Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžmp-7/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek-Šabijan, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog UP i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog UP podnesenima protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 6. veljače 2025. broj Kmp-1/2025., u sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog UP kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Karlovcu od 6. veljače 2025. broj Kmp- 1/2025. optuženi ZP i optuženi ĆP proglašeni su krivima i to optuženi ZP da je u stjecaju počinio šest kaznenih djela protiv imovine – razbojništvom iz članka 230. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanih pod točkama 1., 2. 3. 4. i 6. izreke pobijane presude, a kažnjivih po članku 230. stavak 2. KZ/11., te kazneno djelo razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavak 1. KZ/11. u vezi s člankom 34. KZ/11., činjenično i pravno opisanog pod točkom 5. izreke pobijane presude, a kažnjivog po članku 230. stavak 1. KZ/11. sve u vezi s člankom 51. KZ/11., a optuženi ĆP kazneno djelo protiv imovine – razbojništvom iz članka 230. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog pod točkom 6. izreke pobijane presude, a kažnjivog po članku 230. stavak 2. KZ/1., pa se optuženom UP za kaznena djela pod točkama 1., 2., 3., 4. i 6. izreke na temelju članka 230. stavak 2. KZ/11. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od tri godine za svako kazneno djelo, a za kazneno djelo pod točkom 5. izreke na temelju članka 230. stavak 1. KZ/11. u vezi s člankom 51. KZ/11. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od jedne godine. Na temelju članka 58. stavak 1. KZ/11. optuženom UP se opoziva uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Karlovcu broj Kmp-13/2022. od 12. siječnja 2023., pravomoćne 12. siječnja 2023. te se iz presude uzima kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci te se optuženi ZP uz primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom UP se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 16. veljače 2024. pa nadalje. Optuženi ĆP se za kazneno djelo pod točkom 6. izreke na temelju članka 230. stavak 2. KZ/11. u vezi s člankom 48. stavak 2. KZ/11. i 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine te se na temelju članka 56. stavaka 1., 2. i 3. KZ/11. optuženom IP izriče uvjetna osuda pa se kazna na koju je optuženi ĆP osuđen, neće izvršiti ako optuženi ĆP u vremenu provjeravanja u trajanju od pet godina ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/.13, 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.) optuženi ZP, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], dužan je na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti oštećenom trgovačkom društvu Gavranović d.o.o. iz [adresa], [osobni identifikacijski broj] iznos od 837,80 eura u roku od 15 dana, dok se sa preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećeno trgovačko društvo upućuje u parnicu.

3. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08. optuženi ZP, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i optuženi ĆP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužni su solidarno na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti osiguravajućem društvu Triglav osiguranje d.d. iz [adresa], [osobni identifikacijski broj] iznos od 391,84 eura, u roku od 15 dana, dok se sa preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećeno osiguravajuće društvo upućuje u parnicu.

4. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi ZP i optuženi ĆP u cijelosti se oslobađaju obveze naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. – 6. ZKP/08., te nagrade i nužnih izdataka postavljenih branitelja.

5. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik i to zbog odluke o kazni u odnosu na optuženog UP. Predlaže da se preinači pobijana presuda i da se optuženom UP izrekne jedinstvena kazna zatvora u duljem trajanju.

6. Optuženi ZP žali se po braniteljici Sandri Pleskini, odvjetnici u Karlovcu i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o imovinskopravnom zahtjevu. Predlaže da se preinači pobijana presuda u odnosu na optuženog UP odnosno da se ista ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

7. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi ZP u kojem predlaže da se u cijelosti odbije žalba Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu.

8. Spis je sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

9. Žalbe državnog odvjetnika i optuženog UP nisu osnovane.

10. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik istu ničim ne obrazlaže, niti navodi o kojoj bi se točno povredi radilo, već prigovara tome što je prvostupanjski sud odbio prijedlog za saslušanje majke, sestre i brata optuženika na okolnosti njegova karaktera i životnih uvjeta, koji su prethodili počinjenju kaznenih djela navodeći da je to bitno za odluku o kazni i primjenu zakonskih odredbi o ublažavanju kazne. Naime, istaknutim žalbenih navodima optuženik upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje kao i na odluku o kazni o čemu će biti više riječi u nastavku presude. Suprotno žalbenim navodima optuženika nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Naime, presuda sadrži sve razloge o svim odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi u presudi nisu ni nejasni niti u znatnoj mjeri proturječni. U pobijanoj presudi nema proturječnosti o razlozima o odlučnim činjenicama jer je prvostupanjski sud izveo dokaze na temelju kojih proizlazi zaključak da je optuženik počinio kaznena djela kako je to opisano u izreci pobijane presude, a potom je i obrazložio na osnovu kojih odlučnih činjenica je to zaključio. Nadalje, u konkretnom slučaju nisu utvrđene ni povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavaka 1. i 2. ZKP/08.

11. Suprotno žalbenim navodima optuženog UP činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno. Naime, ispravno je prvostupanjski sud odbio prijedlog optuženika da se ispitaju majka, sestra i brat optuženika na okolnosti njegovog karaktera i životnih prilika, ocjenjujući prijedlog nevažnim u smislu članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08. te ispravno obrazlažući da mišljenja članova obitelji o karakteru optuženika nisu relevantna, a što je sve ispravno navedeno pod točkom 6. pobijane presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Nadalje, nije paušalan ni pogrešan stav suda da se kod počinjenja kaznenih djela za koje se tereti ovaj optuženik radilo o pravom nožu, a ne o plastičnom nožu kako se to ističe žalbom, jer su ispitane svjedokinje MP, LP, JP, OP i AP iskazivale da je počinitelj prilikom počinjenja kaznenih djela pod točkama 1., 2., 3., 4. i 6. koja su navedena u izreci pobijane presude uporabio nož te upravo iz iskaza tih svjedokinja ni na koji način ne proizlazi sumnja da se nije radilo o pravom nožu, s obzirom da su ga iste jasno vidjele u rukama počinitelja. To iz razloga jer se počinitelj nalazio na maloj udaljenosti od svjedokinja, te uzimajući u obzir i veličine prostora trgovina gdje su počinjena kaznena djela, a što je razvidno i iz zapisnika o provedenim očevidima kako je sve ispravno obrazložio prvostupanjski sud. Nadalje, svjedokinje EP i AP su u svojim iskazima čak i precizirale da se radi o kuhinjskom nožu, slijedom čega je ispravno prvostupanjski sud zaključio da se radi o pravom, a ne o plastičnom nožu. Stoga, nije od značaja ni navod optuženika iznesen u žalbi da je tijekom ispitivanja u policiji ispitan bez branitelja, te da je tek na raspravi prilikom ispitivanja optuženik naveo da se u konkretnim slučajevima radilo o plastičnom, a ne o pravom nožu, jer iako je u policiji ispitan bez branitelja za kaznena djela za koja je obrana obavezna, za istaknuti je da se sukladno članku 10. ZKP/08. radi o postupku za teške oblike kaznenih djela iz nadležnosti županijskog suda, pa interes kaznenog progona i kažnjavanja počinitelja preteže nad povredom prava. Osim toga, prvostupanjski sud nije temeljio presudu jedino i isključivo na iskazu optuženika danom u policiji. Suprotno žalbenim navodima činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno ni u pogledu spornih iznosa otuđenog novca, jer su se i u odnosu na svote otuđenog novca svjedokinje decidirano izjasnile, dok je u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1. iznos utvrđen tijekom provođenja inventure te naznačen u imovinskopravnom zahtjevu. To je sve obrazloženo pod točkom 21. pobijane presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Slijedom svega iznesenoga činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno kako optuženik navodi u žalbi.

12. Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik navodi da je kazna izrečena optuženom UP preblaga i neprimjerena i kao takva neprikladna za postizanje očekivane svrhe kažnjavanja. Nadalje, navodi da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne precijenio značaj olakotnih okolnosti, a s druge strane nije u dovoljnoj mjeri vrednovao istaknute otegotne okolnosti. Navodi da se istaknuto žaljenje i kajanje optuženika ne može u tolikoj mjeri vrednovati olakotnim u kojoj mjeri mu je to priznao prvostupanjski sud te da je to moguće samo kod potpunog priznanja kaznenog djela, što kod optuženika nije slučaj, jer se prilikom ispitivanja pred državnim odvjetnikom optuženi ZP branio šutnjom. Stoga se ukazuje simptomatičnim, da je optuženik kajanje i žaljenje i djelomično priznanje izrazio tek na raspravi protekom roka od godinu dana, suočen s postojanjem dovoljne količine materijalnih i personalnih dokaza. Nadalje se navodi da je prvostupanjski sud propustio optuženiku cijeniti otegotnim njegov prethodni život jer je prethodno bio osuđen i zbog kaznenog djela iz članka 315. stavaka 1. i 2. KZ/11. te je sklon kršenju zakonskih normi. Također, navodi da je prvostupanjski sud propustio u potpunosti otegotnim cijeniti jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra zbog počinjenja kaznenih djela za koja se tereti pa slijedom svega navedenoga predlaže izricanje jedinstvene kazne zatvora u duljem trajanju, a sve kako bi se postigla i svrha kažnjavanja. Zbog odluke o kazni žali se i optuženi UP navodeći da prvostupanjski sud nije pravilno odmjerio kazne s obzirom na okolnosti koje utječu na to da kazna bude veća ili manja i da nisu primijenjene odredbe o ublažavanju kazne u odnosu na ovog optuženika, a u odnosu na drugog optuženika da su primijenjene te da mu kao olakotno nije cijenjeno što je otac djeteta, kao ni njegovo teško odrastanje, gubitak oca u ranim godinama života te izostanak podrške majke, odnosno ostatka obitelji, što da proizlazi iz socijalne anamneze.

13. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika i optuženika prvostupanjski sud je ispravno cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika. Naime, kao olakotne okolnosti prvostupanjski sud je cijenio i optuženikovo izraženo žaljenje i kajanje, njegovu mladu životnu dob te teške životne uvjete odrastanja koji se odnose na prethodni život optuženika, a s obzirom na izneseno mišljenje socijalnog pedagoga. Međutim, nije se moglo ni zanemariti da je isti prethodno osuđivan za kazneno djelo iz članka 315. stavaka 1. i 2. KZ/11. te da dosadašnje socio-zaštitne mjere nisu rezultirale promjenom u ponašanju optuženika. Kao otegotnim cijenjeno mu je da je u razdoblju od nepuna dva mjeseca počinio šest kaznenih djela što upućuje na upornost i ustrajnost u protupravnom ponašanju, da nije zaposlen, da nema primanja te je počinjenjem kaznenih djela pribavljao potrebna sredstva za život pa imajući u vidu da počinjena kaznena djela ne odudaraju od prosjeka, s obzirom na način, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio pojedinačne kazne za sva kaznena djela, odnosno za kaznena djela pod točkama 1., 2., 3., 4. i 6. kazne zatvora u trajanju od po tri godine za svako kazneno djelo, a za kazneno djelo pod točkom 5. izreke pobijane presude kaznu zatvora u trajanju od jedne godine te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od pet godina. Upravo ovako odmjerenom jedinstvenom kaznom zatvora i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ispuniti će se svrha kako generalne tako i specijalne prevencije te utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela, a i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja, čime će se ostvariti svrha kažnjavanja. U obzir treba uzeti i osobine ličnosti počinitelja što je ispravno prvostupanjski sud i cijenio i to u odnosu na mladu životnu dob počinitelja, kao i u odnosu na okolnosti optuženika u kojima je živio te počinjenje više kaznenih djela u kratkom vremenskom razdoblju. Stoga nisu osnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika obrana optuženika šutnjom, kao i kajanje u određenom stadiju postupka ne može se uzimati kao otegotna okolnost na strani optuženika.

13.1. Suprotno žalbenim navodima s obzirom da je optuženik počinio kaznena djela za koja se sada tereti za vrijeme roka kušnje iz uvjetne osude izrečene presudom Općinskog suda u Karlovcu broj Kmp-13/2022. od 12. siječnja 2023. ispravno je prvostupanjski sud optuženiku opozvao uvjetnu osudu te je uzeo kao utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci iz navedene presude pa je uz primjenu odredbi o stjecaju optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina koja kazna će i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda djelovati u svrhu specijalne i generalne prevencije. Zbog toga ni po mišljenju ovog drugostupanjskog suda nije opravdana primjena odredbi o ublažavanju kazne te su i u tom pravcu neosnovani žalbeni navodi optuženika.

14. Suprotno žalbenim navodima optuženika ispravno je prvostupanjski sud odlučio i u odnosu na dosuđeni imovinskopravni zahtjev, u odnosu na optuženog UP, kada mu je naloženo da će na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti oštećenom trgovačkom društvu Gavranović d.o.o. iznos od 837,80 eura, jer je upravo to utvrđeno tijekom svih provedenih dokaza u postupku što je sve obrazloženo pod točkom 28. pobijane presude koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Tako i u odnosu na imovinskopravni zahtjev osiguravajućeg društva Triglav, što je sve ispravno prvostupanjski sud obrazložio pod točkom 29. pobijane presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

15. Slijedom navedenoga kako ispitivanjem prvostupanjske presude nije utvrđeno da bi došlo do povrede iz članka 476. stavak 1. točki 1. i 2. ZKP/08. na koje sud pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo odlučiti kao u izreci, a sve na temelju članka 482. ZKP/08.

U Zagrebu 5. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Snježana Hrupek-Šabijan