Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž-654/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Vesne Vrkić Perak, kao predsjednika vijeća, te Željka Marina kao suca izvjestitelja i Marijane Žulj Jakovljević, kao člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Zoranu Špoljarić, odvjetniku iz Zagreba, Nova cesta 171A, protiv tuženika MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika, protiv presude Općinskog suda u Sesvetama broj: P-314/2023-88 od 30. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 5. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama broj: P-314/2023-88 od 30. siječnja 2024.,

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I Nalaže se tuženiku FG da tužitelju SG isplati iznos od 11.000,00 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos i to:

- na iznos od 1.000,00 EUR-a od 06.01.2014. do isplate

- na iznos od 1.000,00 EUR-a od 06.02.2014. do isplate

- na iznos od 1.000,00 EUR-a od 06.03.2014. do isplate

- na iznos od 1.000,00 EUR-a od 06.04.2014. do isplate

- na iznos od 1.000,00 EUR-a od 06.05.2014. do isplate

- na iznos od 1.000,00 EUR-a od 06.06.2014. do isplate

- na iznos od 1.000,00 EUR-a od 06.07.2014. do isplate

- na iznos od 1.000,00 EUR-a od 06.08.2014. do isplate

- na iznos od 1.000,00 EUR-a od 06.09.2014. do isplate

- na iznos od 1.000,00 EUR-a od 06.10.2014. do isplate

- na iznos od 1.000,00 EUR-a od 06.11.2014. do isplate

s time da se zakonska zatezna kamata od 06.10.2013. do 31.srpnja 2015. određuje po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. po stopi koja se u skladu s čl. 29. st. 2. ZOO-a određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 29. prosinca 2022., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.000,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koji glase:

- "na iznos od 1.000,00 EUR-a od 06.10.2013. do isplate

- na iznos od 1.000,00 EUR-a od 06.11.2013. do isplate

- na iznos od 1.000,00 EUR-a od 06.12.2013. do isplate"

te se odbija i sa iznosom od 26.100,00 eura a koji glasi:

"te na iznos od 26.100,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos od dana podnošenja tužbe tj. 18.09.2015. do 31.12.2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

III Svaka stranka snosi svoj trošak."

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužitelj pobija odbijajući dio prvostupanjske presude pod točkom II. i III. izreke zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u nastavku teksta: ZPP).

Predlaže ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u tom dijelu.

3. Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija dosuđujući dio prvostupanjske presude pod točkom I. izreke također zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a.

Predlaže preinačenje pobijanog dijela prvostupanjske presude i odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu zakupnine od 16. listopada 2013. do 6. studenog 2014. te iznosa od 26.100,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama od podnošenja tužbe 18. rujna 2015. do isplate.

8. Tijekom postupka je utvrđeno:

- da je tužitelj s tuženikom zaključio ugovor o zakupu poslovnog prostora na adresi [adresa] na rok od 5 godina tj. od 1. prosinca 2008. do 1. prosinca 2013.

- da su tužitelj i tuženi 1. srpnja 2009. potpisali sporazumno očitovanje u kojem su u članku 2. utvrdili da se tuženik nalazi u posjedu tog poslovnog prostora, te su suglasno izmijenili odredbe ugovora o zakupu u vezi iznosa zakupnine na način da je člankom 2. utvrđeno da tuženik od 1. prosinca 2008. do 1. srpnja 2009. duguje tužitelju mjesečne iznose u visini od 1.500,00 eura odnosno ukupno 10.500,00 eura, a da će daljnji mjesečni obroci iznositi 1.000,00 eura.

9. Nadalje je utvrđeno da je tuženik na ime zakupa plaćao UG koji mu je to dao u podzakup i to ukupno 12.000,00 eura, a nakon što je utvrđeno da mu UG nije mogao dati sporni poslovni prostor u podzakup da mu je UG vratio tih 12.000,00 eura.

10. Premda tužitelj u žalbi poriče zaključak suda da je izjavio kako mu je tuženik podmirio zakupninu za čitavu 2013. godinu uvidom u zapisnik o održanoj glavnoj raspravi 19. siječnja 2021. (list 130 i 131 temeljnog spisa) ovaj sud je utvrdio da je tužitelj izjavio da mu je tuženik platio za 2008., 2009., 2010., 2011. i 2012., te da mu je plaćao najam i za 2013. ali ne zna za koji period te da ne zna da li mu je plaćao i za 2014.

11. Dakle tužitelj utužuje određene iznose, a sam izjavljuje da ne zna da li su plaćeni za pojedine periode uz izjavu da mu se najamnina nije plaćala na tekući račun već na ruke, a što je protivno važećim zakonskim propisima.

12. Uvažavajući navedeno prvostupanjski sud je pravilno i to upravo temeljem izjave tužitelja istome dosudio iznos zakupnine za period od 6. siječnja 2014. do 6. studenog 2014., dok ga je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva odbio.

13. Tužitelj je s 1. kolovozom 2014. otkazao tuženiku ugovor o zakupu, a tuženik se iselio 3. prosinca 2014. pa je do otkaza ugovora o zakupu dužan platiti tužitelju ugovorenu zakupninu, a za period od otkaza ugovora do iseljenja 3. prosinca 2014. dužan mu je isplatiti naknadu u visini zakupnine sa pripadajućim zateznim kamatama.

14. Nije osnovan prigovor zastare tuženika jer isti pogrešno navodi u žalbi da je tužitelj tužbu podnio tek krajem 2019. dok je tužba podnijeta 18. rujna 2015. i već je u toj tužbi obuhvaćeno potraživanje tužitelja za sporni period.

15. Odluka o parničnom trošku je utemeljena na utvrđenju da je tužitelj uspio s osnovom tužbenog zahtjeva 100%, a sa visinom 27% odnosno ukupno 63,5% pa je osnovano temeljem članka 154. stavak 4. ZPP-a odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove.

16. Temeljem svega navedenog i članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbe su odbijene, a prvostupanjska presuda potvrđena.

Vukovar, 5. lipnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Vesna Vrkić Perak