trošak u iznosu od 146.873,44 kn.

 

5. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4671/2021-3 od 25. siječnja 2023. dopustio tužitelju podnošenje revizije protiv pobijane drugostupanjske presude zbog pitanja: 

 

              "Može li sud u parničnom postupku, kad utvrdi da je činjenično stanje drugačije od onog koje je glede istih činjenica utvrdilo nadležno upravno tijelo u prethodno provedenom i pravomoćno okončanom upravnom postupku, u kojem stranka nije imala mogućnosti pobijati utvrđenja upravnog tijela na glavnoj raspravi pred nadležnim upravnim sudom, na tako utvrđenom (drugačijem) činjeničnom stanju temeljiti svoju odluku ili je parnični sud u tom slučaju vezan za pravomoćnu odluku upravnog tijela?".

 

6. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP), zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže preinačenje pobijane presude u pobijanom dijelu i prihvaćanje tužbenog zahtjeva u cijelosti, uz naknadu mu troškova parničnog postupka, kao i troškove ove i prethodne revizije, podredno ukidanje drugostupanjske odluke u pobijanom dijelu i vraćanje predmeta na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu.

 

7. 1-tuženik u odgovoru na reviziju predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu. Pritom navodi da je 2-tuženik V. d.d. Z. brisan iz sudskog registra rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-18/4376-1 od 26. veljače 2018.

 

8. Revizija je osnovana.

 

9. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja da mu 1-tuženik solidarno s 2-tuženikom naknadi materijalnu štetu po osnovi izgubljene zarade za razdoblje od veljače 1993. do listopada 2011. u iznosu 984.389,19 kn s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne mjesečne iznose, koju je tužitelj pretrpio kada je kao profesionalni vatrogasac, zaposlen kod Vatrogasne brigade Općine S., ozlijeđen na radu u štetnom događaju od 7. listopada 1981. izvodeći vježbu skakanja na uskočni zračni jastuk na poligonu za vježbanje u krugu Vatrogasne brigade Općine S. s 4. kata vatrogasnog tornja, zbog koje ozljede je tužitelj umirovljen.

 

10. U predmetnom parničnom postupku je u odnosu na 1-tuženika pravomoćna odluka za isplatu (solidarno) iznosa izgubljene zarade u iznosu od 492.197,58 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose te za naknadu mu troškova parničnog postupka (solidarno) u iznosu od 131.992,56 kn, dok je za 2-tuženika postala pravomoćna odluka za isplatu (solidarno) iznosa 948.389,19 kn (protekom roka za žalbu protiv prvostupanjske odluke P-245/1994 od 16. travnja 2012., obzirom 2-tuženik nije podnio žalbu protiv navedene presude).

 

11. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena u ovom stadiju postupka sporno je u suštini je li parnični sud vezan odlukom donesenom u upravnom postupku glede uzroka umirovljenja tužitelja ili je u parnici dopušteno dokazivati uzročno posljedičnu vezu.

 

12. Nakon donošenja revizijske odluke broj Rev-x-438/14-2 od 19. studenoga 2014., više nisu sporne odlučne činjenice da je tužitelj, kao profesionalni vatrogasac, radio kod tadašnje Vatrogasne brigade Općine S., da je 7. listopada 1981. doživio ozljedu na radu izvodeći vježbu skakanja s 4. kata vatrogasnog tornja na uskočni zračni jastuk na poligonu za vježbanje u krugu Vatrogasne brigade Općine S., da je 2-tuženik, odnosno njegov pravni prednik bio organizator i demonstrator vježbe skakanja na uskočni zračni jastuk čiji proizvođač je bila tadašnja RO K., da kod skakanja tužitelja s 4. kata vatrogasnog tornja na uskočni zračni jastuk predstavnik 2-tuženika nije otvorio zračnice na uskočnom zračnom jastuku radi amortiziranja pada s veće visine, da je tužitelj u štetnom događaju zadobio tjelesnu ozljedu vratne kralježnice u vidu prijeloma vratnog kralješka, da je kod tužitelja zbog ozljeđivanja u ovom štetnom događaju došlo do oštećenja leđne moždine s oštećenjem perifernih živaca dvostrano, da je tužitelju smanjena životna aktivnost u omjeru od ukupno 44%, da je tužitelju rješenjem RF MIORH broj IN 52831 od 3. ožujka 1993. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti i to zbog ozljede na radu u omjeru od 50% te zbog bolesti u omjeru od 50%.

 

13. Iz obrazloženja presude ovoga suda broj Rev-x-438/2014 proizlazi da su sudovi, odlučujući o 1-tuženikovom prigovoru promašene pasivne legitimacije te o odgovornosti za štetu, pravilno primijenili materijalno pravo i to odredbe čl. 208. Zakona o udruženom radu ("Službeni list SFRJ" broj 53/76, dalje: ZUR) te odredbe čl. 1. st. 2. čl. 8., čl. 31., čl. 33., čl. 84. u vezi s čl. 83. Zakona o zaštiti od požara ("Narodne novine", broj 11/91 – pročišćeni tekst, koji u sebi obuhvaća Zakon o zaštiti od požara objavljen u "Narodnim novinama", broj 50/77, 47/89 i 59/90) iz kojeg proizlazi da su vatrogasne brigade Općine S. u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja bile organizirane i financirane od Općine S., kao društveno-političke zajednice te da je 1-tuženik Grad Split ujedno pravni slijednik Općine S., odnosno osnivač Vatrogasne postrojbe, koji odgovara tužitelju na temelju odredbe članka 208. ZUR uz solidarnu odgovornost 2-tuženika, kao imatelja opasne stvari i organizatora demonstracije skakanja na odskočni zračni jastuk, u smislu odredbe čl. 173. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) u svezi s odredbom čl. 174. i 176. ZOO s obzirom da je u konkretnom slučaju došlo do štete nastale u svezi s opasnom stvari.

 

14. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva za naknadu materijalne štete po osnovi izgubljene zarade prvostupanjski sud je (uvažavajući pravno shvaćanje i uputu revizijskog suda danu u odluci broj Rev-x-438/14, da je u ponovljenom postupku potrebno utvrditi postoji li uzročna veza između ozljeda koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju i njegove nesposobnosti za rad, a time i nastale štete koju trpi u vidu izgubljene zarade), na temelju odlučnih činjenica utvrđenih dokazima izvedenim tijekom ponovljenog postupka zaključio da je gubitak tužiteljeve radne sposobnosti isključivo posljedica ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju, kao i posljedice proizašle iz iste, u smislu psihoneuroze i promjena na kompletnoj kralježnici, a da kasnije utvrđena dijagnoza ulceroznog kolitisa, odnosno upalna bolest crijeva, ne može biti dovedena u vezu s predmetnim štetnim događajem i da ta bolest ne predstavlja pravno relevantni uzrok umirovljenja tužitelja.

 

15. Ocjena je drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je tužitelju dosudio cjelokupni iznos tražene naknade štete iz razloga što iz stanja spisa proizlazi da je kod tužitelja nastao gubitak sposobnosti za rad i da je razlog invalidskog umirovljenja tužitelja u omjeru od 50% bolest i 50% ozljeda na radu. Drugostupanjski sud ocjenjuje da je prema dosadašnjoj sudskoj praksi sud vezan donesenim pravomoćnim rješenjem nadležnog upravnog tijela, u ovom slučaju rješenjem RF MIORH-a od 3. ožujka 1993., jer je istim kao prethodno pravno pitanje u smislu odredbe čl. 12. ZPP riješen omjer odgovornosti tuženika za štetu koju trpi tužitelj. Stoga da nije pravilno prvostupanjski sud zaključio da postoji uzročna veza između gubitka sposobnosti za rad tužitelja uzrokovana nezgodom na radu s njegovim umirovljenjem u omjeru od 100% i da je 1-tuženik s 2-tuženikom u tom omjeru obvezan naknaditi štetu koju tužitelju trpi.  Prema ocjeni suda drugog stupnja tužitelju pripada pravo na naknadu štetu u omjeru od 50% po traženoj osnovi jer je kod tužitelja prema rješenju ex RF MIORH-a od 3. ožujka 1993. o umirovljenju tužitelja gubitak radne sposobnosti uvjetovan dijelom bolešću, a dijelom zbog ozljede na radu, pa tuženici odgovaraju tužitelju za štetu zbog gubitka u primanjima uzrokovanih odlaskom u invalidsku mirovinu u dijelu u kojem je razlog umirovljenja ozljeda na radu (50%).

 

16. Ovaj sud je izrazio pravno shvaćanje u odluci poslovni broj Revt 469/2017 od 11. ožujka 2020. gdje je između ostalog rečeno: „Niti činjenica da je parnični sud vezan za odluku upravnog tijela o umirovljenju osiguranika tužitelja u granicama njezine pravomoćnosti i za činjenična utvrđenja u toj odluci, ne ograničava sud da u novoj parnici utvrđuje uzročnu vezu između ozljeda pretrpljenih u prometnoj nezgodi i štete radi koje je isplaćena invalidska mirovina. Svojom odlukom naime, on ne bi rješavao nešto inkompatibilno s onim što je već odlučilo nadležno upravno tijelo budući da u ovom predmetu nema identiteta predmeta s ranijim upravnim postupkom (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-350/2006 od 20. svibnja 2008.).“

 

17. Slično ovaj sud i u odluci poslovni broj Rev-x 165/2016 od 7. ožujka 2017. gdje je rečeno: „Nije u pravu tužitelj kada smatra da je sud u ovom postupku bio vezan Rješenjem tužitelja od. 1. ožujka 1999. i to u pogledu postojanja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja iz 1970. i prijevremenog umirovljenja B. M. Naime, tim Rješenjem (donesenim na temelju odredbe čl. 105. i 110. ZMO) odlučeno je tek o pravu B. M. na invalidsku mirovinu. Tim Rješenjem nije odlučeno o odgovornosti za predmetnu štetu, pa dakle niti o jednoj od pretpostavki odštetne odgovornosti tj. o postojanju uzročno-posljedične veze između šetnog događaja iz 1970. godine i prijevremenog umirovljenja B. M.“

 

18. Također je ovaj sud u odluci Rev-1261/2021-2 od 2. veljače 2022. zauzeo shvaćanje da parnični sud nije vezan odlukom donesenom u upravnom postupku glede uzroka umirovljenja osiguranika tužitelja te je dopušteno u parnici dokazivati  uzročno-posljedičnu vezu.

 

19. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je utvrdio da postoji uzročna veza između ozljeda koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju i gubitka radne sposobnosti tužitelja i time nastale štete koju tužitelj trpi u vidu izgubljene zarade, obzirom je utvrđeno da je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu kako zbog ozljede na radu tako i zbog bolesti, s time da su te bolesti (psihoneuroze i promjena na kompletnoj kralježnici) isključiva posljedica predmetne ozljede na radu.

 

20. Prema tome odgovor na postavljeno pitanje glasi:

„parnični sud nije vezan odlukom donesenom u upravnom postupku glede uzroka umirovljenja te je dopušteno u parnici dokazivati postojanje uzročne veze između ozljeda koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju i gubitka radne sposobnosti tužitelja i time nastale štete koju tužitelj trpi u vidu izgubljene zarade.“ Rješenjem o priznavanju prava na mirovinu ne odlučuje se o odgovornosti za štetu, pa niti o jednoj od pretpostavki odštetne odgovornosti tj. o postojanju uzročno-posljedične veze između šetnog događaja i razloga umirovljenja.

 

21. Slijedom svega navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.

 

22. Obzirom da je tužitelj u reviziji zahtijevao i naknadu troška sastava revizije kao i sastava prijedloga za dopuštenje revizije s kojom je u cijelosti uspio, pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 166. st. 2. ZPP valjalo mu je priznati trošak sastava revizije sukladno vrijednosti predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske odluke prema Tbr. 7.1 u vezi Tbr. 10.6 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22). Na taj način tužitelju za sastav revizije pripada 750 bodova vrijednosti 1 boda 15 kn (Tbr. 50.), što iznosi 11.250,00 kn čemu treba pribrojiti 25% PDV-a (Tbr. 42.) što iznosi daljnjih 2.812,50 kn ili ukupno 1.866,41 EUR/14.062,50 kn. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovog Zakona (1EUR=7.53450).

 

Zagreb, 22. studenog 2023.