Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-438/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Željki Kupčerić- Trcović odvjetnici iz Đakova, Stjepana Radića 1, protiv tuženika ABC, [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Jurici Juriću, odvjetniku iz Đakova, Ul. pape Ivana Pavla II. br. 6, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-46/2024-11 od 21. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika ABC kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-46/2024-11 od 21. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom odlučeno je:

"Utvrđuje se da je tužitelj JC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica], [adresa], oranica površine 2494 m2, a na kojima je tuženik ABC ABC, OIB: 23632093169, [adresa] upisan kao vlasnik, a što je tuženik dužan priznati te izdati tužitelju valjanu tabularnu ispravu za upis njegova prava vlasništva na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama, a koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda, kao i da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 928,10 eura, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik iz svih žalbenih razloga uz prijedlog da drugostupanjski sud žalbu prihvati kao osnovanu te u skladu sa žalbenim navodima preinači pobijanu presudu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP), a na koju ukazuje žalba, jer je sud u obrazloženju pobijane presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te se ista presuda može ispitati.

5.1. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini kč. br. [katastarska čestica], [adresa], oranica površine 2494 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

7. Nije sporno da je na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama kao vlasnik upisan tuženik, koji je iste stekao Odlukom Komisije za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija od 7. prosinca 1995., a prethodno je bilo upisano društveno vlasništvo te je predmetna kč. br. [katastarska čestica], oranica [adresa], nastala u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga za katastarsku općinu [katastarska općina] od dvije čestice i to kč. br. [katastarska čestica], vinograd Pisak Klinovac i kč. br. [katastarska čestica], vinograd Pisak Klinovac, a koje su identične novoformiranoj čestici, te da se predmetna čestica nalazi do katastarske čestice na kojoj tužitelj ima sagrađenu kuću.

8. Prvostupanjski sud je cijeneći iskaz tužitelja i iskaz svjedoka, njegove supruge MC, te svjedoka J i IC utvrdio da je baka MC predmetne nekretnine kupila početkom 50. -tih godina prošlog stoljeća, da je predmetnu nekretninu posjedovala i obrađivala te u poodmakloj životnoj dobi sve svoje nekretnine darovala svojim unucima jer iste više nije mogla obrađivati, pa je ovu predmetnu nekretninu, kao i nekretninu pored te na kojoj su tužitelj i njegova supruga sagradili kuću, darovala tužitelju i svojoj unuci MC i sve to vrijeme, znači od kupovine nekretnine, njih nitko nije smetao u posjedu iste, slijedom čega zaključuje da je vrijeme dosjelosti nastupilo prije 1995. godine, da tuženik i njegovi prednici nikada nisu osporili vlasništvo na predmetnoj čestici predniku tužitelja i tužitelju, a da nije odlučno to što se tuženik na temelju Odluke Komisije za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija od 7. prosinca 1995. godine u zemljišnoj knjizi upisao vlasnikom spornih nekretnina, niti ta činjenica čini posjed tužitelja i njegovog prednika nesavjesnim (nepoštenim), budući da su na temelju navedenih okolnosti osnovano vjerovali da su vlasnici istih.

9. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj sud, tim više što neutemeljeno žalitelj tvrdi kako prvostupanjski sud nije mogao utvrditi početak vremena posjedovanja predmetnih nekretnina po predniku tužitelja.

10. Tijekom prvostupanjskog postupka tuženik nije isticao da je upitna i aktivna legitimacija tužitelja, jer je tužitelj iskazao kako je njemu i njegovoj supruzi darovana predmetna nekretnina od strane pok. NC, pa da postoji očiti nedostatak aktivne legitimacije za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine u cijelosti u korist tužitelja, kako to ističe tek u žalbi. Prema odredbi čl. 352. st. 2. ZPP u žalbi se ne mogu iznositi materijalnopravni prigovor o pitanju na koji prvostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, pa ovaj drugostupanjski sud naprijed navedene tvrdnje tuženika istaknute tek u žalbi ne može uzeti u razmatranje.

11. Opravdano prvostupanjski sud i po mišljenju ovog suda smatra da su neosnovani navodi tuženika da je vrijeme dosjelosti prekinuto njegovim upisom u zemljišne knjige 3. lipnja 1996. br. Z-1007/96, jer u vlasničkim parnicama nema mjesta primjeni pravila o prekidu dosjelosti, tim više što je u konkretnom slučaju vrijeme dosjelosti nastupilo prije 7. prosinca 1995., kao dana donošenja Odluke Komisije za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija.

12. Na žalbeni navod tuženika o drugačije zauzetom pravnom stajalištu u predmetima bitno istovrsne činjenične i pravne osnove, posebno se pozivajući na odluku Županijskog suda u Osijeku br. Gž-5004/2012-2. od 7. veljače 2013., ukazuje se žalitelju na izražena pravna shvaćanja recentne sudske prakse, kako sud mora voditi računa o zaštiti prava vlasništva iz čl. 1. st. 1. Protokola uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“, MU broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. - dalje: Konvencija), prema kojem svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva te se nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava. Europski sud za ljudska prava je u predmetu M protiv Republike Hrvatske zaključio da se radi o povredi prava na mirno uživanje vlasništva iz čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju zauzevši pravno shvaćanje da su posjednici u odnosu na koje su se ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u razdoblju od 1. siječnja 1997. pa do ukidanja odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP od strane Ustavnog suda RH 17. studenoga 1999., stekli pravo vlasništva nekretnine ukoliko ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.

12.1. U tom smislu je i odluka revizijskog suda broj Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018. i kojoj se izražava shvaćanje: „Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14. i 81/15.), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.”

13. Na žalbeni navod tuženika kako iz Zapisnika o preoblikovanju i obnovi zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu broj Z-3802/2014/12283 od 16. lipnja 2015., proizlazi da je samo tuženik pozvan kao stranka i upisan kao vlasnik na temelju identificiranog stanja i izviđajnog postupka predstavnika suda, citirajući odredbu čl. 183. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 114/2001., 100/2004., 107/2007., 152/2008., 126/2010., 55/2013., 60/2013., 108/2017. i 63/2019.

– u daljnjem tekstu ZZK), valja reći da je opravdano sud s obzirom na upis u zemljišnim knjigama u navedenom postupku pozvao tuženika, međutim upravo iz razloga što tužitelj nije sudjelovao u tom postupku, ovaj ima pravo da svoje pravo vlasništva dokazuje u predmetnom postupku.

13.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj: Rev 919/2018-2 od 1. veljače 2023. navodi da je ispravno pravno shvaćanje Županijskog suda u Zadru (zauzeto na sjednici Građanskog odjela 14. veljače 2013. broj 1 Su-86/2013-2) prema kojem rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile žalbu odnosno podnijele tužbu za ispravak u smislu odredbe čl. 197. ZZK i da bi takav tužbeni zahtjev trebalo odbiti.

13.2. Međutim, kako je prethodno navedeno, budući tužitelj nije sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige to ga odluka donesena u tom postupku ne veže, jer on nije bio stranka u tom postupku.

14. Budući žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, valjalo je presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

15. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP.

Zadar, 4. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica