REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2390/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Ljubičić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Grada Kaštela, OIB 08727843572, Braće Radić 1, Kaštel Sućurac, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Samardžić, odvjetnik u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-865/2024-4 od 6. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-166/2021-49 od 14. lipnja 2024., u sjednici održanoj 4. lipnja 2025.
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u odnosu na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
III. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što su mu, prema njegovu mišljenju, povrijeđena temeljna ljudska prava „poštenog suđenja i procesne ravnopravnosti“ zajamčena Ustavom Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017, dalje: Konvencija).
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je predložio ovome sudu da ga odbaci ili odbije i tužitelja obveže da mu nadoknadi trošak sastava toga podneska.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično je neosnovan, a djelomično nedopušten.
4.1. Tužitelj je u prijedlogu naznačio pitanja:
- „Da li je drugostupanjski sud u obrazloženju svoje drugostupanjske odluke kojom odbija žalbu i potvrđuje prvostupanjsku odluku u postupcima koji su u tijeku na dan 1. rujna 2019. (ili kasnije) dužan izložiti svoje shvaćanje o žalbenim prigovorima bez obzira na prihvaćanje činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava prvostupanjskog suda, imajući u vidu stupanje na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/2019) kojom je brisan dotadašnji stavak 5. članka 375. Zakona o parničnom postupku?“,
- „Da li je drugostupanjski sud u takvom slučaju obvezan obrazložiti razloge zbog kojih se nije osvrnuo na žalbene navode za koje smatra da nisu od odlučnog značaja?“,
- „Da li sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ukoliko se u takvoj situaciji samo pozove da su sva utvrđenja prvostupanjskog suda pravilna umjesto osvrta na žalbene razloge i dovođenje vlastite ocjene činjenica u svezu s procesnim i materijalnim pravom i davanja obrazloženja u pogledu toga, sve u smislu odredbi čl. 375. st .1. i čl.354. st. 2. toč. 11. ZPP-a?“,
- „Je li u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ako o odlučnim činjenicama postoji proturiječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika?“,
- „Postoji li proturječnost presude, odnosno je li počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a , ako sud navodi da bi bila nesporna odlučna činjenica o kojoj ovisi odluka o sporu, iako je iz stanja spisa razvidno da je ista izričito osporena od strane jedne od stranaka?“,
- „Je li ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a pred drugostupanjskim sudom kada u presudi o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprave i same te isprave?“,
- „Dali je sud prilikom odbijanja dokaznog prijedloga dužan obrazložiti odbijanje dokaznog prijedloga u obrazloženju?“,
- „Dali je sud dužan upozoriti stranku na stav o važnim činjenicama bitnim za donošenje odluke u slučaju kada sud odbija dokazne prijedloge stranaka?“,
- „Dali je sud dužan upozoriti stranku da će odbiti dokazne prijedloge stranke ukoliko ne upotpuni činjenice na kojima temelji određeni dokazni prijedlog prije donošenja konačne odluke o dokaznom prijedlogu?“ i
- „Dali su ispunjene pretpostavke o primjeni čl. 221.a ZPP-a o teretu dokazivanja u slučaju kada sud nije proveo dokaze koje se stranka predložila?“.
4.2. Naznačena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP jer to, prema tome članku, mogu biti samo ona pitanja koja su nižestupanjski sudovi u postupku razmatrali. Drugostupanjski sud nije u pobijanoj presudi izrazio shvaćanje niti o jednome od naznačenih pitanja, odnosno, nije izrazio shvaćanje da nije dužan „izložiti svoje shvaćanje o žalbenim prigovorima“, da ne čini bitnu povredu odredaba parničnoga postupka u slučaju da se njegova presuda ne može ispitati, da nije dužan obrazložiti odbijanje dokaznih prijedloga itd. Naznačena se pitanja zapravo svode na tvrdnje o postojanju bitnih povreda odredaba postupka te tako tužitelj prijedlog za dopuštenje revizije pretvara u reviziju samu, podnesenu zbog revizijskoga razloga bitnih povreda odredaba parničnoga postupka.
4.3. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.
5. Nižestupanjske su presude jasno i neproturječno obrazložene i ni po čemu nisu arbitrarne. Pretežiti se dio predmetnoga prijedloga svodi na tvrdnju o tome da je prvostupanjski sud tužitelju onemogućio raspravljanje jer da je odbio njegove dokazne prijedloge. To iz dostavljenoga dijela spisa ne proizlazi, a tužitelj u prijedlogu ni ne navodi koje je to on dokaze predložio a sud ih odbio izvesti. U obrazloženjima nižestupanjskih presuda nije naime navedeno da su postojali neki tužiteljevi dokazni prijedlozi koje je prvostupanjski sud odbio izvesti, a tužitelj nije dostavio druge dijelove spisa (podneske, zapisnike s ročišta i sl.) iz kojih bi proizlazilo takvo postupanje suda. Suprotno tužiteljevoj tvrdnji, iz obrazloženja nižestupanjskih sudova proizlazi da je prvostupanjski sud odlučio izvesti dokaz saslušanjem tužitelja po njegovu prijedlogu, no da je tužitelj na ročištu izjavio „da nema što s uređujućom sutkinjom razgovarati pa samim time niti davati iskaz u ovom postupku“. Tužitelj u prijedlogu tvrdi i da bi predloženi dokazi bili „podobni za utvrđivanje odlučne činjenice - postojanja trajnije zajednice života“, no ta je tvrdnja besmislena s obzirom na to da se predmetna parnica vodila radi naknade štete koju je tuženik prema tvrdnjama tužitelja počinio tako što je protupravno asfaltirao nekretnine kojih je tužitelj jedan od suvlasnika. Kako, dakle, ništa ne upućuje na povredu ustavnih i konvencijskih prava tužitelja odlučeno je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP kao u točki II. izreke.
6. Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (točka II. izreke ovoga rješenja) jer se, s obzirom na sadržaj toga podneska, ne radi o trošku potrebnom za vođenje parnice (članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP).
Zagreb, 4. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
