Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-265/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr. sc. Sanje Zagrajski predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Anđele Bošković Rajković i sutkinje Snježane Androš članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Edi Crnovršanin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Valoviti papiri Dunapack d.o.o. Zabok, Trebež 2, OIB: 96648829623, koga zastupa punomoćnik Ivica Didak, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić Gradu poslovni broj Pr-106/2017-143 od 4. listopada 2024. ispravljene rješenjem poslovni broj Pr-106/2017-153 od 31. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja se uvažava kao osnovana, a žalba tuženika se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, te se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-106/2017-143 od 4. listopada 2024. ispravljena rješenjem poslovni broj Pr-106/2017-153 od 31. listopada 2024.

a) potvrđuje pod točkama III. i IV. izreke,

b) ukida pod točkama I., II., V., VI. i VII. izreke i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevima stranaka za naknadu troška za sastave žalbi i odgovora na žalbe odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

" I Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju po osnovi naknade štete za izgubljenu zaradu isplati iznos od 44.260,38 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospjeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa koji dospjeva desetog dana u mjesecu za prethodni mjesec, i to do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodištu uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to

na iznos od 94,58 EUR od 10. 08. 2009. do isplate,

na iznos od 267,34 EUR od 10. 09. 2009. do isplate,

na iznos od 243,95 EUR od 10. 10. 2009. do isplate,

na iznos od 236,59 EUR od 10. 11. 2009. do isplate,

na iznos od 236,59 EUR od 10. 12. 2009. do isplate,

na iznos od 236,59 EUR od 10. 01. 2010. do isplate,

na iznos od 236,59 EUR od 10. 02. 2010. do isplate,

na iznos od 236,59 EUR od 10. 03. 2010. do isplate,

na iznos od 236,59 EUR od 10. 04. 2010. do isplate,

na iznos od 236,59 EUR od 10. 05. 2010. do isplate,

na iznos od 236,59 EUR od 10. 06. 2010. do isplate,

na iznos od 236,59 EUR od 10. 07. 2010. do isplate,

na iznos od 236,59 EUR od 10. 08. 2010. do isplate,

na iznos od 236,59 EUR od 10. 09. 2010. do isplate,

na iznos od 236,59 EUR od 10. 10. 2010. do isplate,

na iznos od 236,59 EUR od 10. 11. 2010. do isplate,

na iznos od 236,59 EUR od 10. 12. 2010. do isplate,

na iznos od 236,59 EUR od 10. 01. 2011. do isplate,

na iznos od 252,12 EUR od 10. 02. 2011. do isplate

na iznos od 252,12 EUR od 10. 03. 2011. do isplate,

na iznos od 252,12 EUR od 10. 04. 2011. do isplate

na iznos od 252,12 EUR od 10. 05. 2011. do isplate,

na iznos od 252,12 EUR od 10. 06. 2011. do isplate

na iznos od 252,12 EUR od 10. 07. 2011. do isplate,

na iznos od 252,12 EUR od 10. 08. 2011. do isplate

na iznos od 252,12 EUR od 10. 09. 2011. do isplate,

na iznos od 252,12 EUR od 10. 10. 2011. do isplate

na iznos od 252,12 EUR od 10. 11. 2011. do isplate,

na iznos od 252,12 EUR od 10. 12. 2011. do isplate

na iznos od 258,13 EUR od 10. 01. 2012. do isplate

na iznos od 258,13 EUR od 10. 02. 2012. do isplate

na iznos od 258,13 EUR od 10. 03. 2012. do isplate

na iznos od 258,13 EUR od 10. 04. 2012. do isplate

na iznos od 258,13 EUR od 10. 05. 2012. do isplate

na iznos od 258,13 EUR od 10. 06. 2012. do isplate

na iznos od 256,32 EUR od 10. 07. 2012. do isplate

na iznos od 256,32 EUR od 10. 08. 2012. do isplate

na iznos od 256,32 EUR od 10. 09. 2012. do isplate

na iznos od 256,32 EUR od 10. 10. 2012. do isplate

na iznos od 256,32 EUR od 10. 11. 2012. do isplate

na iznos od 256,32 EUR od 10. 12. 2012. do isplate

na iznos od 254,10 EUR od 10. 01. 2013. do isplate

na iznos od 254,10 EUR od 10. 02. 2013. do isplate

na iznos od 254,10 EUR od 10. 03. 2013. do isplate

na iznos od 254,10 EUR od 10. 04. 2013. do isplate

na iznos od 254,10 EUR od 10. 05. 2013. do isplate

na iznos od 254,10 EUR od 10. 06. 2013. do isplate

na iznos od 252,60 EUR od 10. 07. 2013. do isplate

na iznos od 252,60 EUR od 10. 08. 2013. do isplate

na iznos od 252,60 EUR od 10. 09. 2013. do isplate

na iznos od 252,60 EUR od 10. 10. 2013. do isplate

na iznos od 252,60 EUR od 10. 11. 2013. do isplate

na iznos od 252,60 EUR od 10. 12. 2013. do isplate

na iznos od 252,53 EUR od 10. 01. 2014. do isplate

na iznos od 252,53 EUR od 10. 02. 2014. do isplate

na iznos od 252,53 EUR od 10. 03. 2014. do isplate

na iznos od 252,53 EUR od 10. 04. 2014. do isplate

na iznos od 252,53 EUR od 10. 05. 2014. do isplate

na iznos od 252,53 EUR od 10. 06. 2014. do isplate

na iznos od 252,50 EUR od 10. 07. 2014. do isplate

na iznos od 252,50 EUR od 10. 08. 2014. do isplate

na iznos od 252,50 EUR od 10. 09. 2014. do isplate

na iznos od 252,50 EUR od 10. 10. 2014. do isplate

na iznos od 252,50 EUR od 10. 11. 2014. do isplate

na iznos od 252,50 EUR od 10. 12. 2014. do isplate

na iznos od 252,48 EUR od 10. 01. 2015. do isplate

na iznos od 252,48 EUR od 10. 02. 2015. do isplate

na iznos od 252,48 EUR od 10. 03. 2015. do isplate

na iznos od 252,48 EUR od 10. 04. 2015. do isplate

na iznos od 252,48 EUR od 10. 05. 2015. do isplate

na iznos od 252,48 EUR od 10. 06. 2015. do isplate

na iznos od 252,05 EUR od 10. 07. 2015. do isplate

na iznos od 252,05 EUR od 10. 08. 2015. do isplate

na iznos od 252,05 EUR od 10. 09. 2015. do isplate

na iznos od 252,05 EUR od 10. 10. 2015. do isplate

na iznos od 252,05 EUR od 10. 11. 2015. do isplate

na iznos od 252,05 EUR od 10. 12. 2015. do isplate

na iznos od 251,21 EUR od 10. 01. 2016. do isplate

na iznos od 251,21 EUR od 10. 02. 2016. do isplate

na iznos od 251,21 EUR od 10. 03. 2016. do isplate

na iznos od 251,21 EUR od 10. 04. 2016. do isplate

na iznos od 251,21 EUR od 10. 05. 2016. do isplate

na iznos od 251,21 EUR od 10. 06. 2016. do isplate

na iznos od 261,19 EUR od 10. 07. 2016. do isplate

na iznos od 261,19 EUR od 10. 08. 2016. do isplate

na iznos od 261,19 EUR od 10. 09. 2016. do isplate

na iznos od 261,19 EUR od 10. 10. 2016. do isplate

na iznos od 261,19 EUR od 10. 11. 2016. do isplate

na iznos od 261,19 EUR od 10. 12. 2016. do isplate

na iznos od 259,89 EUR od 10. 01. 2017. do isplate

na iznos od 259,89 EUR od 10. 02. 2017. do isplate

na iznos od 259,89 EUR od 10. 03. 2017. do isplate

na iznos od 259,89 EUR od 10. 04. 2017. do isplate

na iznos od 259,89 EUR od 10. 05. 2017. do isplate

na iznos od 259,89 EUR od 10. 06. 2017. do isplate

na iznos od 256,60 EUR od 10. 07. 2017. do isplate

na iznos od 256,60 EUR od 10. 08. 2017. do isplate

na iznos od 256,60 EUR od 10. 09. 2017. do isplate

na iznos od 256,60 EUR od 10. 10. 2017. do isplate

na iznos od 256,60 EUR od 10. 11. 2017. do isplate

na iznos od 256,60 EUR od 10. 12. 2017. do isplate

na iznos od 254,58 EUR od 10. 01. 2018. do isplate

na iznos od 254,58 EUR od 10. 02. 2018. do isplate

na iznos od 254,58 EUR od 10. 03. 2018. do isplate

na iznos od 263,34 EUR od 10. 04. 2018. do isplate

na iznos od 263,34 EUR od 10. 05. 2018. do isplate

na iznos od 263,34 EUR od 10. 06. 2018. do isplate

na iznos od 259,02 EUR od 10. 07. 2018. do isplate

na iznos od 259,02 EUR od 10. 08. 2018. do isplate

na iznos od 259,02 EUR od 10. 09. 2018. do isplate

na iznos od 259,02 EUR od 10. 10. 2018. do isplate

na iznos od 259,02 EUR od 10. 11. 2018. do isplate

na iznos od 259,02 EUR od 10. 12. 2018. do isplate

na iznos od 256,87 EUR od 10. 01. 2019. do isplate

na iznos od 256,87 EUR od 10. 02. 2019. do isplate

na iznos od 256,87 EUR od 10. 03. 2019. do isplate

na iznos od 256,87 EUR od 10. 04. 2019. do isplate

na iznos od 256,87 EUR od 10. 05. 2019. do isplate

na iznos od 256,87 EUR od 10. 06. 2019. do isplate

na iznos od 252,78 EUR od 10. 07. 2019. do isplate

na iznos od 252,78 EUR od 10. 08. 2019. do isplate

na iznos od 252,78 EUR od 10. 09. 2019. do isplate

na iznos od 252,78 EUR od 10. 10. 2019. do isplate

na iznos od 252,78 EUR od 10. 11. 2019. do isplate

na iznos od 252,78 EUR od 10. 12. 2019. do isplate

na iznos od 251,06 EUR od 10. 01. 2020. do isplate

na iznos od 251,06 EUR od 10. 02. 2020. do isplate

na iznos od 251,06 EUR od 10. 03. 2020. do isplate

na iznos od 251,06 EUR od 10. 04. 2020. do isplate

na iznos od 251,06 EUR od 10. 05. 2020. do isplate

na iznos od 251,06 EUR od 10. 06. 2020. do isplate

na iznos od 248,60 EUR od 10. 07. 2020. do isplate

na iznos od 248,60 EUR od 10. 08. 2020. do isplate

na iznos od 248,60 EUR od 10. 09. 2020. do isplate

na iznos od 248,60 EUR od 10. 10. 2020. do isplate

na iznos od 271,96 EUR od 10. 11. 2020. do isplate

na iznos od 271,96 EUR od 10. 12. 2020. do isplate

na iznos od 271,96 EUR od 10. 01. 2021. do isplate

na iznos od 271,96 EUR od 10. 02. 2021. do isplate

na iznos od 271,96 EUR od 10. 03. 2021. do isplate

na iznos od 271,96 EUR od 10. 04. 2021. do isplate

na iznos od 271,96 EUR od 10. 05. 2021. do isplate

na iznos od 271,96 EUR od 10. 06. 2021. do isplate

na iznos od 271,96 EUR od 10. 07. 2021. do isplate

na iznos od 271,96 EUR od 10. 08. 2021. do isplate

na iznos od 271,96 EUR od 10. 09. 2021. do isplate

na iznos od 271,96 EUR od 10. 10. 2021. do isplate

na iznos od 271,96 EUR od 10. 11. 2021. do isplate

na iznos od 271,96 EUR od 10. 12. 2021. do isplate

na iznos od 271,96 EUR od 10. 01. 2022. do isplate

na iznos od 271,96 EUR od 10. 02. 2022. do isplate

na iznos od 271,96 EUR od 10. 03. 2022. do isplate

na iznos od 271,96 EUR od 10. 04. 2022. do isplate

na iznos od 271,96 EUR od 10. 05. 2022. do isplate

na iznos od 271,96 EUR od 10. 06. 2022. do isplate

na iznos od 271,96 EUR od 10. 07. 2022. do isplate

na iznos od 271,96 EUR od 10. 08. 2022. do isplate

na iznos od 271,96 EUR od 10. 09. 2022. do isplate

na iznos od 271,96 EUR od 10. 10. 2022. do isplate

na iznos od 271,96 EUR od 10. 11. 2022. do isplate

na iznos od 271,96 EUR od 10. 12. 2022. do isplate

na iznos od 271,96 EUR od 10. 01. 2023. do isplate

na iznos od 271,96 EUR od 10. 02. 2023. do isplate

na iznos od 271,96 EUR od 10. 03. 2023. do isplate

na iznos od 271,96 EUR od 10. 04. 2023. do isplate

na iznos od 271,96 EUR od 10. 05. 2023. do isplate

na iznos od 271,96 EUR od 10. 06. 2023. do isplate

na iznos od 271,96 EUR od 10. 07. 2023. do isplate

na iznos od 271,96 EUR od 10. 08. 2023. do isplate

na iznos od 271,96 EUR od 10. 09. 2023. do isplate

na iznos od 271,96 EUR od 10. 10. 2023. do isplate

na iznos od 271,96 EUR od 10. 11. 2023. do isplate

na iznos od 271,96 EUR od 10. 12. 2023. do isplate

II Nalaže se tuženiku da po osnovi izgubljene zarade tužitelju isplaćuje daljnji mjesečni iznos od 271,96 EUR počev od 10. siječnja 2024. pa na dalje, time da je sve dospjele mjesečne obroke dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim počev dospjeća svakog pojedinog mjesečnog obroka koji dospjeva desetog dana u mjesecu za prethodni mjesec, a buduće mjesečne obroke najkasnije do desetog dana u mjesecu za prethodni mjesec, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da po osnovi rente tužitelju isplati iznos od 9.730,80 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospjeća svakog pojedinog godišnjeg iznosa koji dospjeva 10. prosinca za tekuću godinu, i to do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodištu uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to na iznos od 572,40 EUR od 10. 12. 2011. do isplate

na iznos od 763,20 EUR od 10. 12. 2012. do isplate

na iznos od 763,20 EUR od 10. 12. 2013. do isplate

na iznos od 763,20 EUR od 10. 12. 2014. do isplate

na iznos od 763,20 EUR od 10. 12. 2015. do isplate

na iznos od 763,20 EUR od 10. 12. 2016. do isplate

na iznos od 763,20 EUR od 10. 12. 2017. do isplate

na iznos od 763,20 EUR od 10. 12. 2018. do isplate

na iznos od 763,20 EUR od 10. 12. 2019. do isplate

na iznos od 763,20 EUR od 10. 12. 2020. do isplate

na iznos od 763,20 EUR od 10. 12. 2021. do isplate

na iznos od 763,20 EUR od 10. 12. 2022. do isplate

na iznos od 763,20 EUR od 10. 12. 2023. do isplate.

IV Nalaže se tuženiku da po osnovi rente ubuduće počev od 10. siječnja 2024. pa na dalje tužitelju isplaćuje mjesečni iznos od 63,60 EUR, time da je sve dospjele time da je sve dospjele mjesečne obroke dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim počev dospjeća svakog pojedinog mjesečnog obroka koji dospjeva desetog dana u mjesecu za tekući mjesec, a buduće mjesečne obroke najkasnije do desetog dana u mjesecu za tekući mjesec, sve u roku od 15 dana.

V Nalaže se tuženom da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 23.454,06 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja ove presude 4. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. sve u roku od 15 dana.

VI U preostalom dijelu preko dosuđenog pod točkama I, III i IV tužbeni zahtjev tužitelja djelomice se odbija kao neosnovan za iznos od 12.591,26 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

VII U preostalom dijelu preko dosuđenog pod točkom V zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija se kao neosnovan za iznos od 13.192,91 EUR sa zakonskim zateznim kamatama."

1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-106/2017-153 od 31. listopada 2024. ispravljena je prvostupanjska presuda u uvodu, u naznaci datuma njezina donošenja.

2. Protiv prvostupanjske presude pod toč. VI. i VII. izreke kojim je djelomično odbijen tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu troška postupka pravovremenu žalbu podnio je tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se naloži tuženiku pored iznosa dosuđenih tužitelju pod toč. I., II., III., IV., i V. izreke isplatiti tužitelju na ime izgubljene zarade daljnjih 9.962,89 Eura s pripadajućim kamatama na pojedine iznose od 10. u mjesecu za prethodni mjesec za razdoblje od srpnja 2009. do prosinca 2023., kao i da se pored dosuđenog iznosa na ime izgubljene zarade od siječnja 2024. naloži tuženiku plaćati daljnji iznos od 42,28 Eura. Osim toga, na ime štete zbog trajne tuđe pomoći i njege predlaže da se pored dosuđenog iznosa dosudi i daljnji dospjeli iznos od 2.612,34 Eura, kao i daljnji mjesečni iznos od 16,03 Eura dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Tužitelj, u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljev zahtjev za izgubljenu zaradu i imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege umanjio za 20% zbog razloga što je tužiteljevo umirovljenje rezultat 80% ozljede na radu, 20% ozljede izvan rada a što je utjecalo i na konačni uspjeh stranaka u postupku. Smatra da je tužitelj umirovljen isključivo zbog ozljede na radu, pa nije bilo razloga umanjivati izgubljenu zaradu za 20% zbog ozljede izvan rada, jer je bez obzira na ozljedu izvan rada do štetnog događaja tužitelj bio radno sposoban i uredno obavljao poslove na radnom mjestu. Ističe kako prethodno oboljenje ili oštećenje ne utječe na visinu dosude izgubljene zarade, ako je umirovljenje uslijedio samo kao posljedica štetnog događaja. Ujedno napominje da je odlazak u invalidsku mirovinu tužiteljevo zakonsko pravo koje je on iskoristio, a da okolnost je li tužitelj trebao naći posao s preostalom radnom sposobnošću nije relevantna. Osporavajući presudu pod toč. VI. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za 20 % tužitelj sadržajno navodima kako prvostupanjski sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka dr. Marije Zavalić, no unatoč tome odbija dio zahtjeva za 20 % sadržajno ukazuje na nerazumljivost presude, a time i na počinjenje bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Posebno tužitelj osporava umanjenje zahtjeva na ime naknade štete za tuđu pomoć i njegu od 20 % pa predlaže da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači, dosudi daljnja izgubljena zarada i naknada štete na ime tuđe pomoći i njege, preinači odluka o trošku prema tako utvrđenom uspjehu u sporu uz dosudu troškova za sastav žalbe.

2.1. Protiv prvostupanjske presude u dijelu u kojem prihvaćen tužbeni zahtjev (toč. I., II., III. i IV. izreke) kao i u odluci o trošku (toč. V. izreke) pravovremenu žalbu podnio je tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se u tom dijelu prvostupanjska presuda preinači, odbije tužbeni zahtjev, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz dosudu troška za sastav žalbe. U bitnom, tuženik navodi da je tužitelj umirovljen zbog profesionalne radne nesposobnosti, a ne općeg gubitka radne sposobnosti, pa da je kod tužitelja preostala radna sposobnost kojom je mogao raditi na drugim poslovima. Ističe da je tužitelj ozlijeđen u mlađim godinama života što govori o većoj mogućnosti njegove prilagodbe a nije se niti pokušao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću. Smatra da bi tužiteljev zahtjev za isplatu na ime izgubljene zarade bio osnovan tek ukoliko bi pokušaji tužitelja da se zaposli s preostalom radnom sposobnošću ostali bezuspješni. Iako je taj prigovor tuženik iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, prvostupanjski se sud o istome nije očitovao. Posebno naglašava da je tužitelju radni odnos prestao na temelju Odluke tuženika o osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu, koju odluku tužitelj nije pobijao, jer je tužiteljeva želja bila otići u mirovinu i nije želio nastaviti raditi niti kod tuženika, niti kod drugih poslodavaca. Tužitelj nije umirovljen po sili zakona zbog opće nesposobnosti za rad, već profesionalne nesposobnosti, pa bi prema stavu tuženika u takovim okolnostima izgubljenu zaradu mogla predstavljati samo razlika između primanja ostvarenih na drugom radnom mjestu s preostalom radnom sposobnošću, a ne i šteta u razlici invalidske mirovine. Tuženik osporava i tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos rente na ime tuđe pomoći i njege, smatrajući da kamate na taj vid štete u konkretnom slučaju (kako naknadu za tuđu pomoć i njegu tužitelj nije plaćao trećim osobama) teku od donošenja prvostupanjske presude.

3. Tuženik je podnio odgovor na tužiteljevu žalbu, sadržajno ponavljajući žalbene navode iz podnesene žalbe i osporavajući tužiteljevo pravo na isplatu izgubljene zarade zbog činjenice da se tužitelj nije niti pokušao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću nakon štetnog događaja, pa predlaže da se tužiteljeva žalba odbije kao neosnovana, i potvrdi prvostupanjska presuda pod toč. VI. i VII. izreke.

3.1. I tužitelj je podnio odgovor na tuženikovu žalbu pri tome osporavajući žalbene navode tuženika, s prijedlogom da se žalba tuženika odbije i potvrdi prvostupanjska presuda pod toč. I., II., III., IV. i V. izreke.

4. Žalba tužitelja je osnovana, a žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio, žalbene navode tužitelja i tuženika, navode tužitelja iz odgovora na žalbu tuženika i navode tuženika iz odgovora na tužiteljevu žalbu, ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. No, u postupku pred prvostupanjskim sudom u odnosu na zahtjev tužitelja za isplatom iznosa izgubljene zarade (toč. I. i II. izreke) prvostupanjska presuda nema razloga o svim relevantnim činjenicama, na što osnovano upire tuženik u žalbi, pa je odlučujući o tom dijelu zahtjeva prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Navedena je povreda počinjena i u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev pod toč. VI. izreke, jer je u tom dijelu prvostupanjska presuda nerazumljiva i nema razloga o svim relevantnim činjenicama.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete u vidu izgubljene zarade u razdoblju od kolovoza 2009. do prosinca 2023. u ukupnom iznosu od 54.223,27 Eura, kao razlike između plaće koju je tužitelj ostvario na radu kod tuženika i invalidske mirovine, kao i plaćanje rente na ime gubitka zarade od siječnja 2024. pa ubuduće u iznosu od 314,24 Eura. Osim toga, predmet spora je i tužiteljev zahtjev na ime naknade štete za tuđu pomoć i njegu za razdoblje od 1. travnja 2011. do 31. prosinca 2023. u ukupnom iznosu od 12.343,14 Eura i 79,63 Eura od siječnja 2024. godine pa ubuduće.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da je tužitelj bio zaposlenik tuženika na radnom mjestu strojar – A na temelju ugovora o radu od 1. ožujka 2005.,

- da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu 21. rujna 2006. na radu kod tuženika na način da se desnom nogom zapleo o plastificiranu traku, izgubio ravnotežu i pao, kojom je prilikom ozlijedio rame,

- da je tužitelj u razdoblju od 1. ožujka 2006. do 31. kolovoza 2006. ostvario neto plaću kod tuženika od 781,64 Eura do 970,24 Eura,

- da je uslijed pretrpljene ozljede tužitelju utvrđena profesionalna nesposobnost za rad, radi čega je umirovljen,

- da je tužitelj prije umirovljenja bio na bolovanju tri godine,

- da je za vrijeme bolovanja primao naknadu od 862,70 Eura,

- da je tužitelj iz razloga što je u opisu njegova radnog mjesta bilo i čišćenje i održavanje radnog mjesta urednim priznao doprinos nastanku štete od 50 %,

- da je uvažavajući okolnost da se štetni događaj dogodio u blizini radnog stroja na kojem je radio tužitelj, za čiju je urednost bio osobno zadužen, da se tužitelj spleo o plastificiranu traku koja se nalazila na podu, propustivši svoju obvezu da tu traku sam ukloni, doprinio nastanku štete od 50%,

- da je tužitelju Ugovor o radu otkazan Odlukom o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 12. kolovoza 2009.,

- da se tužitelj ovjerenom izjavom odrekao prava pobijati Odluku o osobno uvjetovanom otkazu,

- da tuženik tužitelju nije pisanom izjavom ponudio niti jedno određeno radno mjesto (nakon utvrđene profesionalne nesposobnosti za rad) niti prekvalifikaciju za neku drugo radno mjesto,

- da tuženik odgovara tužitelju za štetu po načelu objektivne odgovornosti,

- da je pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 22. travnja 2009. tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog 80 % ozljede na radu i 20% ozljede izvan rada,

- da je vještačenjem po vještaku specijalisti medicine rada dr. Mariji Zavalić utvrđeno da kod tužitelja postoji „sužena“ radna sposobnost jer bi se tužitelj mogao zaposliti na poslovima na kojima se ne traži podizanje ili nošenje tereta od 5kg ili više na jednu ruku, uredna funkcija obje ruke, ali bi se o navedenom vještak mogao očitovati samo u odnosu na konkretno radno mjesto,

- da je prije ozljede tužitelj bio radno sposoban obavljati poslove svojeg radnog mjesta,

- da je tužitelj u djetinjstvu imao operaciju desnog lakta, ali da je neovisno o tome mogao obavljati poslove svog radnog mjesta do ozljede na radu,

- da je vještačenjem po vještaku dr. Žarku Rašiću, specijalistu kirurgije i traumatologije utvrđeno da je tužitelju u razdoblju od 1. travnja 2011. pa nadalje stalno potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 2 sata dnevno,

- da je tuđa pomoć i njega potreba tužitelju prilikom svakodnevnih fizičkih aktivnosti u vidu dizanja i nošenja različitih predmeta, uobičajenim poslovima oko kuće,

- da su stranke suglasne da cijena tuđe pomoći i njege u čitavom utuženom razdoblju iznosi 2,65 Eura (20,00 kn),

- da je vještačenjem po vještaku financijske struke dipl. oec. Dražene Mucha utvrđena visina izgubljene zarade tužitelja u visini razlike između mirovine (s dodatkom za tjelesno oštećenje) i plaće koju bi tužitelj po redovnom tijeku stvari primao kod tuženika da nije bilo štetnog događaja, uvažavajući pri tome tužiteljev doprinos od 50%, u ukupnom iznosu od 54.223,27 Eura, a od siječnja 2024. pa ubuduće 314,24 Eura.

9. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud cijeni osnovanim tužbeni zahtjev za isplatu iznosa na ime izgubljene zarade u iznosu od 44.260,38 Eura za razdoblje od 1. travnja 201. do 31. prosinca 2024., a od siječnja 2024. pa ubuduće u iznosu od 371,96 Eura. Pri tome je priznao suodgovornost, odnosno doprinos tužitelja nastanku štete od 50 %, no pojedine iznose dodatno umanjio za 20 %, jer je iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje utvrđeno da je tužitelj umirovljen zbog ozljede na radu od 80%, a ozljede izvan rada 20 %.

10. Osim toga, prvostupanjski su prihvaća djelomično osnovanim i tužbeni zahtjev za naknadu štete na ime tuđe pomoći i njege, ponovno na način da (nespornu) cijenu sata pružanja tuđe pomoći i njege od 2,65 Eura, umanjuje za 20% smatrajući da istu treba umanjiti zbog tužiteljeve ozljede izvan rada u tom opsegu.

11. Pravilno je prvostupanjski sud priznao tužitelju naknadu štete za tuđu pomoć i njegu (toč. III. i IV. izreke), no ne može se za sada prihvatiti stav prvostupanjskog suda o potrebi umanjenja tužiteljeva zahtjeva za 20 % jer je u tom omjeru tužitelj umirovljen zbog ozljede izvan rada, a prvostupanjska presuda u dijelu odbijanja tužiteljeva zahtjeva nema jasne i dovoljno argumentirane razloge.

12. Odlučujući o žalbama stranaka na dio prvostupanjske presude kojom je odlučeno o tužiteljevu zahtjevu za naknadu štete (kako izgubljene zarade, tako i tuđe pomoći i njege) osnovano tužitelj osporava stav prvostupanjskog suda o opravdanosti umanjenja njegova zahtjeva za 20 % zbog postojeće ozljede tužiteljeve desne ruke.

13. Tuđa pomoć i njega čini nenovčanu imovinsku štetu, jer je štetnom radnjom tužitelju nastala šteta oštećenjem njegova zdravlja, no u konkretnom slučaju za tužitelja nije nastala zbog toga novčana obveza prema trećima, niti je vezano za pružanje tuđe pomoći i njege (niti u postupku to tvrdi) tužitelj imao određene izdatke, već jasno iznosi činjenice (čl. 2. ZPP) da su mu potrebnu pomoć i njegu u spornom razdoblju pružali ukućani.

14. Odredbom čl. 1095. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje ZOO) propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja (st.1), a ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu (st. 2.).

15. Iz provedenog vještačenja po vještaku dr. Žarku Rašiću, specijalistu kirurgije i traumatologije utvrđeno da je tužitelju u razdoblju od 1. travnja 2011. pa nadalje stalno potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 2 sata dnevno, kao posljedica štetnog događaja, što tuženik nije relevantnim navodima doveo u pitanje, radi čega je osnovano tužitelju priznato pravo na naknadu štete na ime tuđe pomoći i njege.

16. Potrebe tužitelja za tuđom pomoći i njegom prema stavu ovog suda direktna su posljedica ozljede na radu za koju je djelomično odgovoran tuženik u omjeru od 50 % i što žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u pitanje, pa su nejasni razlozi zbog kojih prvostupanjski sud taj dio zahtjeva tužitelja dodatno umanjuje za 20 %.

17. Naime, u postupku nije niti tvrđeno a niti utvrđivano da bi i ozljeda tužitelja iz djetinjstva (kojom je utvrđen razlog umirovljenja od 20%) bila od utjecaja na potrebu pružanja tuđe pomoći i njege, a prvostupanjska presuda u tom dijelu nema razloga o odlučnim činjenicama, radi čega je žalba tužitelja u tom je dijelu uvažena, a presuda prvostupanjskog suda pod toč. VI. izreke ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak.

18. No, suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos štete na ime tuđe pomoći i njege od 10. prosinca svake godine za godinu u kojoj je šteta nastala. Kako je prethodno obrazloženo, prema stavu ovog suda riječ je o nenovčanoj imovinskoj šteti, koja dospijeva prema cijenama u trenutku donošenja prvostupanjske presude, no visina tuđe pomoći i njege u konkretnom slučaju nije utvrđivana u postupku prema cijenama na dan donošenja sudske odluke prema čl. 1089. st. 2. ZOO.

19. Prema odredbi čl. 1086. ZOO obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.

20. Imajući u vidu navedene zakonske odredbe za zaključiti je da u situaciji kada je sud odredio visinu naknade štete na ime tuđe pomoći i njege prema cijenama u vrijeme presuđenja, oštećenik ima pravo na zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate. No, u situaciji kada sud nije odredio visinu naknade štete prema cijenama u vrijeme presuđenja, već su stranke učinile nespornom visinu štete i to prema cijenama kada je šteta nastala (što je u konkretnom slučaju riječ – stranke su učinile nespornom cijenu sata tuđe pomoći u vrijeme kada je ta pomoć pružana i to u cijelom utuženom razdoblju od 2,65 Eura), onda tužitelj ima pravo na zatezne kamate tekuće od trenutka nastanka te štete pa do isplate. Stoga je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužitelju na iznos dosuđene naknade štete za tuđu pomoć i njegu dosudio i zatezne kamate i za vrijeme prije presuđenja, od 10. prosinca svake godine za godinu u kojoj je šteta nastala. Ovako pravno shvaćanje sadržano je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-725/2024-2 od 22. svibnja 2024.

21. Stoga, neosnovano tuženik osporava prvostupanjsku presudu u dijelu tijeka zateznih kamata na dosuđeni iznos štete na ime tuđe pomoći i njege, radi čega je žalba tuženika odbijena u tom dijelu i prvostupanjska presuda potvrđena pod toč. III. i IV. izreke.

22. No, osnovana je žalba tuženika u dijelu u kojem je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu na ime izgubljene zarade od 44.260,38 Eura s kamatama na pojedine mjesečne iznose, kao i žalba tužitelja u dijelu u kojem je pojedinim mjesečnim iznosima odbijen zahtjev na ime izgubljene zarade od 20 % zbog ozljede nastale izvan rada.

23. U ovom je postupku utvrđeno da je tužitelj ostvario pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom na radu od 80% i ozljedom izvan rada 20%. Pri tome, ovaj je sud stava da nema osnove za umanjenju tužiteljeva novčanog zahtjeva na ime izgubljene zarade za 20 %, jer je iz provedenog vještačenja po vještaku medicine rada dr. Mariji Zavalić utvrđeno da je prije ozljeđivanja na radu tužitelj mogao obavljati poslove svog radnog mjesta, te da je bio radno sposoban. Stoga, činjenica da je umirovljen dijelom i zbog ozljede izvan rada u omjeru od 20 % sama za sebe ne opravdava umanjenje njegova zahtjeva, radi čega je uvažena žalba tužitelja i ukinuta presuda u dijelu kojim je taj dio zahtjeva odbijen pod toč. VI. izreke.

24. No, da bi se (osnovano) pristupilo utvrđivanju visine zahtjeva na ime izgubljene zarade, potrebno je utvrditi osnovanost tako postavljenog tužbenog zahtjeva u odnosu na iznesene činjenice.

25. Opravdano tuženik ukazuje da je odlučujući o zahtjevu za naknadu štete u vidu izgubljene zarade (toč. I. i II. izreke) prvostupanjski sud propustio utvrditi i očitovati se o svim relevantnim činjenicama o kojima ovisi potom i pravilna primjena materijalnog prava, a čime je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koje žalbenim navodima upire tuženik.

26. Tuženik tijekom prvostupanjskog postupka tvrdi, a ponavlja i u žalbi, kako je tužitelju nakon pretrpljene ozljede na radu preostala radna sposobnost s kojom se, na odgovarajućim poslovima, mogao zaposliti. Tužitelj je pak tijekom postupka isticao da je njegovo zakonsko pravo umiroviti se, pa je osporavao stavove tuženika o nepostojanju osnove za naknadu štete na ime izgubljene zarade.

27. Pravilno tuženik ističe da je prvostupanjski sud propustio o navedenom prigovoru dati jasne razloge, radi čega se stav prvostupanjskog suda o osnovanosti zahtjeva za naknadu štete u vidu izgubljene zarade i buduće rente na ime gubitka zarade za sada ne može ispitati.

28. Žalbeni navodi tuženika vezano za provedeno vještačenje po vještaku dr. Viju Berošu neodlučni su, jer prvostupanjski sud nije na nalazu i mišljenju tog vještaka temeljio odluku, upravo iz razloga što vještak nije bio u mogućnosti pristupiti sudu radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja, i iz razloga što je mišljenje dano bez osobnog pregleda tužitelja.

29. Ispravno tuženik naglašava da je tužitelju radni odnos kod tuženika prestao Odlukom o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, kojeg tužitelj nije pobijao, a opravdano ukazuje i na činjenice koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, da je takva odluka donesena na traženje samog tužitelja koji je želio otići u mirovinu. O navedenim prigovorima tuženika iznesenim tijekom prvostupanjskog postupka pobijana presuda nema nikakvih razloga.

30. Pod izgubljenom zaradom podrazumijeva se gubitak imovinske koristi koju bi tužitelj mogao ostvariti prema redovnom tijeku stvari da nije došlo do štetnog događaja i njegovih posljedica. Tužitelj je u vrijeme štetnog događaja bio potpuno radno sposoban i u radnom odnosu kod tuženika. Zbog posljedica ozljede na radu utvrđena je njegova profesionalna nesposobnost za poslove strojara koje je do tada obavljao. Tužitelj, nakon ozljeđivanja nije radio s preostalom radnom sposobnošću, koja je utvrđena i provedenim vještačenjem pod vještaku medicine rada dr. Mariji Zavalić. Uz to, tužitelj je u vrijeme ozljeđivanja (rujan 2006.) bio mlađe životne dobi (32 godine) s preostalom radnom sposobnosti.

31. Tuženik opravdano dovodi u pitanje zaključke prvostupanjskog suda koji se svode na postojanje odgovornosti tuženika i njegovu obveze za naknadu štete u vidu izgubljene zarade tužitelju. Obzirom na prigovore iznesene tijekom postupka i to je da je otkaz ugovora o radu tužitelju dan na inicijativu tužitelja, da je tužitelju (usmeno) nuđen nastavak radnog odnosa na odgovarajućem radnom mjestu s preostalom radnom sposobnošću, o čemu su iskazivali i svjedoci (UD, DD) prvostupanjska presuda nema nikakvih razloga.

32. Prema odredbi čl. 192. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 102/98, 71/99, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 94/09) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja propisano je da ugovor o radu ne prestaje dostavom pravomoćnog rješenja o mirovini zbog profesionalne nesposobnosti za rad. Dakle, za prestanak radnog odnosa nije bio relevantan trenutak primitka rješenja o mirovini od strane tuženika, već je radni odnos mogao prestati na jedan od načina propisanih čl. 104. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 149/09 ). U konkretnom slučaju radni odnos tužitelja prestao je odlukom o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, kojeg tužitelj nije pobijao, te se izjavom ovjerenom kod javnog bilježnika odrekao prava pobijati takav otkaz.

33. Kako je prema stavu ovog suda potrebno potpuno utvrditi okolnosti koje su, nakon tužiteljeva ozljeđivanja dovele do otkazivanja ugovora o radu, njegova umirovljenja, kao i razloge nezapošljavanja s preostalom radnom sposobnošću koje je prigovore iznosio tuženik tijekom postupka, prvostupanjska je presuda u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev pod toč. I. i II. izreke ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak.

34. Ukinuta je i odluka o troškovima postupka pod toč. V. i VII. izreke, jer će nova odluka o troškovima postupka ovisiti o novoj odluci o glavnoj stvari i o konačnom uspjehu stranaka u postupku, a u novoj odluci o troškovima postupka prvostupanjski sud odlučit će i o zahtjevu tužitelja i tuženika za naknadu troškova za sastav žalbe i podnesenih odgovora na žalbe (čl.166. st. 3. ZPP).

35. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud provesti novu glavnu raspravu i otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem. Prvostupanjski je sud dužan raspraviti neutvrđenu spornu činjenicu odlučnu za rješenje spora, potpuno utvrditi okolnosti koje su, nakon tužiteljeva ozljeđivanja dovele do otkazivanja ugovora o radu, njegova umirovljenja, kao i razloge nezapošljavanja s preostalom radnom sposobnošću, a na koje činjenice upire tuženik tijekom postupka, te za svoje zaključke dati valjane i provjerljive razloge. Naime, za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja za naknadu štete s osnova izgubljene zarade u smislu odredbe čl. 1095. ZOO za razdoblje od ozljeđivanja tužitelja pa nadalje, čini se odlučnim ocijeniti koliko utvrđena preostala radna sposobnost tužitelja za obavljanje objektivno omogućavala rad tužitelju za obavljanje nekih drugih poslova i kojih, te je li se tužitelj s takvom preostalom radnom sposobnošću mogao osposobiti za obavljanje nekih drugih poslova, a radi osiguravanja sredstava za svoju egzistenciju, sve naravno vodeći računa o objektivnim okolnostima kao što je životna dob tužitelja kako u vrijeme ozljeđivanja, završetka liječenja i podnošenja zahtjeva za umirovljenje. Tek po utvrđenim činjenicama moći će se ocijeniti postoje li ili ne pretpostavke za ostvarivanje prava na isplatu izgubljene zarade, a vezano za štetni događaj za koji je utvrđena suodgovornost tuženika. Prvostupanjski je sud u ponovljenom postupku dužan raspraviti i sva druga pitanja na koja je ukazano u ovoj odluci sukladno odredbi čl. 377. st. 2. ZPP.

36. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci pod toč. I. a, a na temelju čl. 369. st.1. ZPP kao u izreci pod toč. I. b.

Osijek, 5. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Zagrajski