Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-275/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac, predsjednice vijeća, Tatjane Varžić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Biserke Trstenjak-Opačak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AH iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Mirjana Kopić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika TAMI PROJEKT d.o.o. iz Dugog Sela, Dubrava 3, OIB 32929728933, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj PR-7859/2020-50 od 26. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja se uvažava kao osnovana, ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj PR-7859/2020-50 od 26. rujna 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O trošku žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja AH iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"Nalaže se tuženiku TAMI PROJEKT d.o.o. iz Dugog Sela, Dubrava 3, OIB: 32929728933 da tužitelju MH iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 12.971,63 eura sa zakonskom zateznom kamatom na

- iznos od 462,28 EUR tekućom od 16.lipnja 2019.g. pa sve do isplate;

- iznos od 1.243,88 EUR tekućom od 16.srpnja 2019.g. pa sve do isplate;

- iznos od 1.286,81 EUR tekućom od 16.kolovoza 2019.g. pa sve do isplate;

- iznos od 918,97 EUR tekućom od 16.rujna 2019.g. pa sve do isplate;

- iznos od 1.401,43 EUR tekućom od 16.listopada 2019.g. pa sve do isplate;

- iznos od 1.343,42 EUR tekućom od 16.studenog 2019.g. pa sve do isplate;

- iznos od 1.044,32 EUR tekućom od 16.prosinca 2019.g. pa sve do isplate;

- iznos od 605,23 EUR tekućom od 16.siječnja 2020.g. pa sve do isplate;

- iznos od 976,92 EUR tekućom od 16.veljače 2020.g. pa sve do isplate;

- iznos od 1.674,17 EUR tekućom od 16.ožujka 2020.g. pa sve do isplate;

- iznos od 1.604,75 EUR tekućom od 16.travnja 2020.g. pa sve do isplate;

- iznos od 409,42 EUR tekućom od 16.svibnja 2020.g. pa sve do isplate; po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., zatim od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku TAMI PROJEKT d.o.o. iz Dugog Sela, Dubrava 3, OIB: 32929728933 da naknadi tužitelju MH iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu prvostupanjskog suda pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu i pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

2.1. Tužitelj prvenstveno ističe da je pobijana presuda nerazumljiva, da izreka proturječi sama sebi i razlozima presude, te da nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP).

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda i postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu neisplaćenih plaća za razdoblje od svibnja 2019. do travnja 2020. u ukupnom iznosu od 12.971,63 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki mjesečni iznos, kako je u izreci pobijane presude naznačeno.

7. Prvostupanjski sud je iz provedenog dokaznog postupka utvrdio da su se tužitelj i FH, suprug zakonske zastupnice tuženika ĆH, koji je bio menadžer kod tuženika, dogovorili da će tužitelj početi raditi kod tuženika, ali kako je tužitelj bio strani državljanin, prije zapošljavanja istog trebalo je podnijeti zahtjev za dobivanje dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj, radi čega su stranke sklopile predugovor o radu od 17. svibnja 2019., kojim je u članku 1. ugovoreno da se istim predugovorom izražava namjera zapošljavanja radnika nakon što se steknu uvjeti zapošljavanja na radnom mjestu elektromonter, dok je u čl. 2. istog predugovora ugovoreno da se uvjeti za zapošljavanje stječu dobivanjem radne dozvole u Republici Hrvatskoj, a u čl. 7. je ugovorena plaća za tužitelja u iznosu od 5.901,32 kn bruto. Međutim, do sklapanja ugovora o radu između stranka nikada nije došlo, jer je rješenjem MUP-a od 2. kolovoza 2019. odbijen zahtjev tuženika za izdavanje dozvole za boravak i rad tužitelja (stranca) koji je podnesen 4. lipnja 2019., tako da tužitelj u utuženom razdoblju nije radio za tuženika. Nadalje je prvostupanjski sud utvrdio da su stranke dogovorile da će do izdavanja radne dozvole tužitelj biti smješten u prostoru tuženika u Zadru, jer tužitelj nije imao smještaj u Republici Hrvatskoj.

8. I u ovoj fazi postupka je sporno da li je tužitelj obavljao rad kod tuženika u razdoblju od svibnja 2019. do travnja 2020. te ako je tužitelj radio kod tuženika, da li mu je tuženik dužan isplatiti plaće za obavljeni rad.

9. Prvostupanjski sud svoj zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, jer da tužitelj nije tijekom tuženog razdoblja obavljao poslove za tuženika pa da mu tuženik nije dužan isplatiti plaće, temelji na iskazima zakonske zastupnice tuženika ĆH te svjedoka FH i KH, navodeći u toč. 20. obrazloženja presude da su njihovi iskazi „jasni, logični i međusobno suglasni, a suglasni su i sa materijalnim dokazima u spisu“, dok nije prihvatio iskaze tužitelja te svjedoka TH i RH u dijelu u kojem su iskazivali da je tužitelj radio kod tuženika skoro godinu dana, smatrajući njihove iskaze nelogičnim i neuvjerljivim te u suprotnosti s ostalim izvedenim dokazima.

10. I po stavu ovog suda, osnovano žalitelj ističe da je pobijana presuda nerazumljiva te da izreka presude proturječi sama sebi i razlozima presude, kao i da nema razloga o odlučnim činjenicama, zbog čega se presuda ne može ispitati, a čime je prvostupanjski sud, počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

10.1. Naime, zaključak prvostupanjskog suda utemeljen na iskazima FH, zakonske zastupnice tuženika ĆH i svjedoka KH (koji su suprotni iskazima tužitelja te svjedoka TH i DH o odlučnim činjenicama) za sada se ne može prihvatiti, jer je u suprotnosti s materijalnim dokazom u spisu na listu 46, odnosno propusnicom od 25. ožujka 2020. iz čijeg sadržaja proizlazi da ju je tuženik izdao tužitelju kao radniku, zaposlenom na radnom mjestu rukovatelj građevinskim strojevima, za putovanje na posao i s posla radi neophodnosti obavljanja posla koji se ne može obaviti kod kuće u trajanju od 25. ožujka 2020. pa do 31. ožujka 2020. Kao svrha izdavanja propusnice navedeno je izvođenje radova na već prije ugovorenim gradilištima.

10.2. Također je upitno zašto prvostupanjski sud u toč. 12. obrazloženja pobijane presude navodi da prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, koji je izvršio izračun neisplaćenih plaća (pod pretpostavkom da je tužitelj radio kod tuženika u utuženom razdoblju) kada je tužbeni zahtjev odbio.

10.3. Nadalje, pobijana presuda ne sadrži razloge o tome zašto je tužitelj koristio tuženikov automobil, kamion i mobitel (koje činjenice su nesporne) ako nije radio kod tuženika te zašto je bio u smještaju kod tuženika u Zadru zajedno s ostalim radnicima tuženika i nakon što mu nije izdana dozvola za boravak i rad u Republici Hrvatskoj, a što predstavlja odlučne činjenice za odluku o tužbenom zahtjevu, pa žalitelj osnovano u žalbi upire na navedeni propust prvostupanjskog suda.

11. Zbog naprijed navedenog i počinjene bitne povrede postupka, za sada nije moguće ispitati pobijanu presudu ni u pogledu pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja niti ocijeniti da li je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

12. Naime, u postupku nisu na nesumnjiv način utvrđene odlučne činjenice o kojima ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva, odnosno da li je tužitelj radio kod tuženika u razdoblju od svibnja 2019. do travnja 2020. te ako je radio, na kojim točno poslovima i po čijem nalogu, sporan je sadržaj propusnice koju je tužitelj priložio kao dokaz da je u vrijeme izdavanja iste (25. ožujka 2020.) radio kod tuženika, jer svjedok FH i zakonska zastupnica tuženika navode da mu je propusnica izdana samo zbog posjeta obitelji (djetetu) i da tuženik nikada nije radio kod tuženika, dok svjedoci EH i RH tvrde u svojim iskazima da je tužitelj cijelo vrijeme radio za tuženika i bio u smještaju s ostalim radnicima tuženika u Zadru, da je koristio i radne strojeve tuženika (bager). Čak i svjedokinja KH, vanjska suradnica tuženika (knjigovođa), čijem iskazu je prvostupanjski sud poklonio vjeru, u svome iskazu navodi da je moguće da joj je tužitelj dva, tri puta rekao da mu je tuženik dužan, ali da ona u taj razgovor nije htjela ulaziti. Ostalo je nerazjašnjeno i zašto je tužitelj koristio mobitel tuženika, te automobil i kamion, kao i da li je koristio radne strojeve tuženika (ako nije radio za tuženika) i da li su za njega vođene posebne evidencije prisutnosti na radu po nalogu FH (koje je vodio EH dok je radio za tuženika, a na temelju kojih je provedeno financijsko- knjigovodstveno vještačenje).

13. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti ukazanu bitnu povredu postupka, raspraviti sporna pitanja na koja mu je ukazano ovim rješenjem i žalbom tužitelja te pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, ocijeniti dokaze na način određen čl. 8. ZPP-a, a potom uz pravilnu primjenu mjerodavnog materijalnog prava donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

14. Ostale žalbene navode tužitelja, kao pravno neodlučne, ovaj sud nije posebno obrazlagao.

15. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

16. Slijedom iznijetoga, valjalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a i čl. 370. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

Osijek, 5. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Banac