REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-1669/2022-33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sucu tog suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužitelja CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Lovro Glušić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. iz [adresa], OIB: 85584865987, kojeg zastupa Ivan Ester, odvjetnik iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. lipnja 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Lovre Glušića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Ivana Estera, odvjetnika, dana 4. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Utvrđuje se da Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, donesena od strane tuženika dana 07.06.2022., kojom se zbog gospodarskih i organizacijskih razloga otkazuje tužitelju Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 29.03.2021., nije zakonita i dopuštena.
II. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto blagajnika ili na drugo odgovarajuće radno mjesto kod tuženika, sve u roku osam dana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana."
II Nalaže se tužitelju platiti tuženiku parnični trošak u visini od 500,00 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 03.07.2022. zaprimio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, donesenu od strane tuženika, Zagrebačkog holdinga d.o.o. dana 07.06.2022., kojom se tužitelju otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 29.03.2021., sve zbog gospodarskih i organizacijskih razloga. Protiv Odluke o otkazu, tužitelj je dana 15.07.2022. uputio poštom preporučeno s povratnicom, Zahtjev za zaštitu prava, sukladno čl. 133. st. 1. Zakona o radu (NN br. 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu: „ZOR“) kojeg je tuženik zaprimio dana 18.07.2022. Tužitelj je bio u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 29.03.2021., dok je Odlukom o otkazu od 07.06.2022. tužitelju, zaposlenom na radnom mjestu blagajnika, otkazan taj Ugovor o radu zbog gospodarskih i organizacijskih razloga, odlučeno je o prestanku radnog odnosa tužitelju istekom otkaznog roka od 2 mjeseca od primitka Odluke o otkazu, o tome da je tužitelj za vrijeme otkaznog roka oslobođen obveze rada, o tužiteljevom pravu na korištenje razmjernog neiskorištenog dijela godišnjeg odmora za 2022., kao i o pravu na otpremninu u iznosu od 5.000,00 kn neto za svaku godinu neprekidnog rada kod tuženika. Odluka o otkazu od 07.06.2022. donesena je suprotno mjerodavnim odredbama ZOR-a, Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o., od 30.12.2019., te njegova Dodatka od 05.03.2020., te radnopravnih propisa. Prvenstveno se ukazuje kako Odluka o otkazu, koja u smislu čl. 150. st. 3. ZOR-a predstavlja važnu odluku, u formalnom smislu ne udovoljava minimalnim standardima jednog pravnog akta jer ne sadrži poslovni broj. Nadalje, Odluka o otkazu ne sadrži jasne i valjane razloge donošenja, već se poziva na Odluku uprave društva od 30.12.2021., kojom je započet postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenicima vezano za utvrđeni kolektivni višak radnika, navodeći kako su razlozi prestanka potrebe za radom tužitelja detaljno obrazloženi tijekom postupka savjetovanja. U nastavku obrazloženja Odluke o otkazu paušalno se iznosi kako su razlozi prestanka potrebe za radom tužitelja opisani u postupku kolektivnog viška, koji se mogu sažeti u „centralizaciji korporativnih funkcija“, jer su se kod tuženika iste grupe poslova „korporativnih funkcija“ obavljale decentralizirano unutar više različitih organizacijskih jedinica (podružnica), a što je samo po sebi dovelo do nedovoljne procesne organizacijske učinkovitosti. Dakle, iz Odluke o otkazu nije zapravo jasno temeljem kojih podataka tuženik dolazi do zaključka o neučinkovitosti vlastitog poslovanja, te po kojim kriterijima tuženik vrši daljnji preustroj organizacije i dolazi do zaključka da baš tužitelj predstavlja tehnološki višak, sve u konteksta broja podružnica i zaposlenih radnika kod tuženika. Nastavno, u Odluci o otkazu navodi se da je u skladu sa Odlukom uprave Društva od 30.12.2021., istoga dana započet postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenicima vezano za utvrđeni Kolektivni višak radnika, sve sukladno čl. 127. ZOR-a, a koji postupak savjetovanja je trajao do 08.04.2022. Međutim, odredbama čl. 150. ZOR-a propisano je da se postupak obveznog savjetovanja provodi sa radničkim vijećem koje se osniva kod onih poslodavaca koji zapošljavaju najmanje 20 radnika, a koje radničko vijeće se može protiviti otkazu, ako poslodavac nema opravdani razlog za otkaz ili ako nije proveden postupak otkazivanja predviđen ZOR-om, sve u smisli čl. 150. st. 7. ZOR-a. Kako kod tuženika, u čijem ustrojstvu djeluje čak 12 podružnica, te kod kojeg je zaposleno cca 7.782 radnika, uopće nije utemeljeno radničko vijeće, to je sindikalni povjerenik preuzeo sva prava i obveze radničkog vijeća, sve u smislu čl. 153. stavak 3. ZOR-a. U vezi s navedenim, nesporno je da kod tužitelja djeluje više sindikata, te posebno tzv. Koordinacija SSSH sindikata Zagrebačkog holdinga, te kako je intencija zakonodavca da se u proces prije otkazivanja prvenstveno uključi radničko vijeće, a zatim i sve druge sindikate koji imaju članove zaposlene kod poslodavca, a ne samo jednog sindikalnog povjerenika. Stoga, kako kod tuženika nije utemeljeno radničko vijeće, sporno je na temelju čega je tuženik, pored postojanja Koordinacije SSSH sindikata ZG holdinga, dakle, predstavnika svih sindikata radnika koji rade kod tuženika, koji se prema mjerodavnim odredbama ZOR- a trebaju uključiti u proces prije otkazivanja ugovora o radu kod viška zaposlenika, u konkretnom slučaju izabrao konkretni sindikalni povjerenik s kojim se tuženik savjetovao o konkretnom radniku i o konkretnom otkazu. Naime, prema odredbi čl. 153. stavak 4. ZOR-a u slučaju da kod poslodavca djeluje više sindikata, sindikati se moraju sporazumjeti o sindikalnom povjereniku odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze kojim se preuzimaju obveze radničkog vijeća, te o postignutom sporazumu sindikati su dužni pisano obavijestiti poslodavca. U predmetnom slučaju, tuženik nije postupio na propisani način, odnosno savjetovanje je provedeno sa sindikalnim povjerenikom koji nije imenovan na propisani način, što povlači za sobom nelegitimnosti cjelokupnog postupka koji je prethodio otkazivanju ugovora o radu. Dakle, u kontekstu iznesenog, konkretni sindikalni povjerenik se ne može smatrati reprezentativnim, u smislu mjerodavnih odredbi Zakona o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata (NN br. 93/14, 127/17, 98/19), isti nije štitio prava radnika, pa tako i tužitelja u postupku savjetovanja, te ispunio svoju zakonsku funkciju, da preuzme sva prava radničkog vijeća iz čl. 153. stavak 3. ZOR-a. Navedeno, oko načina postupanja sindikalnog povjerenika, potvrđuje i činjenica da je tijekom cijelog proljeća (travanj i svibanj 2022.) predstavnik spomenute Koordinacije SSSH sindikata Zagrebačkog holdinga ŠM svojim djelovanjem u javnosti i poduzetim radnjama govorio o tome da je Uprava tuženika u tzv. pregovarački odbor pozvala tzv. „podobne sindikate“. Također, predstavnici iz Koordinacije SSSH ZG holdinga, odnosno sedam drugih sindikata koji djeluju kod tuženika, pisanim obraćanjem od dana 28.04.2022., obratili su se zastupnicima Skupštine Grada Zagreba, koji je osnivač tuženika s tvrdnjom da je „ ….proces savjetovanja sa sindikatima nezakonit jer se provodi s nelegitimnim tijelom koje zakon ne prepoznaje kao tijelo nadležno za savjetovanja o kolektivnom višku radnika“, nazivajući postupanje poslodavca vezano uz 414 izrečenih otkaza zaposlenicima, pa tako i tužiteljem, ništa drugo nego „farsom“. Odluka o otkazu ne sadrži valjane razloge kojima se tuženik rukovodio prilikom njenog donošenja, jer izostaju kriteriji temeljem kojih je ista donesena upravo u odnosu na tužitelja u usporedbi s nekim drugim radnikom na sličnom ili identičnom položaju kod tuženika. Naime, tuženik nije izvršio sve potrebe radnje, analize, provjere i ispitivanja u cilju utvrđenja svih okolnosti radi otklanjanja ili smanjivanja potrebe prestanka rada radnika i sačuvanja radnih mjesta, odnosno u konkretnom slučaju izostala je analitika i sistematizacija radnih mjesta kod tuženika. Jezična formulacija „ centralizacija korporativnih funkcija“ nejasna je u kontekstu konkretnog radnog mjesta tužitelja, obzirom da imenovani obavlja posao jednog od četvorice blagajnika u Zagrebparkingu, kao podružnici tuženika, dok prema njegovom znanju i dosadašnjem iskustvu sva četvorica rade vrlo intenzivno radi ogromnog priliva stranaka, te ukoliko bilo tko od njih izostane, tuženik je imao ogroman proces u organizaciji procesa radi preopterećenosti. Naime, sasvim je nesporno da Grad Zagreb kao osnivač tuženika, ima legitimno pravo urediti svoje poslovanje i način poslovnog djelovanja u sferama odvoza smeća, komunalnih djelatnosti, vodoprivrede, distribucije plina i inih drugih područja, na način kako to njima odgovara i na način kako je poslovno i financijski najekonomičnije. Međutim, prvotno je potrebno napraviti prethodnu analizu postojećeg stanja i to u pogledu svih kapaciteta, pa i kapaciteta broja zaposlenih, njihovo razvrstavanje po pojedinim radnim mjestima u ovako ogromnom sustavu od 12 podružnica i gotovo 8.000 zaposlenika, te donijeti odluku o sistematizaciji, koja pokazuje koliko i gdje treba zaposlenika i kojih profesionalnih i stručnih profila. Imajući u vidu kako u konkretnom slučaju takva odluka o sistematizaciji izostaje, odlukom o otpuštanju 447 zaposlenika (od gotovo 8000 zaposlenih), pa tako i konkretnog otpuštanja tužitelja, tuženik ulazi u vrlo problematičnu zonu krajnje proizvoljnosti, a koja ozbiljno narušava nužnost zakonitog i pravičnog postupanja u radnopravnom odnosu radnika i poslodavca. Dakle, iz Odluke o otkaza nije razvidno temeljem koje metodologije je tuženik izabrao tužitelja, blagajnika u Zagrebparkingu, a ne dispečera u istoj Podružnici, ili blagajnika u Čistoći ili Plinari ili Gradskim grobljima ili službenicu u službi obračuna Čistoći, svih njih istih odnosno približnih godina života i radnog staža, svih njih bez djece, svih njih bez statusa hrvatskih branitelja ili djece poginulih branitelja. Zaključno, Odluka o otkazu u cijelosti je protivna ZOR-u i materijalnopravnim propisima koje je tuženik donio na temelju relevantnih materijalnih propisa radnopravne naravi, a koji ne omogućavaju donošenje pobijane Odluke o otkazu. Naime, Kolektivnim ugovorom dogovoreno je da će se u roku od 90 dana od njegovog potpisivanja sklopiti njegovi dodaci, odnosno prilozi koji će sadržavati grupe složenosti poslova s radnim mjestima, pojedinačne koeficijente složenosti poslova za ta radna mjesta, te dodatke za otežane uvjete rada. Dogovorena sistematizaciji nije donesena, pri čemu su predstavnici sindikata s bivšom upravom tuženika, u rujnu 2021.sklopili sporazum kojim se Uprava obvezala na izradu sistematizacije i reorganizacije, kao i na donošenje pravilnika o sistematizaciji. Istim Sporazumom koji čini sastavni dio sadašnjeg Kolektivnog ugovora utvrđeno je kako sporazumom predstavnika sindikata koji djeluju kod tuženika i tuženika da se ugovori o radu neće otkazivati, do donošenja gore navedenih akata. Stoga je, donošenjem pobijane Odluke o otkazu tužitelju, tuženik grubo prekršio odredbe Kolektivnog ugovora. Tužitelj predlaže presuditi kako to sadržajem opisuje st. I ove presude.
2. U odgovoru na tužbu, tuženik navodi da osporava sve navode iz tužbe, izuzev da je tužitelju dan otkaz ugovora o radu. Kako je navedeno i u samoj odluci o otkazu ugovora o radu, otkazivanje je posljedica provedenog viška radnika sukladno čl. 127. ZOR-a. Ne samo da je postupak Kolektivnog viška bio zakonit, štoviše isti je bio poduzet i proveden sukladno najvišim standardima. Tako je u skladu s Odlukom Uprave Društva od 30. prosinca 2021., toga dana započet postupak savjetovanja Kolektivnog viška sukladno čl. 127. Zakona o radu. Postupak savjetovanja trajao je od 30. prosinca 2021. pa do 06. travnja 2022. Naveden postupak proveden je sa svim sindikatima koji djeluju u Društvu i koji su kao takvi reprezentativni. Naime, na nivou tuženika nije konstituirano radničko vijeće, a sindikati nisu postupili sukladno odredbi čl. 153.st.4. Zakona o radu, te se nisu sporazumjeli o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze radničkog vijeća (osim prava iz članka 164. st. 1. i st. 2. Zakona o radu). Tuženik je u skladu s najboljim praksama u savjetovanje želio uključiti što veći krug socijalnih partnera, a kako bi se osigurao socijalni dijalog u interesu radnika te kako bi se na taj način proširio krug reprezentiranih radnika u savjetovanju. Nadalje, tijekom postupka savjetovanja, kao jedina mjera koja može u potpunosti ublažiti štetne posljedice otkazivanja utvrđena je mogućnost ponude ugovora o radu u tzv. „operacijama“ i to za sva slobodna radna mjesta u Društvu (ukupno 280 mjesta). Tijekom postupka savjetovanja razmjenjivana su pisana očitovanja te su održavani sastanci sa sindikatima, i to 20. siječnja 2022., 25. ožujka 2022. i 06. travnja 2022., a sve u svrhu razmatranja i obrazlaganja svih mogućnosti i prijedloga koji bi mogli otkloniti namjeravan prestanak potrebe za radom radnika. Tuženik se očitovao na sve prijedloge i primjedbe zaprimljene tijekom savjetovanja, te je iste cijenio, što je imalo za posljedicu da je po provedenom savjetovanju, kao konačan broj, utvrđen prestanak potrebe za radom za 414 radnika, budući je tijekom postupka savjetovanja, s uspjehom smanjena odnosno otklonjena potreba za prestankom rada 130 radnika. Također su sindikatima dostavljeni svi podaci, pa tako i podaci za sve „usporedne radnike“. Po provedenom savjetovanju, o istome je dana 08.04.2022. obaviještena nadležna služba zapošljavanja, koja nije imala primjedbe na proveden postupak Kolektivnog viška. Razlozi Kolektivnog viška radnika su gospodarske i organizacijske prirode, i u velikom dijelu su međuovisni, jer gospodarski razlozi, osim što sami po sebi uvjetuju smanjenje broja troškova te broja izvršitelja, uvjetuju i nužnosti uvođenja bolje i učinkovitije organizacije koja je procesno i troškovno efikasnija. Razlozi nastanka Kolektivnog viška mogu se sumirati kako slijedi: 1.) Višak radnika zbog promjene organizacije - centralizacija potpornih funkcija, 2.) Višak radnika zbog promjene organizacije- gdje su posve ukinuta radna mjesta i organizacijske jedinice u kojima su ista bila, jer ta radna mjesta nisu bila potrebna niti su bilo potrebni poslovi koji se obavljali unutar istih. Tužitelju je otkazan ugovor o radu upravo iz razloga navedenog pod gore točkom 1.), tj. zbog promjene organizacije – u vidu centralizacije potpornih funkcija. Tuženik je utvrdio da unutar Društva postoje nepotrebne organizacijske jedinice i hijerarhijske razine, odnosno radna mjesta izvan grupe složenosti poslova. Takve organizacijske jedinice generiraju nepotrebna radna mjesta, i to u najvećem dijelu rukovodeća i srodna radna mjesta. Stoga je tuženik ukinuo te organizacijske jedinice i pripadajuća radna mjesta. Kako je riječ o ukidanju radnog mjesta zbog toga što poslovi istog – ne postoje, to nije riječ o smanjivanju broja izvršitelja, pa stoga u konkretnom slučaju nije niti bilo potrebe za primjenom kriterija odabira radnika kojem će se otkazati ugovor o radu. Tuženik je bio nesvrhovito organiziran na način da su se poslovi tzv. korporativnih funkcija obavljali u svakoj od podružnica, i to samo za tu podružnicu. To je imalo za posljedicu npr. da postoji 10 računovodstva, 10 pravnih službi, prodaje itd. Takav način organiziranja korporativnih funkcija (decentralizirano, segmentirano) doprinosi nesigurnosti i nejednakom načinu postupanja, neefikasnosti i povećanju troškova, što je uz neefikasnost, također doprinijelo iskazanim gubicima u poslovanju (multipliciranje troškova). Stoga je tuženik ukinuo sve organizacijske jedinice koje obavljaju korporativne funkcije u podružnicama, te je formirao novu organizacijsku jedinicu u kojoj se poslovi korporativnih funkcija obavljaju centralizirano, na jednom mjestu („Korporativni servisi“) i to za potrebe Društva u cjelini, te je u cijelosti ukinuo obavljanje navedenih poslova u svakoj od podružnica (osobito članci od 75. do čl. 86. Pravilnika o izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 13.05.2022 koji se odnose na Podružnicu Zagrebparking u kojoj je tužitelj radio na radnom mjestu blagajnika; te čl. 102. citiranog Pravilnika). Tako tužitelj osobito ukazuje na čl. 102. Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 13.05.2022. Pravilnikom o organizaciji korporativnih servisa Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 13.05.2022. utvrđena je i implementirana je nova centralizirana organizacija, temeljem koje se poslovi podrške obavljaju centralizirano, unutar samo jedne organizacijske jedinice, i to za cijelo društvo, što takve poslove jasno distingvira od (ukinutih) poslova podrške samo jednoj Podružnici, putem org. jedinica u toj Podružnici. Stoga je logična posljedica da je uslijed opisane centralizacije, došlo do viška radnika, odnosno prekobrojnih izvršitelja. Tužitelj ističe da su svi akti reorganizacije, nakon što je okončan postupak Kolektivnog viška sukladno čl.127. ZOR-a, doneseni nakon njihovog savjetovanja sa Sindikatima, te su dana 13.05.2022, objavljeni na oglasnoj ploči 17.05.2022., te su stupili na snagu 26.05.2022., dakle prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju. Isto tako, navedeni akti predstavljaju realizaciju Kolektivnog viška radnika, budući predstavljaju provedbu svega onog što je savjetovano i detaljno obrazloženo u postupku Kolektivnog viška radnika - a to je da će se izvršiti centralizacija podrške poslovanja („Korporativnih funkcija“) u tzv. „Korporativne servise“, na način da će se prestati svi ti poslovi podrške obavljati u Podružnicama, ukinut će se sve te org. jedinice, te da takva nova organizacija (centralizacija) ima za posljedicu određen višak radnika (prekobrojni izvršitelji), a što se odnosi i na tužitelja koji je utvrđen viškom. Štoviše, tuženik je u postupku savjetovanja detaljno prezentirao navedene promjene, te su sindikati već u postupku Kolektivnog viška bili detaljno upoznati s aktima koji će se donijeti, te je tuženik i u tom postupku dostavio nacrte istih. Nadalje, tuženik je vrlo detaljno obrazložio otkaz ugovora o radu tužitelju, osobito navodeći sve razloge
(centralizacija/reorganizacija), pojašnjavajući kriterije bodovanja, navodeći usporednog radnika s brojem bodova (kojem nije otkaza ugovor o radu), razloge viška, nemogućnost/odbijanje radnika za rad na dostupnim poslovima, potreban broj izvršitelja u novoj centraliziranoj jedinici, naziv iste, itd. Isto tako, tuženik je u postupku savjetovanja namjeravane odluke o otkazima ugovora o radu (pa tako i tužitelja) sindikatima dostavio sve podatke, uključujući i sve kriterije i usporedne radnike (što je razvidno iz dopisa tuženika sindikatima od 08.04.2022., te prilozima istoga). Navedeno je sve tuženik obrazložio u postupku savjetovanja Kolektivnog viška te u odluci o otkazu ugovora o radu. Kod odabira radnika kojim će se otkazati ugovori o radu zbog opisanog razloga, tuženik je primjenjivao jasne i transparentne kriterije, i to: trajanje radnog odnosa kod Poslodavca, dob radnika, obveze uzdržavanja koje terete radnika, dodatni kriterij, braniteljski status i status djeteta smrtno stradalog/nestalog branitelja iz Domovinskog rata. Tužitelju je u pogledu trajanja radnog odnosa ispravno dan jedan bod jer ima tri godine rada kod tuženika, a pogledu kriterija dobi tužitelju je dano dva boda (38 godina života), dok nije dobio bodove za uzdržavane članove jer ih nema. Dakle, tužitelj je po navedenim kriterijima ostvario 3 boda. Zadnji radnik po broju bodova, a kome nije otkazan ugovor o radu, a obavljao je iste ili slične poslove kao tužitelj ima od tužitelja dvostruko više bodova (6 bodova), što znači da je tužitelju više nego opravdano otkazan ugovor o radu. Tužitelj je obavljao jednostavne poslove iz područja financija i računovodstva za Podružnicu Zagrebparking (blagajnik u Podružnici Zagrebparking), a ti poslovi su se u cijelosti prestali obavljati u svim Podružnicama (tako i u Podružnici Zagrebparking, te su centralizirani na jednom mjestu, unutar Sektora za računovodstvo/financije/kontroling. Takvi i slični poslovi sada se centralizirano obavljaju unutar samo jedne org. jedinice, i to za potrebe cijelog društva (tuženika), a ne za potrebe jedne Podružnice (dakle i tu su znatno distinktivni od istih ili sličnih poslova u Podružnici). No, unatoč takvoj distinktivnosti centraliziranih poslova, tuženik je postupao in favorem, radnika te ih nije smatrao posve novim/različitim od onih u Podružnicama, te je stoga u odnosu na sve radnike na istim ili sličnim poslovima u Podružnicama postupao na način da je isto cijenio kao da su ti (stari) poslovi jednaki onim centraliziranim. Na taj način su svi radnici na poslovima iz Podružnica konkurirali na (slična) centralizirana radna mjesta u novim centraliziranim org. jedinicama. Tako je bilo i u odnosu na tužitelja, koji je u novoj. org. jedinici Sektoru za računovodstvo/financije/kontroling konkurirao za slična radna mjesta (po opisu poslova i potrebnoj spremi) onome koje je radio u Podružnici. No, obzirom da je za navedena (slična) radna mjesta bilo potrebno 50 izvršitelja, to je nažalost tužitelj bio prekobrojan, obzirom na nesporan broj bodova koji su u odnosu na njega utvrđeni primjenom opisanih kriterija odabira radnika kojima će se otkazati ugovori o radu. Navedeno je sve tuženik obrazložio u postupku savjetovanja Kolektivnog viška te odluci o otkazu ugovora o radu. Svim radnicima iz postupka Kolektivnog viška, pa tako i tužitelju, tuženik je omogućio zapošljavanje za poslove u tzv. „operacijama“. Naime, tuženik je imao mogućnost ponuditi radnicima koji su višak 280 takvih radnih mjesta. Radnicima koji su višak, a nisu iskazali interes za rad na tim radnim mjestima, tuženik je bio prisiljen otkazati ugovor o radu. Naime, drugih slobodnih radnih mjesta u tuženiku nema, pa stoga također nije niti moguće osposobiti radnike za neke druge poslove odnosno radna mjesta, kada istih nema. Tužitelj nije iskazao interes za navedeno, te je štoviše takvu mogućnost odbio 23.03.2022., te čak nije niti želio preuzeti popis radnih mjesta, što je razvidno i iz Službene bilješke od 23.03.2022. godine. Stoga nije osnovan niti navod tužitelja da mu nije ponuđeno drugo radno mjesto. Iz svega iznesenog pod gornjim točkama, proizlazi da je neosnovan navod tužitelja da odluka o otkazu ugovora o radu ne sadrži jasne i valjane razloge i kriterije odabira. Isto tako, nije jasno u kakvoj su vezi s zakonitošću otkaza ugovora o radu navodi tužitelja da je tuženik trebao „napraviti prethodne analize“ itd., metodologije izbora i sl. Naime, tuženik je navedeno detaljno pojasnio tijekom savjetovanja Kolektivnog viška. Upravo je konkretan (najveći) kolektivni višak radnika rezultat centralizacije potpornih funkcija (korporativnih servisa), za što ne treba posebna dubinska analitika, budući je riječ o jednostavnoj i samorazumljivoj organizacijskoj promjeni (npr. pravni poslovi obavljaju se na jednom mjestu za cijelo Društvo, a ne kao do sada, u svakoj podružnici zasebno). Manji pak dio viška radnika (u koji spada i tužitelj) odnosi se na organizacijske jedinice koje se ukidaju i koje nisu potrebne, a iste sadrže brojna nepotrebna radna mjesta pa i u tom dijelu, također, nisu potrebne nikakve „analize“. Kako je to već obrazloženo i dokumentirano pod prethodnom točkom, tuženik je izradio i novu organizacijsku strukturu te novu sistematizaciju, i sve potrebne akte, iste je savjetovao i stupili su na snagu. Kako će tuženik urediti organizaciju i organizacijsku strukturu, te utvrditi potreban broj izvršitelja, te na koji način, to je isključivo njegovo autonomno zakonsko (ali i ustavno pravo), te u tom dijelu ispitivati ta razloge (i načine i metodologiji) nije ovlašten niti sud, niti sindikati niti radnici. Ističe se da eventualna „obveza“ iz kolektivnih radnih odnosa (Kolektivni ugovor) o sklapanju Dodataka Kolektivnog ugovoru, nije ni u kakvoj vezi s konkretnom odlukom o otkazu i s Kolektivnim viškom. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.
3. Sud je proveo dokaze uvidom u: Odluku tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužitelju od 07.06.2022., Zahtjev za zaštitu prava tužitelja od 17.07.2022., sa preslikom povratnice i potvrdom o primitku, Dodatak I Kolektivnom ugovoru za radnike tuženika od 05.03.2020., Kolektivni ugovor za radnike tuženika iz prosinca 2019., Dopis tuženika Sindikatima koji djeluju kod tuženika od 29.12.2021. u predmetu namjeravanog donošenja Odluke o kolektivnom višku radnika tuženika, sa prilozima i nacrtima, Dopise tuženika od 04.03.2022., 21.03.2022., koji su upućeni Sindikatima koji djeluju kod tuženika, Dopis tuženika od 08.04.2022. koji je upućen Sindikatima koji djeluju kod tuženika (završno očitovanje), s tablicom funkcionalnih grupa poslova, radnika koji ostaju u radnom odnosu kod poslodavca, radnika uvrštenih u program, suvišnih organizacijskih jedinica, slobodnih radnih mjesta u operacijama, radnicima koji su iskazali osobni interes za prepuštanje prava i uvrštenje u program, Dopis tuženika Hrvatskom zavodu za zapošljavanje od 08.04.2022., Dopis Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 09.05.2022. tuženiku, Dopis tuženika Sindikatima koji djeluju u Zagrebačkom holdingu d.o.o. od 29.04.2022., s Prijedlogom Pravilnika o izmjenama Pravilnika o organizaciji tuženika, Prijedlogom izmjena internih akata kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom Odlukom Uprave Društva, Prijedlog Pravilnika o organizaciji Korporativnih servisa tuženika, Očitovanje Sindikata PP DIV - Sindikalne Podružnice Zagreb-Parking od 03.05.2022., Samostalnog Sindikata rada u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske od 04.05.2022., Sindikata hrvatskog vozača od 05.05.2022., Novog Sindikata od 05.05.2022., Sindikata osoba s invaliditetom Hrvatske Podružnica Zagrebački holding od 11.05.2022., Prijedlog Odluke o izmjenama odluka o radnim mjestima s koeficijentima složenosti poslova izvan grupa složenosti poslova iz Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu tuženika, Prijedlog Pravilnika o izmjenama Pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom Odlukom kod tuženika, Prijedlog Pravilnika o izmjenama Pravilnika o organizaciji tuženika, Pravilnik o organizaciji Korporativnih servisa tuženika iz travnja 2022. s prilogom, Odluku o izmjenama odluka o radnim mjestima s koeficijentima složenosti poslova izvan grupa složenosti poslova iz Kolektivnog ugovora za radnike kod tuženika od 13.05.2022., Pravilnik o izmjenama Pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom Odlukom tuženika od 13.05.2022., Pravilnik o izmjenama Pravilnika o organizaciji tuženika od 13.05.2022., Pravilnik o organizaciji korporativnih servisa tuženika iz svibnja 2022., Dopis tuženika sindikatima koji djeluju kod tuženika od 03.05.2022., u predmetu savjetovanja i suodlučivanja namjeravanih odluka o otkazu ugovora o radu, radnicima koji su utvrđeni Kolektivnim viškom s Tablicom zaposlenika, novinski članci, javni natječaji za popunjavanje slobodnih radnih mjesta, stručne članke, sudsku praksu, Elektronički zapis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Ugovore o radu koji su između stranaka sklopljeni na neodređeno vrijeme 01.08.2018., 22.08.2019., 03.06.2019. i 29.03.2021., saslušani su svjedoci CMV, VM, ZM, te tužitelj kao stranka u postupku.
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
5. Nije sporna činjenica da su stranke sklopile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme dana 29.03.2021., temeljem kojeg se tužitelj obvezao obavljati poslove Blagajnika u Službi računovodstva i financija u tuženikovoj Podružnici Zagrebparking, kako to slijedi iz navedenog Ugovora.
6. Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu je donesena 07.06.2022., a istom je tužitelju otkazan Ugovor o radu koji je sklopljen 29.03.2021., zbog gospodarskih i organizacijskih razloga. U obrazloženju otkaza tuženik se poziva na činjenicu da je Odlukom Uprave Društva od 30.12.2021., započet postupak savjetovanja sa Sindikalnim povjerenicima u pogledu utvrđenog Kolektivnog viška radnika, sve sukladno čl. 127. Zakona o radu. Nadalje, da je postupak savjetovanja trajao do 08.04.2022. Međutim, nakon provedenog savjetovanja da i dalje postoji potreba za otkazivanjem Ugovora o radu tužitelju zbog prestanka potrebe za njegovim radom, a uslijed gospodarskih i organizacijskih razloga. Obrazloženje otkaza tuženik temelji na okolnosti centralizacije tzv. "korporativnih funkcija", odnosno "korporativnih servisa". Naime, kod tuženika su se iste grupe tzv. funkcionalnih poslova "korporativnih funkcija" obavljale decentralizirano, unutar više različitih organizacijskih jedinica/Podružnica (i to samo za potrebe te organizacijske jedinice/Podružnice, a ne za potrebe cijelog Društva), što je već samo po sebi dovelo do nedovoljne procesne i organizacijske učinkovitosti te do prevelikog broja izvršitelja neopravdano velikog troška poslovanja. Stoga novom organizacijom tuženik provodi centralizaciju "korporativnih funkcija" na način da se uvodi nova organizacija, prema kojoj se u potpunosti prestaju obavljati "korporativne funkcije" u različitim organizacijskim jedinicama/Podružnicama i u njima se u potpunosti ukida obavljanje poslova koji spadaju u "korporativne funkcije", te se poslovi "korporativnih funkcija obavljaju centralizirano (što uključuje i poslove radnog mjesta na kojem je radnik radio) unutar samo jedne nove organizacijske jedinice naziva "Korporativni servisi" i to unutar odgovarajućih sektora i službi kao nižih organizacijskih jedinica. Samim time posljedica opisane centralizacije je i smanjenje broja izvršitelja što je rezultiralo kolektivnim viškom radnika, te time i potrebom za prestankom rada i u odnosu na tužitelja iz ove Odluke. Stoga je tuženik donio interne akte kojima provodi navedenu organizacijsku promjenu, dana 13.05.2022., i to: "Pravilnik o izmjenama pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o.; Pravilnik o organizaciji "Korporativnih servisa" Zagrebačkog holdinga d.o.o.; Pravilnik o izmjenama pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom Zagrebačkog holdinga d.o.o. Tužitelj je obavljao poslove radnog mjesta Blagajnik i to u Podružnici Zagrebparking, a poslovi koje je radio spadaju u grupu financije, računovodstvo i kontroling (tzv. funkcionalna grupa poslova). Opisani poslovi tužitelja koje je obavljao spadaju u poslove tzv. "korporativnih funkcija", te je stoga citiranim aktima tuženika ukinuta organizacijska jedinica u kojoj je tužitelj iste obavljao na način da se djelokrug poslova te organizacijske jedinice u bitnom mijenja te se proširuje opseg poslova iste pa se navedeni poslovi obavljaju unutar nove organizacijske jedinice naziva Sektor za računovodstvo/financije/kontroling, unutar "Korporativnih servisa". Kako je za obavljanje poslova unutar nove organizacijske jedinice Sektor za računovodstvo/financije/kontroling tuženik utvrdio potreban broj izvršitelja (50), trogodišnje strukovne, srednje ili više stručne spreme, a ukupan broj radnika koji obavlja te poslove i ima potrebnu stručnu spremu je veći od potrebnog broja, potrebno je otkazati ugovor o radu tužitelju iz ove Odluke kao višku (prekobrojan izvršitelj). Kod odabira prekobrojnih radnika koji su višak, te time i tužitelju iz ove Odluke, tuženik je primijenio sljedeće kriterije ("bodovanje"): trajanje radnog odnosa, dob radnika, obveze uzdržavanja, te kao dodatni kriterij okolnost da se radi o hrvatskom branitelju, djeci poginulih ili nestalnih branitelja. U slučaju da radnici imaju jednak broj bodova po opisanim kriterijima, tada se odabir vrši kako slijedi: daje se prednost kriteriju trajanja radnog odnosa kod tuženika, na način da radnik koji je dulje u radnom odnosu tuženika ima prednost naspram onog radnika koji je manje vremena u radnom odnosu kod tuženika, a ukoliko i nakon primjene gore navedenog, usporedni radnici i dalje imaju jednak broj bodova, tada se prednost daje kriteriju obveze uzdržavanja, na način da radnik koji ima više uzdržavanih osoba ima prednost naspram onog radnika koji ima manje uzdržavanih osoba. Rezultat primjene opisanih kriterija ("bodovanje") je otkazivanje ugovora o radu tužitelju, obzirom isti ima manji broj bodova od radnika koji su popunili slobodna radna mjesta trogodišnje strukovne, srednje ili više stručne spreme organizacijske jedinice Sektor za računovodstvo/financije/kontroling. Tužitelj po opisanim kriterijima ima 3 boda te je u radnom odnosu kod tuženika proveo 3 godine, 10 mjeseci i 7 dana, dok radnik s najmanjim brojem bodova trogodišnje strukovne, srednje ili više stručne spreme koji je popunio slobodna radna mjesta u gore navedenoj organizacijskoj jedinici ima 6 bodova te je u radnom odnosu kod tuženika proveo 12 godina, 10 mjeseci i 4 dana. Tuženik je svim radnicima kojima ima namjeru otkazati ugovore o radu ponudio zapošljavanje na poslovima tzv. "operacijama" (ukupno 113 radnih mjesta za 280 izvršitelja), od kojih je 135 iskazalo interes za nastavkom radnog odnosa u tzv. "operacijama", dok tužitelj nije prihvatio ponudu, te mu slijedom toga tuženik otkazuje ugovor o radu. Prije donošenja ove Odluke o otkazu ugovora o radu, tuženik se o namjeravanom donošenju iste savjetovalo sa Sindikatima koji djeluju kod tuženika.
7. Razlozi koji su doveli do potrebe za utvrđivanjem Kolektivnog viška, ali i činjenica da je tuženik postupak Kolektivnog viška, donošenja akata i savjetovanja u pogledu otkaza tužitelju, proveo poštujući proceduru propisanu čl. 127., 150. i 151. Zakona o radu („Narodne novine“ 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu: ZR), slijedi iz dokumentacije i iskaza saslušanih svjedoka, pa iz istog proizlazi:
-da spisu prileži dokumentacija iz koje slijedi da se tuženik obratio svim sindikatima dopisom od 29.12.2021. o namjeravanom donošenju odluke o kolektivnom višku radnika kod tuženika zbog negativnog utjecaja na poslovanje i financijski položaj koji je uzrokovan povišenjem troškova rada, izvršavanja obveza po izdanim vrijednosnim papirima i negativnom trendu poslovanja, radi čega je potrebno ustrojavanje učinkovite centralizirane organizacije te smanjenja broja radnika i smanjenja troškova, dakle uz zahtjev da se iste grupe funkcionalnih poslova koje se odnose na korporativne funkcije obavljaju centralizirano te ukinu nepotrebne organizacijske jedinice u kojima se obavljaju poslovi korporativnih funkcija. Pri tome tuženik obrazlaže radna mjesta na kojima je iskazan višak zbog centralizacije poslovanja, radna mjesta na kojima je iskazan višak zbog ukidanja nepotrebnih organizacijskih jedinica i hijerarhijskih razina, kriterije o kojima bi se vodilo računa kod odabira kolektivnog viška radnika, vremenski okvir -rokovi, mjere koje se poduzimaju radi zbrinjavanja viška radnika, iznos i obračun otpremnina, a sindikatima su dostavljeni: popis potencijalnog viška radnika, funkcionalne grupe poslova, nacrti pravilnika i organizacijske sheme korporativnih funkcija i dr. Nadalje je dopisima od 04.03.2022. 21.03.2022., 08.04.2022., tuženik odgovorio i dao pojašnjenja na očitovanja sindikata;
- da je bit kolektivnog viška radnika, odnosno razlog što se na to išlo, bila potreba da se provede centraliziranje poslova, što je nužno uzrokovalo smanjenje broja radnika jer su se poslovi krenuli obavljati u jednom mjestu, da se poboljša s jedne strane ekonomičnost poslovanja, potom da se postigne bolja organiziranost poslovnih funkcija, a između ostalog i smanji broj zaposlenih što bi rezultiralo smanjenjem troškova i boljom efikasnošću radnika. Navedeno slijedi iz jasnog iskaza svjedoka CMV, voditeljice Službe za upravljanje ljudskim potencijalima, koja osim toga navodi da se na ovaj način spriječilo da svaka podružnica bude praktično "država" za samu sebe. Naime, tuženik je imao 12 podružnica, gdje je svaka imala primjerice svoju pravnu službu, svoje financije, svoje računovodstvo, svoju nabavu, svoje ljudske resurse, što je rezultiralo nejednakim postupanjem u jednom trgovačkom društvu, odnosno nedosljednošću provođenja poslovnih odluka. Uz navedeno valja ukazati da iz iskaza svjedoka VM, predsjednice Sindikata Čistoće Zagreb, slijedi da je svaka Podružnica imala svoje korporativne poslove, a poslodavac je želio osnovati jedan korporativni odjel tuženika čime se pokazao prevelik broj izvršitelja, a to se zvalo centralizacija korporativnih funkcija;
- da je postupak savjetovanja sa sindikalnim partnerima vezan sa mogućim viškom radnika formalno pravno počeo 30.12.2021. kada je poslodavac svim sindikatima koji djeluju kod tuženika, na 21 adresu uputio namjeru utvrđivanja kolektivnog viška radnika i to na administrativnim poslovima, a zbog mogućeg restrukturiranja, odnosno reorganizacije koju planira provesti. Taj postupak savjetovanja je trajao od 30.12.2021. pa do 08.04.2022. i tijekom tog postupka održavani su sastanci sa sindikalnim partnerima, bilo masovni sastanci na kojima su bili prisutni predstavnici svih sindikata koji djeluju kod tuženika, bilo sastanci u manjim grupama, bilo sastanci jedan na jedan, dakle sa samo jednim sindikatom i razmjenjivani su niz dopisa u kojem se obrazlaže poslodavčeva potreba za smanjenjem broja radnika na administrativnim poslovima, a paralelno s tim sindikati su kroz taj postupak nastojali otkloniti potrebu za otkazivanjem ugovora o radu većem broju radnika. Rezultat savjetovanja u tih 4 mjeseca je bio da se broj od 544 radnika za koje je Uprava smatrala da predstavljaju kolektivni višak, smanjio na 414 radnika. Savjetovanje je okončano 08.04.2022. kada je poslodavac svim sindikatima dostavio svoje konačno očitovanje čime je zaključen postupak savjetovanja i uputio Hrvatskom zavodu za zapošljavanje dopis i sve relevantne podatke koje zakon nalaže da je provedeno savjetovanje i da je utvrđen kolektivni višak radnika sa svim relevantnim podacima koje zavod zahtijeva. Zavod je mjesec dana nakon zaprimanja dopisa tuženika dostavio svoje očitovanje poslodavcu u kojem očitovanju je naveo da ne vidi zapreke za otkazivanje ugovora o radu radnicima kako je naveo u obavijesti. Navedeno slijedi iz jasnog iskaza svjedoka CMV, a iskaz ovog svjedoka potvrđuje i svjedok VM, predsjednica Sindikata čistoće Zagreb kada navodi da je krajem prosinca 2021. poslodavac uputio svim 19 reprezentativnih sindikata odluku o kolektivnom višku radnika na savjetovanje. Svi reprezentativni sindikati negativno su iskazali svoje mišljenje i nisu dali svoju suglasnost na navedenu odluku. U narednim mjesecima poslodavac je sa sindikatima organizirao radne sastanke na kojima su sindikati uspjeli dogovoriti smanjen broj radnika jer su uspjeli sačuvati radna mjesta sa najnižim koeficijentom složenosti poslova kao što su čistačice, čuvari, zaštitari, a da ne uđu u kolektivni višak radnika. Nakon toga je poslodavac uputio prema sindikatima spiskove sa radnicima koji su uvršteni u kolektivni višak, poštivao je zakonsku proceduru. Jedino što su prigovarali poslodavcu je bilo da je broj radnika koji će ući u kolektivni višak prevelik, a poslodavac je odgovarao na sve upite sindikata;
-da je o provedenom savjetovanju dana 8. travnja 2022. obaviješten Hrvatski zavod za zapošljavanje, kako slijedi iz ovog dopisa, koji je dopisom od 9. svibnja 2022, obavijestio da nije utvrđeno pravne osnove za odgodu provođenja otkazivanja radnicima uvrštenim u kolektivni višak temeljem čl. 128.st.2. ZR-a;
-da je tuženik uz dopis od 08.04.2022. sindikatima dostavio, između ostalog i završni popis radnika po funkcionalnim grupama (odnosi s korisnicima, financije računovodstvo i kontroling, marketing i prodaja, nabava, nabava/skladište, naplata, opći poslovi, opći poslovi / pismohrana, opći poslovi/vozač/dostavljač, pravni poslovi, sigurnost, zaštita na radu, zaštita okoliša, upravljanje ljudskim potencijalima, projekti, EU projekti, razvoj i usklađenost poslovanja), navodeći poimence one radnike koji ostaju u radnom odnosu u odnosu na stručnu spremu po tim funkcionalnim grupama, te poimence onih koji se uvrštavaju u kolektivni višak. Zasebno su prikazane i suvišne organizacijske jedinice s popisom radnika koji su zbog toga uvršteni u program, slobodna radna mjesta u operacijama te popis radnika koji su iskazali osobni interes za prepuštanje prava i uvrštenje u program. Sve navedeno slijedi iz Tablica koje su privitak dopisa tuženika od 08.04.2022.;
-da je tužitelj uvršten u funkcionalnu grupu poslova koji se odnose na financije, računovodstvo i kontroling. Svi radnici su u svim, pa i ovoj funkcionalnoj grupi, bodovani. Tužitelj je kao blagajnik zaposlen u Podružnici Zagreparking za kojeg je navedeno da je kod tuženika zaposlen od 03.08.2006., pa je ostvario jedan bod u odnosu na trajanje radnog odnosa kod poslodavca, po osnovi dobi je ostvario 2 boda, dok nije ostvario bodove u odnosu na obveze uzdržavanja i eventualni status branitelja/status djeteta, smrtno stradalog/nestalog branitelja iz Domovinskog rata (maksimalno 0,1 bod). Uveden je u Tablicu onih radnika koji rade na poslovima za koje je potrebna trogodišnja strukovna, srednja ili viša stručna sprema, a kako sam iskazuje tužitelj ima srednju stručnu spremu (prodavač). Budući da tužitelj ostvaruje 3 boda, prema prikazu Tablice, na radu su ostali oni radnici koji su ostvarili 6-8 bodova, koje visoke bodove nije ostvario tužitelj, pa je osnovano uvršten u program;
-da je prema Tablici radnik ZM uvršten u funkcionalnu grupu poslova- odnosi s korisnicima, kao radnik koji ostaje u radnom odnosu kod tuženika na poslovima za koje je potrebna VSS. Prema Tablici isti je radio kao referent II s prijedlogom buduće pozicije, a da radi na radnom mjestu samostalnog referenta II. Iz iskaza ovog svjedoka slijedi da je magistar marketinga i komunikacije, te da osim što je radio u istoj prostoriji s tužiteljem, nisu obavljali iste poslove. Naime, svjedok je radio na poslovima u Centru za korisnike kao voditelj popodnevne smjene, nije obavljao poslove blagajnika veće je primjerice radio na reklamaciji računa. Zbog navedenog nije osnovano pozivanje tužitelja da bi obavljao iste poslove kao i ovaj svjedok. Pri tome valja ukazati da iz iskaza svjedoka CMV jasno proizlazi da je ZM obavljao poslove u odnosima s korisnicima što nisu blagajnički poslovi. Budući da tužitelj i ZM nisu stavljeni u istu funkcionalnu grupu poslova, kako to slijedi iz Tablice, niti imaju istu stručnu spremu a niti su obavljali poslove iste složenosti, nije relevantno na koji način je bodovan ZM u odnosu na tužitelja, dakle osobito jer proizlazi da nisu obavljali srodne poslove. U odnosu na MM također proizlazi da njegovo radno mjesto pripada funkcionalnoj grupi poslova-odnosi s korisnicima, te je obavljao poslove administratora, pa i u tom dijelu valja prihvatiti da nije usporediv u odnosu na tužitelja kako to slijedi i iz iskaza svjedoka CMV. Valja ukazati da je sud prihvatio dokazni prijedlog tužitelja radi saslušanja svjedoka ZM, mada je isti prijedlog uslijedio nakon zaključenja prethodnog postupka, budući je sud prvotno prihvatio iskaz tužitelja da je nakon zaključenja prethodnog postupka saznao da je svjedok nastavio raditi na poslovima kod tuženika nakon dobivenog otkaza. Međutim, prihvaćajući iskaz svjedoka ZM, slijedi da isti nije dobio odluku o otkazu kao tužitelj, niti je uvršten u program;
-da su svi navedeni prijedlozi Pravilnika dostavljeni Sindikatima koji djeluju kod tuženika kako to slijedi iz dopisa tuženika od 29.04.2022. u predmetu savjetovanja sukladno odredbama čl. 150. ZR-a. U skladu s tim dopisom iskazuje i svjedok CMV kada navodi da je poslodavac u daljnjem postupku savjetovanja sa sindikalnim partnerima, njima uputio Prijedlog izmjene akata kojima je regulirana materija organizacije kod tuženika na način da se formiraju centralizirane korporativne funkcije da se svi funkcionalni poslovi kod tuženika u cjelini obavljaju na jednom mjestu centralizirano za jedno društvo u cjelini, a ne da se obavljaju za svaku pojedinačnu podružnicu zasebno. Po okončanju postupka savjetovanja vezano za izmjene akata, poslodavac je donio akte koji su stupili na snagu 26.05.2022. kojim su ustrojene nove korporativne organizacijske jedinice u kojima se poslovi odvijaju za društvo u cjelini i kojima su izmijenjeni pravilnici o organizaciji tuženika, svih i kojima su ukinuta ona radna mjesta koja su potpala pod korporativne funkcije. Ovaj iskaz potvrđuje i svjedok VM kada iskazuje da su svi Sindikalni povjerenici odnosno 19 reprezentativnih sindikata bili obavještavani o svim namjerama tuženika odnosno su svi dobivali na savjetovanje odluke, pravilnike, prijedloge otkaza i drugu dokumentaciju. Spisu prileže i očitovanja Sindikata kojim se očituju na izmjenu općih akata o organizaciji/ sistematizaciji i to Sindikata PPDIV od 03.05.2022., SSKH od 05.05.2022., Samostalnog sindikata radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske od 04.05.2022., Sindikata hrvatskog vozača od 05.05.2022., Novog Sindikata od 05.05.2022., Sindikata osoba s invaliditetom Hrvatske, Podružnica Zagrebački holding od 11.05.2022.;
-da je tuženik 13.05.2022. donio: Odluku o izmjenama odluka o radnim mjestima s koeficijentima složenosti poslova izvan grupa složenosti poslova iz Kolektivnog ugovora kojim je u čl. 9. stavljena izvan snage Odluka o radnim mjestima s koeficijentima složenosti poslova izvan grupa složenosti poslova iz Kolektivnog ugovora tuženika-Podružnice Zagrebparking od 18.12.2020., kojim su brisana određena radna mjesta, a to je učinjeno i u čl. 6. Pravilnika o izmjenama Pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom Odlukom kod tuženika koji je donesen istog dana, i kojim je u odnosu na Podružnicu Zagrebparking također ukinuto i brisano određenih radnih mjesta. Za ovaj spor je bitno da je člankom 76. Pravilnika o izmjenama Pravilnika o organizaciji tuženika od 13.05.2022., ukinuta i brisana zbog prestanka obavljanja poslova, između ostalog, Služba računovodstva i financija, Odjel računovodstva i Odjel financija koji se mogu povezati sa radnim mjestom blagajnika, koje poslove je obavljao tužitelj. U konačnici su Pravilnikom o organizaciji korporativnih servisa tuženika iz svibnja 2022. ustrojeni korporativni servisi, pa tako između ostalog i Sektor za računovodstvo i Sektor za financije koji se mogu povezati s bivšim radnim mjestom tužitelja;
-da iz dopisa tuženika od 03.05.2022. koji je upućen svim sindikatima proizlazi da se za svakog od radnika koji je uvršten u kolektivni višak traži savjetovanje, odnosno suodlučivanje, sukladno čl. 150. i 151. ZR-a, uz dostavu svih podataka. Time je tuženik i u odnosu na tužitelja proveo savjetovanje u pogledu otkazivanja Ugovora o radu u odnosu na radno mjesto blagajnika u Podružnici Zagrebparking. Tako proizlazi iz Tablice dostavljene sindikatima, gdje je pod funkcionalnu grupu poslova – financije, računovodstvo i kontroling naveden tužitelj koji je obavljao poslove blagajnika;
-da je u postupku kolektivnog viška radnika, donošenju akata kao i u postupku otkazivanja Ugovora o radu kod tuženika djelovalo više sindikata, kako to slijedi iz iskaza svjedoka CMV i VM. S obzirom da se ti sindikati nisu, u smislu čl. 153.st.4. ZR-a, sporazumjeli o sindikalnom povjereniku koji će imati prava i obveze radničkog vijeća (kojeg nema kod tuženika), niti su o tome obavijestili tuženika, tuženik je savjetovanjem sa sindikatima koji su u to vrijeme djelovali kod tuženika ispunio svoju obvezu predviđenu čl.127. i 150. ZR-a. Stoga nije u pravu tužitelj kada tvrdi da tuženik nije proveo postupke sukladno navedenim Zakonskim člancima, odnosno na zakonit način. Postupak utemeljenja radničkog vijeća pokreće se na prijedlog radnika, a ne na prijedlog poslodavca. Time što kod tuženika nije bilo izabrano radničko vijeće, a ni sindikalni povjerenik, radnici su sebe onemogućili u sudjelovanju pri donošenju odluka kao i u zastupanju interesa i prava kod poslodavca. Uz sve navedeno a u odnosu na samo savjetovanje sa Sindikatima, valja ukazati da se u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1162/2022-2 od 9. siječnja 2024. ističe; „Uz tako izričito propisanu obvezu sindikata, po ocjeni ovog suda, propust sindikata da postignu sporazum o sindikalnom povjereniku i o tome obavijeste poslodavca ne može ići na štetu poslodavca. Stoga, po ocjeni ovog suda, u situaciji kad nije formirano radničko vijeće niti je određen sindikalni povjerenik niti je o tome poslodavac obaviješten, poslodavac ne treba poduzimati daljnje radnje radi ispunjenja svoje obveze iz čl. 150. st. 1. ZR-a.“ Stoga u konkretnom slučaju tuženik nije bio u obvezi provesti savjetovanje sa Sindikatima koji djeluju kod tuženika kako u odnosu na kolektivni višak tako i u odnosu na donošenje akata o sistematizaciji radnih mjesta.
-da je tužitelju nuđen popis radnih mjesta na operativnim poslovima koje je tuženik nudio svim radnicima za koje je bilo izvjesno da će biti utvrđeni kolektivnim viškom, međutim tužitelj navodi da se nije javio niti na jedno slobodno radno mjesto.
8. Iz svega prethodno obrazloženog proizlazi da je tuženik imao opravdan razlog za donošenje Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju, sukladno odredbi čl. 115.st.1.al.1. ZR-a, kojim je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, odnosno ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).
9. Autonomno je pravo poslodavca proces rada organizirati na najoptimalniji način u svrhu postizanja što boljih poslovnih rezultata, u kojem smislu ima pravo odlučivati koja radna mjesta su mu potrebna, smanjiti broj radnika na pojedinim radnim mjestima, te ista organizirati u okviru promjenjenih organizacijskih jedinica. Nastavno na navedeno, poslodavac zbog gospodarskih i organizacijskih razloga ima pravo i ukinuti postojeće organizacijske jedinice i postojeća radna mjesta. Stoga kako se poslovi radnog mjesta koje je obavljao tužitelj obavljaju centralizirano s manjim brojem radnih mjesta, a imajući u vidu sve naprijed navedeno, ovaj sud smatra da je otkaz Ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu dana 07.06.2022., zakonit i dopušten.
10. Kako je poslodavac samostalan i autonoman u organizaciji rada i u ustroju radnih mjesta te ZR daje samo okvirne granice u kojima se poslodavac i radnik trebaju kretati u uređivanju radnog odnosa. Ovlaštenje je poslodavca da ustroji radna mjesta, a što je tuženik učinio donošenjem citiranih Pravilnika, a sud u radnom sporu nije ovlašten ocjenjivati zakonitost pravilnika koji je donio poslodavac, ako radničko vijeće ili sindikalni povjerenik nisu, kao ovlaštena tijela, zahtijevali oglašavanje pravilnika nevažećim (VSRH, Revr-721/05 od 25.07.2007. i Revr-195/07 od 04.04.2007.). Sud smatra da tuženik kao poslodavac ima pravo provesti reorganizaciju i posljedično tome izmijeniti sistematizaciju na što ne mogu utjecati kolektivni ugovori kao dvostrani obveznopravni akti, kojima se za radnike nastoje osigurati što povoljnija prava.
11. Direktiva Vijeća 98/59/EZ o usklađivanju zakonodavstava zemalja EU-a u odnosu na kolektivno otkazivanje (tzv. direktiva kolektivnog viška), koja je u cijelosti implementirana u Zakon o radu, a niti Zakon o radu ne daju konkretan odgovor na prijepor stranka u ovom sporu u pogledu činjenice da li je tuženik prvo trebao donijeti odgovarajuću sistematizaciju radnih mjesta pa potom utvrditi kolektivni višak ili je trebao postupiti suprotno. Mišljenje ovog suda je da u situaciji kada je tuženik imao veliki broj podružnica koje su imale svoje sistematizacije radnih mjesta a imao je namjeru centralizirati korporativne poslove, da je time bio u poziciji da s velikom sigurnošću može zaključiti koji poslovi su mu nepotrebni u cijelosti ili djelomično te mu uzrokuju financijsko opterećenje za poslovanje Društva. Stoga je opravdano krenuo u savjetovanje sa sindikatima u pogledu kolektivnog viška te nakon toga u kreiranje i donošenje pravilnika kojima je definirao radne pozicije (radna mjesta), nakon čega su uslijedile i konkretne odluke o poslovno uvjetovanim otkazima radnicima koji su utvrđeni viškom.
12. Stoga je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenosti Odluke o otkazu. S obzirom da je Odluka o otkazu dopuštena, nije sukladno čl. 124. st. 1. ZR- a bilo uvjeta niti za vraćanje tužitelja na rad, pa je i taj dio tužbenog zahtjeva valjalo odbiti. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.
13. Preostalu dokumentaciju u spisu, a niti navode stranaka i druge dokaze, sud ne nalazi potrebnim posebno obrazlagati, a niti provoditi, kraj utvrđenog činjeničnog stanja na temelju opisanih dokaza u obrazloženju ove odluke. Nije relevantno da li Odluka o otkazu sadrži poslovni broj jer forma same odluke poslodavca nije propisana. Novinske članke sud ne može uzeti kao provjerene dokaze. Valja ukazati i da se objave oglasa za posao za radna mjesta u GSKG d.o.o., odnose na zasebnog pravnog subjekta, a ne na tuženika, dok oglasi za slobodna radna mjesta od 18.10.2022. i 28.11.2022. i 23.12.2022., koje je raspisao tuženik, nisu raspisana za radno mjesto blagajnika, koje poslove je obavljao tužitelj, već za radna mjesta: kontrolora javnih parkirališta i recepcionara, pa istih ne slijedi da ih je tuženik trebao ponuditi tužitelju, osobito jer su slobodna radna mjesta raspisana nakon što je tužitelju uslijedila odluka o otkazu.
14. Budući da je tužitelj Odluku o otkazu zaprimio 03.07.2022., kako je to notirano na Odluci, a Zahtjev za zaštitu prava je podnio 15.07.2022., te je tužba podnesena 05.08.2022., to je tužitelj postupio sukladno čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17. i 98/19.).
15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), Odredbom Tbr. 52. toč. 3. Tarife/23 propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a u toč. 4. da za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. i 3. primjenjuje se Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. Dakle, u konkretnom slučaju je trebalo primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22.) i tuženiku priznati troškove postupka u visini jednokratne nagrade od 200 bodova ili 400,00 eura i PDV 25% ili ukupno 500,00 eura.
16. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izrekama presude.
U Zagrebu 4. lipnja 2025.
Sudac:
Marina Braje Meznarić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu na odlučivanje.
DNA:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Punomoćniku tuženika
