REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2427/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Marjanska zora d.o.o., Split, Kmanski prilaz I 3, OIB 71870615169, kojeg zastupa punomoćnik Dino Pivac, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika DS, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa privremena zastupnica Srđana Kukoč, odvjetnica u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1281/2022-5 od 31. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5418/2019-36 od 25. ožujka 2022., u sjednici održanoj 4. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u odnosu na pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što su mu, prema njegovu mišljenju, povrijeđena temeljna ljudska prava „na učinkovito pravno sredstvo i na pravično suđenje“, zajamčena Ustavom Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017, dalje: Konvencija).

2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično je neosnovan, a djelomično nedopušten.

4.1. Tužitelj je u prijedlogu naznačio pitanja:

„1. Predstavlja li manja površina prodanog građevinskog zemljišta u odnosu na ugovorenu površinu materijalni nedostatak prodane stvari?,

2. Predstavljaju li činjenice:

- da je u kupoprodajnom ugovoru cijena navedena u jedinstvenom iznosu, bez naznake jedinične cijene po kvadratnom metru (eur/m2);

- da je kupac bio na zemljištu (kupoprodaja nije po sistemu „viđeno-kupljeno“), ali da prije sklapanja ugovora nije radio premjeravanje zemljišta, već naknadno s obzirom da je to tada bilo potrebno u svrhu ishođenja akata za gradnju;

zapreku da bi sud mogao utvrditi osnovu i visinu odgovornosti prodavatelja zemljišta za materijalni nedostatak?

3. Postoji li znak jednakosti između parničnog troška tuženika i predujma sredstava za rad privremenog zastupnika, ili pak drugim riječima, je li ispravno da privremen zastupnik tijekom postupka zatraži predujmljivanje sredstava za njegov rad, neovisno o ishodu spora, ili da na zaključenju rasprave predaje popis parničnog troška čija naknada izravno ovisi o uspjehu u sporu? Ima li privremeni zastupnik pravo da mu se naknade parnični troškovi ili pak pravo da mu se naknade troškovi za njegov rad, neovisno o ishodu spora?

4. U situaciji da tužbeni zahtjev bude odbijen, a u postupku u kojem je tuženika od početka do kraja postupka zastupao sudski postavljen privremen zastupnik, može li osnovano privremeni zastupnik tuženika tražiti da se tuženiku – koji nije imao troškova - naknade kao „parnični troškovi“ (čl.154. ZPP-a) ono što je sud trebao naložiti da se isplati kao „sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika“ (čl.85. ZPP-a), što se određuje sukladno različitoj visini (50% - 100%) i neovisno o ishodu spora?

5. Čini li sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2.t.11. ZPP-a kada u obrazloženju presude navede da je tuženik zastupan po privremenom zastupniku uspio u sporu, pa da „privremeni zastupnik postavljen iz redova odvjetnika ima pravo na naknadu prouzročenih troškova na ime zastupanja tuženika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika“, dok se istodobno u izreci presude naloži tužitelju da „naknadi parnični trošak tuženiku“, a ne privremenom zastupniku?“

4.2. Prva dva citirana pitanja koja su materijalnopravne naravi nisu važna pravna pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP jer nisu važna za odluku u sporu. Odgovor na njih ovisi o činjeničnim okolnostima svakoga konkretnog slučaja, a u ovome je postupku utvrđeno da prilikom sklapanja kupoprodajnoga ugovora s tuženikom tužitelj na ugovorenu kupoprodajnu cijenu nije pristao vodeći računa o površini nekretnine kao predmeta prodaje, već je smatrao da nekretnina koju kupuje vrijedi ponuđene cijene bez obzira na taj podatak, a nakon što ju je prije sklapanja ugovora podrobno razgledao, pa se u ovome slučaju ne može govoriti o postojanju materijalnopravnih nedostataka prodane stvari za koje bi prodavatelj morao odgovarati udovoljavanjem zahtjevu kupca za sniženje cijene, što je pravna osnova predmetnoga tužbenog zahtjeva. Zato je neosnovano tužiteljevo pozivanje na određene odluke ovoga suda i županijskih sudova kao razlog važnosti naznačenih pitanja, jer su pravna shvaćanja iz tih odluka donesena u drukčijim činjeničnim situacijama od predmetne.

4.3. Treće i četvrto citirano pitanje, koja su postupovnopravne naravi, nisu važna pravna pitanja jer nisu dovoljno određena do te mjere da ne ostavlja nikakve dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ. Naime, iz njih nije jasno problematizira li se njima shvaćanje o tome ima li privremeni zastupnik stranke pravo na naknadu svojih troškova, odnosno ima li pravo na naknadu troškova stranka koju je privremeni zastupnik zastupao, ili pak, smiju li ti troškovi biti odmjereni s obzirom na Tarifu o nagradama troškova za rad odvjetnika onda kada je privremeni zastupnik odvjetnik. Peto pak pitanje s tim u vezi nije važno jer važna pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP mogu biti samo ona pitanja koja su nižestupanjski sudovi u postupku razmatrali, a nižestupanjski sudovi u ovome postupku nisu iznijeli shvaćanje o tome jesu li učinili bitnu povedu postupka onda kada su tuženiku dosudili parnične troškove, i to primjenom materijalnopravnih odredaba, a ne postupovnopravnih odredaba ZPP-a.

4.4. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.

5. Nižestupanjske su presude jasno i neproturječno obrazložene, a drugostupanjski je sud odgovorio na sve odlučne tužiteljeve žalbene navode, pa niti su te odluke arbitrarne niti je tužitelju uskraćeno pravo na djelotvoran pravni lijek. Zato ništa ne upućuje na povredu Ustavnih i Konvencijskih prava tužitelja pa je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP kao u točki II. izreke.

Zagreb, 4. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek