Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1071/2025-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Marijana Miletića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima u Odvjetničkog društva Šuster, Kobaš, Buntić d.o.o., u Zagrebu protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320, Jadranski Trg 3/a, Rijeka, zastupanog po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika i o žalbi tužiteljice, izjavljenoj protiv presude sadržane u presudi i rješenju Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, pod poslovnim brojem P-1947/2019-46 od 12. veljače 2025., u sjednici vijeća, održanoj 4. lipnja 2025.,

r i j e š i o j e

Uvažavaju se žalba tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. i žalba tužiteljice ŠT kao osnovane i u pobijanom dijelu po žalbi tuženika kojim je točkama II., IV. i V. izreke presude usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice i točkom VI. izreke presude odbijen kao neosnovan tuženikov prigovor radi prijeboja, kao i u pobijanom dijelu po žalbama stranaka kojim je točkom VII. izreke presude odlučeno o troškovima postupka, ukida se prvostupanjska presuda i predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

II. Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o kreditu broj: 2402006- 1031262160/51400607-5102482823 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 23.06.2005. godine, a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl.7. koja glasi: « … po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. …».

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o kreditu broj: 2402006- 1031262160/51400607-5102482823 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 23.06.2005. godine, a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl.7. koja glasi: «Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana«.".

IV. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d., OIB 23057039320, Jadranski Trg 3/a, 51000 Rijeka da tužiteljici ŠT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 4.558,94 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos 7,17 eur počev od 01.11.2008. godine do isplate

- na iznos 9,98 eur počev od 01.01.2009. godine do isplate

- na iznos 11,13 eur počev od 01.02.2009. godine do isplate

- na iznos 12,28 eur počev od 01.03.2009. godine do isplate

- na iznos 8,83 eur počev od 01.04.2009. godine do isplate

- na iznos 8,86 eur počev od 01.05.2009. godine do isplate

- na iznos 4,97 eur počev od 01.06.2009. godine do isplate

- na iznos 0,41 eur počev od 01.07.2009. godine do isplate

- na iznos 2,29 eur počev od 01.08.2009. godine do isplate

- na iznos 5,59 eur počev od 01.09.2009. godine do isplate

- na iznos 2,38 eur počev od 01.10.2009. godine do isplate

- na iznos 2,06 eur počev od 01.11.2009. godine do isplate

- na iznos 5,89 eur počev od 01.12.2009. godine do isplate

- na iznos 8,95 eur počev od 01.01.2010. godine do isplate

- na iznos 12,96 eur počev od 01.02.2010. godine do isplate

- na iznos 11,99 eur počev od 01.03.2010. godine do isplate

- na iznos 18,89 eur počev od 01.04.2010. godine do isplate

- na iznos 17,39 eur počev od 01.05.2010. godine do isplate

- na iznos 19,03 eur počev od 01.06.2010. godine do isplate

- na iznos 37,38 eur počev od 01.07.2010. godine do isplate

- na iznos 33,32 eur počev od 01.08.2010. godine do isplate

- na iznos 48,26 eur počev od 01.09.2010. godine do isplate

- na iznos 40,85 eur počev od 01.10.2010. godine do isplate

- na iznos 33,76 eur počev od 01.11.2010. godine do isplate

- na iznos 52,46 eur počev od 01.12.2010. godine do isplate

- na iznos 62,00 eur počev od 01.01.2011. godine do isplate

- na iznos 54,86 eur počev od 01.02.2011. godine do isplate

- na iznos 57,06 eur počev od 01.03.2011. godine do isplate

- na iznos 51,09 eur počev od 01.04.2011. godine do isplate

- na iznos 51,75 eur počev od 01.05.2011. godine do isplate

- na iznos 68,98 eur počev od 01.06.2011. godine do isplate

- na iznos 72,04 eur počev od 01.07.2011. godine do isplate

- na iznos 93,10 eur počev od 01.08.2011. godine do isplate

- na iznos 90,12 eur počev od 01.09.2011. godine do isplate

- na iznos 73,59 eur počev od 01.10.2011. godine do isplate

- na iznos 71,10 eur počev od 01.11.2011. godine do isplate

- na iznos 69,97 eur počev od 01.12.2011. godine do isplate

- na iznos 74,13 eur počev od 01.01.2012. godine do isplate

- na iznos 78,77 eur počev od 01.02.2012. godine do isplate

- na iznos 78,88 eur počev od 01.03.2012. godine do isplate

- na iznos 75,98 eur počev od 01.04.2012. godine do isplate

- na iznos 76,93 eur počev od 01.05.2012. godine do isplate

- na iznos 78,72 eur počev od 01.06.2012. godine do isplate

- na iznos 77,02 eur počev od 01.07.2012. godine do isplate

- na iznos 77,15 eur počev od 01.08.2012. godine do isplate

- na iznos 75,52 eur počev od 01.09.2012. godine do isplate

- na iznos 72,28 eur počev od 01.10.2012. godine do isplate

- na iznos 76,00 eur počev od 01.11.2012. godine do isplate

- na iznos 77,07 eur počev od 01.12.2012. godine do isplate

- na iznos 77,15 eur počev od 01.01.2013. godine do isplate

- na iznos 71,76eur počev od 01.02.2013. godine do isplate

- na iznos 75,23 eur počev od 01.03.2013. godine do isplate

- na iznos 76,17 eur počev od 01.04.2013. godine do isplate

- na iznos 74,09 eur počev od 01.05.2013. godine do isplate

- na iznos 68,25 eur počev od 01.06.2013. godine do isplate

- na iznos 65,94 eur počev od 01.07.2013. godine do isplate

- na iznos 68,82 eur počev od 01.08.2013. godine do isplate

- na iznos 70,80 eur počev od 01.09.2013. godine do isplate

- na iznos 75,85 eur počev od 01.10.2013. godine do isplate

- na iznos 73,07 eur počev od 01.11.2013. godine do isplate

- na iznos 74,31 eur počev od 01.12.2013. godine do isplate

- na iznos 75,33 eur počev od 01.01.2014. godine do isplate

- na iznos 69,51 eur počev od 01.02.2014. godine do isplate

- na iznos 71,35 eur počev od 01.03.2014. godine do isplate

- na iznos 70,41 eur počev od 01.04.2014. godine do isplate

- na iznos 68,58 eur počev od 01.05.2014. godine do isplate

- na iznos 67,75 eur počev od 01.06.2014. godine do isplate

- na iznos 68,11 eur počev od 01.07.2014. godine do isplate

- na iznos 70,41 eur počev od 01.08.2014. godine do isplate

- na iznos 72,77 eur počev od 01.09.2014. godine do isplate

- na iznos 72,56 eur počev od 01.10.2014. godine do isplate

- na iznos 73,74 eur počev od 01.11.2014. godine do isplate

- na iznos 75,43 eur počev od 01.12.2014. godine do isplate

- na iznos 74,74 eur počev od 01.01.2015. godine do isplate

- na iznos 75,70 eur počev od 01.02.2015. godine do isplate

- na iznos 75,71 eur počev od 01.03.2015. godine do isplate

- na iznos 75,70 eur počev od 01.04.2015. godine do isplate

- na iznos 75,70 eur počev od 01.05.2015. godine do isplate

- na iznos 75,70 eur počev od 01.06.2015. godine do isplate

- na iznos 75,71 eur počev od 01.07.2015. godine do isplate

- na iznos 75,70 eur počev od 01.08.2015. godine do isplate

- na iznos 75,70 eur počev od 01.09.2015. godine do isplate

V. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d., OIB 23057039320, Jadranski Trg 3/a, 51000 Rijeka da isplati tužiteljici ŠT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike pogrešno obračunate glavnice,iznos od 3.471,02 (tritisućečetristosedamdesetjedan euro i dva centa) eura zajedno sa zateznim kamatama, a koje kamate teku od 30.09.2015. godine.

VI. Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor radi prijeboja s osnove ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, te se utvrđuje nepostojanje tuženikove tražbine prema tužiteljici u iznosu od 409,53 EUR (četristodevet eura i pedesettri centa) eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- EUR 0,49 od 02.11.2005. pa do isplate,

- EUR 0,79 od 02.12.2005. pa do isplate,

- EUR 0,51 od 02.01.2006. pa do isplate,

- EUR 2,96 od 02.02.2006. pa do isplate,

- EUR 7,08 od 02.03.2006. pa do isplate,

- EUR 9,15 od 02.04.2006. pa do isplate,

- EUR 8,37 od 02.05.2006. pa do isplate,

- EUR 7,60 od 02.06.2006. pa do isplate,

- EUR 9,11 od 02.07.2006. pa do isplate,

- EUR 9,58 od 02.08.2006. pa do isplate,

- EUR 6,93 od 02.09.2006. pa do isplate,

- EUR 7,80 od 02.10.2006. pa do isplate,

- EUR 7,64 od 02.11.2006. pa do isplate,

- EUR 8,87 od 02.12.2006. pa do isplate,

- EUR 9,18 od 02.01.2007. pa do isplate,

- EUR 10,93 od 02.02.2007. pa do isplate,

- EUR 10,12 od 02.03.2007. pa do isplate,

- EUR 10,59 od 02.04.2007. pa do isplate,

- EUR 15,01 od 02.05.2007. pa do isplate,

- EUR 16,10 od 02.06.2007. pa do isplate,

- EUR 17,53 od 02.07.2007. pa do isplate,

- EUR 17,52 od 02.08.2007. pa do isplate,

- EUR 15,56 od 02.09.2007. pa do isplate,

- EUR 18,47 od 02.10.2007. pa do isplate,

- EUR 18,55 od 02.11.2007. pa do isplate,

- EUR 16,50 od 02.12.2007. pa do isplate,

- EUR 16,72 od 02.01.2008. pa do isplate,

- EUR 12,99 od 02.02.2008. pa do isplate,

- EUR 9,93 od 02.03.2008. pa do isplate,

- EUR 6,90 od 02.04.2008. pa do isplate,

- EUR 14,00 od 02.05.2008. pa do isplate,

- EUR 15,97 od 02.06.2008. pa do isplate,

- EUR 13,82 od 02.07.2008. pa do isplate,

- EUR 18,11 od 02.08.2008. pa do isplate,

- EUR 17,15 od 02.09.2008. pa do isplate,

- EUR 12,90 od 02.10.2008. pa do isplate,

- EUR 8,10 od 02.12.2008. pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

VII. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d., OIB 23057039320, Jadranski Trg 3/a, 51000 Rijeka, naknaditi tužiteljici ŠT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u ukupnom iznosu od 239,14 (dvjestotridesetdevet eura i četrnaest centi) eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na troškove postupka teče od dana donošenja prvostupanjske presude, dana 12. veljače 2025. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe, dok se tužitelj odbija s razlikom zatraženog troška od 2.152,21 (dvijetisućestopedesetdva eura i dvadesetjednog centa) eura kao neosnovanom.

i riješeno

I. Dopušta se preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari."

2. Žali se tuženik, pobijajući točke II., IV., V. i VI. izreke prvostupanjsku presude, kao i točku VII. izreke prvostupanjsku presude, u dijelu kojim je naloženo tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u ukupnom iznosu od 239,14 EUR-a zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači, na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žali se i tužiteljica, pobijajući prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je dijelom točke VII. izreke tužiteljica odbija s razlikom zatraženog troška od 2.152,21 EUR-a kao neosnovanim (rješenje), zbog svih žalbenih razloga, u smislu članka 353. stavka 1. u svezi s člankom 381. ZPP-a, predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tuženika je osnovana.

6. Žalba tužiteljice je osnovana.

7. Iz stanja spisa predmeta i obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi, da je tužiteljica sudu podnijela tužbu protiv tuženika, zahtijevajući utvrđenje ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu sa važećim odlukama banke i odredaba o valutno klauzuli u valuti švicarskog franka (CHF), a koje odredbe da su sadržane u Ugovoru o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102482823, kojeg da su tužiteljica, kao korisnik kredita i tuženik kao Banka sklopili dana 23. lipnja 2005. godine, kao i zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenih iznosa iz tih osnova ništetnosti (tužba – listovi od 1 do 8 spisa).

8. Nadalje, iz stanja spisa predmeta proizlazi, da je nakon provedenog financijskog vještačenja, tužiteljica svojim podneskom od 7. listopada 2024. godine (stranice od 567 do 570 spisa) predložila donošenje presude, kojom će se utvrditi ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u člancima 2. i 7. Ugovoru o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5102482823, kojeg su tužiteljica, kao korisnik kredita i tuženik, kao Banka, sklopili dana 23. lipnja 2005. godine, zahtijevajući od tuženika isplatu novčanog iznosa u visini od 4.558,94 EUR-a po osnovi više naplaćenog tečaja, te isplatu novčanog iznosa u visini od 3.471,02 EUR-a na ime razlike pogrešno obračunate glavnice i s osnove plaćenog utvrđenog manjka u konverziji.

9. Iz obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi da je u provedenom dokaznom postupku sud prvog stupnja utvrdio slijedeće činjenice:

- parnične stranke da su dana 23. lipnja 2005. godine zaključile Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102482823, na iznos kredita od 63.320,17 švicarskih franaka, te ugovorenu redovnu kamatnu stopu od 5,49% godišnje, koja je promjenjiva u skladu s u skladu s važećim odlukama banke;

- da se radi o potrošačkom kreditu, čija namjena da je stambeni kredit radi kupovine nekretnine, uslijed čega tužiteljica da se smatra potrošačem, a odobreni kredit potrošačkim kreditom;

- tužiteljica, radi dokazivanja ništetnosti ugovornih odredbi kojima je bio ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica, te kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, da se pozvala na sadržaj odluka Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa u skladu s člankom 502.c ZPP-a i člankom 138.a ZZP/07;

- navedene odluke suda, koje da su donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, da obvezuju ostale sudove u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, te stoga da se nije provodio dokazni postupak u pogledu utvrđivanja ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose na kamatnu stopu promjenljivu u skladu s jednostranom odlukom tuženika;

- predmetni Ugovor o kreditu broj da je unaprijed sastavljen od strane tuženika, kao tipski, standardiziran obrazac, te tuženik da nije dokazao da bi se o ugovornim odredbama tog Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo;

- predmetni Ugovor o kreditu da je djelomično ništetan i to u dijelu ugovornih odredbi kojima da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

- da je 18. siječnja 2016. godine provedena konverzija kredita sklapanjem Aneksa broj 2 Ugovora o kreditu, te konverzija da je provedena sukladno zakonskim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015);

- korisnik kredita koji da je konvertirao kredit, da ima pravo na obeštećenje, budući da provedenom konverzijom nije u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovorim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika i o valutnoj klauzuli u CHF;

- financijskim vještačenjem da je izračunato, da visina tužbenog zahtjeva tužiteljice prema tuženiku po osnovi promjene tečaja švicarskog franka prema kuni iznosi 4.558,94 EUR-a, a po osnovi razlike preostale nedospjele glavnice između visine glavnice u CHF i EUR na dan konverzije, odnosno s osnove plaćenog utvrđenog manjka u konverziji, da iznosi 3.471,02 EUR-a;

- za novčana potraživanja tužiteljice da nije nastupila zastara, a zastara da nije nastupila niti u odnosu na dio potraživanja obuhvaćena preinakom tužbe;

- da se tuženik u ovom postupku ne može smatrati poštenim stjecateljem;

- tuženikov prigovor radi prijeboja da je neosnovan.

10. Osnovom ovako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja smatra, da je tužiteljica, s jedne strane, uspjela dokazati činjeničnu i pravnu osnovanost svoje tražbine pozivom na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 04. srpnja.2013. i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa u skladu s članka 502.c ZPP-a i članka 138.a ZZP/07, dok tuženik, s druge strane, da nije dokazao da je prilikom sklapanja ugovora pregovarao s tužiteljicom o ugovornim odredbama koje da se odnose na promjenjivost kamatne stope sukladno odluci tuženika, kao i o valutnoj klauzuli kojom je glavnica vezana uz švicarski franak, niti da se predmetni Ugovor o kreditu ne može podvesti pod pravna i činjenična utvrđenja iz pravomoćnih sudskih odluka donesenih u postupku, koji da se vodio povodom povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, a na koje presude da se tužiteljica u ovoj pravnoj stvari poziva u svrhu dokaza svojih tvrdnji.

11. Stoga, sud prvog stupnja nalazi, kako tužbeni zahtjev tužiteljice iz točke I. tužbe da je djelomično osnovan, te isti u cijelosti prihvaća i temeljem članka 81. i članka 87. ZZP/03, te članka 105. stavka 1. ZOO/91 utvrđuje, kako su u predmetnom Ugovoru o kreditu djelomično ništetne ugovorne odredbe sadržane u članku 7. i to u dijelu koji da glasi « … po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiroračuna Banke…", pa u tom dijelu usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice, presuđujući kao u točki II. izreke prvostupanjske presude, dok smatra da nije ništetna, niti djelomično, odredba članka 2. predmetnog Ugovora o kreditu, u dijelu koji da glasi « … CHF protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj. », pa u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev tužiteljice, presuđujući kao u točki II. izreke prvostupanjske presude, kao i što odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, u dijelu kojim je ista zahtijevala utvrđenje ništetnosti odredbe o ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka kako je to navedeno u dijelu članka 7. Ugovora o krediti, presuđujući sva na način, kako je to pobliže opisano točkom III. izreke prvostupanjske presude.

12. Nadalje, obzirom da je tužiteljica, s jedne strane, uspjela dokazati da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR nije provedena na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednačio s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, sud prvog stupnja stoga, temeljem članka 19.b Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016 i 128/2022), utvrđuje, da konverzijom kredita tužiteljici nije izvršena restitucija u cijelosti, budući da provedenom konverzijom tužiteljica nije obeštećena uslijed ništetnosti odredaba o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli., te provedenoj konverziji.

13. Kako provedenim financijskom vještačenjem da je utvrđeno, da je tuženik, temeljem djelomično ništetne ugovorne odredbe, koje da se odnose na valutnu klauzulu, odnosno promjenu tečaja, u Ugovoru o kreditu od tužiteljice izvršio naplatu bez valjane pravne osove, to sud prvog stupnja, temeljem članka 210. stavka 1. i stavka 3. ZOO/91 u vezi s člankom 19.b Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016 i 128/2022), prihvaća kao osnovan tužbeni zahtjev iz točke II tužbe, te nalaže tuženiku da tužiteljici vrati novčani iznos od 4.558,94 EUR-a, presuđujući kao u točki IV. izreke prvostupanjske presude.

14. Isto tako, a nakon što da je provedenim financijskom vještačenjem utvrđeno kako postoje i razlike preostale nedospjele glavnice između visine glavnice u CHF i EUR na dan konverzije, odnosno s osnove plaćenog utvrđenog manjka u konverziji, u ukupnom iznosu od 3.471,02 EUR-a, sud prvog stupnja, temeljem članka 19.b Zakona o potrošačkom kreditiranju, prihvaća kao djelomično osnovan tužbeni zahtjev iz točke V. tužbe, te nalože tuženiku da tužiteljici vrati novčani iznos od 3.471,02 EUR-a, presuđujući kao u točki V. izreke prvostupanjske presude.

15. Tuženiku je, a u odnosu na njegove žalbene navode, kojima isti u biti smatra da je potrebno razmotriti postoje li okolnosti za izuzeće suca/člana vijeća drugostupanjskog suda u smislu odredbe članka 71. stavka 7. ZPP-a, za navesti, da bi se odlučivalo o zahtjevu za izuzeće suca/člana vijeća drugostupanjskog suda nije dovoljno da se zahtjev za izuzeče podnese općenito u odnosu suca/člana vijeća drugostupanjskog suda, već je potrebno da se zahtjev za izuzeče podnese u odnosu na poimenično određenog suca/člana vijeća drugostupanjskog suda, a koji zahtjev za izuzeće na taj način tuženik nije podnio svojom žalbom.

16. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima u skladu sa žalbenim navodima tuženika, ovaj drugostupanjski sud nalazi, da je istom presudom u tim pobijanim dijelovima počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, pa prvostupanjska presuda u tom pobijanom dijelu ima nedostataka radi kojih se ne može ispitati.

17. To stoga, što nije jasno,o kojem je to tužbenom zahtjevu tužiteljice sud prvog stupnja odlučivao, kada je točkama II., IV. i V. izreke presude usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice.

18. Naime, iz stanja spisa predmeta proizlazi, da je tužiteljica, nakon provedenog financijskog vještačenja, svojim podneskom od 7. listopada 2024. godine (stranice od 567 do 570 spisa) predložila donošenje presude, kojom će utvrditi ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u člancima 2. i 7. Ugovoru o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102482823, kojeg su tužiteljica, kao korisnik kredita i tuženik kao Banka sklopili dana 23. lipnja 2005. godine, zahtijevajući od tuženika isplatu novčanog iznosa u visini od 4.558,94 EUR-a po osnovi više naplaćenog tečaja, te isplatu novčanog iznosa u visini od 3.471,02 EUR-a na ime razlike pogrešno obračunate glavnice i s osnove plaćenog utvrđenog manjka u konverziji.

19. Iz tog podneska bi se dalo zaključiti, da je tužiteljica preinačila svoj kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva, u odnosu na postavljeni kodemnatorni zahtjev u tužbi, ali nije jasno, da li je tužiteljica postavljenim deklaratornom zahtjevom u tom podnesku, koji je istovjetan točki II. postavljenog tužbenog zahtjeva u tužbi uredila tužbeni zahtjev ili nije, odnosno da li je tim postavljenim deklaratornim tužbenim zahtjevom u podnesku tužiteljica odustala od dijela postavljenog tužbenog zahtjeva u tužbi, kojim je točkom I. tužbenog zahtjeva zahtijevala utvrđenje ništetnosti odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržanih u člancima 8.1. i 8.2. predmetnog Ugovora o kreditu i na taj način u odnosu na taj dio povukla tužbu ili nije.

20. Prema tome, potrebno je da u nastavku postupka sud prvog stupnja s tužiteljicom raspravi, što točno predstavlja tužbeni zahtjev tužiteljice, pa da svojom donesenom odlukom odluči u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljice, a ne na način kako je to npr. točkom 78. obrazloženja prihvatio kao djelomično osnovan tužbeni zahtjev iz toče V. tužbe, jer niti tužba, a niti tužbeni zahtjev iz podneska od 7. listopada 2024. godine, ne sadrže točku V. tužbenog zahtjeva.

21. Sudu prvog stupnja je i za ukazati, da ukoliko u nastavku postupka utvrdi da je (su) ništetna (ništetne) neka od odredaba predmetnog Ugovora o kreditu, te tužiteljica da zahtjeva isplatu iz osnova te ništetnosti, a iz stanja spisa predmeta i obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi, da je 18. siječnja 2016. godine provedena konverzija kredita sklapanjem između stranaka Aneksa broj 2 Ugovora o kreditu, da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15, dalje: ZID ZPK), u odredbi članka 19.b propisano načelo konverzije kredita, tako da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno, valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominirani u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

22. Kao način konverzije kredita je, između ostalog, u odredbi članka 19.c stavku 1. točkama 1. i 2. ZID ZPK-a propisano, da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valutne, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran, a izračunava se na način propisan u citiranim zakonskim odredbama, dok je učinak prihvata konverzije propisan, među ostalim, u odredbama članka 19.e stavcima 7. i 8. tako da ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita:

- učinak konverzije iz članka 19.c stavak 1. točka 8. navedenog Zakona snosi vjerovnik, a ona se u poslovnim knjigama vjerovnika iskazuje kao usklađenje tražbine zbog promjene tečaja, odnosno, rashod temeljem povrata preplate iz članka 19.c stavak 1. točka 5. podtočaka 1. i 2. ovog Zakona,

- razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz članka 19.c stavak 1. točka 1. istog Zakona, iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova iz članka 19.c stavak 1. točka 4. Zakona, iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ovoga Zakona snosi potrošač.

23. Ako su Ugovorom o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama u valutnoj klauzuli u CHF potrošaču bile odobrene pogodnosti u vidu smanjene kamatne stope, posebnog tečaja ili druge specifične pogodnosti po odluci vjerovnika, vjerovnik ih nije dužan primijeniti na izračun konverzije iz članka 19.c gore spomenutog Zakona, već one padaju na teret potrošača. Pri tome se pogodnostima ne smatraju posebna smanjenja kamatnih stopa, posebni tečaj ili povoljniji uvjeti odobreni određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

24. Aneks broj 2. Ugovora o od 16. siječnja 2016. (listovi od 18 do 20 spisa) nije ništetan, kao što je to zaključio Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Gos- 1/2019 od 4. ožujka 2020., raspravljajući o valjanosti i pravnim učincima sporazuma o konverziji.

25. Naime, u citiranoj odluci zauzet je pravni stav po kojem Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

26. Dakle, potrebno je utvrditi, da li je konverzija napravljena zakonito i računski točno, iznos preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ZID ZPK-a ako je ona utvrđena, odnosno, manje plaćeni iznos iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK-a, ako je on utvrđen, kao i postoji li razlozi eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisni o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK-a (npr. poslovna nesposobnost), te je li njome uspostavljena (ili barem ublažena) narušena ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača, je li iza kredite u EUR ostavljeno banci da jednostrano mijenja kamatnu stopu, kao i kolika je bila osnovna kamatna stopa za kredite u EUR.

27. Sudu prvog stupnja je i za ukazati, da u ovom konkretnom slučaju tuženik ne bi bio potrošač i na njega se ne može odnositi kolektivna zaštita, ako je tijekom otplate predmetnog kredita došlo do potplate u korist tužiteljice u odnosu na početni tečaj CHF, tzv. negativne tečajne razlike, jer za to ne postoji odgovornost tužiteljice niti je tužiteljica po osnovi negativne tečajne razlike nešto stekla, što bi bila u obvezi vratiti odnosno isplatiti tuženiku.

28. Slijedom navedenog je, uvažavanjem žalbi stranaka, prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima valjalo ukinuti, te u tim dijelovima predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uključujući i odluku o troškovima postupka, temeljem odredbe članka 369. stavak 1. u svezi s odredbama članka 166. stavak 3. ZPP-a.

29. U nastavku postupka, prvostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, imajući u vidu primjedbe i upute iz ovoga drugostupanjskog rješenja, nakon čega će odlučiti u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljice, pa će, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, biti u mogućnosti donijeti novu i na zakonu zasnovanu odluku.

30. Nepobijani dio (točke I. i III. izreke prvostupanjske presude i rješenje), valjalo je ostaviti neizmijenjenim.

Split, 4. lipnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tihana Pivac

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte