REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8945/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog IM, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 133/23.; dalje: ZSPC) rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, II. postaje prometne policije Zagreb, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pp-12339/2024, u sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, II. postaje prometne policije Zagreb, a po službenoj dužnosti, preinačava se pobijana prvostupanjska presuda u točki b) izreke te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.; dalje: PZ), okrivljeni IM (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

- da je

b) iste zgode i na istom mjestu kao pod a) izreke upravljao navedenim vozilom, a izvršenim tehničkim pregledom na cesti utvrđena je tehnička neispravnost navedenog vozila u pogledu razbijenog prednjeg desnog svjetla, oštećenja prednjeg branika i neispravne geometrije kotača, koji nedostatci su prema Pravilniku o tehničkim pregledima vozila kategorizirani kao veći tehnički nedostatak,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 236. stavka 7. ZSPC-a.

II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, II. postaje prometne policije Zagreb, kao osnovane, preinačava se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni, tako da se okrivljenom IM za djelo iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a, činjenično opisano pod a) izreke pobijane presude izriče kazna zatvora u trajanju od 15 (petnaest) dana u koju se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ) uračunava vrijeme zadržavanja od 3. listopada 2024. u 01,00 do 3. listopada 2024. u 15,30 kao 1 (jedan) dan zatvora, pa je okrivljeniku na ime izrečene kazne preostalo za izdržati 14 (četrnaest) dana zatvora.

III. U preostalom dijelu odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu okrivljeni IM proglašen je krivim da je počinio prekršaj iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 60 dana na koju se temeljem članka 44. PZ-a primjenjuje uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 12 mjeseci. Također je istom presudom okrivljenik proglašen krivim za počinjenje prekršaja iz članka 236. stavka 7. ZSPC-a za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 130,00 eura.

1.1. Istom presudom okrivljeniku je temeljem članka 58. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 12 mjeseci.

1.2. Navedenom presudom je odlučeno da se od okrivljenika privremeno oduzeto vozilo marke Renault Clio, broj šasije [broj šasije], reg. oznaka [registarska oznaka], srebrne boje s efektom s pripadajućim ključem, vlasništvo OM, ima vratiti okrivljeniku po pravomoćnosti presude.

1.3. Okrivljenik je temeljem članka 139. stavka 6. PZ-a u cijelosti oslobođen obveze plaćanja troškova prekršajnog postupka.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, II. postaje prometne policije Zagreb, je podnio pravodobnu žalbu.

2.1. Tužitelj je podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama u odnosu na djelo prekršaja iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a. Tužitelj u žalbi ističe da je okrivljenika valjalo kazniti bezuvjetnom kaznom zatvora iz razloga što nije bilo uvjeta da se primijeni uvjetna osuda jer se radi o specijalnom recidivistu koji je ranije već dva puta pravomoćno kažnjen za počinjenje istog prekršaja što dokazuje upornost u činjenu prekršaja, a i utvrđena koncentracija alkohola u organizmu okrivljenika dok je upravljao vozilom u prometu na cesti je iznimno visoka. Tužitelj također smatra da bezuvjetni zatvor nije dovoljan da se okrivljenika odvrati od ponavljanja prekršaja već da je nužno od istoga trajno oduzeti osobno vozilo koje je uporabljeno kao predmet počinjenja prekršaja jer postoji opasnost da će to nastaviti činiti. Predlaže da se zbog svega navedenog njegova žalba prihvati.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona. No, ovaj je Sud, ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz članka 196. točke 1. PZ-a, budući da djelo prekršaja iz članka 236. stavka 7. ZSPC-a za koje je okrivljenik proglašen krivim, a na način kako je to činjenično opisano pod b) izreke pobijane presude, po propisu nije prekršaj.

4.1. Člankom 236. stavkom 1. ZSPC-a propisano je da vozila u prometu na cesti moraju udovoljavati propisanim uvjetima glede dimenzija, najveće dopuštene mase, osovinskog opterećenja i zaštite okoliša te imati ispravne uređaje i opremu. Stavak 7. istog članka propisuje da će se novčanom kaznom u iznosu od 130,00 do 260,00 eura kazniti za prekršaj vozač ako postupi suprotno odredbi stavka 1. tog članka, a nedostaci utvrđeni tijekom tehničkog pregleda vozila, posebnim propisom, kategorizirani su kao veći.

4.2. Najprije valja naglasiti kako se u konkretnom slučaju radi o propisu blanketne naravi, a da bi se konkretizirao činjenični opis prekršaja nužno je citirati odredbe Pravilnika o tehničkim pregledima vozila („posebnog propisa“), što je izostalo u činjeničnom opisu prekršaja iz članka 236. stavka 7. ZSPC-a, jer je u istome naveden samo zakonski opis djela i naziv Pravilnika no isti nije konkretiziran odnosno izostaje pozivanje na konkretnu normu.

4.3. S obzirom da je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to sve odlučne činjenice moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja jer u protivnom nedostaje neki od konstitutivnih elemenata bića djela što dovodi do toga da nema prekršaja, a što se dogodilo u konkretnom slučaju. Nije dovoljno u činjeničnom opisu navesti oštećene dijelove vozila i konstatirati da su isti kategorizirani kao veći nedostaci bez pozivanja na odgovarajuće odredbe Pravilnika jer blanketni propis upućuje na drugu odredbu koja u ovom slučaju nije navedena čime nije potpuno utvrđeno činjenično stanje i nedostaju konstitutivni elementi bića djela.

4.4. Zbog navedenog je valjalo odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

5. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu u odnosu na navode žalbe, ovaj je Sud stava da je prvostupanjski sud nakon provedenog postupka i svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno, te na osnovu cjelokupne materijalne dokumentacije, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a. Za svoju odluku prvostupanjski sud je iznio valjane i dostatne razloge koje je valjano obrazložio.

6. No, ispitujući pobijanu presudu u pogledu navoda žalbe tužitelja na odluku o kazni za taj prekršaj, ovaj je Sud mišljenja da isti osnovano ističe da se kaznom zatvora od 60 dana na koju se temeljem članka 44. PZ-a primjenjuje mjera upozorenja uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik ne počini novo isto ili slično djelo u roku provjeravanja od 12 mjeseci, neće ispuniti svrha kažnjavanja budući da je okrivljenik recidivist u činjenju istih prekršaja, a što proizlazi iz potvrde Ministarstva pravosuđa od 3. listopada 2024., klasa: 740-04/24-02/126170.

6.1. U pravu je tužitelj kada ističe da se radi o jednim od najtežih prekršaja u cestovnom prometu koje okrivljenik opetovano čini, dovodeći time u opasnost sebe i ostale sudionike u prometu, jer se radi o osobi koja je već ranije osuđivana za činjenje istih prekršaja. Razvidno je da dosadašnje kazne na okrivljenika nisu imale utjecaja niti su ostvarile svrhu kažnjavanja budući da ponovno čini iste prekršaje, stoga nije bilo mjesta primjeni uvjetne osude u konkretnom slučaju te neosnovano zaključuje prvostupanjski sud da će se izrečenom kaznom uz primjenu uvjetne osude ostvariti svrha kažnjavanja i da je ista primjerena stupnju krivnje i opasnosti prekršaja, budući da je okrivljenik svojim ponašanjem demonstrirao da dosadašnje blaže kazne na njega nisu ostvarile učinak niti ga odvratile od ponovnog činjenja prekršaja.

6.2. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja kao djelomično osnovanu te preinačiti odluku o kazni na način da se ovom presudom okrivljeniku za djelo prekršaja iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a izriče bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 15 dana u koju se temeljem članka 40. PZ-a uračunava vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem u trajanju od 1 dan. Ovaj je Sud mišljenja da je bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 15 dana pogodna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, pa cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost primjene uvjetne osude u odnosu na prekršaj iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz članka 32. PZ-a u tom slučaju ne bi mogla postići.

7. Nadalje, ispitujući odluku prvostupanjskog suda o vraćanju privremeno oduzetog osobnog vozila, ovaj je Sud mišljenja da je takva odluka prvostupanjskog suda pravilna i na zakonu osnovana. Naime, obzirom da su ranijim sudskim odlukama okrivljeniku za istovrsni prekršaj izricane novčane kazne i to u zakonom minimalnim iznosima, koje se imaju smatrati blažom vrstom kazne, te je istome presudom ovog Suda po prvi puta izrečena stroža vrsta kazne odnosno kazna bezuvjetnog zatvora, to ovaj Sud opravdano smatra da bi mjera oduzimanja vozila u tom slučaju bila suviše stoga i otegotna za navedene okolnosti i da će ovakva vrsta kazne imati utjecaja na okrivljenika da više ne čini ovakve i slične prekršaje odnosno da se ovakvom vrstom kazne ostvaruje svrha kažnjavanja propisana člankom 32. PZ-a, zbog čega je valjalo potvrditi pobijanu presudu u tom dijelu.

8. Zbog navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 5. lipnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.