- 1 -              Rev 928/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 928/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice A. M. iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnica J. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika G. R. iz Š., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici M. P. i E. V., odvjetnici iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-605/17-4 od 18. srpnja 2018. kojima je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5159/15-17 od 20. prosinca 2016. u sjednici održanoj 22. studenoga 2023.

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e:

 

              Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena u odnosu na odluku o trošku.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo da tužiteljici isplati iznos od 535.020,00kn sa zakonskom zateznom kamatom od 3. kolovoza 2010. godine pa do isplate, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 45.140,62kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje  prvostupanjska presuda.“

 

te je riješeno:

 

„Prihvaća se žalba tuženika protiv rješenja o troškovima parničnog postupka, te se ukida točka II. izreke presude i preinačuje u točki I. izreke presude na način da se tuženiku nalaže da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 24.625,25kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2016. godine pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje do godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3%-tna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema članku 29. stavak 2. i 8. ZOO u roku 15 dana.“

 

3. Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, suprotno tvrdnji tuženika, izreka odluke je potpuno razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a odluka sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu u proturječju, a niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi u sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

7.1. Opširni revizijski navodi tuženika su sadržajno činjenični prigovori koji se sastoje od iznošenja zaključaka koji su suprotni činjeničnim utvrđenjima i zaključcima nižestupanjskih sudova. U smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi tuženika u tom pravcu nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.

 

7.2. Okolnost da tuženiku nije prihvatljiva odluka i obrazloženje drugostupanjskog suda presudu ne čini nerazumljivom, kao što i njegova interpretacija provedenih dokaza drugačija od one kako su ju utvrdili sudovi nižeg stupnja ne znači da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama ili da ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati.

 

8. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su stranke 8. ožujka 2010. sklopile ugovor o kupoprodaji prema kojemu tužiteljica prodaje tuženiku suvlasnički dio na nekretnini upisanoj u zk.ul. 1190 k.o. S. J. sagrađena na k.č. 2555/1 u naravi kuća i dvor ukupne površine 108čhv nedjeljivo povezano s posebnim dijelom nekretnine – dvosobnim stanom na drugom katu broj 5 koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, sobe, kupaone, hodnika i balkona ukupne površine 42,24m2 s pripadajućim parkirnim mjestom za kupovninu u iznosu od 49.500€, a prema članku 3. navedenog ugovora proizlazi da je tuženik kao kupac isplatio tužiteljici kunsku protuvrijednost s danom sklapanja ugovora,

- da je na temelju tog ugovora tuženik uknjižio svoje pravo vlasništva u zemljišnoj knjizi,

- da su isti dan stranke sklopile interni kupoprodajni ugovor s naznačenom cijenom u iznosu od 74.000€ u protuvrijednosti kuna, te je i prema tome ugovoru tužena svojim potpisom potvrdila isplatu kupoprodajne cijene u cijelosti,

- da je tuženik pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Ko-1704/10 proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv imovine – prijevarom u odnosu na tužiteljicu opisano po članku 24. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona (NN 110/97., 120/00., 51/10., 111/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07.-dalje u tekstu KZ/97) na način da je tužiteljici predočio unaprijed pripremljeni ugovor o kupoprodaji nekretnine od 8. ožujka 2010. godine, navodeći da će joj njegovi roditelji isplatiti traženi iznos nakon što ga potpiše, te nemajući razloga za sumnju i potpisivanjem navedenog ugovora od strane tužiteljice, tuženik je uknjižio svoje pravo vlasništva na nekretnini koja je predmet toga ugovora bez isplate kupoprodajne cijene, čime je za sebe pribavio nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 535.020,00kn, te za taj iznos oštetio tužiteljicu.

             

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestupanjski sudovi su, imajući u vidu pravomoćnu kaznenu presudu prema kojoj je tuženik proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela prevare utvrdili da tuženik nije izvršio isplatu kupoprodajne cijene niti osobno niti posredstvom svojih roditelja te su obvezali tuženika da tužiteljici naknadi nastalu štetu u iznosu od 535.020,00 kn koji iznos predstavlja protuvrijednost stvarno ugovorene kupoprodajne cijene od 74.000 € prema srednjem tečaju HNB na dan sklapanja ugovora.

             

11. Pravilno sudovi navode da je prema odredbi članka 12. stavak 3. ZPP-a u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Prema tome u konkretnom slučaju postoji vezanost prvostupanjskog suda kako za odlučne činjenice koje predstavljaju bitna činjenična obilježja kaznenog djela sadržana u izreci presude kaznenog suda, tako i za postojanje pravne kvalifikacije.

 

12. Kako je već navedeno iz izreke pravomoćne kaznene presude proizlazi da je tuženik počinjenjem kaznenog djela prijevare oštetio tužiteljicu za iznos od 535.020,00 kn (74.000 €), a koliko iznosi vrijednost prodane nekretnine.

 

12.1. Tuženik je počinjenjem navedenog kaznenog djela prouzročio štetu tužiteljici u onoj visini koja odgovara navedenoj cijeni iz internog kupoprodajnog ugovora od 74.000 €, te su stoga pravilno nižestupanjski sudovi obvezali tuženika na naknadu navedene štete tužiteljici.

 

13. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja istaknuti da je odredbom čl. 231. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.-dalje ZOO) propisano da kad je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona.

 

13.1. Za kazneno djelo za koje je tuženik pravomoćno proglašen krivim zastara pokretanja kaznenog postupka iznosi 5 godina, te obzirom da je kaznena presuda postala pravomoćna 12. travnja 2011., a tužba u ovom predmetu podnesena 23. srpnja 2015. godine, istaknuti prigovor zastare je neosnovan.

 

14. Zbog svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

 

15. U odnosu na reviziju tuženika u dijelu kojim pobija drugostupanjsku odluku u odnosu na troškove postupka, valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

15.1. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora,  da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje  litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

 

15.2. Ovakvo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-III-5656/2016 od 8. ožujka 2017.

 

15.3. Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tuženika u dijelu odluke o trošku odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 22. studenoga 2023.

              :                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              dr.sc. Jadranko Jug, v.r.