Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž R-238/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr. sc. Sanje Zagrajski predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Anđele Bošković Rajković i sutkinje Snježane Androš članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Mato Knezović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika MEDIC d.o.o. Zagreb, Trg Dražena Petrovića 3, OIB: 36228944903, koga zastupa punomoćnica Jelena Rubeša Bilobrk, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti odluke o otkazu, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-17046/2021-24 od 22. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-17046/2021-24 od 22. srpnja 2024.
II. Zahtjevi tužitelja za naknadom troška za sastav žalbe i tuženika za sastav odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu, odbijaju se kao neosnovani.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:
"I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se da je ništava Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 25. listopada 2021. godine, kojom je tuženik MEDIC d.o.o. iz Zagreba, Trg Dražena Petrovića, OIB: 36228944903 otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 7. prosinca 2020. godine tužitelju PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zaposlenom na radnom mjestu Serviser tehničke opreme, pa stoga radni odnos tužitelju nije prestao.
Dužan je tuženik, MEDIC d.o.o. iz Zagreba, Trg Dražena Petrovića, OIB: 36228944903, nadoknaditi tužitelju, PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog sudskog postupka.
Ili podredno
Poništava se Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 25. listopada 2021. godine, kojom je tuženik MEDIC d.o.o. iz Zagreba, Trg Dražena Petrovića, OIB: 36228944903 otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 7. prosinca 2020. godine tužitelju PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zaposlenom na radnom mjestu Serviser tehničke opreme, te se nalaže Pr-17046/2021-24 2 tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto Servisera tehničke opreme prema ugovoru o radu od 7. prosinca 2020. godine.
Dužan je tuženik, MEDIC d.o.o. iz Zagreba, Trg Dražena Petrovića, OIB: 36228944903, nadoknaditi tužitelju, PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog sudskog postupka.".
II/ Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eur, u roku od 15 dana."
2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnio je tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). U bitnom tužitelj osporava postojanje opravdanog razloga za otkaz i smatra da je primjenom pravila o teretu dokazivanja bilo potrebno utvrditi nezakonitost otkaza. Ističe da je tuženik kao poslodavac povrijedio odredbu čl. 115. st. 5. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22; dalje: ZR), a prilikom otkazivanja ugovora o radu tužitelju tuženik nije uzeo u obzir kriterije propisane čl. 118. ZR, kao i da nije bilo nikakvog razloga za otkazivanje ugovora o radu tužitelju. Predlaže uvažiti žalbu, prvostupanjsku presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev ili eventualno kumulirani tužbeni zahtjev uz dosudu troškova za sastav žalbe.
3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem osporava sve žalbene navode tužitelja i predlaže odbiti žalbu, potvrditi prvostupanjsku presudu a tuženiku dosuditi trošak sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio, žalbene navode tužitelja i navode tuženika iz odgovora na žalbu, ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena niti bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer prvostupanjska presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, jasna je, nema proturječnosti u svom sadržaju i u potpunosti se može ispitati.
7. Pogrešno tužitelj smatra da iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi opravdanost razloga navedenih u Odluci o otkazu pa time suštinski ističe da prvostupanjska presuda nije donesena u skladu s čl. 8. ZPP. U tom smislu, valja odgovoriti da je prema čl. 8. ZPP pravo određivanja i ocjene dokaza pridržano za prvostupanjski sud, a ocjena dokaza prvostupanjskog suda žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.
8. U postupku pred prvostupanjskim sudom provedenim dokazima potpuno su i pravilno utvrđene sve relevantne činjenice, te je na takvo utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo.
9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti Odluke tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu (dalje: Odluka o otkazu) njegova ugovora o radu uz utvrđenje da tužiteljev radni odnos kod tuženika nije prestao. Predmet spora je i eventualno kumulirani zahtjev (čl. 188. st. 2. ZPP) za poništenje odluke o otkazu ugovora o radu uz nalog tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto servisera tehničke opreme prema otkaznom ugovoru o radu.
10. U postupku pred prvostupanjskim sudom, izvedenim dokazima, utvrđeno je:
- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu servisera medicinske opreme na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 7. prosinca 2020.,
- da je prema Ugovoru o radu tužitelj započeo s radom kod tuženika 1. siječnja 2021.,
- da je Ugovor o radu tužitelju otkazan Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu od 25. listopada 2021.,
- da je tužitelj protiv Odluke o otkazu podnio zahtjev za zaštitu prava, koji je zahtjev tuženik zaprimio 8. studenog 2021. i na koji nije odgovorio,
- da je tuženik kao poslodavac imao potrebu reorganizirati svoje poslovanje radi postizanja ekonomski uspješnijeg poslovanja i uštede, da se ukazalo nužnim ukidanje radnog mjesta na kojem je radio tužitelj,
- da je planiranom reorganizacijom radne zadatke koje je obavljao tužitelj planirano preusmjeriti na drugog servisera medicinske opreme u svrhu ostvarivanja boljih poslovnih rezultata i ušteda,
- da je tužitelj kod tuženika obavljao poslove servisera medicinskih uređaja proizvođača Alcon,
- da je na radnom mjestu servisera medicinske opreme proizvođača Alcon tuženik imao dva zaposlena servisera, tužitelja i RM,
- da je NM zaposlenik tuženika od 2018.,
- da se opseg poslova za navedena dva radna mjesta servisera uređaja proizvođača Alcon smanjio i da ne opravdava dva zaposlena servisera,
- da tuženik nije ponudio tužitelju drugo radno mjesto jer za druga radna mjesta servisera medicinske opreme tužitelj nije obučen, niti ima potrebna znanja i iskustvo,
- da kod tuženika radnici nisu utemeljili radničko vijeće, niti ima predstavnika sindikata,
- da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkazivanje ugovora o radu tužitelju iz poslovno uvjetovanih razloga, zbog gospodarskih odnosno organizacijskih razloga u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR.
11. Na temelju prethodno utvrđenih činjenica prvostupanjski sud u cijelosti odbija tužbeni zahtjev, kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, jer je tuženik na kojem je bio teret dokazivanja (čl. 135. st. 3. ZR) s uspjehom dokazao postojanje opravdanog razloga za poslovno uvjetovano redovno otkazivanje tužiteljeva ugovora o radu.
12. Ne može se prihvatiti navod tužitelja da je izneseni stav prvostupanjskog suda proizvoljan, jer tuženik (prema mišljenju tužitelja) nije dokazao da bi kod tuženika postojala potreba za reorganizacijom poslovanja, niti smanjenje opsega poslova. Naime, autonomno je pravo tuženika kao poslodavca organizirati svoje poslovanje na način koji mu najbolje odgovara, pa i ukidati ona radna mjesta za koja smatra da za njih više nema potrebe u cilju ekonomske isplativosti poslovanja i ušteda. Pravo je poslodavca organizirati proces rada u cilju postizanja boljih rezultata i ušteda, pa tako i ukinuti radno mjesto, ili smanjiti broj izvršitelja određenog radnog mjesta.
13. Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).
14. Pri tome, pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika (čl. 115. st. 2. ZR). I, prema stavu ovog suda tuženik je dao u Odluci o otkazu jasne razloge da je na radnom mjestu imao zaposlena dva radnika (tužitelja i ŠM), te je otkazujući ugovor o radu tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju koji je kraće vremena u radnom odnosu kod tuženika. Uz navedeno, tužitelj niti tijekom postupka, niti u žalbi na dovodi u pitanje činjenicu da na njegovoj strani ne postoji obveza uzdržavanja trećih osoba. Uz to, tijekom postupka je utvrđeno da drugi radnik posjeduje certifikate za servisiranje uređaja Alkon, a činjenica da je taj certifikat stekao nakon tužitelja je neodlučna.
15. Okolnost što tuženik nije prethodno, prije otkazivanja ugovora o radu, razgovarao s tužiteljem oko mogućnosti stjecanja drugih certifikata i o namjeri i razlozima otkazivanja, ne utječe na valjanost donesene odluke.
16. Osim toga, činjenica da kod tuženika nije ustanovljeno radničko vijeće nije propust, niti odgovornost tuženika. Dužnost je radnika, a ne poslodavca, da na slobodnim i neposrednim izborima, tajnim glasovanjem, izaberu jednog ili više svojih predstavnika (radničko vijeće) koji će ih zastupati kod poslodavca u zaštiti i promicanju njihovih prava i interesa (čl. 141. st. 1. ZR).
17. Žalbenim navodima o nepostojanju valjanog razloga za poslovno uvjetovani otkaz, i dodatno analizirajući iskaz zakonskog zastupnika tuženika LM i svjedoka MM, tužitelj iznosi svoje zaključke koji se ne mogu suprotstaviti zaključcima prvostupanjskog suda.
18. Neodlučni su žalbeni navodi u dijelu u kojem tužitelj naglašava da tuženik nije izradio pisani elaborat o rentabilnosti poslovanja servisnog odjela, jer niti tužitelj ne spori i potvrđuje u svom iskazu da je na terenske intervencije odlazio u prosjeku jednom tjedno, dok je u međuvremenu radio administrativne poslove. Uz to, ukazuje se pravilnim stav prvostupanjskog suda koji je iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika zaključio da je ekonomski neopravdano, pored takvih činjenica, imati dva servisera s Alcon certifikatom. Sve navedeno obrazloženo je i u samoj Odluci i otkazu.
19. Suprotno žalbenim navodima tuženik nije postupio protivno odredbi čl. 115. st. 5. ZR, jer je drugog radnika zaposlio na radnom mjestu servisera medicinske opreme za gastroenterologiju, za koje radno mjesto tužitelj nije obučen. Uz to, navedeni radnik nije kod tuženika zaposlen u roku iz čl. 115. st. 5. ZR.
20. U Odluci o otkazu tuženik je jasno naznačio da na radnom mjestu na kojem je bio zaposlen tužitelj ima zaposlena dva radnika, da je otkazao ugovor o radu tužitelju jer je drugi radnik dulje zaposlen kod tuženika, pa je time vodio računa o okolnostima propisanim čl.115. st. 2. ZR, i navedeno nije žalbenim navodima dovedeno u pitanje.
21. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbu čl. 135. st. 3. ZR kada je cijenio da je tuženik kao poslodavac dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz zbog reorganizacije poslovanja i planirane uštede, cijeneći ekonomski neopravdanim zadržati dva radnika za isto radno mjesto (s istim certifikatima) radi čega je pravilno odbio tužbeni zahtjev kojim tužitelj osporava Odluku o otkazu njegova ugovora o radu, jer ista nije ništetna, a niti pobojna (u odnosu na postavljeni eventualno kumulirani zahtjev).
22. Iako tužitelj osporava odluku u cijelosti, pa tako i u odluci o trošku, u žalbi ne konkretizira žalbene razloge u odnosu na odluku o trošku, pa kako odlučujući o trošku prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, to je ista u cijelosti pravilna i zakonita.
23. Tužitelju nije priznat trošak za sastav žalbe, jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP), dok tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu jer ta radnja nije bila nužna u smislu čl. 155. ZPP u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP.
24. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.
Osijek, 5. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
dr. sc. Sanja Zagrajski
