Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Gž-175/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Prosenici, u pravnoj stvari tužitelja ABC, [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupano po direktoru SE, a on po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & partneri d.o.o., sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Dunji Belaić Goleš, odvjetnici iz Zagreba, Sveti Duh 2, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika ČE protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv- 653/2021-32 od 20. prosinca 2024., 5. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika ČE kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-653/2021-32 od 20. prosinca 2024. pod toč. I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba poslovni broj Ovrv-2624/2020 od 12. ožujka 2020. u dijelu kojim se nalaže tuženiku ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju ABC, [adresa], [osobni identifikacijski broj] iznos od 92,60 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 30,76 EUR od 2. srpnja 2019.,

-na iznos od 32,95 EUR od 24. srpnja 2019.,

-na iznos od 28,89 EUR od 24. kolovoza 2019.

do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba poslovni broj Ovrv-2624/2020 od 12. ožujka 2020. u dijelu kojim se nalaže tuženiku ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju ABC, [adresa], [osobni identifikacijski broj] iznos od 102,91 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 37,01 EUR od 5. listopada 2019.,

-na iznos od 30,92 EUR od 30. listopada 2019.

-na iznos od 34,98 EUR od 27. studenoga 2019., te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. I. i III. izreke žalbu je izjavio tuženik IE zbog bitne povrede odredaba postupka, a posebice zbog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka te predlaže drugostupanjskom sudu ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje, podredno, preinačiti istu presudu na način da u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja i obveže tužitelja na naknadu tuženiku troškova parničnog postupka, kao i troškova ovog žalbenog postupka. Tuženik navodi da je pobijana presuda nezakonita u točki I. izreke i da je prvostupanjski sud prilikom donošenja te odluke počinio bitne povrede odredaba postupka čime je onemogućeno ostvarivanje načela ustavnosti i zakonitosti i načela traženja istine. Navodi da sud prvog stupnja u obrazloženju svoje odluke s pozivom na zakonske odredbe utvrđuje tuženikovu obvezu plaćanja komunalne usluge opskrbe vodom, međutim, da iz je obrazloženja te odluke nejasno na temelju čega je zaključio da je tužitelj pružio tuženiku uslugu u obimu u kojem to tvrdi da je to učinio, utuženjem iznosa u ovom predmetu, ako je na računima iskazana procijenjena, a ne stvarno utvrđena potrošnja vode, imajući u vidu da je upravo tužitelj taj koji je kao pravna osoba dužan točno utvrditi količinu potrošene vode i na temelju te potrošnje ispostaviti račun tuženiku. Isprave dostavljene u spis predmeta da su proturječne obrazloženju presude u pobijanom dijelu budući da je iz samih tih isprava, odnosno iz sadržaja obračunskih stavki koje je u spis predmeta dostavio tužitelj, a koje su tuženiku sporne i dalje, i to u onom dijelu u kojem je sud prvog stupnja održao pobijani platni nalog na snazi. Ističe da je nejasno na temelju čega je tuženik ispostavio račune za preostale navodno dugovane iznose, a sud prvog stupnja utvrdio da su takve isprave tužitelja točne i vjerodostojne. Tužiteljeva evidencija koju je dostavio u spis predmeta da ne obuhvaća račune koji bi bili ispostavljeni za pruženu isporuku pitke vode sukladno Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga tužitelja jer na tim računima nisu navedene količine pružene vodne usluge, već samo procijenjene količine, što tužitelj niti ne osporava. Tužitelj da je tijekom prvostupanjskog postupka jasno ukazivao na zakonske odredbe, i to na čl. 82. toč. 1. i čl. 86. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga, ali da očito po istima nije postupao, niti ispostavio račune u skladu s tim odredbama, što znači da je postupao protupravno. U smislu odredbe čl. 95. st. 2. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga, donošenjem presude u pobijanom dijelu ostalo je nejasno, budući da se niti tužitelj nije pozivao na “objektivne razloge”, niti je dokazivao, niti dokazao da su postojali, kako je sud prvog stupnja zaključio da je uopće došlo do “objektivnih razloga”, te koji bi to konkretno “objektivni razlozi” bili. Prvostupanjski sud da je propustio pažljivo ocijeniti sve dokaze i iskaze samog tužitelja koji navodi da u trenutku dospijeća navedenog na računu za procijenjenu potrošnju (akontacija) ne može se znati koliki će biti iznos ukupne naknade za stvarno isporučenu uslugu. U pogledu isprava dostavljenih u spis predmeta sud prvog stupnja je zanemario činjenicu da akontacija (račun za procijenjenu potrošnju) ne predstavlja obročno plaćanje određene obveze jer u trenutku njezina plaćanja nije poznato hoće li obveza (plaćanja) uopće nastati, odnosno da u trenutku dospijeća obveze plaćanja akontacije za procijenjenu potrošnju ne može se znati koliki će biti iznos ukupne naknade za potrošnju obračunatu na osnovu očitavanja vodomjera. Dalje navodi da je za primijetiti da je tijekom prvostupanjskog postupka tužitelj i sam potvrdio da nije postupio sukladno navedenim Općim uvjetima i sporne račune procijenjene količine pružene usluge uskladio sa stvarnom pruženom uslugom isporuke pitke vode, te zatim taj usklađeni obračun naknade za uslugu isporuke pitke vode nije umanjio za iznose uplaćenih akontacija. Tuženik smatra da sud prvog stupnja u odluci u pobijanom dijelu samo citira Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga ističući kako je tuženik imao pravo prigovora na ispostavljeni račun, a pritom je zanemario kako iz isprava koje je tužitelj dostavio u spis predmeta proizlazi da tužitelj iz nepoznatih razloga nije koristio mehanizme koji su mu dani na raspolaganje sukladno Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga, tj. da je morao uskladiti stvarno stanje potrošnje po očitanju tuženikovog brojila, kako bi račun koji ispostavlja tuženiku bio račun u skladu s realnom potrošnjom. Sud prvog stupnja da je najprije utvrdio da se i obračuni mogu vršiti i računi mogu izdavati prema dinamici koju određuje sam tužitelj, i da to može biti petnaestodnevno, jednom mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno, odnosno jednom godišnje, a zatim tvrdi da je tuženik sam trebao znati koju dinamiku je tužitelj izabrao i da je to baš mjesec dana, iako tuženik na to nema nikakvog utjecaja. U odnosu na prigovor nezaprimanja tužiteljevih računa ističe da nije jasan stav prvostupanjskog suda u kojem tereti tuženika da je morao i/ili mogao znati koju dinamiku slanja računa i koji način dostave je sam tužitelj odabrao, a na koje odabire tuženik nema nikakvog utjecaja, međutim, da tužitelj ni na koji način nije dokazao da je tuženiku uopće i dostavio sporne račune. Konačno navodi da je, posljedično navedenom, sud prvog stupnja donio i pogrešnu odluku o troškovima postupka te potražuje troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku u ovom predmetu, sve kako je to specificirao prilikom zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. U konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura, sukladno čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019.; dalje: ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/2022), a prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. istog Zakona.

6. Suprotno navodima žalbe i u njoj iznesenom pravnom stavu, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tuženik budući da presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno izreka pobijane presude je razumljiva, te je ista valjano obrazložena, dakle, ima jasne razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima i sadržajem isprava, odnosno o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

7. Također, prvostupanjski sud nije počinio niti neku od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. istog Zakona.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati potraživanje u iznosu od 195,51 eura s osnova neplaćenih računa za izvršenu javnu vodoopskrbnu uslugu za nekretninu – stambeni prostor na adresi u [adresa], za razdoblje dospijeća od mjeseca srpnja do studenog 2019.

9. Iz stanja spisa predmeta proizlazi:

9.1. da je povodom prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave po javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba pod poslovnim brojem Ovrv-2624/2020 od 12. ožujka 2020. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 195,51 eura, s pripadajućim zateznim kamatama u iznosu od 5,96 eura, obračunatim na pojedinačne iznose, kako su navedeni u izvatku iz poslovnih knjiga, od sljedećeg dana od dana dospijeća pa do 28. veljače 2020., a nadalje do isplate tekuće na glavnicu pa do isplate, kao i troškove ovršnog postupka,

9.2. da je tuženik protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor te je rješenjem suda prvog stupnja, poslovni broj Povrv-653/2021-2 od 18. ožujka 2021. citirano rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,

9.3. da među strankama nije sporno da je tužitelj ovlašten na pružanje komunalne usluge opskrbe pitkom vodom, a da je sporna pasivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva,

9.4. da iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 28. veljače 2020. i prijepisa računa slijedi da su kao korisnici vodnih usluga tužitelja zavedeni tuženik i ŽE na mjernom mjestu broj 0269080, šifra kupca 0282755, na adresi [adresa], a također da tužitelj ima dospjelu i nepodmirenu tražbinu u iznosu od ukupno 195,51 eura, time da se potraživanje odnosi na neplaćene račune broj 32255656, 32388760, 32629267, 33051736, 33256480 i 33401403,

9.5. da se utuženo potraživanje odnosi na pruženu uslugu potrošnje vode za razdoblje od dospijeća od mjeseca srpnja do studenog 2019. u ukupnom iznosu od 195,51 eura,

9.6. da iz elektroničkog zapisa o prebivalištu slijedi da tuženik od 2004. ima prebivalište na adresi u [adresa]. te da je uvidom u mjerno mjesto i dokument po nazivom uvid u kupca utvrđeno da su kao kupci pod šifrom kupca 0282755 upisani IE, ovdje tuženik, i ŽE i

9.7. da je iz računa razvidno da je tužitelj utužio tuženika za iste iznose i s istim datumima dospijeća koji su navedeni na izvatku iz poslovnih knjiga.

10. Obrazlažući prvostupanjsku odluku sud prvog stupnja u bitnom je utvrdio:

10.1. da, a pozivom na čl. 205. st. 2. Zakona o vodama ("Narodne novine", broj: 153/09., 63/11., 130/11., 56/13. i 14/14.; dalje: ZV), čl. 4. i 5. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 17/13.; dalje: Opći uvjeti), čl. 3. toč. 14. i čl. 11. st. 3. i 4. Općih uvjeta, a imajući u vidu da tuženik tijekom postupka nije osporio da bi bio vlasnikom ili korisnikom predmetne nekretnine, da je tuženik u utuženom razdoblju koristio usluge tužitelja;

10.2. sud prvog stupnja odbio je prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da, iako tužitelj nije dokazao da je ugovor sklopljen u propisanom obliku, da se ima primijeniti odredba čl. 294. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje: ZOO) o konvalidaciji ugovora kojima nedostaje potreban oblik uzimajući u obzir da je tijekom postupka utvrđeno da je tuženik korisnik predmetnog stambenog prostora, dakle, da je tužitelj tuženiku isporučivao vodnu uslugu i time u cijelosti ispunjavao svoju obvezu te da je tuženik uslugu vode i koristio, stoga da nema mjesta zaključku da ugovor između stranaka nije sklopljen, neovisno o tome što ugovor nije sklopljen u propisanom obliku;

10.3. da iz naloga o plaćanju slijedi da je ŽE **.**.2020. izvršila uplatu na račun tužitelja iznos od 37,16 eura pod opisom plaćanja: "Plaćanje računa za vodne usluge i naknade broj 33051736 od 20. rujna 2019. s datumom dospijeća 4. listopada 2019.", 7. siječnja 2020. iznos od 30,92 eura pod opisom plaćanja: "Plaćanje računa za vodne usluge i naknade broj 33256480 od 15. listopada 2019. s datumom dospijeća 29. listopada 2019.", te 7. siječnja 2020. iznos od 34,98 eura pod opisom plaćanja: "Plaćanje računa za vodne usluge i naknade broj 33401403 od 12. studenoga 2019. s datumom dospijeća 26. studenog 2019.", a budući da je čl. 171. ZOO regulirano uračunavanje u situacijama u kojima dužnik ispunjenjem istorodnih obveza (npr. novčanih kao u konkretnom slučaju) nije podmirio dugovanje u cijelosti, to je sud prvog stupnja utvrdio da je tuženica podmirila upravo dio utuženog iznosa, što slijedi iz istovjetnosti uplaćenih iznosa i opisa komunalne naknade, stoga da su navedenim uplatama, prije utuženja, podmirena upravo potraživanje prema utuženim računima s dospijećem 4. listopada 2019, 29. listopada 2019. i 26. studenoga 2019., slijedom čega su navedene uplate trebale biti proknjižene upravo za utužene račune, 10.4. sud prvog stupnja je, a s obzirom na to da je ukupni iznos od 103,06 eura plaćen (7. siječnja 2020.) prije podnošenja prijedloga za ovrhu (prijedlog podnesen 28. veljače 2020.), na temelju čl. 451. st. 3. ZPP platni nalog ukinuo u dijelu za isplatu iznosa od 102,91 eura s pripadajućim zateznim kamatama, te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan,

10.5. da je uvidom u prijepise računa na istima iskazana potrošnja vode u m3 prema procijenjenom i očitanom stanju (očitanom prema računu sa dospijećem 1. srpnja 2019. za razdoblje od 7. svibnja 2019. do 31. svibnja 2019.), kao i pripadajuće naknade (naknada za razvoj, korištenje i zaštitu voda), slijedom čega je i obračunato potraživanje tužitelja,

10.6. pozivom na čl. 86., čl. 95. st. 2., čl. 97. Općih uvjeta, sud prvog stupnja je utvrdio da tužitelj ima pravo obračuna i ispostave računa za pruženu uslugu opskrbe pitkom vodom po osnovi kako procijenjene, tako i obračunate potrošnje vode, slijedom čega je tuženiku obračun potrošnje vode osnovano izvršen po osnovi procijenjenog stanja kako to proizlazi iz prijepisa računa, a da u smislu čl. 99. Općih uvjeta tuženik tijekom postupka nije dokazao prema čl. 219. st. 1. ZPP da je podnio prigovor na utužene račune iz kojeg bi proizlazilo da ispostavljeni računi ne odražavaju stvarnu potrošnju vode,

10.7. u odnosu na prigovor ne zaprimanja računa sud prvog stupnja je uvidom u utuženi račun utvrdio da je poslan na adresu prebivališta tuženika u [adresa], a da tuženik nije osporio okolnost da je navedena adresa upravo adresa kojom je tužitelj raspolagao za dostavu pošte, stoga da sukladno čl. 10. ZOO okolnost zaprimanja/ne zaprimanja računa po tuženiku, a uzimajući u obzir opće poznatu činjenicu da se računi za režijske troškove dostavljaju običnom poštom, ne može se stavljati na teret tužitelju je li tuženik zaprimio predmetne račune, odnosno, uslijed kojih razloga iste eventualno nije zaprimio,

10.8. slijedom navedenog, a s obzirom na to da tuženik tijekom postupka u smislu čl. 219. st. 1. ZPP nije dokazao da bi podmirio predmetno dugovanje, sud prvog stupnja je utvrdio da je tuženik primjenom čl. 205. ZOV u vezi s odredbom čl. 9. i čl. 342. st. 1. ZOO u obvezi podmiriti nastalo dugovanje prema tužitelju u iznosu od 92,60 eura, a zajedno sa zateznim kamatama prema čl. 29. st. 1. ZOO tekućih na pojedinačne iznose od idućeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog računa do isplate (čl. 183. st. 1. ZOO) i

10.9. da, a s obzirom na to da tuženik nije podmirio utužene račune do dana dospijeća naplate istih, a da je stopa zateznih kamata određena po stopi prema čl. 29. st. 2. ZOO, te je, primjenom čl. 451. st. 3. ZPP u svezi čl. 205. st. 2. ZOV, čl. 9. i čl. 342. st. 1. te čl. 29. st. 1. i 2. ZOO, platni nalog valjalo održati na snazi za isplatu iznosa od 92,60 eura s pripadajućim zateznim kamatama, a odluka o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 4.

11. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita jer je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

12. Naime, odredbom čl. 205. st. 2. ZV propisano je da je cijena vodnih usluga prihod isporučitelja vodne usluge, a da je obveznik plaćanja vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi (korisnik).

13. Odredbom čl. 3. toč. 14. Općih uvjeta propisano je da je korisnik vodne usluge svaka fizička ili pravna osoba koja je vlasnik odnosno drugi posjednik građevine ili druge nekretnine (npr. najmoprimac, zakupac odnosno drugi mirni posjednik) i koja je s Isporučiteljom sklopila ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine ili je temeljem ovih Uvjeta izjednačena s tim osobama.

14. Odredbom čl. 11. toč. 1. Općih uvjeta propisano je da se smatra da je korisnik usluge prihvatio uvjete za korištenje vodnih usluga iz ovih Uvjeta, ako je nakon njihova stupanja na snagu nastavio koristiti vodne usluge, stavkom 3. istog članka propisano je da za slučaj promjene korisnika usluge (zbog promjene vlasništva, zakupa, najma ili drugog razloga) dotadašnji korisnik ostaje u statusu korisnika i obveznika plaćanja vodnih usluga sve do početka novog obračunskog razdoblja u kojem je kopijom ugovora, odnosno drugim vjerodostojnim dokumentom obavijestio Isporučitelja o promjeni korisnika, dok je st. 4. istog članka propisano da su korisnik usluge i novi korisnik iz odredbe stavka 3. ovoga članka dužni o nastaloj promjeni obavijestiti Isporučitelja usluge u roku od 8 dana, te solidarno odgovaraju za plaćanje vodne usluge do trenutka dostavljanja vjerodostojne dokumentacije o promjeni korisnika. Ukoliko korisnik usluge, kojeg Isporučitelj usluge vodi u evidenciji korisnika, odnosno s kojim je Isporučitelj sklopio ugovor o korištenju vodne usluge, pravodobno ne dostavi Isporučitelju vjerodostojnu dokumentaciju o promjeni iz stavka 3. ovoga članka, ostaje u obvezi podmiriti pružene usluge za sve vrijeme dok ne dostavi dokumentaciju kojom dokazuje prijavu promjene.

15. Odredbom čl. 86. Općih uvjeta propisano je da se količina pružene usluge opskrbe pitkom vodom utvrđuje vodomjerom, a cijena usluge obračunava se prema očitanoj potrošnji metara kubičnih i to petnaestodnevno, jednom mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno, odnosno jednom godišnje, ovisno o kategoriji korisnika usluga odnosno potrošnje, čl. 97. istih Uvjeta propisano je da korisnik plaća uslugu na temelju računa koji se ispostavljaju petnaestodnevno, mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno, odnosno jednom godišnje, a prema količini pružene usluge, važećoj cijeni i načinu obračuna za pojedinu kategoriju korisnika, odredbom čl. 98. st. 1. istih Uvjeta propisano je da je korisnik usluge dužan platiti uslugu najkasnije do datuma dospijeća naznačenog na računu, dok je čl. 99. st. 1. istih Uvjeta propisano da korisnik usluge ima pravo prigovora na ispostavljeni račun koji ne odgađa rok naplate računa.

16. U žalbenom stadiju postupka i dalje je po navodima tuženika prijeporna visina tužbenog zahtjeva u odnosu na pobijani dio pod toč. I. izreke prvostupanjske presude, odnosno prijeporno je je li tuženik u obvezi platiti tužitelju utuženi iznos u pobijanom dijelu na ime isporučene usluge.

17. S tim u vezi, treba odgovoriti da je osnovano je sud prvog stupnja, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 28. veljače 2020. i uvidom u utužene račune, utvrdio da su na istima iskazane potrošnje vode, i to na računu broj 32255656 za razdoblje od 7. svibnja 2019. do 31. svibnja 2019. prema procijenjenom i očitanom stanju u iznosu ukupne potrošnje od 17 m3, kao i fiksni dio cijene, te pripadajuće naknade (naknada za razvoj, korištenje i zaštitu voda), na računu broj 32388760 za razdoblje od 31. svibnja 2019. do 30. lipnja 2019. prema procijenjenom i očitanom stanju u iznosu ukupne potrošnje od 15 m3, kao i fiksni dio cijene, te pripadajuće naknade i na računu broj 32629267 za razdoblje od 30. lipnja 2019. do 31. srpnja 2019. prema procijenjenom i očitanom stanju u iznosu ukupne potrošnje od 13 m3, kao i fiksni dio cijene, te pripadajuće naknade, slijedom čega je i obračunato potraživanje tužitelja. Dakle, tužitelj je iskazao potrošnju kako na temelju očitanog tako i procijenjenog stanja, posljedično čemu je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da se utuženo potraživanje odnosno na dospjele – mjesečne obroke za pruženu uslugu opskrbe pitkom vodom na adresi u [adresa], mjestu broj 0269080, šifra kupca 0282755, u ukupnom iznosu od 92,60 eura.

18. Pored navedenog, ovdje je za istaći bitnu činjenicu, to jest da tuženik tijekom postupka ne tvrdi, niti dokazuje da je pravodobno podnio prigovor na utužene račune o netočnom obračunu potrošnje vode, i iz kojeg prigovora bi proizlazilo da ispostavljeni računi ne odražavaju stvarnu potrošnju vode u predmetnom stambenom prostoru, a nije niti dokazao da bi tužitelj postupao protivno odredbama Općih uvjeta, kako to sad suprotno samo paušalno navodi u žalbi, a nije niti u smislu čl. 11. st. 2. i 3. Općih uvjeta dostavio bilo kakav dokaz o tome da se obratio tužitelju i obavijestio ga o tome da više ne koristi vodne usluge vezano uz predmetni objekt, odnosno nije ga obavijestio o eventualnoj promjeni korisnika, a zbog čega je sud prvog stupnja osnovano utvrdio visinu obračunate isporučene i potrošene vode za taj prostor za utuženo razdoblje na osnovu izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja i računa koje isprave, suprotno žalbenim tvrdnjama, predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/2012., 25/2013., 93/2014. i 55/2016. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2017. i 131/2020.).

19. Dakle, dovodeći u korelaciju prednje citirane zakonske odredbe s činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je tužitelj pravna osoba koja vrši uslugu javne vodoopskrbe na području Grada Zagreba, a da je tuženik zajedno s ĐE evidentiran kao prijavljeni korisnik komunalne usluge opskrbe vodom za stambeni prostor na navedenoj adresi za utuženo razdoblje, da prima poštu na toj adresi, da nije životno niti logično da ne bi koristio uslugu tužitelja i trošio vodu, te da pobijani dio utuženog iznosa nije podmiren, a da tuženik, suprotno navedenom, tijekom postupka nije dokazao da za utuženo razdoblje nije u obvezi plaćati naknadu za komunalnu uslugu, posljedično čemu je sud prvog stupnja pravilno utvrdio obvezu tuženika na plaćanje komunalne usluge u predmetnom razdoblju.

20. Kraj već citiranih zakonskih utvrđenja, imajući u vidu i odredbu čl. 65. st. 1. ZOO kojom je propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je, kao i odredbu čl. 9. istog Zakona kojom je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, to je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja osnovano utvrdio da je tužitelj pravilno, sukladno svojoj evidenciji, ispostavljao račune tuženiku u kojima je specificirana vrsta usluge i naknade, stanje vodomjera, količina i jedinična cijena s pripadajućim porezom te ukupni iznosi iz kojih obračuna je razvidno da je u utuženom razdoblju postojala potrošnja vode, odnosno da se usluga tužitelja koristila, i da su računi dostavljeni na adresu prebivališta tuženika u [adresa], pa da je tuženik, kao zavedeni korisnik usluga tužitelja, u obvezi plaćati za usluge tužitelju, sve sukladno odredbi čl. 11. i čl. 97. do 98. Općih uvjeta.

21. Stoga, a s obzirom na to da je tužitelj dokazao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, pravilno je sud prvog stupnja u pobijanom dijelu pod toč. I izreke prvostupanjske presude odlučio kad je održao na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 92,60 eura s pripadajućim zateznim zakonskim kamatama na ime nepodmirenih računa za naknadu za komunalnu uslugu opskrbe vodom.

22. Žalbeni navodi u kojima tuženik osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da su računi koji se odnose na pobijani dio utuženog potraživanja uredno dostavljeni tuženiku predstavljaju prigovore činjenične naravi zbog kojih se presuda u sporu male vrijednosti u smislu čl. 467. st. 1. ZPP ne može pobijati, pa stoga ovaj drugostupanjski sud nije ocjenjivao pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja na koje tuženik sadržajno ukazuje u tom dijelu.

23. Zbog izloženih razloga, žalbeni navodi tuženika u cijelosti su neosnovani i nisu odlučni za donošenje ove drugostupanjske odluke jer kao takvi ne otklanjaju zakonsku obvezu tuženika kao korisnika predmetne nekretnine da plaća vodnu uslugu sukladno čl. 205. st. 2. ZV u situaciji kad je nesporno da je usluga isporučena u predmetnoj nekretnini.

24. Konačno, žalbenim navodima nije dovedena u pitanje niti pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke u pobijanom dijelu odluke o troškovima postupka, a iz razloga što je tužitelj u odnosu na glavni tužbeni zahtjev uspio u sporu u visini od 47,36% , što znači da je pravilno sud prvog stupnja zaključio da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, i shodno navedenom, dosudio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 4. ZPP.

25. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. I. i III. izreke.

26. Prvostupanjska presuda u nepobijanom dijelu pod toč. II. izreke ostaje neizmijenjena.

Zadar, 5. lipnja 2025.

Sutkinja

Sanja Prosenica