Poslovni broj: Usž-2228/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić , predsjednice vijeća , Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek , članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja HAiz [adresa], [adresa], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Kristijan Horvat , odvjetnik u Odvjetničkom društvu Horvat & Zebec & Bajsić Bogović jtd , Zagreb , Petrinjska 51 , protiv tuženika Državnog inspektorata , Područnog ureda Rijeka , Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu , Pazin , Prolaz F. Matejčića 8 , radi izvršenja rješenja o uklanjanju građevine, odlučujući o žalbi tužitelja , protiv presude Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I- 1515/2023-9 od 20. ožujka 2024. , na sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2025.

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-1515/2023-9 od 20. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-1515/2023-9 od 20. ožujka 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za poništavanjem rješenja tuženika KLASA: UP/I- 362-02/23-02/435 , URBROJ: 443-02-04-14/21-23-04 od 31. svibnja. 2023. (točka I izreke) kao i zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora (točka II izreke). Rješenjem istog suda odbijen je prijedlog tužitelja za povoljnim učinkom rješenja tuženika KLASA: UP/I-362-02/23-02/435 , URBROJ: 443-02-04-14/21-23-04 od 31. svibnja 2023.

1.1. Rješenjem tuženika od 31. svibnja 2023. utvrđeno je rješenje istog tijela, KLASA: UP/I-362-02/23-02/435, URBROJ: 443-02-04-14/21-23-01 od 25. travnja 2023., kojim je vlasniku, ovdje tužitelju, naređeno u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja uklanjanje građevine tlocrtne veličine cca 7,00 x 6,00 m, prizemlje, izgrađene uz sjevernu među u dubini dvorišta, građevine tlocrtne veličine cca 3,00 x 2,5 m, prizemlje, izgrađene uz južnu i istočnu među i građevine tlocrtne veličine cca 2,00 x 1,20 m, prizemlje uz zapadnu među u dubini dvorišta, sve izgrađeno na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez potrebne izvršne građevinske dozvole, postalo izvršno 18. srpnja 2023. (točka I. izreke), a obzirom da tužitelj, nije u određenom roku nije uklonio predmetnu građevinu to se ovdje pobijanim rješenjem isti prisiljava na izvršenje rješenja novčanom kaznom u iznosu od 3.981,68 eura / 30.000,00 kn.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 66. stavak 1. Zakonom o upravnim sporovima. U žalbi, u bitnom, navodi da izreka presude proturječi razlozima presude, a razlozi koje prvostupanjski sud navodi u obrazloženju presude su nejasni i međusobno proturječni, odnosno sud uopće ne iznosi razloge o odlučnim činjenicama te je sukladno tome počinjena bitna povreda pravila upravnog sudskog postupka. Nejasno je kako saslušanje tužitelja, očevid na licu mjesta i građevinsko vještačenje može biti nevažno za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari, kada se jedino tim dokazima i može utvrditi jesu li ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja o uklanjanju i posljedično rješenja o novčanoj kazni. Postupanje prvostupanjskog suda nedvojbeno predstavlja nedopuštenu arbitrarnost u postupanju prilikom donošenja osporavane odluke. Nadalje navodi da je pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, između ostalog, osigurava svakome pravo da od suda zatraži i dobije djelotvornu sudsku zaštitu u svezi sa svojim pravima ili obvezama. Radi se o "pravu na sud", kojemu je važan aspekt i pravo na pristup sudu. Nesporno je da pravo na pristup sudu nije i ne može biti apsolutno, međutim bilo kakva ograničenja, ne smiju umanjiti pristup sudu na takav način ili do takve mjere da time bude narušena sama bit "prava na sud". Osporava da bi se u konkretnom slučaju radilo o bilo kakvoj gradnji građevine kakvu ima u vidu Zakon o gradnji i za koju gradnju bi bilo potrebno ishoditi izvršnu građevinsku dozvolu te osporava da bi isti izvršio/naložio ijedan građevinski zahvat na predmetnoj nekretnini, a isto tako ukazuje kako je nejasno i proturječno u ovoj pravnoj stvari utvrđeno da li se radi o šumskom ili poljoprivrednom zemljištu. Navodi kako protiv predmetnog rješenja o uklanjanju tuženika, nije bilo moguće podnijeti žalbu već je bilo moguće pokrenuti upravni spor podnošenjem upravne tužbe, te je jedino na navedeni način osigurana sudska kontrola postupanja tuženika, koji je u mogućnosti izricati vrlo visoke novčane kazne tužitelju, bez ikakve kontrole zakonitosti nad njegovim postupanjem. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje troškove spora i sastava žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.- dalje: ZUS), ovaj Sud nije našao da su osnovani razlozi zbog kojih tužitelj pobija presudu, niti da postoje razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

4.1. Vezano za prigovore tužitelja da odluka prvostupanjskog suda nije valjano obrazložena treba reći da u smislu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske te Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu (npr. slučaj Ruiz Torija protiv Španjolske i Hiro Balani protiv Španjolske), pravo stranke na pravičan sudski postupak uključuje i pravo na obrazloženu odluku o postavljenom zahtjevu, odnosno obvezu suda da jasnim i neproturječnim razlozima obrazloži svoju odluku, jer je u protivnom ostvarena povreda članka 6. stavka 1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

4.2. Međutim, obveza obrazlaganja odluke (niti u smislu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, niti Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu) ne znači obvezu podrobnog odgovora na svaku tvrdnju predočenu pred sudom već pretpostavlja pravo stranke u postupku da njezini navodi budu pažljivo ispitani. Suprotno tvrdnjama tužitelja, pobijana presuda sadrži valjano obrazloženje s jasnim razlozima iz kojih se može provjeriti na kojim utvrđenjima i uvjerenjima je sud temeljio svoju ocjenu o (ne)osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva.

4.3. Naročito, presuda sadrži razloge o tome na čemu je temeljio svoju odluku da je tuženik zakonito donio rješenje o novčanoj kazni (nakon što tužitelj nije postupio po pravomoćnom i izvršnom rješenju o uklanjaju) dok svi ostali prigovori koji se odnose na zakonitost rješenja koje se izvršava (rješenje o uklanjanju od 25. travnja 2023.) nisu odlučni za rješenje ovog spora iz razloga što je te prigovore tužitelj jedino mogao isticati u postupku u kojem je doneseno rješenje koje se izvršava, ali ne i u ovom sporu (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Usž-1527/17-2 od 28. lipnja 2017.). Naime, u ovom sporu mogu se osporavati samo vrijeme, mjesto i način izvršenja, a kako to pravilno navodi prvostupanjski sud.

4.4. Suprotno mišljenju tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog provođenjem očevida na licu mjesta na okolnost radi li se o građevini ili ne, jer se radi o dokaznim prijedlozima kojima se može pobijati osnovanost rješenja o uklanjaju ali i ne rješenja o izvršenju. Uostalom tužitelj niti ne spori da nije postupio po izvršnom rješenju od 25. travnja 2023., a što je u skladu s zaključkom tuženika s kontrolnog očevida od 25. svibnja 2023.

5. Postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden je sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je osnovano zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za provođenje izvršenja rješenja u smislu odredbe članka 106. stavak 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18. i 117/21.- dalje: ZDI) u svezi s odredbom članka 113. stavak 1. Zakona o državnom inspektoratu, te odredbe Naputka o načinu rada građevinske inspekcije (Narodne novine, broj: 46/20, 80/20, dalje u tekstu: Naputak).

6. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da je izvršnim inspekcijskim rješenjem od 25. travnja 2023., tužitelju naređeno uklanjanje, uz upozorenje da će se na izvršenje rješenja o uklanjanju prisiljavati izricanjem triju novčanih kazni, ako ne postupi po naredbi o uklanjanju. Nije sporno ni da je tužitelj to rješenje primio te da nije postupio po naredbi iz tog rješenja, koje je postalo izvršno. Nakon proteka roka, obavljena je kontrola izvršenja rješenja, pri čemu je utvrđeno da tužitelj nije uklonio građevine, te mu je, ovdje pobijanim rješenjem, izrečena prva novčana kazna kojom se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju. Predmetna građevina pravilno se svrstava u 3.a skupinu građevina prema Zakonu o gradnji ("Narodne novine" broj: 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19) s obzirom na zahtjevnost postupka u vezi s gradnjom jer se radi o građevinama za koje se ne utvrđuju posebni uvjeti.

7. Slijedom izloženog, i po ocjeni ovog Suda, u konkretnom slučaju ostvareni su uvjeti za prisilno izvršenje rješenja izricanjem novčane kazne, kako je to i zapriječeno predmetnim inspekcijskim rješenjem od 25. travnja 2023., a koje rješenje je izvršni naslov u ovoj stvari.

8. Vezano za navode tužitelja da protiv predmetnog rješenja o uklanjanju tuženika , nije bilo moguće podnijeti žalbu već je bilo moguće pokrenuti upravni spor podnošenjem upravne tužbe, te je jedino na navedeni način osigurana sudska kontrola postupanja tuženika , koji je u mogućnosti izricati vrlo visoke novčane kazne tužitelju , bez ikakve kontrole zakonitosti nad njegovim postupanjem treba reći da je povodom tužbe ovdje tužitelja protiv rješenja o uklanjanju od tužbe. 25. travnja 2023. presudom Upravnog suda u Rijeci poslovni broj UsI-1172/2023 od 28. veljače 2024. a koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda poslovni broj Usž-1911/2024 od 24. listopada 2024. rješenje tuženika o uklanjanju građevine ocijenjeno zakonitim.

9. Kako se ovaj Sud ne nalazi da postaje razlozi zbog kojih se presuda pobija jer je osporena presuda utemeljena na pravilnoj primjeni odredaba Zakona o upravnim sporovima pa je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci pod točkom I. dok je o troškovima sastava žalbe odlučeno na temelju odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a. (točka II. izreke).

U Zagrebu , 4. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić