Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžm-7/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Zorislava Kaleba, predsjednika vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek- Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Danijele Jažić, zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnom CB, zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22.; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetnog CB podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 21. lipnja 2024., broj Km-2/2024. u sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba maloljetnog MB kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjsko rješenje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici od 21. lipnja 2024., broj Km-2/2024. pod točkom I izreke na temelju članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. KZ/11. te na temelju članka 16. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19.; dalje: ZSM/11.) prema maloljetnom CB izrečena je odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod.

1.1. Pod točkom II izreke određeno je da izrečena odgojna mjera ne može trajati kraće od 6 mjeseci, a najdulje može trajati 3 godine, s tim da sud mora svakih 6 mjeseci ispitati ima li osnove ovu mjeru obustaviti ili je zamijeniti drugom odgojnom mjerom.

1.2. Pod točkom III izreke određeno je da na temelju članka 66. stavka 4. ZSM/11. u trajanje odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod maloljetniku se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. prosinca 2023. do 21. lipnja 2024.

1.3. Pod točkom IV izreke određeno je da na temelju članka 89. ZSM/11. troškovi ovog kaznenog postupka padaju na teret državnog proračuna.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio maloljetni CB po branitelju, odvjetniku Ivanu Bišćanu, zbog bitne povrede odredbi kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o odgojnoj mjeri, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

3. Spis je sukladno članku 474. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25.; dalje: ZKP/08.) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Žalitelj navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, a ustvari te povrede ne konkretizira pa je sud po službenoj dužnosti ispitao rješenje na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/08. i nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti ni da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu maloljetnika.

6. Maloljetnik osporava da je počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret navodeći da se osnovana sumnja temelji na iskazima bake i majke žrtve, kojima se žrtva povjerila, a da njihovi iskazi nisu suglasni te da je iskaz žrtve nejasan.

6.1. Suprotno navodima žalbe ispravno je prvostupanjski sud utvrdio iz iskaza žrtve djeteta RB da ju je maloljetni CB pozvao u sobu, polegao ju na krevet, rekao da sjedne na njegove noge što je ona i učinila, rekao da dođe kod njega nakon čega ju je pokrio prekrivačem preko glave i rekao da svoju glavu spusti, a kad to nije željela učiniti, rukama je uhvatio njene ruke i povukao je prema svojim nogama, skinuo hlače, izvadio svoje spolovilo i stavio ga u usta žrtvi djetetu RB.

6.2. Također, ispravno tako izneseni iskaz žrtve djeteta prvostupanjski sud povezuje sa iskazima svjedokinja CBJ i MBJ. Naime, svjedokinja MBJ, baka žrtve, iskazala je da joj je žrtva u telefonskom razgovoru ispričala za predmetni događaj, dok je svjedokinji CBJ, majci žrtve, to prenijela svjedokinja MBJ, također u telefonskom razgovoru.

6.3. Iz nalaza i mišljenja Neuropsihijatrijske bolnice dr. Ivan Barbot Popovača za žrtvu dijete RB proizlazi da kognitivne sposobnosti, komunikacijske, verbalne sposobnosti i prikladnost rječnika koji koristi žrtva za opisivanje događaja se procjenjuju prikladnima za davanje iskaza te analizom iskaza nisu našli elemenata da bi žrtva bila podložna sugestivnom utjecaju druge osobe.

7. Stoga, nije u pravu žalitelj kada navodi da kazneno djelo nije počinio na način kako mu se stavlja na teret i da bi iskaz žrtve RB bio nejasan, već je prvostupanjski sud osnovano, ispravno i logično utvrdio činjenično stanje koje se temelji na iskazu žrtve djeteta RB, kao i na iskazima svjedokinja CBJ i MBJ koje imaju posredna saznanja o predmetnom događaju. Time je ispravno prvostupanjski sud pod točkama 20., 20.1. i 20.2. utvrdio počinjenje kaznenog djela, teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. KZ/11.

7.1. Stoga, prvostupanjski sud nije pogrešno ni nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Ujedno, žalbom se osporava izrečena odgojna mjera koja je ispravno utvrđena, a kako je navedeno pod točkom 24. prvostupanjskog rješenja da je prvostupanjski sud imao u vidu podatke nalaza i mišljenja kombiniranog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja i mišljenja stručne suradnice koja je prikupila podatke od Centra za socijalni rad u Bosni i Hercegovini koji je nadležan za obitelj.

9. Stoga je ispravno prvostupanjski sud prihvatio prijedlog državnog odvjetnika da se maloljetnom CB izrekne odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod na temelju članka 16. ZSM/11.

10. Kako navodi žalbe maloljetnika nisu osnovani, trebalo je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 5. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Zorislav Kaleb