Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-627/2025-2

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, u pravnoj stvari tužitelja FJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Oulovski, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saja Oulovski i dr. iz Pakraca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnici Mateji Vidaković Sertić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. Zagreb, radi ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj P- 361/2023-6 od 16. prosinca 2024., 5. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj P-361/2023-6 od 16. prosinca 2024.

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

„Odbija se prigovor tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, mjesne nenadležnosti ovoga suda. “

2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se prihvati tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Traži trošak žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješenje suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

5. Prvostupanjski sud je odbio prigovor mjesne nenadležnosti za postupanje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, s obrazloženjem da je odredba čl. 12. Ugovora o kreditu kojega su zaključile parnične stranke kojom su dogovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta banke, nepoštena i ništetna.

6. Odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03 - dalje: ZZP), propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dok je odredbom čl. 87. ZZP-a propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

7. Također treba ukazati i na presudu Suda Europske unije Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi kojom je utvrđena obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama. U toj je odluci sud zaključio da se prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluga treba smatrati nepoštenom u smislu čl. 3. Direktive 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. ako su ispunjene temeljne pretpostavke: da nije bila posebno pregovarana te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

8. U konkretnom slučaju ugovor o kreditu je sklopljen prema unaprijed formuliranom obrascu o kojem se nije pregovaralo, te tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj, pa tako niti sadržaj klauzule o nadležnosti.

9. Takva ugovorna odredba isključivo pogoduje trgovcu jer mu omogućuje da sve sporove u vezi sa svojom djelatnošću vodi na sudu u mjestu sjedišta i neovisno o prebivalištu potrošača.

10. Uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, da tužitelj ima prebivalište u [adresa], udaljenost između [adresa] i sjedišta tuženika u Zagrebu (oko 65 km u jednom smjeru), da je punomoćnica tužitelja odvjetnica iz Pakraca, predvidivi broj ročišta te trošak dolaska i vrijeme potrebno za dolazak na ročište kad bi se održavalo u Zagrebu, to i ovaj sud nalazi da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a koji bi radi ostvarenja svojih prava morao putovati u Zagreb i imati povećane troškove pa je stoga s pravom prvostupanjski sud zaključio da se radi o ništetnoj odredbi ugovora.

11. Također, odredbom čl. 19. l. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16 – dalje: ZPK) propisano je da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.

11.1. Dakle, kako je tužiteljevo prebivalište u [adresa], sukladno Zakonu o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" br. 67/18, 21/22 – dalje: ZPS) za [adresa] je nadležan Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima.

12. Nije u pravu tuženik kada navodi da se Zakon o potrošačkom kreditiranju, odnosno njegova odredba čl. 19. l st. 1. ne može primijeniti u konkretnom slučaju, jer su odredbe tog Zakona stupile na snagu 30. rujna 2015., a predmetni ugovor o kreditu je zaključen prije njihovog stupanja na snagu.

12.1. Naime, odredba čl. 19. l st. 1. ZPK-a je postupovna odredba, a takve odredbe se primjenjuju na postupke započete nakon stupanja na snagu zakona, neovisno o tome kada je sklopljen ugovor o kreditu.

13. Suprotno žalbenim navodima da se odredba čl. 19. l st. 1. ZPK-a primjenjuje i u konkretnom slučaju proizlazi iz stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci poslovni broj Gr1 143/2019.

14. Dakle, s obzirom na izloženo, odlučeno je kao u izreci (čl. 380. toč. 2. ZPP-a).

15. Odluka o troškovima žalbenog postupka tuženika temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a i zatraženi trošak mu nije dosuđen s obzirom da sa žalbom nije uspio.

Osijek, 5. lipnja 2025.

Sudac

Berislav Babić