REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2305/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja STAMBENI ZG d.o.o., OIB 43118119983, Savska cesta 183, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Pradegan, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Pradegan i Spicijarić j.t.d., protiv tuženika ISTO INDUSTROGRADNJA d.o.o. u stečaju, OIB 01629444750, Duga Uvala 1, Krnica, kojeg zastupa stečajna upraviteljica Alma Opačak, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-101/2025-6 od 5. svibnja 2025., 4. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-101/2025-6 od 5. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-101/2025-6 od 5. svibnja 2025. odbijen je prigovor tužitelja izjavljen protiv rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj P-101/2025-4 od 22. travnja 2025.
2. U obrazloženju prvostupanjski sud navodi da na temelju odredbe čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18 i 21/23; dalje: ZSP) tužitelju ne pripada umanjenje pristojbe u visini polovice propisanog iznosa jer nije uz tužbu od 16. travnja 2025. dostavio dokaz o uplaćenoj sudskoj pristojbi, nego je to učinio sljedećeg dana kada je i izvršio predmetnu uplatu. U tom smislu prvostupanjski sud se poziva na stajališta izražena u rješenjima ovoga suda poslovni broj Pž-2969/2022-2 od 15. lipnja 2022. i poslovni broj Pž-2160/2022-3 od 16. svibnja 2022., ali i pravno shvaćanje izraženo na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova održanoj 24. ožujka 2021.
3. Protiv prvostupanjskog rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da je pristojbu uplatio u trenutku nastanka obveze, ali zbog bankarskog sustava uplata je bila vidljiva tek sljedećeg dana s početkom radnog vremena. Ističe da navedena sudska praksa nije javno objavljena pa se na nju ne može očitovati i predlaže ukinuti pobijano rješenje i preinačiti rješenje od 22. travnja 2025. na način da se usvoji njegov prigovor od 22. travnja 2025.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredaba čl. 365. st. 1. i 2. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona, kao i na pravilnu primjenu materijalnoga prava.
6. U ovom slučaju tužitelj je podnio tužbu 16. travnja 2025., a 17. travnja 2025. dostavio je dokaz o uplati polovice iznosa sudskih pristojbi iz kojeg proizlazi da je datum izvršenja plaćanja također 17. travnja 2025.
7. U skladu s odredbom čl. 7. st. 1. ZSP-a pogodnost plaćanja polovice sudske pristojbe na podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda ostvaruje samo onaj pristojbeni obveznik koji iznos sudske pristojbe utvrđen Tarifom sudskih pristojbi iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19 i 92/21; dalje: Uredba), odnosno polovicu tog iznosa, plati u trenutku podnošenja podneska. U protivnom pristojbeni obveznik plaća pristojbu u visini propisanog iznosa pristojbe utvrđenog Tarifom sudskih pristojbi iz Uredbe.
8. Iz dokaza o uplati sudske pristojbe tužitelja ne proizlazi njegova tvrdnja da je platio pristojbenu obvezu već u trenutku podnošenja tužbe, nego tek dan kasnije. Naime, tužitelj nije dostavio potvrdu iz koje je razvidno da je nalog njegove banke da se odobri u korist računa Državnog proračuna iznos naznačen u tome nalogu (polovica pristojbene obveze) dostavljen banci Državnog proračuna već u trenutku podnošenja tužbe (16. travnja 2025.), odnosno da je u smislu odredbe čl. 177. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) podmirio svoju obvezu prije podnošenja tužbe. Stoga, s obzirom na to da tužitelj nije u trenutku podnošenja tužbe platio pristojbu nije ostvario pogodnost plaćanja polovice sudske pristojbe, odnosno nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 7. st. 1. ZSP-a.
9. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci drugostupanjskog rješenja.
Zagreb, 4. lipnja 2025.
Sudac
Lenka Ćorić
