REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-292/2020-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Saši Javoranu, u građansko pravnoj stvari tužitelja VE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Marini Pibernik, odvjetnici iz Pule, protiv tužene RE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po pun. ČE odvjetniku iz [adresa], radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 24. travnja 2025.godine održane u nazočnosti tužitelja osobno i njegove punomoćnice, te tužene osobno i njezinog punomoćnika na temelju 335 ZPP-a dana 05. lipnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja VE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prema tuženoj RE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , specificiran u podnesku od 28.12.2021.godine listovi 116 do 115 spisa, a kojim tuženim zahtjevom ja tužitelj tražio da mu tužena isplati iznos od 75.428,95 kn / 10.011,14 eura zajedno sa propisanim zakonskom zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:

- iznos od 9.267,81 kuna/1.230,05 eur od 28.05.2015.g.

- iznos od 5.616,81 kuna/ 745,48 eur od 22.08.2015.g.

- iznos od 5.601,64 kuna/ 743,47 eur od 28.11.2015.g.

- iznos od 5.188,82 kuna/ 688,67 eur od 01.06.2016.g.

- iznos od 5.487,16 kuna/ 728,27 eur od 23.08.2016.g.

- iznos od 4.184,42 kuna/ 555,37 eur od 02.12.2016.g.

- iznos od 5.453,23 kuna/ 723,77 eur od 10.02.2017.g.

- iznos od 3.644,75 kuna/ 483,74 eur od 04.04.2017.g.

- iznos od 3.581,85 kuna/ 475,39 eur od 07.06.2017.g.

- iznos od 1.805,90 kuna/ 239,68 eur od 21.07.2017.g.

- iznos od 1.786,20 kuna/ 237,07 eur od 17.08.2017.g.

- iznos od 1.807,67 kuna/ 239,92 eur od 26.09.2017.g.

- iznos od 3.665,56 kuna/ 486,50 eur od 16.11.2017.g.

- iznos od 17.374,07 kuna/ 2.305,94 eur od 22.11.2017.g.

- iznos od 354,06 kuna/ 46,99 eur od 22.11.2017.g.

- iznos od 87,00kuna/ 11,55 eur od 27.05.2015.g.

- iznos od 87,00kuna/ 11,55 eur od 22.08.2015.g.

- iznos od 87,00kuna/ 11,55 eur od 28.11.2015.g.

- iznos od 87,00kuna/ 11,55 eur od 01.06.2016.g

- iznos od 87,00kuna/ 11,55 eur od 23.08.2016.g.

- iznos od 87,00kuna/ 11,55 eur od 02.12.2016.g

- iznos od 87,00kuna/ 11,55 eur od 10.02.2017.g

pa sve do isplate po kamatnoj stopi propisanoj čl.29 st. 2 ZOO-a primjenom uvećanja eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31.07.2015.g., a od 01.08.2015.g. pa do isplate po kamatnoj stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana, kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju da tuženoj na ime parničnog troška isplati iznos od 1.312,50 eura zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl.29. st.2. ZOO-a koja na taj iznos teče od 5.6.2025.godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

III Odbijaju se, tužena prema tužitelju preko iznosa parničnog troška priznatog u stavku II izreke ove presude sa kamatom na isti, te tužitelj prema tuženoj u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa kamatom na isti, kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je tuženica RE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] je dana 25.07.2013.g., kao korisnik kredita sklopila Ugovor o dugoročnom kreditu za financiranje trajnih obrtnih sredstava, broj ugovora: 3232928812, kreditna partija: 5100329657 sa kreditorom Zagrebačka bankom d.d. Zagreb, Trg Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, a kojim Ugovorom se trgovačko društvo D.I.S.P d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao sudužnik suglasio da korisnik kredita u slučaju zakašnjenja glavnog dužnika, temeljem navedenog ugovora može protiv njega zatražiti ovrhu na cijelokupnoj njegovoj imovini radi prisilne naplate bilo koje od tražbine iz Ugovora o kreditu, odmah po njezinoj dospijelosti, da tuženica kao korisnica kredita nije uplatila niti jednu ratu kredita opisanog u t.I. tužbe, slijedom čega je kreditor, Zagrebačka banka d.d. od trgovačkog društva D.I.S.P d.o.o. kao sudužnika, u skladu sa odredbama Ugovora o kreditu od dana 25.07.2013.g temeljem prisilne naplate djelomično naplatila dugovani iznos kredita u iznosu od 53.420,44 kuna. Kako bi izbjegao daljnje ovrhe po poslovnom računu T.D. D.I.S.P d.o.o. je dobrovoljno podmirio preostale rate kredita opisanog u t.I. tužbe, pa tako T.D. D.I.S.P d.o.o. kreditoru Zagrebačkoj banci d.d. dana 20.11.2017.g. podmirio pored iznosa od 53.420,44 kuna daljnjih iznos od 21.393,69 kuna i to iznos od 3.665,56 kuna na ime dospjelog duga, iznos od 17.374,07 kuna temeljem Potvrde Zagrebačke banke d.d. na ime preostalog dugovanja po osnovi predmetnog kredita, te iznos od 354,06 kuna na ime naknade za zatvaranje kredita, te je također podmirio troškove ovrhe Financijske agencije u iznosu od 609,00 kuna prilikom provođenja izravne naplate temeljem predmetnog Ugovora o kreditu. Tužitelj je sa trgovačkim društva D.I.S.P d.o.o. dana 24.01.2018.g. sklopio Ugovor o cesiji, kojim ugovorom je trg.dr. D.I.S.P d.o.o. sukladno odredbi čl.80-81 Zakona o obveznim odnosima prenio na tužitelja tražbinu iz t.II. ove tužbe sa svim sporednim pravima, dakle sa zakonskim zateznim kamatama, te svim troškovima, odnosno pravima koja proizlaze iz Ugovora o kreditu navedenog i t. I tužbe. Tužitelj je na račun trgovačkog društva D.I.S.P d.o.o. na ime naknade za prenesenu tražbinu uplatio iznos 75.423,13 kuna, isplatama od dana 29.01.2018.g. te 30.01.2018.g. Sukladno obvezi iz Ugovora o cesiji, trgovačko društvo D.I.S.P d.o.o. o izvršenoj promjeni na strani vjerovnika obavijestilo je tuženicu te su istu osim u istom dopisu više puta pozvali i usmenim putem na ispunjavanje svoje obveze i plaćanje predmetnog dugovanja na što se ista oglušila. Tužitelj je u konačnici specificirao svoj tužbeni zahtjev u podnesku od 28.12.2021.godine listovi 115 do 116 spisa.

2. Tužena u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, te navodi kako je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti kako po osnovu tako i po visini. Tužena ističe i prigovor zastare potraživanja. Navodi da su Tužitelja su u ostavinskom postupku nakon smrti oca ME 2016.g. zastupali Odvjetnici VEČ i SE, dugogodišnji prijatelji pok. ME, s kojim su bili povezani i kumstvom. Isto je vidljivo i iz Rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika Sonje Obrovac Skira posl. br. O-1861/16 od 12.09.2016. godine, pa su stoga isti u cijelosti upoznati s problematikom ove pravne stvari. Nakon smrti oca tužitelja, volja tužiteljeve majke, REČ (kao privremene formalne zastupnice društva D.I.S.P. d.o.o.), tužitelja osobno te tužene kao posljednje djelatnice istog društva usuglašena je sastavljanjem Sporazuma između društva D.I.S.P. d.o.o. i tužene 15.09.2016.g. koji se ovim putem dostavlja, da je Istim sporazumom, sastavljenim od strane gore navedenih Odvjetnika, a po nalogu društva D.I.S.P. d.o.o., usuglašeno je:

D.I.S.P. d.o.o. [adresa] odrekao se prava regresnog namirenja po spornom ugovoru o kreditu br. 3232928812 kod Zagrebačke banke d.d. te se obvezao platiti i preostali dio duga po toj kreditnoj partiji, RE obvezala se odreći svih prava iz radnog odnosa (neisplaćenih plaća i otpremnine!), kao i bilo kakvih potraživanja prema D.I.S.P. d.o.o., REČ ili VE, i to kako je navedeno u ugovoru: 1. odreći se prava poduzimanja sudske ili bilo kakve druge pravne zaštite u svezi s izjavljenim otkazom ugovora o radu od 09.09.2016.g.,. odreći se prava potraživanja bilo kojeg vida tražbine prema D.I.S.P. d.o.o., REČ kao privremenom upravitelju te UE kao nasljedniku iz pok. ŠE, a koja bi osnova tražbine bila bilo okolnost da je bila zaposlenik u D.I.S.P. d.o.o., bilo iz neke druge osnove. Odricanje je neopozivo i odnosi se na bilo koji sudski ili vansudski postupak. Obzirom je nesporno kako tužena u proteklih nekoliko godina nije pokretala nikakve postupke prema tužitelju, gđi. UE ili društvu D.I.S.P. d.o.o., unatoč činjenici da joj isto društvo nije nikada isplatilo pripadajuće zaostale plaće kao ni otpremninu, to je tužena svoje preuzete obveze sukladno gornjem sporazumu uredno ispunila te je isto očekivala i od druge strane. Nadalje navodi da je od 22.03.1993. godine radila kod ME, u radioni na teškim fizičkim poslovima prerade proizvoda od gume i to na PREŠI ZA GUMU, bez ikakve ventilacije. Prve četiri godine nije bila prijavljena, da bi nakon toga bila prijavljena i to prvo u obrtu a zatim u trgovačkom društvu tuženika, sve do smrti ME. kad je sama proizvodnja i ugašena. Radila je kod njega pune 23 godine. Prvotno se radilo o obrtu obrade gume koji je svoje proizvode plasirao u Italiju putem zajedničkih prijatelja ŠE i ČEČ i NE, BE i PE, oboje iz [adresa], Italija. Tužena je u predmetnoj radioni radila zajedno sa svojim suprugom V, i to na način što je on teške kalupe pomagao mijenjati svaki vikend, a nekad i češće. Nosili su kući čistiti komade od gume kako bi bili što prije spremni za dostavu u Italiju. Tužena je kod tužiteljevog oca bila zaposlena na najtežim fizičkim poslovima u proizvodnji – na velikim strojevima za obradu gume i plastike. Nakon gašenja proizvodnje bila je primorana odseliti u inozemstvo kako bi se mogla iznova zaposliti i prehraniti obitelj. Navodi da je Tužena je punih 20 godina ne samo radila u proizvodnji u prizemlju hale u Vodnjanu, već je bila jedina osoba koja je istome svakodnevno pomagala u stanu na katu iste hale gdje je isti sam živio te se brinula o svim njegovim potrebama. Obzirom je isti zbog narušenog zdravstvenog stanja praktično bio nepokretan (iznimna - prekomjerna tjelesna težina, „voda“ u nogama i dr.), a uslijed čega se nije mogao samostalno brinuti o sebi. Tužena je svo to vrijeme, po nekoliko puta na dan, ocu tužitelja nosila hranu i odjeću, kupala ga, donosila lijekove, čistila stan, prala odjeću, pomagala mu doći do toaleta, tuširati ga, kupovala mu namirnice. Tužena je to radila bez ikakve dodatne naknade, ništa joj dodatno nije bilo plaćeno. Tužena se godinama brinula i oko majke pok. ŠE koja je stanovala u [adresa] na adresi [adresa]. Kuhala joj je, čistila, prala, a sve bez ikakve naknade. Predmetni kredit je pok. ŠE podignuo i isti se obvezao plaćati, međutim nije htio da isti glasi na njegovo ime, već je on glasio na ime tužene, međutim tužena s istim nije ništa imala. Za plaćanje mjesečnih rata odlazila je u banku skupa s ME i on je novce uplaćivao ona nije ništa plaćala, pošto to nije bila njena obveza. ŠE se obvezao plaćati predmetni kredit kako bi tuženoj novčano nadoknadio ono što je ona sve za njega učinila zajedno sa svojom porodicom. ŠE je živio potpuno sam, nije bio oženjen, i nije imao kontakata sa sinom. RE i njena porodica su mu svakodnevno bili najbliži. Bila je jedina osoba od povjerenja koja je kao dugogodišnja djelatnica jedina bila uz njega u tim najtežim životnim trenucima pa sve do njegove smrti kada je u bolnici bila s njim kad je umirao. Slijedom navedenog predlaže odbijanje tužbe.

3. U dokaznom postupku proveden je dokaz čitanjem dokumentacija na listovima 5-47 spisa, 73-75, 76-79, 80, 87-99 uz nalaz vještaka, dokumentacije na listovima 110-113, 125-129, 138, 139a, 145-148, 155-159, 160-166 te je pročitan i ostavinski spis O-1861/2016..

4. Tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženoj temeljem postojećih dokaza u spisu neosnovan je u cijelosti.

5. U ovoj pravnoj stvari temeljem postojećih pisanih dokaza u spisu nije sporna činjenica da u ovom spisu prileži ostavinski predmet posl. br. O-1861/16 koji je vođen iza pik. ŠE rođ. **.**.1953. preminulog **.**.2016.g. U tom spisu prileži rješenje o nasljeđivanju O-1861/16 od 12.09.2016. iz kojeg je rješenja vidljivo da je njegovim jedinim nasljednikom temeljem zakona proglašen ovdje tužitelj VE listovi 54-61 tog spisa.

6. Nije nadalje sporna činjenica da na listovima 27-35 ovog spisa prileži Ugovoro o dugoročnom kreditu za financiranje trajnih obrtnih sredstava dalje u tekstu ugovor o kreditu zaključen 02.08.2013.g. kojim ugovorom je Zagrebačka banka d.d. kao kreditor odobrila ovdje tuženoj RE kao vlasnici ugostiteljskog obrta predmetni kredit u iznosu od 11.300,00 eura prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita uz rok otplate kredita prema čl. 3 istog ugovora od 5 godina. Iz predmetnog ugovora razvidno je da je sudužnik prema tom ugovoru bila tvrtka D.I.S.P. d.o.o. [adresa] zastupana tada po direktoru ŠE list 27 spisa.

7. Nije sporna činjenica da na listovima 8-10 spisa prileže uplate od strane tvrtke D.I.S.P. d.o.o. i to na iznos od 3.665,56 kuna dana 15.11.2017. list 8 spisa, zatim uplata od 17.374,07 kuna dana 20.11.2017., uplata od 354,06 kuna dana 21.11.2017., te da su sve te uplate od strane navedene tvrtke izvršene vezano za spomenuti ugovor o kreditu broj 5100329657 što se vidi i iz spomenutih uplatnica (poziv na broj primatelja).

8. Nije nadalje sporna činjenica da na listovima 24-26 spisa prileži javno bilježnički ovjeren ugovor o cesiji zaključen između tvrtke D.I.S.P. d.o.o. kao cedenta i ovdje tužitelja VE kao cesionara koji je sklopljen 24.01.2018. a kojim ugovorom o cesiji tvrtka D.I.S.P. d.o.o. kao cedent ustupa potraživanje iz čl. 1 tog ugovora cesionaru VE i to sve prema čl. 1 tog ugovora u kojem se navodi da je cedent temeljem ugovora o kreditu od 25.07.2013. kreditna partija 5100329657 ima prema RE potraživanje u iznosu od 75.423,13 kuna zajedno sa svim sporednim pravima list 24 spisa.

9. Nije sporna činjenica da na listu 6 spisa prileži dopis od 25.01.2018. kojim dopisom tvrtka D.I.S.P d.o.o. obavještava RE da je ovdje tužitelj VE temeljem navedenog ugovora o cesiji preuzeo tražbinu prema njoj a temeljem spomenutog ugovora o dugoročnom kreditu.

10. Nije sporna činjenica da na listovima 37-40 spisa prileži promet po predmetnom kreditu uključujući i uplate sudužnika D.I.S.P. d.o.o., dok na listovima 41-47 spisa prileži specifikacija izvršenja osnove za plaćanje broj OV 5638/13 a vezan za prisilnu naplatu od strane Zagrebačke banke u odnosu na ovršenika tvrtku D.I.S.P d.o.o..

11. Nije sporna činjenica da na listu 80 prileži potvrda Zagrebačke banke o izvršenim uplatama po predmetnom ugovoru o dugoročnom kreditu na listovima 27-35 spisa kreditna partija 5100329657 koja je izdana na zahtjev sudužnika tvrtke D.I.S.P. a vezano za ukupno uplaćen iznos po tom kreditu u razdoblju od 25.09.2017. do 21.11.2017. iz koje potvrde proizlazi da su od strane sudužnika D.I.S.P. u tom razdoblju izvršene uplate u ukupnom iznosu od 21.393,69 kuna list 80 spisa.

12. Nije sporna činjenica vezano za tvrdnje tuženika da je u ovom predmetu provedeno i financijsko vještačenje od 11.10.2021.godnie, te da je i prema nalazu vještaka financijske struke RUČEVIĆ VJEŠTAČENJA d.o.o. od 11.10.2021. listovi 95-98 spisa vještaka utvrdio da je vezano za podmirenje obveza prema ugovoru o dugoročnom kreditu partija broj 5100329657 tvrtka D.I.S.P. izvršila uplate u ukupnom iznosu od 9.954,11 eura od 74.819,95 kuna a što je prikazano na tabeli na listu 98 spisa te da je ista tvrtka zbog prisilne ovrhe time platila i naknadu za izvršenje ovrhe u iznosu od 609,00 kuna. Nije sporna činjenica da je vještak financijske struke na listu 98 spisa prikazao preglede svih pojedinačnih uplata po predmetnom ugovoru o kreditu br. 5100329657 na način da je detaljno prikazao datume uplata, plaćene iznose te tko je bio uplatitelj osim u onim pojedinačnim uplatama gdje se navodi samo "uplata u poslovnici".

13. Nije sporna činjenica da na listu 160 spisa prileži e-mail koji je majka tužitelja KE uputila odvjetnici ČEČ od 08.09.2016. iz kojeg e- maila u bitnom proizlazi da se traži pravna pomoć oko rješavanja problema koji se odnosi "na potpisano jamstvo od strane AE sa kojim je svoju firmu odredio kao jamca za kredit koji je RE podigla kod Zagrebačke banke " uz pojašnjenje da na firmu stižu ovrhe. Iz istog sadržaja e-maila list 160 spisa proizlazi nesporno da se u njemu navodi vezano za opisani problem " VE ima prijedlog kako da se to riješi a to uključuje i prekid radnog odnosa s RE". Nije sporna činjenica da na listu 111 spisa prileži dopis od 9.9.2016.godine upućen tuženoj u kojem dopisu se spominje ugovor o izvanrednom otkazu uz navod da su VE i REČ spremni sa tuženom sklopiti dogovor po kojem bi D.I.S.P.platio ostatak duga po kreditu u Zagrebačkoj banci, list 111 spisa.

14. Nije sporna činjenica da na listu 138 spisa prileži odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu u odnosu na tuženu RE od 09.09.2016. koja je potpisana od stare REČ kao privremenog upravitelja u to vrijeme tvrtke D.I.S.P. d.o.o..

15. Nije sporna činjenica da na listu 164 spisa prileži i specijalna punomoć od 15.09.2016. koju je VE dao svojoj majci REČ da u njegovo ime i za njegov račun može poduzimati sve pravne radnje i potpisivati sve dokumente koji se tiču njegove imovine.

16. Nije sporna činjenica da na listu 112-113 spisa prileži Sporazum od 15.09.2016. koji je potpisa po tuženoj a ne i po tvrtki D.I.S.P. Iz sadržaja tog sporazuma proizlazi u bitnom proizlazi da je RE bila zaposlena u t.d. D.I.S.P. d.o.o. do 09.09.2016., da je prema čl. 2 istog sporazuma suglasno utvrđeno između tvrtke D.I.S.P. d.o.o. i RE da je tuženoj prestao radni odnos u tvrtki D.I.S.P. d.o.o. 09.09.2016. "i to izjavljivanjem izvanrednog otkaza", da je prema čl. 3 istog sporazuma RE kao vlasnik tada aktivnog obrta [obrt] sklopila ugovor o kreditu koji prileži na listovima 27-35 spisa te da je po istom kreditu obvezu kao jamac preuzela tvrtka D.I.S.P. U čl. 4 navodi se da je tvrtka D.I.S.P. bila kao jamac obvezna do sada platiti iznos od 31.385,90 kuna. U točki 5 istog sporazuma između tvrtke D.I.S.P. i RE navodi se citira se: "uvažavajući okolnost da je radni odnos RE prestao 09.09.2016.g., D.I.S.P. d.o.o. je voljan uz uvjete navedene u točki 6 ovog sporazuma odreći se prava regresnog potraživanja do sada plaćenih rata uključivo i kamate osim toga D.I.S.P. d.o.o. je spreman potpisom i pridržavanjem odredbama ovog sporazuma platiti i preostali iznos duga po navedenoj kreditnoj partiji koja je na dan 09.09.2016. iznosio 39.088,71 kunu (iznos glavnice) uvećan za eventualne kamate)" završen citat list 113 spisa. Prema čl. 6 istog ugovora navedeno je da preuzimanjem i ispunjenjem obveze iz točke 5 ovog sporazuma da se RE neopozivo obvezuje odreći se prava poduzimanja sudske ili bilo kakve druge pravne zaštite u svezi s izjavljenim otkazom ugovora o radu od 09.09.2016. te odreži se prava potraživanja bilo kojeg vida tražbine prema tvrtki D.I.S.P. d.o.o., REČ kao privremenom davitelju te VE kao nasljedniku iza pok. ŠE a koja bi osnova tražbine bila bilo koja okolnost da je bila zaposlenik u D.I.S.P.-u bilo iz neke druge osnove uz konstataciju da je odricanje neopozivo te se odnosi na sudski ili izvansudski postupak, list 113 spisa. Nije sporna činjenica da na listovima 165 do 166 spisa prileže računi Zajedničkog ureda Oria Altić Debeljuh i SE u kojim računima su opisano navedene usluge koje su pružene tvrtki D.I.S.P. d.o.o. uključujući i uslugu sastav Sporazuma, sa pojedinačnim iznosima i ukupnim iznosom sa tog računa a koji računi su uredno plaćeni i sukladno iskazu tužitelja s ročišta od 24.4.2025.godine, list 3 zapisnika kao i iskazu svjedokinje ČEČ.

17. Nije nadalje sporna činjenica da je i svjedokinja-majka tužitelja REČ i sama priznala u svom iskazu s ročišta od 20.07.2022. da su VEČ i SE bili njihovi odvjetnici, da su oni (ona i sin) zamolili ZE da sastave odluku o izvanrednom otkazu, da je e-mailom od 14.09.2016. da je dobila obavijest da je odluka o izvanrednom otkazu sastavljena te da dođe istu potpisati i pečatirati (odluka na listu 138 spisa) uz potvrdu " RE nije nikad prema tvrtki D.I.S.P. pokretala bilo kakve sporove niti je pokretala bilo kakve parnice" završen citat list 3 zap. od 20.07.2022.g. Ista svjedokinja je nesporno izjavila vezano za rad tvrtke D.I.S.P. do 31.12.2016. da su svim radnicima nakon uručenja otkaza isplaćene otpremnine, ali ne i tuženoj uz potvrdu da ona s ŠE nikada nije živjela te da nije znala za njegov privatan život uz potvrdu da su ona i njezin sin VE došli u ured Altić

ZE i potpisali punomoć za zastupanje

18. Nije sporna činjenica da i iz iskaza tužitelja VE sa ročišta od 24.04.2025. proizlazi da su njegovu tvrtku D.I.S.P. zastupali VEČ i SE, da je on svojoj majci doista dao specijalnu punomoć na listu 164 spisa, da je njegova mama potpisala odluku o izvanrednom otkazu na listu 138 spisa te da svog oca ŠE do svoje smrti nije ni poznavao uz jasnu potvrdu da je otkaz tuženoj na listu 138 spisa bio stvaran a ne fiktivan. Tužitelj je također na istom ročištu nesporno iskazao kao i njegova majka (list 3 zapisnika od 20.7.2022.godine) da tužena nije pokretala nikakve postupke vezano za izvanredni otkaz ugovora o radu. Tužitelj je list 3 istog zapisnika nesporno potvrdio vezano za račun koji je dostavljen do strane OD Altić Debeljuh na listu 166 spisa da je tvrtka D.I.S.P. platila odvjetnicima račun za pravne usluge. Nije sporna činjenica da se u opisu usluge koje se plaćaju uz zastupanje u ostavinskom postupku O-1861/16, sastav otkaza ugovora o radu onog na listu 138 spisa, sastav ugovora o darovanju vozila navodi i kao opis usluge "sastav sporazuma" te da tužitelj nije dostavio u spisu bilo kakav drugi sporazum. Nije sporna činjenica da je tužitelj list 3 istog zapisnika vezano za upit da li je dao nekakav prijedlog cijeneći sadržaj sporazuma na listu 112-113 spisa ali i cijeneći sadržaj e-maila na listu 160 spisa da li je dao nekakav prijedlog za rješavanje duga–oprost duga imenovani je iskazao citira se: "oprost je definitivno bila ideja jedna od mojih želja jer sam razumio tešku situaciju u kojoj se tužena nalazila, razumio sam situaciju u kojoj je pokušavala preživjeti pa je postojala defektivno želja da se to riješi, želja da se oprost uključi u to, bilo je na stolu kao jedna od opcija. Na upit da li sam onda tu kao jednu od opcija rekao odvjetnicima odg: da najvjerojatnije". Na daljnji upit vezano za račun na listu 166 spisa da li je imao u vrijeme kad su odvjetnici plaćeni za usluge opisane na računu na listu 166 spisa primjedbe na njihov rad imenovani je odgovorio citira se: "tada ne a danas…" Tužitelj je u konačnici nesporno iskazao vezano za upit čija je bila ideja da se tuženoj oprostiti pola duga odgovara: "to je bila moja ideja", uz navod citira se "ne mogu reći sa sigurnošću što sam tada tekao odvjetnicima , sentiment moj je tada bio da bih bio spreman na oprost cijelog duga" završen citat list 4 zap. od 24.4.2025.godine. Tužitelj je nesporno iskazao da je nakon smrti njegovog oca financijskog stanje u D.I.S.P. d.o.o. tada citira se bilo " neodrživo".

19. Sve navedene okolnosti proizlaze iz postojećih pisanih dokaza u spisu

20. Ono što je sporno u ovoj pravnoj stvari jest osnovanost osnove a u svezi s tim i visina tužbenog zahtjeva. Sporno je prigovor zastare. Sporno je vezano za osnovanost osnove da li je Sporazum kojeg je tužitelj u svojoj tužbi prešutio a u kojem se spominje i izvanredni otkaz ugovora o radu tuženoj koji je također tužitelj prešutio, da li taj sporazum ima pravne učinke iako nije potpisan i ako da koje. Sporno je pitanje da li se tim nepotpisanim sporazumom tvrtka D.I.S.P. sukladno jasnom sadržaju čl. 5 u cijelosti odrekla prava regresnog potraživanja prema tuženoj po ugovoru o kreditu na listu 27-35 spisa. Sporno je i pitanje ukoliko se tvrtka D.I.S.P. odrekla na koji način je to učinila s obzirom da predmetni sporazum na listu 112-113 spisa je nesporno potpisan od tužene koja je to potvrdila u svom iskazu, ali ne i od zz tužitelja. Sporno je i pitanje kakav značaj ima nesporna činjenica da je u opisanu uslugu na računu broj 85/PJ1/1 od 20.09.2016. list 166 spisa nesporno naveden i sastav sporazuma jer drugi sporazum osim onoga na str. 112 spisa u spisu ne prileži. Sporno je i pitanje da li su odvjetnici iz zajedničkog odvjetničkog ureda Oria i Damir Debeljuh sastavom sporazuma na listu 112-113 spisa postupali mimo danog naloga od strane majke tužitelja i samog tužitelja kao njihovih nalogodavaca i klijenata.

21. U odnosu na istaknut prigovor zastare istaknut od strane tužene isti nije bio osnovan. Naime, iz već spomenutog nalaza i mišljenja vještaka financijske struke na čiji nalaz nije bilo primjedbi od 11.10.2021. vještak je detaljno prikazao u tabeli na listu 98 spisa vezano za uplatu po predmetnoj kreditnoj partiji kad su pojedinačni iznosi uplaćivani i tko ih je plaćao. Tako je vještak prikazao primjerice da je primjerice u razdoblju od 01.09.2013. pa do 02.11.2013. tada obrt tužene [obrt] uplaćivao iznose kojeg je vještak naveo u koloni 3. oznaka C. Opisano se nastavilo i uplatama od 20.11.2013. pa do 20.02.2015. što uplatama RE u poslovnici što od njezinog tadašnjeg obrta a tužena je životno uvjerljivo opisala odakle su bili ti uplaćeni novčani iznosi. Nakon toga su vidljive ovrhe na iznos do 9.267,81 kunu dana 27.05.2015., 5.616,81 kunu dana 21.08.2015. i 5.601,64 kune dana 27.11.2015.,od kojih datuma je i tužitelj specificirao svoj tužbeni zahtjev list 115 spisa. Nakon toga sijede uplate od strane RE redni brojevi 20 do 24, i 27 i 28. Prema toj evidenciji tvrtka D.I.S.P. je vršila uplate i za razdoblje od 03.04.2017. pa do 21.11.2017.g. Stoga po ocjeni ovog suda cijeneći opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11) budući je tužba zaprimljena 13.05.2020. prigovor zastare nije bio osnovan jer tužitelj potražuje plaćene iznose počevši od iznosa 9.267,81 kn koji je plaćen 27.5.2015. godine pa do dana podnošenja tužbe nije protekao rok od 5 godina, pa je valjalo odbiti prigovor zastare. Isto tako čl. 226 st 1 ZOO-a propisano je da tražbine povremenih davanja koje dopijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima pa bilo da s radi o sporednim povremenim tražbinama kao što je tražbina kamata bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja zastarijevaju u razdoblju do tri godine. Stavkom 2 istog članka je propisano da isto vrijedi i za anuitete kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamata ali ne vrijedi za otplate u obrocima i druga djelomična ispunjenja. Opisano znači da kad se radi o otplatama u obrocima ili druga djelomična ispunjenja primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina. Iz tablice na listu 98 spisa razvidno je da je vještak evidentirao pojedine uplate u poslovnici ne navodeći tko je vršitelj te uplate primjerice 1.788,46 kuna dana 20.11.2013., 2.999,98 kuna dana 23.04.2014., 1.999,98 kuna dana 03.07.2014., 3.499,97 kuna dana 28.07.2014., iznos od 2.000,00 kuna dana 19.01.2015. te 1.809,98 kuna dana 20.02.2015.g. a koje iznose tužitelj i ne potražuje već iznose tek od 27.5.2015.godine pa je prigovor zastare budući je tužba zaprimljena 13.5.2020.godine dakle unutar petogodišnjeg zastarnog roka valjalo odbiti kao neosnovan.

22. Međutim tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženoj neosnovan je po ocjeni ovog suda iz sljedećih razloga.

23. Naime čl. 43 st 1 ZOO-a propisano je da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjen od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, a li kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Nadalje čl. 152 st 1 ZOO-a propisano je da dužnik koji je ispunio obvezu ima pravo zahtijevati od svakog sudužnika da mu naknadi dio duga koji pada na njega. Nadalje čl. 104 ZOO-a propisano je ugovorom jamstvu jamac se obvezuje prema vjerovnicima da će ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika ako to ovaj ne učini. Člankom 110 propisano je da na jamca koji je namirio vjerovnikovu tražbinu prelazi ta tražbina sa svim sporednim pravima i osiguranjima njezina ispunjenja. Nadalje čl. 111 st 3 ZOO-a propisano je ako se jamac obvezao kao jamac platac odgovara vjerovniku kao glavi dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme. Prema stavku 4 istog članka jamac za obvezu nastaju iz trgovačkog ugovora odgovara kao jamac platac ako nije što drugo ugovoreno. Nadalje čl. 120 st 1 ZOO-a propisano je da jamac koji je isplatio vjerovniku njegovu tražbinu može zahtijevati od dužnika da mu naknadi sve što je isplatio za njegov račun a i kamate od dana isplate.

24. Perma nalazu vještaka financijske struke razvidno je list 98 spisa da je tužena doista u početku plaćala vezano za svoj ugostiteljski obrt list 27 spisa kreditne anuitete ali je razvidno i da se provodila ovrha te da je i tvrtka D.I.S.P. sukladno uplatama na listovima 31-39 morala plaćati obveze iz predmetnog ugovora o kreditu gdje je bila navedena kao sudužnik odnosno jamac i koje je vještak utvrdio u tadašnjim 74.819,95 kuna ili 9.954,11 eura, jer je razvidno da tužena nije vršila uplate niti redovno niti dovoljnom iznosu što proizlazi i iz njezinog iskaza. Vezano za sporno pitanje da i je zajednički odvjetnički ured Altić Debeljuh (listovi 166 do 167 spisa) nakon što su mu se obratili tužitelj i njegova majka svjedokinja VE sukladno e-mailu na listu 160 spisa od 08.09.2016. postupao sukladno danim nalozima i od strane REČ koja je tada u to vrijeme bila privremeni upravitelj tvrtke D.I.S.P. što se vidi iz potpisane odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a sve temeljem specijalne punomoći na listu 164 spisa, odnosno da li je isti odvjetnički ured postupao sukladno naputcima i nalozima tužitelja ocjena je ovoga suda da je isti postupa putem svojih odvjetnika ČEČ i SE sukladno danim okvirima naloga. Naime čak i bez analize iskaza svjedokinje ČEČ čiji iskaz je bio životan i logično uvjerljiv ocjena je da su odvjetnici postupali sukladno danim jasnim nalozima i uputama tužitelja i njegove majke iz slijedećih razloba. Naime, životno je potpuno bizarno i nelogično nakon što je odvjetnički ured Altić Debeljuh ispostavio relativno visoke račune za pružene usluge na listu 165-166 spisa, u kontekstu kad je sam tužitelj životno u tom dijelu iskazao da je sa financijske strane stanje u tvrtki D.I.S.P. bilo "neodrživo" (list 4 zap. od 24.4.2025.godine), da bi ti visoki računi bez prigovora, a što proizlazi i iz iskaza majke tužitelja i samog tužitelja, bili plaćeni a da su se u njima navodile usluge koje od njih tvrtka D.I.S.P. odnosno JE kao njezin tadašnji privremeni upravitelj te ovdje tužitelj da te usluge od odvjetničkog ureda doista i nisu bile zatražene i da je odvjetnički ured nešto sastavljao mimo naloga imenovanih osoba. Stoga je i tom konkludentnom radnjom uplatom bez prigovora u situaciji kad je financijsko stanje tvrtke D.I.S.P. bilo neodrživo te kad su svim radnicima osim tuženoj morale biti isplaćene otpremnine (iskaz majke tužitelja, list 3 zap. od 20.7.2022.godine) samo je potvrđeno da je plaćanjem iznosa sa računa bez prigovora dakle plaćanje bez prigovora i svih usluga koje se navode pod opisanom usluge uključujući i sastav sporazuma onog na listu 112-113 spisa potvrđeno da je od strane odvjetničkog ureda Altić Debeljuh došlo do naručivanja takvih usluga dakle i sporazuma koji prileži na listu 112- 13 spisa koji je sa takvim sadržajem bio plaćen, te da odvjetnici kao profesionalci nisu radili ništa mimo volje ili želje svoje stranke. Naime da je tome tako potvrdu daje i već spomenuti e-mail na listu 160 spisa u kojem je VE imao prijedlog da se riješi problem sa ovrhom što bi uključivalo i prekid radnog odnosa s tuženom a što su odvjetnici i realizirali izvanrednim otkazom ugovora oradu tuženoj na listu 138 spisa, a što je uneseno kao bitan element i u sam sporazum na listu 112 spisa u čl. 2. I već spomenuti nesporan dio iskaza samog tužitelja sa ročišta do 24.04.2025. kad opisuje oprost tražbine što je bila jedna od njegovih želja jer je razumio tešku situaciju tužene uz navod da je bio spreman na oprost cijelog duga te se radilo o njegovoj ideji jasno ukazuje da sporazum nije plod nečije "fikcije" ili odvjetničke intervencije mimo naloga stranke već stvarna želja klijenta i u odnosu na dio iz čl. 5 u kojem se navodi da je tvrtka D.I.S.P. spremna se odreći regresnog potraživanja uz plaćanje preostalog iznosa duga po navedenoj kreditnoj partiji. Dakle već i opisano potvrđuje da to nije bio plod odvjetničke fikcije ili postupanja mimo naloga stranke već je takav tekst bio upravo rezultat jasnog traženja tužitelja kao i njegove majke.

25. Sve opisano samo je dodatno potvrđeno i kroz objektivan iskaz svjedokinje ČEČ (blagodat načela neposrednosti) saslušane na ročištu od 04.03.2025. Tako je imenovana životno opisala da je AE poznavala otkad je stupila u brak sa svojim suprugom SE da je AE ujedno bio kum njihovom sinu ČE, da je AE živio sam i nije bio oženjen te da do danas sprovoda niti ona nit suprug nisu znali da ima dijete (tužitelja). Svjedokinja je životno iskaza da je tužitelj dao punomoć za zastupanje njihovom odvjetničkom uredu njoj i suprugu i to za zastupanje u ostavinskom postupku O-1861/16 dok se druga punomoć odnosila isto tako dana od strane VE na postupak imenovanja privremenog upravitelja za tvrtku D.I.S.P. Imenovana je iskazala da su i JE i VE bili upoznati da ona (svjedokinja) i suprug dobro znaju da je kod njega radila RE te se o njemu brinula te da su zbog tog ona i suprug SE rekli da se prema RE ne mogu upućivati dopisi protiv nje niti se može zastupati tvrtka D.I.S.P. protiv RE. Svjedokinja je iskazala da je pri dolasku u ured dana **.**.2016. REČ poslala e-mail koji prileži na listu 160 spisa gdje je tražila pravnu pomoć za predmeti kredit uz navod svjedokinje da VE ima prijedlog kako da se to riješi a to uključuje i prekid radnog odnosa s RE. Svjedokinja je iskazala u bitnom da je sporazum na listu 112-113 spisa sastavljen po kazivanju VE i JE te da je predmetni dio posla obavio i njezin suprug SE jer se ona radnim pravom nije bavila (SE je u međuvremenu preminuo op.a.). Svjedokinja je iskazala da je predmetni sporazum pronašla u predmetu u uredu te da je za njega fakturirala račun onaj na listu 166 spisa tvrtki D.I.S.P. i to je plaćeno dana 20.09.2016.g uz navod svjedokinje da to znači da su JE i VE imali saznanja o sporazumu na listu 112 spisa što kao logično prihvaća i ovaj sud. Stoga je Svjedokinja jasno iskazala da su navodi da su ona i suprug po vlastitom nahođenju napisali sporazum su deplasirani uz navod da je VE kontaktirao i s njezinim suprugom SE da mu odradi specijalnu punomoć kojom ovlašćuje majku da može poduzimati sve pravne radnje a što je bilo u suglasju s dokazom na listu 64 spisa te uz to potpisivati sve dokumente. Svjedokinja je nadalje u bitnom iskazala da je REČ tražila i mišljenje vezano za neku garažu u najmu, da je naknadno odradila i dopunsko rješenje o nasljeđivanju kod bilježnice ĐE kako bi riješili dionice uz jasan navod citira se: "znači moj suprug je radio dio radnog prava sastav tog sporazuma a ja sam odlazila što JE i zna kod ĐE zato što sam bila dobila punomoć od VE . Što se tiče predmetnog sporazuma ne znam zato isti nije potpisan od strane D.I.S.P.-a pošto smo mi radili na način da smo putem e-maila ili ako je to netko došao uzeti u ured, što zbog proteka vremena zaista ne znam, dostavili napisani sporazum…" list 3 zap. od 4.3.2025.godine. Na upit da li njezin pok. suprug imao punomoć za sastav sporazuma na listu 112 spisa Svjedokinja je odgovorila " sigurno je postojala jer su nam dali nalog da to radimo ", a na upit tko je dao podatke iz sporazuma svjedokinja je odgovorila "dali su oboje jer je u mailu pisalo da će doći oboje" list 3 zap. od 04.03.2025.g.. Svjedokinja je iskazala da je taj sporazum dostavljen VE i JE putem e-maila. Vezano za upit zašto bi ŠE dizao kredit (navod iz odgovora na tužbu) svjedokinja je navela da joj to nije poznato ali zna da se tužena RE brinula o ME, kuhala, čistila, prala (što je uostalom bilo u suglasju i sa iskazom tužene), a da li ju je za to plaćao nije znala. Svjedokinja je iskazala da nema saznanja o tome da bi tužena pokretala neke sporove iz radnog odnosa a sporazum na listu 12 spisa je pisao njezin pok. suprug SE. Nije joj bilo poznato zašto bi D.I.S.P. pristala biti jamac tuženoj. Na upit da i se može zaključiti da sve ono što piše u sporazumu da su tom njezinom pok. suprugu izdiktirali JE i VE svjedokinja je odgovorila: "da, međutim, ja sam bila nazočna kad je ovo što se navodi u sporazumu diktirano od JE i VE, ali SE je pisao i sastavljao" list 4 zap. od 04.03.2025.g. Svjedokinja je istaknula citira se: "ovo u točki 6 sporazuma to je bilo koliko se mogu sjetiti Miranov prijedlog ili Alenkin, ali u mailu se navodi VE ima prijedlog ali pod uvjetom da se RE da otkaz" završen citat. Svjedokinja je iskazala da je sve rađeno po nalogu VE i JE jer da nikad nisu radili po vlastitom navodu uz dodatak da su znali oboje (VE i JE) da su oni u dobrom odnosu s RE te da ništa neće raditi protiv nje da joj se oduzimaju prava iz radnog odnosa što u sporazumu i piše. Predmetni sporazum je kao i otkaz na listu 138 spisa bio istovremeno dostavljen.

26. Sud u cijelosti prihvaća iskaz svjedokinje ČEČ jer je isti bio u suglasju s priležećim dokazima u spisu na listu 111 spisa, 112-113 spisa, 138 spisa, 160 spisa, 164-166 spisa ali i iskazu tužene.

27. Sud naprotiv ne prihvaća iskaze svjedokinje REČ i tužitelja u onim dijelovima u kojima su bili u suprotnosti s iskazom svjedokinje DE i postojećih pisanih dokaza u spisu te u suprotnosti s iskazom same tužene čiji iskaz je bio životan i uvjerljiv. Naime tužena je životno objasnila njezin familijarni odnos sa pokojnim ŠE koji joj je, kao i ona njemu, očito puno pomogao u životu a što je tužena detaljno opisala u svom iskazu.

28. Po ocjeni ovog suda sporazum list 112-113 spisa i njegov sadržaj nastali su upravo onako kako je to opisala svjedokinja VEČ sukladno željama i diktiranju tužitelja i njegove majke uz bitan uvjet koji se odnosio na izvršena plaćanja po ugovoru kojeg je zaključila tužena sa Zagrebačkom bankom na str. 27 do 35 spisa, kao i na plaćanja preostalog duga po ugovoru o kreditu na listu 27-35 spisa a koje isplate u visini koju je tvrdio vještak financijske struke, a koje je umjesto tužene izvršila tvrtka D.I.S.P. .Taj uvjet je bio da se tuženoj da izvanredan otkaz ugovora o radu te da se ona neopozivo odrekne svih potraživanja iz radnog odnosa prema tvrtki D.I.S.P. ali i prema tužitelju i njegovoj majci. Opisano je i logično jer je sama majka tužitelja u iskazu, a nakon što je D.I.S.P. otpustio sve radnike, iskazala da je svim radnicima isplaćena otpremnina -navod sa ročišta d 20.07.2022. list 3 zapisnika u kojem je imenovana jasno iskazala da su svim radnicima osim RE isplaćene otpremnine. Osim toga neodrživa financijska situacija koju je u svom iskazu opisao tužitelj vezano za tvrtku D.I.S.P. ide u prilog zaključku da je i tužitelju bilo u interesu da tužena ne pokreće radne sporove protiv tvrtke što je tužena i ispoštovala. Dakle, razvidno je da se tužena pridržavala sa svoje potpisanog sadržaja sporazuma list 112-13 spisa i sukladno dogovoru nije pokretala nikakve postupka vezano za ostvarivanje svojih prava iz radnog odnosa odnosno niti vezano za izvanredni otkaz na listu 138 spisa. Razlog toga je bio upravo odreknuće i tužitelja od regresnih tražbina kako onih koje su dospjele čl. 4 tako i budući dospijevajućih tražbina čl. 5 prema njoj. Sve opisano pretočeno je sukladno željama tužitelja i njegove majke u sporazum od 15.09.2016. a za koji sporazum je tvrtka D.I.S.P. uredno platila kao i za sve druge usluge cjelokupni iznos odvjetničkog troška po računu na listu 166 spisa kao i na listu 165 spisa. Potvrdu o postignutom sporazumu daje i iskaz tužitelja kad opisuje postojanje "sentimenta" tj. kad opisuje da je bio spreman na oprost cijelog duga jer je razumio tešku situaciju tužene. Sud međutim ne prihvaća njegov neživotan navod da bi do toga došlo po uvjetom da se ona tužena njemu javila list 4 zap. od 24.04.2025.g. Naime, opasano je dano kako bi se poboljšala pravna pozicija tužitelju u parnici jer u samom sporazumu list 112-113 spis se uopće ne navodi da je uvjet za potpisivanje tog sporazuma bila okolnost da se tužena mora javiti tvrtki D.I.S.P. ili tužitelju. Isto tako tužitelj je bio i nedosljedan jer je na ročištu od 24.4.2025.godine kao novi razlog nepotpisivanja navedenog sporazuma naveo (list 9 zapisnika) da su mu u trenutku sklapanja sporazuma falile ključne informacije, što nije djelovalo uvjerljivo. Sud isto tako ne prihvaća iskaz svjedokinje REČ majke tužitelja, koji je bio u suprotnosti s iskazom svjedokinje ČEČ i pisanim dokazima u spisu koji su po percepciji ovog suda naročito oni na listu 112, 138, 160, 164-166 spisa od strane tužitelja bili "zaboravljeni" ,što po ocjeni ovog suda ipak nije bilo slučajno jer je to učinjeno kako se ne bi shvatio cjelokupan kontekst dogovora.

29. Stoga po ocjeni ovog suda cijeneći cjelokupni činjenični kontekst sporazum od 15.09.2016.g. u kojim se kao uvjet navodi i izvanredni otkaz ugovora o radu koji je tvrtka D.I.S.P. dala tuženoj 09.09.2016. isti sporazum je bio rezultat suglasih volja stranaka i neovisno tome što nije potpisan i od ovlaštene osobe i tadašnjeg privremenog upravitelja tvrtke D.I. REČ. Taj sporazum ima svoj pravni značaj te ga valja sagledati i kroz institut iz čl. 203 ZOO-a. Naime, tim člankom propisano je u stavku 1 ZOO-a da obveza prestaje kad vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati njezino ispunjenje a dužnik se s tim suglasiti. Stavkom 2 propisano je doza pravovaljanost tog sporazuma nije potrebno da bude sklopljen u obliku u kojem je sklopljen posao iz kojeg je obveza nastala. U teoriji jedan od načina prestanka obveze jest i otpust duga, a to je takav prestanak obveze pod kojim vjerovnik izjavljuje dužniku da neće tražiti njezino ispunjenje a dužnik se s time suglasio. Otpust duga dovodi do prestanka obveze jer ako nema duga nema ni tražbine a bez duga i tražbina nema ni obveze. Otpust duga je po svojim značajkama ugovor jer je za njegovu suglasnost potrebna suglasnost volja obiju strana a nije dostatna jednostrana izjava volje vjerovnika. Naime, nema otpusta duga samo na temelju izjave vjerovnika iako se zapravo radi o načinu vjerovnikova odreknuća od svojih prva zahtijevati ispunjenje duga. U konkretnom slučaju razvidno je iz sporazuma da je tadašnji vjerovnik D.I.S.P. oprostio u cijelosti svoju regresnu tražbinu tuženoj (članak V ugovora) i to ne iz nekih humanih altruističkih razloga već iz razloga što je tuženoj dan izvanredan otkaz ugovora o radu i iz razloga da se upravo tužena neopozivo odrekne svih prava proizašlih iz radnog odnosa u tvrtki D.I.S.P. u kontekstu kad je financijska situacija kod te tvrtke bila "neodrživa" (iskaz tužitelja). Dakle sporazum na str. 112 do 113 spisa je i za tu tvrtku imao itekakav racio i bio joj je u interesu. Tužena je svojim potpisom na sporazumu sve ponuđeno i prihvatila, što potvrđuje i njezin iskaz. Ono što je u pravno smislu bitno jest da vjerovnik može opozvati svoju izjavu sve dok dužnik za nju nije saznao jer izjava vjerovnika o otpuštanju duga je zapravo ponuda za sklapanje ugovora o otpustu. U takvom kontekstu ocjena je ovog suda da je između pravnog prednika tužitelja i tuženika sklopljen, jer se ne traži pismena forma, valjani usmeni ugovor o otpustu cjelokupnog duga čiji sadržaj jasno predočava sporazum na listu 112-113 spisa. Stoga sud ne prihvaća neobjektivne i za potrebe ove parnice servirane tvrdnje majke tužitelja da za taj sporazum niti ona niti sin nisu izrazili spremnost iz razloga koje navodi na listu 3 zapisnika od 20.07.2022.g. kao niti navode da za takav sporazum nisu znali niti ona niti sin jer opisano jasno opovrgava plaćeni račun od tvrtke D.I.S.P. na listu 166 spisa. Ponavlja se životno je nelogično tvrditi da se nešto plaća u iznosu od tadašnjih 3.125,00 kuna, a da se ne zna što se plaća i to još u kontekstu ka je D.I.S.P. imala financijske probleme zbog kojih je i morala otpustiti sve radnike te im još i dati otpremninu. Stoga sud prihvaća iskaz tužene koji je bio u suglasju sa postojećim pisanim dokazima u spisu.

30. U takvom kontekstu ako bi se sve opisano čak i zanemarilo, a ne može, stvorila bi se situacija da sukladno iskazu svjedokinje ČEČ tužitelj prijevarnom radnjom dolazi u pravno povoljniju poziciju jer je otklonio opasnost zbog kratkih prekluzivnih rokova sukladno Zakonu o radu da tužena protiv njega ostvaruje svoja prava iz radnog odnosa i da poništava odluku o izvanrednom otkazu te traži isplatu neplaćenih iznosa na ime otpremnine te drugih prava iz radnog odnosa protiv prednika tužitelja, dok naprotiv tužitelj može sa svoje strane ostvarivati regresna prava kojih se odrekao upravo pod uvjetom da tuženu eliminira iz radnog odnosa bez otpremnine i svih prava iz radnog odnosa koja joj pripadaju. U takvom kontekstu cijeneći prethodno obrazloženo pravni prednik tužitelja sukladno potpisanom ugovoru o cesiji a čiji zakonski zastupnik tada bila majka tužitelja koja je u svemu sudjelovala ugovorom o cesiji od 24.01.2018. listovi 24-26 spisa nije mogla prenijeti više prava na tužitelja kao cesionara od onih koje je u tom trenutku imao i sam cedent tvrtka D.I.S.P.

31. Sukladno svemu prethodno obrazloženom valjalo je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženoj kao neosnovan, stav I izreke ove presude.

32. U odnosu na postupovni dio ove parnice tijekom cijelog postupka je primjenjivano načelo otvorenog pravosuđenja pa i na ročištu od 24.04.2025. na kojem su se stranke na izričit upit suca suglasile da sud sudi temeljem provedenih dokaza u spisu, list 9 zapisnika s tog ročišta. Na istom ročištu je zakazano ročište za objavu presude za dan 27.0.2025. ali je isto rješenjem odgođeno za dan 05.06.2025. godine.

33. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1 ZPP-a.

34. Tužena je u ovoj parnici bila zastupana po punomoćniku odvjetniku pa joj je sukladno troškovniku valjalo priznati nagradu za zastupanje na ročištu od 17.06.2021., 23.05.2022., 24.11.2022. i 24.04.2025. po 100 bodova za svako to ročište Tbr 9/1 a za ročište od 15.02.2023. koje je bilo odgođeno 25% ili 25 bodova Tbr 9/5. Tuženoj pripada nagrada za sastav odgovora na tužbu od 100 bodova Tbr 8/1 ili ukupno 525 bodova što pomnoženo s 2,00 eura po bodu Tbr 48 st 3 u svezi s Tbr 50 daje svotu od 1.050,00 eura uz pdv od 25% ili daljnjih 262,50 eura zbrojeno 1.312,50 eura koji iznos troška je tužitelj koji je izgubio parnicu u cijelosti dužan isplatiti tuženoj stav II izreke ove presude zajedno s propisanom zakonskom zateznom kamatama koja na isti iznos teče počev od dana objave odluke tj. od 5.6.2025. godine pa do isplate stav II izreke ove presude.

35. Povratno valjalo je odbiti tuženika prema tužitelja preko iznosa parničnog troška priznatog u stavku II izreke presude s kamatom na isti, te tužitelja prema tuženoj u cijelosti sa zahtjevom za naknadnom parničnog troška kao neosnovano stav III izreke ove presude. Sukladno čl. 155 ZPP-a tuženoj ne pripada trošak za ročište od 15.02.2023. od 50 bodova već od 25 bodova jer je isto bilo odgođeno. Isto tako u odnosu na zatraženi trošak od 26.05.2021. list 73 spisa razvidno je tada postavljeni privremeni zastupnik naknadno došao na to ročište pa mu isti ne pripada.

U Puli, 05. lipnja 2025. godine

Sudac:

Saša Javoran

POUK O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove odluke. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženoj po pun.