Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1130/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Branke Guljaš, kao predsjednika vijeća, Katice Krajnović, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja US, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa punomoćnica Dina Džaja Kovač, odvjetnica u Šibeniku, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB: 52508873833, iz Splita, Domovinskog rata 61, koga zastupa punomoćnik Dan Marinović, odvjetnik u OD Marinović i partneri j.t.d. Zadar, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika, protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, broj P- 2297/2024 od 10. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, broj P-2297/2024 od 10. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., OIB: 52508873833, da tužitelju US, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, isplati ukupan iznos od 1.722,49 EUR/12.978,1 HRK, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku od dana izvršene uplate, kako slijedi:
- na iznos od 0,41 EUR/3,09 HRK od dana 1.12.2005. godine,
- na iznos od 17,50 EUR/131,87 HRK od dana 16.1.2009. godine,
- na iznos od 10,11EUR/76,16 HRK od dana 3.3.2009. godine,
- na iznos od 7,64 EUR/57,53 HRK od dana 2.4.2009. godine,
- na iznos od 9,12 EUR/68,69 HRK od dana 6.5.2009. godine,
- na iznos od 5,57 EUR/41,97 HRK od dana 17.7.2009. godine,
- na iznos od 5,71 EUR/43,02 HRK od dana 10.9.2009. godine,
- na iznos od 3,43 EUR/25,85 HRK od dana 9.11.2009. godine,
- na iznos od 6,52 EUR/49,09 HRK od dana 2.1.2010. godine,
- na iznos od 8,40 EUR/63,30 HRK od dana 3.2.2010. godine,
- na iznos od 25,18 EUR/189,71 HRK od dana 22.3.2010. godine,
- na iznos od 12,12 EUR/91,32 HRK od dana 3.5.2010. godine,
- na iznos od 37,05 EUR/279,18 HRK od dana 15.6.2010. godine,
- na iznos od 26,67 EUR/200,93 HRK od dana 9.7.2010. godine,
- na iznos od 31,92 EUR/240,50 HRK od dana 25.8.2010. godine,
- na iznos od 36,05 EUR/271,63 HRK od dana 14.9.2010. godine,
- na iznos od 30,02 EUR/226,22 HRK od dana 19.10.2010. godine,
- na iznos od 36,10 EUR/272,01 HRK od dana 30.11.2010. godine,
- na iznos od 98,21 EUR/739,93 HRK od dana 4.1.2011. godine,
- na iznos od 81,30 EUR/612,56 HRK od dana 11.3.2011. godine,
- na iznos od 94,73 EUR/713,75 HRK od dana 23.5.2011. godine,
- na iznos od 72,92 EUR/549,40 HRK od dana 29.7.2011. godine,
- na iznos od 66,31 EUR/499,60 HRK od dana 31.8.2011. godine,
- na iznos od 135,56 EUR/1.021,40 HRK od dana 1.9.2011. godine,
- na iznos od 114,71 EUR/864,31 HRK od dana 2.12.2011. godine,
- na iznos od 124,72 EUR/939,72 HRK od dana 17.1.2012. godine,
- na iznos od 64,36 EUR/484,89 HRK od dana 29.2.2012. godine,
- na iznos od 62,63 EUR/471,89 HRK od dana 27.3.2012. godine,
- na iznos od 63,58 EUR/479,05 HRK od dana 30.4.2012. godine,
- na iznos od 64,68 EUR/487,35 HRK od dana 31.5.2012 godine,
- na iznos od 62,83 EUR/473,40 HRK od dana 30.6.2012. godine,
- na iznos od 63,32 EUR/477,06 HRK od dana 31.7.2012. godine,
- na iznos od 62,87 EUR/473,70 HRK od dana 8.8.2012. godine,
- na iznos od 56,70 EUR/427,20 HRK od dana 22.9.2012. godine,
- na iznos od 61,63 EUR/464,35 HRK od dana 23.10.2012. godine,
- na iznos od 61,92 EUR/466,50 HRK od dana 8.11.2012. godine,
pa do konačne isplate, i to od naznačenog dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2007. godine po stopi koja je propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja je određena uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.066,97 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.”
III. Utvrđuje se da je povučena tužba u dijelu koji iznosi 5.874,84 eura.
IV. Odbacuje se prigovor radi prebijanja istaknut od strane tuženika kao nepravodoban. "
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u članku 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11., 148/11. - proč. tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu parničnog troška, te troška žalbe ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Razmatrajući prvostupanjski presudu i postupak koji je prethodio ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tuženik poziva u žalbi, jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se sa sigurnošću ispitati, a niti je počinjena koja druga bitna povreda iz navedenog članka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).
6. Neosnovano se u žalbi navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, jer su činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva potpuno i pravilno utvrđene (čl. 8. ZPP-a).
7. Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev tužitelja na isplatu zbog ništetnosti dijela odredbe Ugovora o kreditu koji su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženika kao kreditora u kojem je ugovorena valutna klauzula otplate kredita vezano za CHF, u iznosu od 1.722,49 eura na ime razlike do koje je došlo zbog promjene tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio na dan isplate sve sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakomjesečno naznačenog preplaćenog iznosa pa do isplate.
8. Među strankama nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika zaključen Ugovor o kreditu 27. listopada 2005., da je tuženik tim ugovorom odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju stambeni kredit za mlade u visini od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate te da je otplata kredita vezana uz tečaj CHF u kunskoj protuvrijednosti i da je kredit otplaćen u cijelosti.
9. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.
10. Odredbom čl. 81. st. 1., 2. i 3. Zakona o zašiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003 - dalje ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a odredbom čl. 87. st. 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
11. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i u ovom predmetu tuženik u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskih franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.
12. U provedenom postupku utvrđeno je da tuženici u tom kolektivnom sporu, prije zaključenja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak, da klijentima nisu na valjan način objašnjene posljedice takvih ugovornih odredbi i da su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima.
13. Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12) u čl. 138.a. propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
14. Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a (tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
15. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju utvrđenja u ovom postupku i pozivom na utvrđenje iz pravomoćne presude u kolektivnom sporu i njezin izravan učinak na predmet spora, zaključio da je odredba predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojima je ugovorena otplata kredita vezana za švicarski franak o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nerazumljiva i nepoštena i kao takva ništetna sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a.
16. Kako se radi o utvrđenju samo djelomično ništetnosti odredbi Ugovora u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP-a to suprotno žalbenim navodima u preostalom dijelu predmetni ugovor je na snazi sukladno odredbi čl. 87. st. 2. ZZP-a.
17. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da postoji razlika u iznosu od 1.722,49 eura, a zbog promjene tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio na dan isplate kredita, a koju je razliku vještak iskazao u pojedinačnim mjesečnim iznosima, a navedeni nalaz je s pravom prvostupanjski sud prihvatio, bez uračunavanja tzv. negativne razlike, kada je tečaj CHF bio niži od onog koji je važio na dan isplate kredita, na temelju kojeg nalaza i mišljenja vještaka je tužitelj odredio tužbeni zahtjev.
18. Stoga je prvostupanjski sud uz pravilnu primjenu materijalnog prava naložio tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.722,49 eura na ime razlike do koje je došlo zbog promjene tečaja CHF sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od svakomjesečnog dospijeća preplaćenog iznosa pa do isplate (čl. 323. st. 1. i 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" broj: 35/05, 48/08, 29/18. – dalje ZOO).
19. Odluka o zateznoj kamati suprotno žalbenim navodima tuženika u skladu je s odredbom čl. 1115. ZOO-a, s obzirom da se tuženik koji je prilikom sklapanja ugovora o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.
20. Istaknuti prigovor zastare potraživanja s pravom je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan obzirom da od pravomoćnosti odluke koja je donijeta u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u odnosu na valutnu klauzulu (14. lipnja 2018.) pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu 1. prosinca 2021. nije protekao opći zastarni rok od 5 godina koji se primjenjuje u konkretnom slučaju (čl. 225. ZOO-a), a što je sukladno i objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2022. godine o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF.
21. Suprotno žalbenim navodima valjano je prvostupanjski sud odlučio o prigovoru tuženika radi prebijanja potraživanja s osnova tzv. negativne razlike (za razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od ugovorenog) i za to dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud (sukladno pravnom shvaćanju iz odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-549/2023) obzirom da je navedeni prigovor (kao postupovnopravni) tuženik postavio u tijeku prethodnog postupka, ali tražbina nije bila kvantitativno određena nego nakon završetka prethodnog postupka (za iznos od 249,49 eura) što ga ne opravdava, time je tuženik prekludiran u svome pravu prigovora radi prebijanja (čl. 288. a. st. 6. ZPP-a).
22. Žalbeni navodi ne dovode u sumnju utvrđenje suda o statusu tužitelja kao prosječnog potrošača (čl. 3. ZZP-a), koji proizlazi iz iskaza tužitelja, te samog Ugovora o kreditu da se radi o fizičkoj osobi i namjeni kredita kao stambenog za mladu osobu i nije namijenjen za njegove poslovne aktivnosti, a tuženik ne dokazuje suprotno.
23. Iako za primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova (čl. 22. ZOO-a) ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženika da su odredbe o valutnoj klauzuli isključene od ispitivanja poštenosti, te se fizičke i pravne osobe mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a) ZPP-a, te pravo na restituciju (sukladno ciljevima Direktive vijeća 93/13 EEZ) u posebnim parnicama (čl. 502. c) ZPP-a.
24. I odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a, prema uspjehu tuženika u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, nakon povlačenja dijela tužbenog zahtjeva na koji se tuženik nije protivio, i to za poduzete parnične radnje sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa), te trošak vještačenja.
25. Suprotno žalbenim navodima tužitelju je valjano priznat trošak sastava obrazloženih podnesaka, kao potrebni u predmetnoj parnici (čl. 155. ZPP-a, u vezi s Tbr. 8/1, 3 Tarife), a nije dosuđen zatražen trošak pristojbi, pozivom na odredbu čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23), jer su tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi.
26. Slijedom izloženog valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.
Osijek, 5. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća
Branka Guljaš
