1

    Poslovni broj: 20 Gž R-152/2023-2

                 

   Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

     Zadar, Borelli 9

 

Poslovni broj: 20 Gž R-152/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Dujmović,  predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. B., OIB: …, iz P., …, zastupane po punomoćniku B. V., odvjetniku iz Z., …, protiv tuženice G. p. Z.-O. d.o.o., OIB: …, iz Z., …, zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj punomoćniku M. P., odvjetniku iz O. društva P. & Š. d.o.o. iz Z., …, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1155/2022-14 od 22. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 22. studenog 2023.,

 

p r e s u d i o j e  

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice G. p. Z.-O. d.o.o. i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1155/2022-14 od 22. svibnja 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom odlučeno je:

"I               Utvrđuje se da tužitelj A. B., P., G. …, OIB: … ostvario neprekinuti radni staž kod tuženika G. p. Z. - O. d.o.o. za opskrbu plinom, …, Z., OIB: …, od dana 03.03.2003.

 

I.               Nalaže se tuženiku G. p. Z. - O. d.o.o. za opskrbu plinom, …, Z., OIB: …, da tužitelju A. B., P., G. …, OIB: …, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 497,50 eura1 / 3.748,41 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. svibnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

 

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

2.1. U žalbi ističe da je zaključak prvostupanjskog suda protivan dokazima u spisu iz razloga što tužiteljica nije tijekom postupka dostavila kao dokaz Odluku o priznavanju radnog staža svim radnicima Z. h. d.o.o. od 16. travnja 2007. niti je sud uvidom u navedenu Odluku mogao utvrditi sadržaj iste pa je time ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, tuženik nije postojao u trenutku donošenja Odluke od 16. travnja 2007. niti je Z. h. d.o.o. bio član/osnivač tuženice. Stoga da je navedena Odluka ne obvezuje. Predsjednik uprave Z. h. d.o.o. donio je navedenu Odluku od 16. travnja 2007. u funkciji predsjednika uprave, a ne člana skupštine G. p. Z. d.o.o. pa i zbog tog razloga ista Odluka ne obvezuje tuženicu već istu obvezuju isključivo odluke njezine skupštine sukladno Zakonu o trgovačkim društvima, a ista nikada nije donijela odluku navedenog sadržaja. Što se tiče izjave S. L. od 21. studenog 2022. ponavlja da u trenutku donošenja Odluke tuženica nije postojala, Z. h. d.o.o. nije bio osnivač tuženice niti je S. L. mogao donijeti takvu Odluku u funkciji predsjednika skupštine tuženice a niti to tvrdi već ističe da ju je donio kao predsjednik uprave Z. h. d.o.o. U odnosu na utvrđenje prvostupanjskog suda u svezi priznavanja kontinuiteta radnog staža iz Sporazuma o preuzimanju radnika sa stečenim pravima i obvezama od 7. listopada 2008. slijedi da je takvo utvrđenje protivno sadržaju isprava na koje se poziva sud i to stoga što je navedeni Sporazum sklopljen između G. p. Z. d.o.o., tuženice i dva Sindikata koja djeluju u oba društva, a vezano za osnivanje tuženice od strane G. p. Z. d.o.o. sukladno odredbi čl. 137. Zakona o radu jer su tim Sporazumom preuzeti samo oni radnici G. p. Z. d.o.o. koji su radili u cjelinama koje su prenesene na tuženicu pa im je priznat radni staž. Tužiteljica je kod tuženice zaposlena od 1. srpnja 2014. tj. nije radnik koji je prilikom osnivanja tuženice 2008. preuzet od strane G. p. Z. d.o.o. pa se s toga na istu ne primjenjuju odredbe Sporazuma niti iz njih proizlazi pravo tužiteljice da joj se prizna radni staž temeljem tog Sporazuma. Ovo stoga što iz sadržaja Sporazuma proizlazi da se isti primjenjuje na dio radnika koji je 2008. prešao iz G. p. Z. d.o.o. kod tuženice i to samo na one radnike koji su te godine preuzeti od strane tuženice kao novog poslodavca, dok je tužiteljica kod tuženice zaposlena tek 1. srpnja 2014. Sve ovo ukazuje da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, kao i da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje a što je imalo za posljedicu i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predlaže da joj se obistini trošak sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženice tužiteljica ističe da se žalba bazira na pogrešnoj premisi a to je da tužiteljica ne bi dostavila dokaz u vidu Odluke o priznavanju radnog staža od 14. srpnja 2007. jer je takva tvrdnja netočna. Naime, uvidom u zahtjev tužiteljice za zaštitu prava, a koji je sama tuženica priložila uz odgovor na tužbu, vidljivo je da se tužiteljica pozvala na Odluku od 16. travnja 2007. te ju je dostavila tuženici uz svoj zahtjev iz čega proizlazi da žaliteljica tom Odlukom raspolaže prije samog podnošenja tužbe pa se ne može pozivati da ista nije priložena u spis predmeta ili da je nema. Tuženica je svojim odgovorom na tužbu potvrdila da je istu Odluku primila, a da je tome tako proizlazi i iz činjenice što se tuženica očitovala na zahtjev tužiteljice, što je također priloženo uz odgovor na tužbu, te se i tu navodi da je dostavljena Odluka predsjednika uprave od 16. travnja 2007. Kako navedena činjenica među strankama nije sporna, a nije sporno da je tuženica tu Odluku primila i osporavala očitovanjem i odgovorom na tužbu smatra da ne postoji žalbeni razlog u tom pravcu. Ističe da je notorna činjenica da se radi o povezanim društvima te da za tuženicu odluke donosi uprava Z. h. tj. G. Z. a ne uprava društva tuženice, što proizlazi i iz zadnjeg internog natječaja od 31. srpnja 2023. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno navodima tuženice prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 80/22), stoga što je prvostupanjska presuda razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, sadrži razloge o odlučnim činjenicama te izreka nije nerazumljiva, što znači da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

5.1. Glede tvrdnje žaliteljice da joj nije dostavljena Odluka uprave Z. h. od 16. travnja 2007. ukazati je istoj kako iz odgovora na tužbu od 23. lipnja 2022. (l.s. 91-94) proizlazi, kao i priloga uz istu tj. zahtjeva za zaštitu prava radnika od 22.ožujka 2022. (l. s. 96-98) te očitovanja tuženice na zahtjev za zaštitu prava tužiteljice od 30. ožujka 2022. (l. s. 99 i 100), kako je tuženici dostavljena Odluka predsjednika uprave Z. h. d.o.o. od 16. travnja 2007. za koju se u obrazloženju Zahtjeva za zaštitu prava navodi da je time priznat kontinuitet radnog odnosa tužiteljice te se radni staž ostvaren prije i nakon prelaska u kontinuitetu smatra radom kod poslodavca te je time tužiteljici priznato pravo na radni staž ostvaren kod ranijih poslodavaca.

5. 2. Radi toga, neosnovan je taj žalbeni prigovor tuženice budući da iz spisa predmeta proizlazi kako je navedena Odluka od 16. travnja 2007. dostavljena tuženici povodom zahtjeva tužiteljice za zaštitu prava dok iz obrazloženja očitovanja tuženice od 30. ožujka 2022. slijedi da joj je poznat i sadržaj iste pa radi toga žaliteljica ne može s uspjehom isticati kako bi bila ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

6. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9. 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi p o službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

7. Stoga žalba tuženice zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi kako je kod tuženice ostvarila neprekinuti radni staž od 3. ožujka 2003.

9. Prvostupanjski sud na temelju navoda stranaka te provedenih dokaza, ocjena kojih je izvršena u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, utvrđuje da je uprava Z. h. d.o.o. 16. travnja 2007. donijela Odluku o priznavanju radnog staža svim radnicima Z. h. koji prelaze na rad u trgovačko društvo ili ustanovu u vlasništvu H., a radni staž ostvaren prije i nakon prelaska se priznaje i smatra u kontinuitetu radom kod poslodavca. Nadalje, da je temeljem osnivačkog akta - Izjave o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću G. p. – O. d.o.o. Z. od 24. travnja 2008. određeno da skupštinu društva čini jedan član društva tj. osnivač tuženice a to je, sukladno čl. 30. Izjave o osnivanju G. p. d.o.o. Z. dok je iz sudskog registra vidljivo da je Z. h. d.o.o. naveden kao jedini osnivač i jedini vlasnik pa da je time tužiteljica koja je prešla na rad kod tuženice prešla na rad u povezano društvo te se stoga i na tuženicu primjenjuje Odluka od 16. travnja 2007. neovisno o tome što tuženica u trenutku donošenja iste nije postojala kao pravni subjekt. Pored toga, tuženica i Z. h. d.o.o. da su povezana društva sukladno čl. 475. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine, broj 152/11 – pročišćeni tekst, 111/12, 68/13, 110/15, 34/22, 114/22, 18/23 i 130/23 – dalje ZTD). Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje da se pravo na priznanje kontinuiteta radnog staža temelji i na Sporazumu od 7. listopada 2008. kojim G. p. Z. d.o.o., G. p. Z. – O. d.o.o., Sindikat distribucije plina i plinske tehnike Hrvatske – Sindikalna podružnica Gradske plinare Zagreb i Sindikat radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske – Sindikalna podružnica Gradske plinare Zagreb preuzimaju radnike sa stečenim pravima i obvezama sukladno čl. 6. Sporazuma. Konačno, da iz provedenih dokaza proizlazi da je tuženica kontinuirano prilikom zapošljavanja postupala na način da je internim natječajima pozivala radnike da prelaze  iz jedne podružnice u drugu pa da bi bilo protivno utvrđenom činjeničnom stanju da radnici koji na taj način prelaze kod drugih pravnih subjekata ostanu bez priznanja kontinuiteta radnog staža i da još i na to pristaju te svoj prelazak baziraju na izjavi tadašnjeg predsjednika uprave S. L., kao i da je zahtjev tužiteljice da joj se prizna radni staž osnovan i zbog Odluke G. Z. od 27. studenog 2008. upućenog upravi Z. h. (kao osnivača poslodavca) iz koje je vidljivo da se radnicima, pa u ovom slučaju i tužiteljici, priznaje radni staž od prvog dana zaposlenja u trgovačkom društvu u vlasništvu G. Z., a sve temeljem čl. 184. i 186. Temeljnog Kolektivnog ugovora gdje nedvojbeno stoji da se stečena prava radnika ne mogu osporavati te da se rad u trgovačkom društvu u vlasništvu G. Z. ima smatrati radom kod istog poslodavca.

10. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužiteljice usvojio kao osnovan.

11. Tuženica u žalbi ističe da u trenutku donošenja Odluke od 16. travnja 2007. nije postojala kao pravni subjekt, a što je točno jer iz povijesnog izvatka iz sudskog registra, kao i stanja spisa predmeta proizlazi da je ista osnovana 28. svibnja 2015. tj. nakon donošenja Odluke od 16. travnja 2007.

12. Nadalje, točna je i tvrdnja tuženice da je osnivač iste bila G. p. Z. d.o.o., međutim, pri tome žaliteljica gubi iz vida činjenicu da je nakon toga kao jedini osnivač naveden Z. h. d.o.o.

13. Međutim, i u ovoj fazi postupka prijeporno je da li Odluka od 16. travnja 2007. obvezuje tuženicu ili ne.

14. Po stajalištu ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su tuženica i Z. h. d.o.o. povezana društva sukladno odredbi čl. 475. ZTD budući da sve odluke donosi upravo Z. h. d.o.o., a ne tuženica.

15. Da bi tome bilo tako proizlazi iz dokumentacije na l. s. 299 – 307, priložene od strane tuženice uz podnesak od 3. ožujka 2023. (l.s. 297), a iz koje slijedi da je tuženica 22. travnja 2014. raspisala interni natječaj za slobodna radna mjesta u Z. h. d.o.o. (l. s. 299), da je voditelj podružnice tuženice dr. sc. A. G. uputio zamolbu Z. h. koja je zaprimljena 24. travnja 2014. kojim traži suglasnost za premještaj tužiteljice u podružnicu G. p. Z. – O., da se ista prijavila na interni natječaj od 22 . travnja 2014. za radno mjesto samostalni referent te da na toj zamolbi stoji napomena "Suglasan" (l.s. 300), da je tuženica uputila Z. h. d.o.o. prijedlog premještaja radnice A. B. (l. s. 302) na kojem su potpisi u svezi suglasnosti i to tužiteljice, direktora tuženice M. J., voditelja podružnice Z. c. Z. h. d.o.o. A. G. i predsjednika uprave S. L., kao i da iz dopisa Z. h. d.o.o. od 30. svibnja 2014. (l. s. 306 - kojim se traži od skupštine Z. h. d.o.o., člana društva G. Z. i predstavnika člana gradonačelnika M. B. suglasnost za premještaj radnice A. B.) proizlazi da je suglasnost za tužiteljicu dana nakon čega je uslijedila i dopuna suglasnosti (l.s. 307).

16. Kako iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (l.s. 8-9) slijedi da je tužiteljica najprije bila zaposlena u Z. c. d.o.o. u periodu od 3. ožujka 2003. do 2. srpnja 2006., nakon toga u Z. h. d.o.o. P. Z. ceste u periodu od 3. srpnja 2006. do 30. lipnja 2014. a potom kod tuženice od 1. srpnja 2014. to upućuje na nedvojbeni zaključak kako tužiteljica prilikom rada u trgovačkim društvima čiji je osnivač Z. h. d.o.o. ili G. Z. ima kontinuitet radnog odnosa od 3. ožujka 2003. te kako prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da se Odluka od 16. travnja 2007. o priznavanju radnog staža odnosi na sve radnike Z. h. d.o.o. koji prelaze na rad u trgovačko društvo ili ustanovu u vlasništvu Z. h. d.o.o. nedvojbeno je da se to odnosi i na tužiteljicu te kraj činjenice da se glede tužiteljice tražila suglasnost za premještaj kod tuženice temeljem internog natječaja iz travnja 2014. ovaj drugostupanjski sud nalazi da se doista radi o povezanim društvima te da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da sve odluke donosi Z. h. d.o.o. kao osnivač i vlasnik trgovačkog društva.

17. Stoga nisu pravno odlučni navodi tuženice da nju ne obvezuje Odluka od 16. travnja 2007. budući da tada nije postojala kao pravna osoba i to stoga što je navedenu Odluku donijelo trgovačko društvo koje je u registru navedeno kao osnivač tuženice (pa time većinsko društvo u odnosu na tuženicu u smislu presumpcije iz čl. 475. st. 2. ZTD) pri čemu iz spisa predmeta ne proizlazi da je navedena Odluka stavljena van snage, da je ista promijenjena ili da je izričito navedeno da se ista ne odnosi na trgovačka društva nastala nakon donošenja navedene Odluke.

18. Glede toga navesti je da je doista prvotni osnivač tuženice G. p. d.o.o. Z. te da nije prijeporno da prvotni osnivač tuženice predstavlja trgovačko društvo koje je u sastavu Z. h. d.o.o. pa kako se na taj način radi o kontinuitetu u pogledu osnivačkih prava i ta činjenica ukazuje da bi se navedena Odluka od 16. travnja 2007. odnosila i na tuženicu te time obvezuje istu.

19. Da je tome tako proizlazi i iz Odluke G. Z. od 27. studenoga 2008. (l. s. 73) u pogledu tumačenja odredaba i praćenja primjene Temeljenog Kolektivnog ugovora, kao i da se radnicima ne mogu osporavati prava stečena prije statusnih promjena te se rad u trgovačkim društvima u vlasništvu G. Z. (danas podružnicama Z. h.) u smislu ostvarivanja prava na jubilarnu nagradu smatra neprekinutim radom kod istog poslodavca.

20. Dakle, kada G. Z. tumači Kolektivni ugovor tada smatra da se radi o neprekinutom radu kod istog poslodavca pri čemu okolnost da se to tumačenje odnosi samo na jubilarnu nagradu treba promatrati na način da radno - pravni status i prava radnika u pogledu jedne vrste davanja (u tom slučaju jubilarne nagrade) ne mogu biti drugačija i u odnosu na druga pitanja i prava u svezi radnog odnosa pa i iz ove okolnosti proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o neprekinutom radu tužiteljice kod istog poslodavca.

21. U tom pravcu ide i Odluka Z. h. d.o.o. broj Rz-09/1224 od 18. veljače 2009. (l.s.74), koja je kao i prethodno navedeno tumačenje od 27. studenog 2008., donesena nakon osnivanja tuženice a iz koje proizlazi da se tom Odlukom određuje postupak u svezi zapošljavanja novih radnika u Z. h. d.o.o. i društava u njegovom vlasništvu, kao i postupak pri izmjeni ugovora o radu radnika Z. h. d.o.o. i ovisnih društava, a što je posebno regulirano toč. 3. Odluke od 18. veljače 2009.

22. Kada se uzme u obzir i stranački iskaz tužiteljice na ročištu od 9. veljače 2023., kao i sadržaj izjave S. L. od 21. studenog 2022. (l.s. 293-294) nedvojbeno je da je u trgovačkim društvima ili podružnicama čiji je osnivač Z. h. d.o.o. bila uobičajena praksa premještaja radnika temeljem internog natječaja, a posljedica kojeg premještaja je bilo i priznavanje kontinuiteta radnog odnosa.

23. Naime, nije ni logično ni životno da bi bilo tko pristao ili čak tražio premještaj na drugi posao a da je pri tome ostao bez kontinuiteta radnog odnosa budući da o tom pitanju ovisi i koliku će plaću ostvarivati, eventualno pravo na otpremninu, eventualna duljina otkaznog roka, broj dana godišnjeg odmora i sl.

24. Konačno, što se tiče Sporazuma od 7. listopada 2008. ovaj drugostupanjski sud nalazi da se ne radi o Sporazumu koji bi bio relevantan za osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva već da isti ukazuje na to da je i prilikom osnivanja novih trgovačkih društava dolazilo do premještaja radnika iz već postojećih trgovačkih društava pa u kontekstu te okolnosti sadržaj Sporazuma također potvrđuje tužbenu tezu.

25. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP (odluka o troškovima postupka sadržana u presudi smatra se rješenjem – čl. 129. st. 5. istog Zakona) odbiti kao neosnovanu žalbu tuženice i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

Zadar, 22. studenog 2023.

 

 

 

Predsjednica vijeća

 

Sanja Dujmović, v.r.