Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž R-167/2024-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Melite Novoselac, kao predsjednika vijeća, Jelene Bušić, kao suca izvjestitelja i Svjetlane Tolj, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske, za Ministarstvo obrane RH, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-725/2017 od 22. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženice uvažava se kao osnovana, ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-725/2017 od 22. ožujka 2024. u pobijanim točkama I. i III. izreke presude te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tuženice i tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo obrane RH, OIB: 66486182714 isplatiti tužitelju EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neisplaćenih dodataka na plaću bruto iznos od 3.644,02 eur uz zateznu kamatu tekuću od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate i to na valutu HRK do 31.07.2015. godine po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate na valutu EUR po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, osim zakonskih zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u bruto iznosu tekućom:

- na iznos od 31,60 EUR od 16.05.2012. godine

- na iznos od 27,20 EUR od 16.07.2012. godine

- na iznos od 12,98 EUR od 16.08.2012. godine

- na iznos od 12,42 EUR od 16.09.2012. godine

- na iznos od 16,63 EUR od 16.11.2012. godine

- na iznos od 9,11 EUR od 16.01.2013. godine

- na iznos od 38,57 EUR od 16.06.2013. godine

- na iznos od 67,26 EUR od 16.07.2013. godine

- na iznos od 33,28 EUR od 16.08.2013. godine

- na iznos od 786,47 EUR od 16.10.2013. godine

- na iznos od 530,83 EUR od 16.11.2013. godine

- na iznos od 137,77 EUR od 16.02.2014. godine

- na iznos od 94,66 EUR od 16.03.2014. godine

- na iznos od 24,96 EUR od 16.04.2014. godine

- na iznos od 1.103,29 EUR od 16.05.2014. godine

- na iznos od 716,99 EUR od 16.06.2014. godine,

pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelji s dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži da se isplata glavnog potraživanja uz pripadajuću zateznu kamatu izvrši na žiro-račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu.

III Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.388,52 eur uz zateznu kamatu tekuću od 22. rujna 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena na žiro račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, sve u roku 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu u dosuđujućem dijelu izjavila je tuženica i to zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22.,142/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP). U žalbi posebno ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Predlaže da se u pobijanom dijelu presuda suda prvog stupnja preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtjeva i trošak sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivio svim žalbenim navodima tužene kao neosnovanim.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike u plaći s osnove prekovremenog rada na terenu, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama za razdoblje od ožujka 2012. do lipnja 2014., kako je to specificirano postavljenim tužbenim zahtjevom.

6. U postupku koji je prethodio donošenju pobijanje presude utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao djelatna vojna osoba kod Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Hrvatska kopnena vojska sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu;

- da je tužitelj kao djelatna vojna osoba obavljao službene poslove i zadaće na terenu, na način da je bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama te mu dodaci nisu u cijelosti isplaćeni;

- da je tužena vodila evidenciju radnog vremena tužitelja za utuženo razdoblje, pa tako i tijekom rada na terenu, ali da ista evidencija nije potpuna i da je stoga otežano utvrditi dužinu trajanja rada na terenu zbog čega u pogledu trajanja prekovremenog rada na terenu prihvaća kao vjerodostojniji iskaz saslušanog tužitelja i svjedoka;

- da je u nalazu i mišljenju knjigovodstveni vještak izračunao tri varijante trajanja prekovremenog rada za vrijeme rada na terenu i to varijantu prema kojoj su prekovremeni sati rada na terenu utvrđeni na temelju dnevne evidencije radnog vremena koju je vodila tužena, u drugoj varijanti u kojoj je obračunat teren i specifični oblici terena a sati rada utvrđeni su iz dnevne evidencije radnog vremena, te treću varijantu prema kojoj su sati rada na terenu utvrđeni po prijedlogu tužitelja;

- da je vještak u svim varijantama nalaza i mišljenja umanjio prekovremeni rad za korištene slobodne dane i to na način da je od ostvarenog prekovremenog rada oduzeo sve slobodne dana koje je tužitelj ostvario s time da je od ukupno ostvarenih slobodnih dana oduzeo one koje bi tužitelj ostvario po osnovu stražarskog osiguranja i dežurstva, pri čemu je izračun umanjenja za slobodne dane za stražu i dežurstvo temeljio na propisima koji uređuju tužiteljev rad;

- da prema prvoj varijanti nalaza i mišljenja vještaka tužitelju u utuženom razdoblju pripada dodatak na plaću u visini od 321,59 EUR, u drugoj varijanti dodatak u visini od 1.740,58 EUR, a u trećoj varijanti dodatak od 3.644,02 EUR.

7. Slijedom svega naprijed navedenog sud prvog stupnja obvezuje tuženu da je u obvezi isplatiti tužitelju naknadu plaće za obavljeni prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, pozivom na odredbe čl. 10. st. 3. Zakona o obrani ("Narodne novine" br. 33/02, 58/02 i 76/07), čl. 96. st. 1. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 33/02, 58/02, 175/03, 136/0, 76/07 i 88/09), Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" br. 118/09 – dalje Odluka), Pravilnika o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 118/09), koji se primjenjuje od 1. listopada 2009., odnosno na čl. 136., čl. 139. i čl. 155. novog Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 73/13, 75/15 i 50/16), koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013., budući da je tužitelj u utuženom periodu kao djelatna vojna osoba obavljao poslove i zadaće na terenu na način da je bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama i blagdanima, da mu dodaci na plaću za taj rad nisu isplaćeni, a evidencija koju je vodila tuženica nije vođena prema stvarno odrađenom radu i odrađenim prekovremenim satima rada tužitelja, zbog čega je prihvatio izračun vještaka koji je vještak radio uzimajući u obzir navode tužitelja i svjedoka u pogledu radnog vremena tužitelja tijekom terenskog rada.

8. Odredbom čl. 4. st. 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 140/09., 61/11., 82/12. i 73/13. – dalje ZR) koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i radnom vremenu, dok prema odredbi čl. 131. st. 4. ZR, u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz čl. 4. st. 1. ZR na propisan način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.

9. Prema odredbi čl. 169. st. 1. ZOSO/02 plaća djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika sastoji se od osnovne plaće dodataka na plaću, a prema odredbi č. 97. st. 5. ZOSO/02 djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su uređeni općim propisima, dok je stavkom 6. čl. 97. ZOSO/02 propisano da se pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena.

10. Točkom XII st. 1. do 5. Odluke je propisano da se prekovremenim radom pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske (dalje OS RH), kada je rad organiziran na drugi odgovarajući način, smatra rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra svaki sat rada dulji od osam sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, te da o preraspodjeli ostvarenih sati rada iz prethodnog u sljedeći mjesec, časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine donosi nalog, kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani, tako da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan, a da se sati prekovremenog rada za koje pripadniku OS RH nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate.

10.1. Točkom XIII Odluke je propisano uvećanje osnovne plaće za svaki sat rada za prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom, za rad u drugoj smjeni ako djelatnik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu u prvoj i drugoj smjeni, za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 minuta i za rad u turnusu, u za to pripadajućim postocima.

11. Tijekom postupka pred sudom prvog stupnja, a i u žalbi tužene ističe da vodi preciznu evidenciju radnog vremena u koju su bilježeni prekovremeni sati ostvareni radom na terenu (prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom) kao i slobodi dani koji su tužitelju odobravani na temelju više osnova, da su evidencije radog vremena tužitelju davane na uvid, da ih tužitelj nije osporavao, te stoga smatra da je uredno vodio evidencije.

12. Sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude ističe kako je na temelju iskaza saslušanog svjedoka i iskaza tužitelja u pogledu radnog vremena tužitelja za vrijeme rada na terenu utvrdio kako evidencija radnog vremena tužitelja nije vođena prema stvarno odrađenom radu i odrađenim prekovremenim satima rada tužitelja te da je tužitelj istoj evidenciji prigovarao, zbog čega smatra da je u istim evidencijama nepravilno evidentiran prekovremeni rad tužitelja tijekom rada na terenu.

13. Slijedom svega naprijed navedenog sud prvog stupnja prihvaća treću varijantu nalaza i mišljenja koju vještak također izrađuje po prijedlogu tužitelja na način da je za dana koje je tužitelj proveo na terenu u tjednu vještak sate rada obračunavao radnim danom od 6,00 do 20,00 sati, subotama od 6,00 do 18,00 sati, nedjeljom od 14,00 sati izuzet za terenski rad u svibnju 2014. koji je obračunat na temelju podataka iz dnevne evidencije smatrajući kako je tužitelj svojim iskazom i iskazom saslušanog svjedoka AG, koji su obrazložili način i organizaciju rada za vrijeme boravka na terenu, kao i činjenicom da je tužitelj prigovarao podacima njegovog rada koji su navedeni u evidencijama, dokazao kako evidencija tuženice nije vođena prema stvarno odrađenom radu i odrađenim prekovremenim satima rada tužitelja.

14. Ovakav stav suda prvog stupnja za sada se ne može prihvatiti kao pravilan i zakonit.

15. Naime, iz stanja spisa te dnevnih evidencija radnog vremena tužitelja ali i iz nalaza i mišljenja vještaka vidljivo je da je evidencija vođena te da je tužitelju omogućeno da na evidenciju svoga rada stavi primjedbe, a što je tužitelj i učinio uskrativši svoj potpis na dnevnim evidencijama za ožujak 2014., siječanj 2014., prosinac 2012., studeni 2012., listopad 2012., rujan 2012., kolovoz 2012., srpanj 2012., lipanj 2012., svibanj 2012., travanj 2012., ožujak 2012. na kojima ne postoji potpis tužitelja i u kojima iznosi prigovor na utvrđenu satnicu rada ali zbog stražarskog osiguranja, odnosno niti u jednom od prigovora tužitelj ne prigovara evidenciji prekovremenog rada tijekom rada na terenu kao i u odnosu na druge specifične oblike terena za koje potražuje isplatu naknade.

16. Nadalje, i iz nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka proizlazi kako je iz dokumentacije tuženice jasno vidljivo da je u evidenciji radnog vremena prikazan prekovremeni rad i da određeni broj tako evidentiranog prekovremenog rada nije plaćen (varijanta I. i II. nalaza i mišljenja), iz čega dalje proizlazi kako je tuženica vodila dnevnu evidenciju radnog vremena iz koje su za sporno razdoblje vidljivi oblici rada tužitelja, kao i broj ostvarenih slobodnih dana.

17. S obzirom na navedeno, nejasno je iz kojeg razloga sud prvog stupnja zaključuje da dnevna evidencija nije pravilno vođena (osim nekoliko izuzetaka), odnosno da nije konstatirano da postoji prekovremeni rad i u kojem obimu.

17.1. Nadalje, nejasno je iz kojeg razloga u odnosu na ostvarena prekovremene sate rada na terenu prihvaća iskaze saslušanog tužitelja i svjedoka, odnosno ne obrazlaže iz kojeg razloga smatra da je tijekom rada na terenu tužitelj radnim danom radio upravo u periodu od 6,00 do 20,00 sati, subotom od 6,00 do 18,00 sati, a nedjeljom od 6,00 do 14,00 sati i to bez ikakvih izuzetaka.

18. Pri tome je potrebno navesti da se sud prvog stupnja prilikom obrazlaganja pravila o teretu dokazivanja u pogledu točnosti podataka dnevne evidencije pravilno poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-927/2022 od 7. veljače 2023. ali pri tome ne prosuđuje kvalitetu iskaza saslušanog svjedoka i tužitelja, ne cijeni da li su na tako vođene evidencije bilo tužitelj bilo svjedok do pokretanja sudskih postupaka iznosili primjedbe, jesu li nakon obračuna plaće imali primjedbe na neobračunate prekovremene sate, da li je tužitelj u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, posebno cijeneći protek vremena nakon kojeg osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena

19. Takvim postupanjem sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tuženica budući da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a uslijed takve povrede je i činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

20. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a, ukinuti pobijanu presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkom I. izreke, te u dijelu pod točkom III. izreke, kojim je odlučeno o troškovima postupka, i u tom dijelu predmet vratiti istom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

21. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitnu povredu u postupanju te će za svaki utuženi mjesec za koji tužitelj potražuje dodatke na plaću ocijeniti sadržaj i narav evidencije, utvrditi je li tužitelj do pokretanja predmetnog sudskog postupka iznosio primjedbe, je li nakon prijema obračuna plaće imao primjedbe na obračunate, odnosno neobračunate prekovremene sate rada, odnosno je li osporavao evidencije o svom radu i ako je, na koji način, a nakon čega će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja i troškovima cijelog postupka.

22. U nepobijanom dijelu pod točkom II. izreke, presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

23. Odluka o troškovima žalbenog postupka tužitelja i tuženika donesena je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Osijek, 5. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac