Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-68/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Melite Novoselac, kao predsjednika vijeća, Svjetlane Tolj suca izvjestitelja i člana vijeća i suca Jelene Bušić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VR, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jurica Borojević, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jurice Borojevića i Domagoja Jugovića u Novoj Gradiški, protiv tuženice Republike Hrvatske za Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvu u Rijeci, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-96/2017-46 od 19. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženice odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-96/2017-46 od 19. siječnja 2024.

II. Zahtjev tuženice za naknadu troška sastava žalbe odbija se kao neosnovan.

III. Zahtjev tužitelja za sastav odgovora na žalbu odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, da tužitelju VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati uvećani dio plaće u ukupnom bruto iznosu od 6.416,68 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koja teče do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pa do isplate, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, koje teku kako slijedi:

- za mjesec veljaču 2012. na iznos od 238,76 eura, od 15.03.2012.;

- za mjesec ožujak 2012. na iznos od 116,60 eura, od 15.04.2012.;

- za mjesec svibanj 2012. na iznos od 300,50 eura, od 15.06.2012.;

- za mjesec lipanj 2012. na iznos od 176,10 eura, od 15.07.2012.;

- za mjesec srpanj 2012. na iznos od 150,54 eura, od 15.08.2012.;

- za mjesec kolovoz 2012. na iznos od 53,60 eura, od 15.09.2012.;

- za mjesec rujan 2012. na iznos od 25,89 eura, od 15.10.2012.;

- za mjesec listopad 2012. na iznos od 139,35 eura, od 15.11.2012.;

- za mjesec studeni 2012. na iznos od 246,17 eura, od 15.12.2012.;

- za mjesec prosinac 2012. na iznos od 78,27 eura, od 15.01.2013.;

- za mjesec siječanj 2013. na iznos od 321,93 eura, od 15.02.2013.;

- za mjesec veljaču 2013. na iznos od 45,61 eura, od 15.03.2013.;

- za mjesec ožujak 2013. na iznos od 111,37 eura, od 15.04.2013.;

- za mjesec travanj 2013. na iznos od 586,13 eura, od 15.05.2013.;

- za mjesec srpanj 2013. na iznos od 128,15 eura, od 15.08.2013.;

- za mjesec kolovoz 2013. na iznos od 175,84 eura, od 15.09.2013.;

- za mjesec rujan 2013. na iznos od 215,87 eura, od 15.10.2013.;

- za mjesec listopad 2013. na iznos od 52,58 eura, od 15.11.2013.;

- za mjesec ožujak 2014. na iznos od 453,03 eura, od 15.04.2014.;

- za mjesec travanj 2014. na iznos od 596,70 eura, od 15.05.2014.;

- za mjesec svibanj 2014. na iznos od 381,58 eura, od 15.06.2014.;

- za mjesec lipanj 2014. na iznos od 489,06 eura, od 15.07.2014.;

- za mjesec srpanj 2014. na iznos od 149,43 eura, od 15.08.2014.;

- za mjesec rujan 2014. na iznos od 172,32 eura, od 15.10.2014.;

- za mjesec listopad 2014. na iznos od 315,65 eura, od 15.11.2014.;

- za mjesec studeni 2014. na iznos od 488,16 eura, od 15.12.2014.;

- za mjesec prosinac 2014. na iznos od 207,52 eura, od 15.01.2015.;

u roku od osam dana.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.648,17 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 19. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od osam dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva odbija kao neosnovanim.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužene za prekidom ovog postupka do donošenja odluke povodom revizije izjavljene protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-468/2020-2 od 25. studenoga 2020. kao neosnovan."

2. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženica zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno da se ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtijeva trošak sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode tuženice.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji joj je prethodio kao i žalbene navode tuženice i navode iz odgovora na žalbu tužitelja, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od 1. veljače 2012. do 31. prosinca 2014. za rad duži od redovnog radnog vremena i to na ime prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom za trajanja višednevne službe – plovidbe.

8 . Sud prvog stupnja izvedenim dokazima utvrdio je:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio raspoređen u Policijsku upravu Primorsko- goransku, Postaju pomorske policije Rijeka, na radnom mjestu mornara na ophodarskom brodu tipa "B",

- je posao bio organiziran u vidu višednevnih službi na moru u trajanju od četiri do pet dana,

- da su višednevne plovidbe brodom izvršene na temelju radnih naloga o čemu je tuženica vodila evidenciju rada,

- da je tijekom tih višednevnih plovidbi tužitelj boravio na brodu neprekidno 24 sata te da tom prilikom njegov rad nije bio organiziran u smjenama,

- da je tijekom utuženog razdoblja tuženica isplatila tužitelju naknadu za pasivno dežurstvo, a ne za prekovremeni rad.

9. Tijekom postupka pred sudom prvog stupnja, kao i u žalbenom postupku, ostalo je sporno treba li tužitelju vrijeme provedeno u višednevnoj službi na brodu nakon redovnog radnog vremena priznati kao prekovremeni rad.

10. Sud prvog stupnja zaključuje da rad tužitelja zbog specifičnosti poslova pomorske policije nije bio, niti po logici stvari može biti, organiziran kao redovan rad od ponedjeljka do petka po 8 sati dnevno, 40 sati tjedno, već da je isti bio organiziran kroz višednevne službe na moru.

11. Nadalje, zaključuje sukladno pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske ( Rev 1318/16 od 26. listopada 2016., Rev 1925/18 od 21. listopada 2020.i dr.) da nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno više dana uzastopno, već je životno i logično da službenik koji zbog naravi posla ne može i ne smije napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima vrijeme za odmor u trajanju od osam sati.

12. Sud prvog stupnja, na temelju spisu priležeće dokumentacije te na temelju utvrđenja koja proizlaze iz iskaza saslušanih svjedoka UR, CR, IR i AR, te iskaza tužitelja kao parnične stranke, utvrđuje da je tužitelj tijekom utuženog razdoblja, osim poslova određenih radnim nalogom, obavljao i druge poslove vezane za redovno održavanje i sigurnost broda.

13. Stoga sud prvog stupnja zaključuje da, uzimajući u obzir pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tužitelju u utuženom razdoblju pripada naknada prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u smjenama u vrijeme kada je bio raspoređen na obavljanje jednodnevnih i višednevnih službi na moru umanjeno za 8 sati dnevnog odmora.

14. Nadalje, sud prvog stupnja prihvaća nalaz i mišljenje vještaka financijske struke koji je utvrdio da sukladno radnim nalozima priloženim u spis, tužitelju na ime prekovremenog rada, rada noću, rada na državne blagdane, te rada subotom i nedjeljom, za razdoblje od 1. veljače 2012. do 31. prosinca 2014. pripada neisplaćeni bruto iznos od 6.416,68 eura s time da je radno vrijeme tužitelja provedeno na brodu umanjio za 8 sati dnevnog odmora u slučaju višednevne kontinuirane službe, za isplaćeni iznos na ime aktivnog i pasivnog dežurstva te za dane kada je tužitelj van rasporeda ("VR").

15. U odnosu na žalbene navode tuženice da je sud prvog stupnja prilikom donošenja pobijane presude zanemario radne naloge i evidencije za obračun plaća koji su jedina dokazna sredstva temeljem kojih se nesporno može utvrditi jesu li u utuženom razdoblju ostvareni prekovremeni sati rada tužitelja, te da je paušalno utvrdio činjenično stanje, potrebno je navesti da je tužitelj predloženim i provedenim dokazima u ovom postupku dokazao potrebu obavljanja prekovremenog rada a koji nije evidentiran u evidenciji radnog vremena koju je vodila tuženica i na temelju koje je isplaćivana plaća tužitelju.

16. Pri tome se ne može prihvatiti žalbeni navod tuženice da bi jedino radni nalozi i evidencije radnog vremena kao i obračunske liste plaće mogla biti jedina dokazna sredstva temeljem kojih bi se moglo utvrđivati je li obavljen prekovremeni rad ili ne, s obzirom da je tužitelj tijekom postupka osporio točnost podataka službene evidencije.

17. Sud prvog stupnja prekovremenim radom tužitelja pravilno ocjenjuje razdoblje izvan redovnog radnog vremena umanjeno za 8 sati odmora, a okolnost što je tužitelj ostvarivao pravo na naknadu za tzv. pasivno dežurstvo nije od utjecaja na prekovremeni rad, jer se navedena naknada isplaćuje zato što je tužitelj bio na raspolaganju poslodavcu tijekom 24 sata, dakle i za vrijeme odmora koje je određeno kao osam sati u danu.

18. Odredbom čl. 60. st. 1., čl. 61. st. 1. i čl. 94. Zakona o radu (¨Narodne novine¨ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 – dalje: ZR), kao i Direktivom 2003-88/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 4. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena (u čl. 2. toč. 1. i 2.) definirano radno vrijeme kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom, a vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.

19. Nadalje, odredbom čl. 33. Zakona o policiji („Narodne novine“ broj: 34/11,130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19) propisano je da je policijski službenik dužan i izvan radnog vremena odazvati se pozivu nadređenog rukovoditelja radi poduzimanja mjera i radnji za obavljanje neodgodivih poslova i zadaća, te da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog rukovoditelja poslove obavljati duže od punoga radnog vremena, pa da mu u ovim slučajevima pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru. Iako se sud prvog stupnja pogrešno pozvao na odredbu čl. 92. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 129/00, 61/11, 82/12, 73/13 i 93/14) isto nema utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke s obzirom da je jednako propisano i odredbom čl. 33. Zakona o policiji/11.

20. Sud prvog stupnja prekovremenim radom tužitelja pravilno ocjenjuje razdoblje izvan redovnog radnog vremena umanjeno za 8 sati odmora, a okolnost što je tužitelj ostvarivao pravo na naknadu za tzv. pasivno dežurstvo nije od utjecaja na prekovremeni rad, jer se navedena naknada isplaćuje zato što je tužitelj bio na raspolaganju poslodavcu tijekom 24 sata, dakle i za vrijeme odmora koje je određeno kao osam sati u danu.

21. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio i odredbu čl. 44. st. 1. i 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 93/08, 23/09, 39/09, 90/10, 89/12 i 104/12) koja određuje visinu naknade koja se ima platiti za ostvareno radno vrijeme duže od 40 sati tjedno u visini naknade za prekovremeni rad i ostalih naknada za rad noću, nedjeljom, blagdanom i dr. Jednako je uređeno i čl. 44. st. 1. i 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 89/12 i 104/13) kao i čl. 44. st. 1. i 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 104/13, 150/13, 153/13, 71/16, 123/16 i 112/17).

22. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava iz citiranih propisa, na pravilno utvrđeno činjenično stanje, kao osnovan prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu od 6.416,68 eura bruto sa pripadajućom zateznom kamatom.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonito donesena u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tuženica ne konkretizira razloge zbog kojih pobija odluku o trošku, radi čega žalbenim navodima pravilnost odluke o trošku nije dovedena u pitanje.

24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. I. izreke na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

25. Odluka o troškovima žalbenog postupka pod toč. II. izreke temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a i isti troškovi nisu dosuđeni tuženici s obzirom da sa žalbom nije uspjela.

26. Odluka o trošku sastava odgovora na žalbu tužitelja temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a s obzirom da isti trošak nije bio potreban i nužan za odlučivanje zbog čega je i odlučeno kao u točki III. izreke presude.

27. U nepobijanom dijelu, rješenje suda prvog stupnja ostaje neizmijenjeno.

Osijek, 5. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac