REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2381/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Denis Bajs, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mihočević&Bajs u Zagrebu protiv tuženika Centra za odgoj i obrazovanje Slave Raškaj Zagreb, OIB: 16745501648 iz Zagreba, Vladimira Nazora 47, kojeg zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž R-1/2025-3 od 20. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2180/2022-50 od 23. listopada 2024., u sjednici održanoj 4. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž R-1/2025-3 od 20. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2180/2022-50 od 23. listopada 2024.

1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica je postavila pravna pitanja:

1.“Kada poslodavac obavlja više djelatnosti u kojima se primjenjuju kolektivni i ugovori čije primjena nije proširena, primjenjuje li se na radnika koji kod tog poslodavca obavlja jednu djelatnost kolektivni ugovor koji se primjenjuje u toj djelatnosti ili se na sve radnike tog poslodavca, neovisno o tome koju djelatnost kod tog poslodavca obavljaju, primjenjuje kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac?

2. Je li odredba članka 203. stavka 8. Zakona o radu primjenjiva u slučaju spora o primjeni dva kolektivna ugovora čija primjena nije proširena?“.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik se istom protivi i predlaže ga odbiti uz naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Polazeći od odredbe čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu jer pravno shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj presudi o postavljenim pravnim pitanjima ne odstupa od prakse revizijskog suda i zauzetog pravnog shvaćanja u odlukama ovoga suda broj Rev-520/2023-4 od 23. travnja 2024., Rev-797/2024-3 od 18. lipnja 2024., Rev-1106/2024-3 od 1. listopada 2024. i drugim, a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati sudsku praksu (tako i u odluci broj Revd-114/2025 od 22. siječnja 2025, broj Revd-758/2025 od 5. ožujka 2025. i drugim).

4. Budući da u odnosu na niti jedno od postavljenih pravnih pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st.1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.

5. Tužiteljica je u prijedlogu za dopuštenje revizije navela da su joj pobijanom presudom povrijeđena temeljena ljudska prava zajamčena odredbom čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav RH) te čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06,2/10 i 13/17 – dalje: EKLJP) i to pravo na jednakost pred zakonom i pravo na pravično suđenje.

5.1. U odnosu na takve navode tužiteljice treba navesti da što se tiče primjene materijalnog prava, judikatura Europskog suda za ljudska prava naznačuje kako se razlike u sudskoj praksi između domaćih sudova ili unutar istog suda ne mogu samo po sebi smatrati suprotnima ESLJP, štoviše zahtjev pravne sigurnosti i zaštita legitimnih očekivanja ne uključuje pravo kroz stečenu sudsku praksu, jer razvoj sudske prakse nije sam po sebi u suprotnosti sa pravnim djelovanjem pravosudnog sustava budući da bi nepostojanje dinamičnog i razvojnog pristupa spriječilo reforme ili poboljšanje.

5.2. Nadalje, u odnosu na primjenu postupovnih pravila ovaj sud ocjenjuje, da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da iznese svoje tvrdnje i odlučne činjenice, predlaže dokaze te da se izjasni o navodima suprotne strane i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku.

5.3. Prema ocjeni vijeća drugostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude odgovorio na sve odlučne navode tužiteljice, presuda je dostatno obrazložena, u obrazloženju su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o neosnovanosti tužbenih zahtjeva tužiteljice pa se pobijana presuda ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom.

6. Zbog navedenoga vijeće je ocijenilo da tužiteljica navodima iznesenima u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima bila povrijeđena temeljna ljudska prava pa je na temelju čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

7. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer ta parnična radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

Zagreb, 4. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek