Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžmp-6/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca mr. sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te mr. sc. Zorislava Kaleba i Snježane Hrupek-Šabijan, članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog OO, zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. i članka 153. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15 - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 26. veljače 2025. broj Kmp-1/2025-30 u sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2025., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog OO i zamjenika branitelja optuženika odvjetnika Gorana Devrnju,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba optuženog OO, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni, na način da se optuženom OO za kazneno djelo, opisano pod točkom 1. izreke iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. i članka 153. stavaka 1. i 2. KZ/11., za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 154. stavka 2. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11., utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, dok se prihvaća kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine za kazneno djelo opisano pod točkom 2. izreke, iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. i članka 153. stavaka 1. i 2. KZ/11. i članka 34. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točka 2. KZ/11. za koje je proglašen krivim, pa se optuženi OO na temelju članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) godine u koju kaznu mu se, na temelju članka 54. KZ/11., uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 9. lipnja 2024. pa nadalje.

II U preostalom dijelu žalba optuženog OO odbija se kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Gore citiranom prvostupanjskom presudom optuženi OO proglašen je krivim da je počinio dva kaznena djela protiv spolne slobode i to djelom opisanim pod točkom 1. teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točke 1. i članka 153. stavaka 1. i 2. KZ/11., a djelom opisanim pod točkom 2. teško kazneno djelo protiv spolne slobode u pokušaju iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. i članka 153. stavaka 1. i 2. KZ/11. i članka 34. KZ/11., sve uz primjenu članka 51. KZ/11.

1.1. Optuženom OO su za počinjena kaznena djela protiv spolne slobode utvrđene kazne zatvora i to za: teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. i članka 153. stavaka 1. i 2. KZ/11., iz točke 1. izreke, na temelju članka 154. stavka 2. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11. te članka 106. stavka 1. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19., dalje: ZSM) kazna zatvora u trajanju od četiri godine, a za teško kazneno djelo protiv spolne slobode u pokušaju iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. i članka 153. stavaka 1. i 2. KZ/11. i članka 34. KZ/11., iz točke 2. izreke, na temelju članka 154. stavka 2. KZ/11. i članka 34. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11. te članka 106. stavka 1. ZSM, kazna zatvora u trajanju od dvije godine te je primjenom članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. optuženi OO osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina, u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 9. lipnja 2024. pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) oštećena ĆO s imovinskopravnim zahtjevom upućena je u parnicu.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP/08., optuženi OO je u cijelosti oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti Jurice Jurića, odvjetnika u Đakovu iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08., a isti padaju na teret proračunskih sredstava suda. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 8. ZKP/08. optuženi OO je dužan naknaditi nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećene ĆO, Jadranke Čuljak Duvnjak, odvjetnice iz Osijeka, o čijoj će visini posebno rješenje naknadno donijeti predsjednik vijeća za mladež, budući da nedostaju podaci o visini troškova.

2. Protiv pobijane presude žalbu je pravodobno podnio optuženi OO po branitelju Mislavu Srbu, odvjetniku u Osijeku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbene navode te preinači pobijanu presudu i optuženika oslobodi optužbe, a podredno da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Predlaže da se branitelja obavijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća.

3. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Postupajući po zahtjevu optuženika, sjednica vijeća održana je u prisutnosti zamjenika branitelja optuženika, odvjetnika Gorana Devrnje te optuženog OO čija prisutnost je osigurana putem video-linka iz Zatvora u Osijeku, sukladno članku 475. stavku 7. ZKP/08., a u odsutnosti uredno izvještenog državnog odvjetnika, sukladno članku 475. stavku 3. ZKP/08.

6. Žalba optuženika djelomično je osnovana.

7. Iako se optuženik uvodno žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, istu niti pravno označava, niti tu žalbenu osnovu posebno obrazlaže, već se sadržajno žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. Drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu, na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08. nije utvrdo povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje optuženik u žalbi navodi da, s jedne strane, imamo iskaze optuženog OO i svjedokinje IO, koji u cijelosti osporavaju da bi se terećeno kazneno djelo dogodilo na način kako je to optuženom stavljeno na teret, dok s druge strane postoji više iskaza oštećene GO, za koje navodi, da su neživotni i nelogični te da je ona prema psihologijskom nalazu sklona konfabulacijama i ograničeno sposobna valjano i istinito iskazivati, da u odnosu na predmetni događaj nema razvijen PTSP i da nema utvrđenih ozljeda spolnog organa. Posebno ističe da su svi drugi iskazi po čuvenju, ali da isti mogu biti "kontrolni dokazi". Tako npr. oštećena ĆO iskazuje da se povjerila i o događajima ispričala susjedima TO i UO, no da isti u svojim iskazima, kako u stadiju istrage, tako i na raspravi, jasno i nedvosmisleno iskazuju da im oštećena ĆO nije rekla da bi bila silovana, niti da je zato pobjegla od optuženog OO te došla kod njih kući.

8.1. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, već je prihvaćajući kvalifikaciju predmetnih kaznenih djela u obrazloženju pobijane presude (točka 21. - 26.) dao potpune, određene i jasne razloge, kako o bitnim obilježjima kaznenih djela, tako i o svim odlučnim činjenicama.

8.2. U žalbi optuženika zapravo se ponavlja njegova obrana, tvrdeći da nije postupao na način da je partnericu, oštećenu ĆO, prisiljavao na spolni odnos opisan u točki 1. izreke pobijane presude, a niti pokušao prisiliti na spolni odnos kako je to opisano u točki 2. izreke pobijane presude. Upravo suprotno iskazu oštećenice, optuženik tvrdi da je odbijao imati spolni odnos sa svojom partnericom te ga je ona, jer je ljubomorna, neosnovano prijavila zbog silovanja i pokušaja silovanja. Međutim, takve navode optuženikove obrane, prvostupanjski sud s pravom nije prihvatio, a nakon što ih je doveo u vezu s izvedenim dokazima, pravilno zaključio da je optuženi, inkriminiranih zgoda, prisilio oštećenicu na spolni odnos te da ju je slijedeće večeri pokušao prisiliti na spolni odnos.

8.3. Prvenstveno se ukazuje da je iskaz oštećene GO, ispitane kao svjedoka, prvostupanjski sud, u pogledu bitnih činjenica, ocijenio kao vjerodostojan, a za koju ocjenu je dao logične i uvjerljive razloge u točki 10.1. obrazloženja presude, kao i za nalaz i mišljenje sudsko psihologijskog vještaka, iz kojeg proizlazi da oštećena nema takve intelektualne kapacitete da bi bila u stanju izmisliti prijavljene događaje te da kod oštećenice nema elemenata patološke lažljivosti, a na koji nalaz obrana nije imala primjedbe.

9. Nadalje, optuženi smatra kako iz nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka dr.sc. Borisa Dumenčića, analize medicinske dokumentacije i fotografija proizlazi da nema nikakvih tragova ozljede spolovila oštećene. Međutim iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da to ne mora ni biti, ako je nasilni spolni odnos bio za vrijeme menstruacije, budući da u tom slučaju menstrualna krv djeluje kao lubrikant, dok su kod oštećene ipak utvrđene ozljede na vratu, nastale unazad 24 sata od nastanka fotografije, a što se okvirno veže uz vrijeme prvog događaja, pri čemu je vještak isključio mogućnost samoozljeđivanja, pojasnivši kako do sada u svojoj praksi nije vidio da bi neka osoba samu sebe ozlijedila, na način kako je to utvrđeno na fotografijama.

9.1. U odnosu na vidljive ozljede kod oštećenice, svjedok HO, otac oštećenice, je naveo, kako je po dolasku kući vidio otiske prstiju u vidu masnica na vratu oštećenice, te je teško govorila, dok je svjedokinja CO, majka oštećenice, kojoj se oštećenica o predmetnim događajima i povjerila, iskazivala da je vidjela oštećenicu raščupanu, s crvenilom po vratu. Stoga je žalba optuženika o nepostojanju vidljivih ozljeda neosnovana.

10. Prema žalitelju, na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje utječe i činjenica da su odbijeni dokazni prijedlozi za ispitivanjem trojice liječnika iz hitnog prijema OŽB Našice koji su prvotno zaprimili oštećenu LO. Sud je pravilno odbio i obrazložio u točki 20. taj dokazni prijedlog kao odugovlačeći prijedlog, jer su liječnici svoja saznanja detaljno opisali u medicinskoj dokumentaciji, a koja je obuhvaćena saslušanim sudsko-medicinskim vještačenjem dr. sc. Borisa Dumenčića. Stoga, suprotno žalbenim navodima, iz medicinske dokumentacije OŽB Našice i ginekološkog nalaza, proizlazi da je oštećenica navela liječnicima da ju je osoba s kojom živi prisilila na spolni odnos, koji nije željela, jer je imala menstruaciju, te da je njezin partner i sljedeće večeri nasilno pokušao s njom imati spolne odnose, što potvrđuju i fotografije ozljeda oštećenice, sačinjene po policiji tijekom očevida, a iz kojih su vidljive ozljede na prednjem djelu vrata oštećene što se potvrđuje i iz zapisnika o očevidu, da su provedenim očevidom nad oštećenicom utvrđene ozljede.

11. Nadalje, suprotno žalbenim navodima da je oštećena sklona konfabuliranju, iz psihologijskog nalaza i mišljenje sudske vještakinje dr. Marine Perković Kovačević proizlazi da je oštećena ĆO kao osoba sniženih intelektualnih sposobnosti, s kvalitativnim i kvantitativnim smetnjama pamćenja, iznadprosječnom sugestibilnošću te emocionalnom i socijalnom nezrelošću s posljedičnim poteškoćama socijalne prilagodbe općenito ograničeno sposobna valjano i istinito iskazivati pred sudom, no međutim, da ista ima kapacitet za komunikaciju te sposobnost razlikovanja istine od laži kao i razumijevanje obveze da govori istinu u sudskim postupcima.

11.1. Osim toga, vještakinja nije utvrdila postojanje patološke motivacije za neistinitim iskazivanjem, već da oštećenica predmetni događaj opisuje najstresnijim, a to što se kod oštećenice ne uočavaju klinički značajni simptomi traumatizacije vezani uz predmetni događaj, potencijalno se može objasniti kulturološkim čimbenicima, odnosno sredinom u kojoj je oštećenica odrasla i još uvijek živi, odnosno da ga oštećenica, iako se događaj dogodio, nije doživjela kao traumatski. Emocionalne i socijalne smetnje kod oštećenice pokazuju da su najvjerojatnije posljedica bioloških čimbenika, odrastanja u nizu nepovoljnih izvanjskih čimbenika kroz život, u vidu seksualne zlostave u dječjoj dobi, nadzora Centra za socijalnu skrb, rane udaje i ranog roditeljstva, slabije kognitivne razvijenosti i niske razine poučenosti.

11.2. Dakle, provedenim psihologijskim vještačenjem oštećenice, u cijelosti je isključena njezina sklonost patološkoj lažljivosti, kao i postojanje motivacije za lažnim svjedočenjem i neosnovanim terećenjem optuženika te je navedeno, kako oštećenica, uvažavajući sva njezina intelektualna ograničenja, ne bi bila u stanju fabricirati odnosno izmisliti prijavljene događaje te da jasno razlikuje istinu od laži kao i sve posljedice njezinog svjedočenja na sudu.

11.3. Kada se saznalo o inkriminiranim događajima, vještakinja navodi da smatra kako je prvo povjeravanje o proživljenom, sadržavalo i najviše istine. S povjeravanjem poznanicima i obitelji, oštećenica je bila izložena njihovom sugestibilnom utjecaju koji su je propitivali, provjeravali i inzistirali na detaljima i osnaživali ju da izjavljuje, ne vodeći računa o tome postavljaju li sugestivna pitanja. S obzirom na opisane kognitivne smetnje kod oštećenice u vidu sugestibilnosti i sklonosti konfabulacijama te činjenici da se povjerila nekoliko puta različitim osobama, čak i prije prijave policiji, tada su opisi predmetnih događaja tijekom vremena najvjerojatnije mješavina istine, sugeriranih sadržaja i konfabulacija.

11.4. Tako iz iskaza svjedokinje KO, majke oštećenice, proizlazi da je došla nakon događaja kod UO i tamo zatekla ĆO uplakanu, crvenih očiju i velikih podočnjaka, koja ju je zagrlila i rekla da ju je optuženi OO primio rukom za vrat, gušio je i protiv njezine volje spavao s njom, da ga je ona odbijala i nije htjela spavati s njim jer je imala mjesečnicu. Rekla joj je da ju je uhvatio za ruke i bacio na krevet, legao na nju i obje njezine ruke držao čvrsto spojene iznad njezine glave. Ošamario ju je i govorio "ubit ću te, mirna budi" i još neke ružne riječi kojih se nije mogla sjetiti, a ona ga je molila da ju pusti, međutim on nije htio, već je protiv njezine volje spavao s njom.

12. Nadalje, iz iskaza svjedoka TO i UO proizlazi da je nakon predmetnih događaja oštećena ĆO došla kod njih i rekla da se posvađala s optuženim OO, koji ju je nakon svađe fizički napao, uhvatio za vrat i gušio, te je svjedok TO potvrdio i da je tom prigodom vidio na njezinom vratu s prednje strane u području grkljana ozljede u vidu crvenila. Dok se nalazila kod njih u kući, zatražila je da pozove svoje roditelje koji žive u [adresa] da dođu po nju te da je pozvana i policija. To što oštećenica ništa nije rekla o silovanju TO i ZO kod kojih se sklonila nakon događaja i tražila da joj zovu roditelje ukazuje na to da se nije htjela povjeriti nepoznatim osobama koje nisu bile od njezina povjerenja o intimnim stvarima.

13. Stoga, kada se uzme u obzir, da je u ovom postupku nesporno da su optuženik i oštećenica živjeli u kratkoj zajednici (oko 21 dan) u kojoj su konzumirali spolne odnose, zaključuje se da su se predmetni događaji dogodili upravo onako kako to tvrdi oštećenica i to iz razloga njezinog odbijanja spolnog odnosa zbog mjesečnice.

14. Žalitelj stoga pogrešno navodi da je sud odbijanjem dokaznih prijedloga obrane, propustio utvrditi odlučne činjenice, propustio utvrditi eventualne ozljede kod oštećenice, tvrdeći da bi doktori koji su potpisani na medicinskim nalazima sigurno detaljnije opisali i iskazivali o činjenici što je prvo prijavljeno. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude u točkama 20. i 20.1., dao valjane razloge odbijanja dokaznih prijedloga obrane te je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Iako se obrana žali na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, valja istaći da pored iskaza oštećenice postoje i drugi dokazi, tako da njezin iskaz nije jedini dokaz u ovom postupku na kojem je utemeljena prvostupanjska presuda.

15. Kao što je već prethodno navedeno, za neprihvaćanje dokaznih prijedloga obrane, prvostupanjski sud je dao valjane razloge pa to što oni nisu prihvaćeni, ne dovode u pitanje činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.

16. Povrede kaznenog zakona optuženik nalazi u tome da je potpuno nejasno razgraničenje, kada se to ulazi u sferu pokušaja teškog kaznenog djela protiv spolne slobode za koje je presuđen, odnosno može li se govoriti o pokušaju istog, dok su dvije osobe odjevene. Smatra da u odnosu na točku 2. presude ono što se navodi u činjeničnom opisu uopće nije kazneno djelo, a niti pokušaj djela te ističe kako se postupci optuženog, onako kako su navedeni u činjeničnom opisu, ne mogu razlikovati od činjeničnog opisa nekog drugog kaznenog djela.

16.1. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio u točkama 22., 22.1. i 22.3. obrazloženja pobijane presude kako kod oba inkriminirana kaznena djela nije postojao pristanak oštećenice da ostvari spolni odnos s optuženikom, ista je izričito odbila s optuženikom imati spolni odnos govoreći mu da ima mjesečnicu, što optuženik nije poslušao, već ju je kod kaznenog djela opisanog pod točkom 1. izreke presude vrijeđao i prijetio da će ju ubiti, ako ne budu imali spolni odnos, skinuo joj odjeću, bacio na krevet, uhvatio ju čvrsto rukama iza glave i nad njom obavio potpuni spolni odnos.

16.2. Kod kaznenog djela opisanog pod točkom 2. izreke pobijane presude optuženik je oštećenicu polegao na krevet, uhvatio ju je čvrsto rukama za vrat i snažno stisnuo kako bi se optuženica prestala opirati. No, u dovršenju djela optuženik nije uspio jer je, prema tvrdnji oštećenice, u sobu ušla optuženikova sestra, a iz činjeničnog opisa su razvidna sva subjektivna i objektivna obilježja predmetnog kaznenog djela. Stoga prvostupanjski sud nije povrijedio kazneni zakon kao što to neosnovano smatra žalitelj.

17. Kako na temelju članka 478. ZKP/08. žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži u sebi pored ostalog žalbu na odluku o kazni, drugostupanjski sud je po službenoj dužnosti ispitao presudu i u tom dijelu. Prilikom odlučivanja o kazni za počinjena kazna djela, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve otegotne i olakotne okolnosti te posebno cijeno i posljedice djela o kojima ovisi izbor vrste i visine kazne. Ovaj drugostupanjski sud, prihvaćajući sve olakotne okolnosti na strani optuženika i to mlađu dob optuženika, neosuđivanost te da je otac jednog djeteta od dvije godine u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1. izreke pobijane presude, smatra da se i blažom kaznom zatvora od utvrđene i to kaznom zatvora u trajanju od tri godine, može postići svrha kažnjavanja posebice jer se radi o do sada neosuđivanoj mlađoj osobi, dok je u odnosu na kazneno djelo pod točkom 2. izreke pobijane presude, kazna zatvora u trajanju od dvije godine po ocjeni drugostupanjskog suda ispravno utvrđena.

17.1. Prilikom izricanja jedinstvene kazne zatvora, ovaj drugostupanjski sud cijenio je težinu počinjenih kaznenih djela, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, ocjenu okolnosti konkretnog slučaja i ličnosti samog optuženika, posebice da se radi mlađem punoljetniku koji je u vrijeme počinjenja djela bio u dobi od 20 godina i koji dolazi prvi put u sukob s kaznenim zakonom pa je optuženiku izrečena jedinstvena kaznu zatvora na kaznu u trajanju od četiri godine u koju mu se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 9. lipnja 2024. pa nadalje.

17.2. Po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ovako izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora doći će do izražaja načelo specijalne i generalne prevencije i princip individualizacije u kažnjavanju te pozitivno utjecati na optuženika da shvati štetnost svog postupanja i preispita svoje dosadašnje ponašanje te utjecati i na sve ostale da se ubuduće suzdrže izvršenja takvih i sličnih kaznenih djela.

18. Slijedom iznijetog, kako žalbom nije dovedena u sumnju ispravnost i zakonitost pobijane presude, a niti su utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti iz članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08., na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude

U Zagrebu 5. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Ljiljana Stipišić