REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1548/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Jure Mlinarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Arelić & Mlinarić d.o.o., Zagreb, Trnjanska vesta 69, protiv tuženika Hrvatske komore zdravstvenih radnika, Zagreb, Trg Drage Iblera 9, OIB: 06195840134, kojeg zastupa opunomoćenik KŽ, radi ispisa iz registra članova u Hrvatskoj komori zdravstvenih radnika, 4. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Hrvatske komore zdravstvenih radnika, KLASA: UP/II-025- 01/23-05/34, URBROJ: 351/07-23-1 od 3. svibnja 2023. te vraćanje predmeta na ponovni postupak.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tužitelj je Upravnom sudu u Zagrebu podnio tužbu protiv uvodno označenog tuženika radi ocjene zakonitosti rješenja KLASA: UP/II-025-01/23-05/34, URBROJ: 351/07-23-1 od 3. svibnja 2023. te je povodom navedene tužbe kod Upravnog suda u Zagrebu osnovan spis pod poslovnim brojem: Us I-2104/2023.

1.1. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenog 2023. Upravnom sudu u Osijeku delegirani su predmeti Upravnog suda u Zagrebu, pa je tako Upravnom sudu u Osijeku delegiran i predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-2104/2023.

2. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da pobijana odluka tuženika od 3. svibnja 2023. nije dostavljena opunomoćeniku tužitelja, unatoč postojanju punomoći u spisu. Smatra da se, čitajući obrazloženje pobijane odluke od 21. veljače 2023., koja je potvrđena odlukom od 3. svibnja 2023., u konkretnom slučaju radi o prepisanoj odluci tuženika od 4. listopada 2022. Naime, evidentno je da se tuženik nije obazirao na razloge iznesene u zahtjevu tužitelja od 26. siječnja 2023., i to posebice one iznesene u točkama II. i III. zahtjeva niti je iste stavio u kontekst pobijane odluke prilikom obrazlaganja iz kojih razloga je zahtjev tužitelja odbio, a navedeno se može primijeniti i na obrazlaganje odluke od 3. svibnja 2023. Ističe da ne pripada kategoriji zdravstvenih radnika, već državnih službenika te da sukladno Zakonu o državnim službenicima, Zakonu o državnom inspektoratu i Zakonu o sanitarnoj inspekciji nije u obvezi ishoditi niti imati važeće odobrenje za samostalni rad (licencu), već je obvezan položiti državni stručni ispit, a smatra da navedeno proizlazi i iz mišljenja Ministarstva zdravstva od 10. svibnja 2023.

2.1. Nadalje, dodaje da je, izvrši li se uvid u presliku članske iskaznice tužitelja, vidljivo kako ista nije potpisana od strane tužitelja te je istekla s danom 19. srpnja 2017., a na poleđini je navedeno kako vrijedi uz osobnu iskaznicu i ako je potpisana, kao i da prestaje vrijediti nakon datuma otisnutog na poleđini. Pojašnjava da je dopisom od 30. lipnja 2017. obavijestio tuženika kako je dobio obavijest o nadopuni dokumentacije – postupak obnavljanja odobrenja za samostalni rad 2017. godine, a sve kako mu licenca ističe te da neće podnositi zahtjev za odobrenje za samostalan rad (licencu) vezano uz Pravilnik o sadržaju, rokovima i postupku provjere stručnosti zdravstvenih radnika iz djelatnosti sanitarnog inženjerstva i predlaže tuženiku ispis iz Registra članstva. Međutim, tuženik nije postupio po zahtjevu tužitelja od 30. lipnja 2017. te je isti i dalje nastavio biti član Komore. Nadalje, dopisom od 5. listopada 2020. tužitelj obavještava tuženika da je zaprimio obavijest o pokretanju prekršajnog postupka zbog obavljanja djelatnosti inženjerstva bez ishodovanja odobrenja za samostalan rad (licence) za razdoblje od 19. srpnja 2017. Dakle, prema tuženiku, tužitelj u tom trenutku nema odobrenje za samostalni rad i/ili obnovljeno odobrenje za samostalni rad, međutim, tuženiku niti navedeno nije dostatan razlog za ispisom iz Registra tuženika. Smatra da sve navedeno upućuje na činjenicu kako tužitelj ima opravdani razlog za ispis iz Registra tuženika u smislu članka 17. Pravilnika o registru članova Hrvatske komore zdravstvenih radnika te da su ispunjene pretpostavke za ispis tužitelja iz Registra tuženika, pogotovo jer je i sam tuženik neuspješno pozivao tužitelja na obnovu odobrenja za samostalni rad te naposljetku pokrenuo i prekršajni postupak u odnosu na tužitelja, što potvrđuje da tužitelj, kao član, nije ispunio uvjete propisane aktom Komore kojim je reguliran sadržaj, rokovi i postupak provjere stručnosti.

2.2. Nadalje ističe da način na koji tuženik obrazlaže pobijanu odluku dovodi do toga da je samo obrazloženje odluke nejasno i kontradiktorno sadržaju zahtjeva i žalbe tužitelja. Poziva se na članak 10. Statuta Komore iz kojeg ukratko proizlaze članska prava Komore, a isto tako i obveze, a posebno obveza plaćanja članarine. Tužitelj se ni na koji način nije koristio članskim pravima, a niti je prikupljao potrebne bodove kroz razne seminare i stručna usavršavanja kako je propisano općim aktima Komore, a od 2011. godine ne plaća članarinu Komore, sve kako smatra da navedeno niti nije njegova obveza kako ne koristi članska prava, ne ispunjava potrebne uvjete/zahtjeve Komore te uslijed višestrukih zahtjeva tužitelja da se ispiše iz registra Komore. Dakle, činjenica jest da tužitelj ima dodatan razlog za ispis iz Komore koji je propisan člankom 17. Pravilnika o registru članova Hrvatske komore zdravstvenih radnika, a odredbe kojeg članka navode da će se ispis iz Komore izvršiti ako član ne podmiri članarinu za prethodno licencno razdoblje. Činjenica neplaćanja članarine od strane tužitelja, tuženiku nije nepoznata, posebice iz razloga jer je u odnosu na tužitelja pokrenut ovršni postupak prijedlogom za ovrhu od 20. prosinca 2022., sve radi neplaćanja članarine. Dodaje da je zaključak tuženika kako je u slučaju neplaćanja članarine ispis iz Registra moguć samo temeljem odluke Suda Komore u suprotnosti s člankom 17. navedenog Pravilnika. Tužitelj nadalje skreće pažnju na tuženikovu Odluku o upisnini u slučaju ponovljenog i svakog daljnjeg upisa za članove Hrvatske komore zdravstvenih radnika od 27. lipnja 2022., za koju smatra da potvrđuje navode tužitelja te na jasan i nedvosmislen način navodi kako će se ispis iz Registra izvršiti i u slučaju ako član ne podmiri članarinu za prethodno licencno razdoblje.

2.3. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome ponavlja navode iznesene u obrazloženju osporenoga rješenja. Poziva se na relevantne odredbe Zakona o djelatnostima u zdravstvu („Narodne novine“, broj: 87/09., u daljnjem tekstu: Zakon) koje nabraja te ističe da tužitelj kao sanitarni inspektor ima obvezu biti članom Komore što proizlazi iz Zakona. Naime, iz razloga što tužitelj nije dostavio pravovaljani razlog za ispisom iz registra članova, odnosno prvostupanjsko tijelo nije utvrdilo postojanje zakonskih uvjeta koji omogućavaju ispis iz registra po zahtjevu tužitelja, a kako je izričito propisano člankom 17. Pravilnika o registru članova Hrvatske komore zdravstvenih radnika, valjalo je odbiti tužiteljev zahtjev za ispis iz registra članova. Ističe da je tužitelj dana 20. srpnja 2011. zatražio upis u komoru i izdavanje odobrenja za samostalan rad te od tada radi u Ministarstvu zdravstva na istovrsnim poslovima sanitarnog inspektora, a potom na istovrsnim poslovima u Državnom inspektoratu, a koja činjenica slijedi iz spajanja i organizacijskog objedinjavanja svih inspekcija kroz novi institucionalni oblik, sada Državni inspektorat. U prilog toj činjenici ide i odredba članka 132. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 15/18., 117/21.) prema kojoj je postupao i tužitelj jer je neovisno o naznačenim ustrojstvenim promjenama ostao i bio član Komore za vrijeme dok je radio kao sanitarni inspektor u okviru Ministarstva zdravstva i kasnije kao sanitarni inspektor u okviru Državnog inspektorata, dok tužitelj ničim nije dokazao da obavlja neke druge poslove od onih koje je do sad obavljao (sanitarnog nadzora) i koji su propisani relevantnim zakonima, kao i odredbama Zakona, a za koje je potrebno imati odobrenje za samostalni rad. Tuženik se poziva na relevantno tumačenje Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi od 29. rujna 2010. prema kojem sanitarni inspektori imaju obvezu učlanjenja u komoru, a poziva se i na pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Upravnog suda u Rijeci u istovrsnim predmetima u kojima je nedvojbeno naznačena obveza sanitarnom inspektoru biti članom Komore.

3.1. Ističe da nije mogao svjesno prekršiti odredbe zakonskih propisa koji ukazuju na obvezatnost upisa u registar sanitarnih inspektora te omogućiti iz istog razloga ispis tužitelju jer bi time izravno prekršio odredbe Zakona i Pravilnika o registru članova tuženika i drugih važećih propisa, a posebice uzimajući u obzir činjenicu da su sanitarni inspektori dužni biti članovi Komore. Dodatno pojašnjava da je obveza člana ispunjavati svoje članske obveze i opravdati bavljenje reguliranom profesijom „sanitarnog inženjerstva“, a kontrolu i nadzor obavljanja koje sukladno zakonskim utvrđenjima, kako Zakona o zdravstvenoj zaštiti, tako i Zakona, u okviru javnih ovlasti mora provoditi nadležna strukovna organizacija, ovdje Hrvatska komora zdravstvenih radnika. Kako tužitelj dugi niz godina nije izvršavao svoje obveze kao pripadnik regulirane profesije, to je bilo potrebno da se protiv tužitelja poduzmu određene mjere u smislu sankcioniranja takvog postupanja. Stoga je protiv tužitelja podnijeta obavijest o pokretanju prekršajnog postupka te je pokrenut ovršni postupak radi prisilne naplate članarine. Ističe da je Pravilnikom o pravima i odgovornostima članova Komore predviđen postupak pred Sudom Komore kojim je poradi utvrđene disciplinske povrede neplaćanja članarine predviđena sankcija oduzimanja licence, tj. brisanja članstva koju sankciju može donijeti samo Sud Komore te je takve članove moguće ispisati iz Komore po službenoj dužnosti. Kako je ovdje, u slučaju ispisa temeljem podnošenja zahtjeva, Komora dužna postupiti isključivo po zahtjevu člana, to u ovom slučaju nije moguće postupiti po službenoj dužnosti te ispisati člana, ovdje tužitelja, zato što je on to tako odlučio ili zato što ne plaća ili ne želi plaćati članarinu ili ne izvršava druge obveze. Tim više jer tužitelj još uvijek obavlja reguliranu djelatnost za koju je nužno biti član Komore i imati validno odobrenje za samostalan rad. Tuženik se poziva i na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-2714/2022-2 od 11. studenog 2022. koju djelomično citira. Slijedom navedenog, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Tužitelj u podnesku od 8. veljače 2024. suštinski ponavlja navode tužbe te posebice ističe da je općim aktima tuženika predviđen ispis iz Komore u slučaju neplaćanja članarine te da je upravo iz tog razloga tužitelj tražio ispis.

5. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a kako su između stranka sporne odlučne činjenice, dana 7. svibnja 2025. održano je ročište na daljinu putem platforme Microsoft Teams u odnosu na opunomoćenika tužitelja. Na ročištu je opunomoćenik tužitelja u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe i navoda iz podneska od 8. veljače 2024. te postavljenog tužbenog zahtjeva, a ujedno je zatražio trošak upravnog spora na ime sastava tužbe, sastava podneska od 8. veljače 2024. te prisustvovanja ročištu, za svaku radnju iznos od 1.000,00 eura, sve uvećano za pripadajući PDV. Službena osoba tuženika je na raspravi ostala kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Prvenstveno valja napomenuti da su točni navodi tužitelja da pobijana odluka tuženika od 3. svibnja 2023. nije dostavljena opunomoćeniku tužitelja, već osobno tužitelju, unatoč postojanju punomoći u spisu. Međutim, obzirom da je tužitelj pravodobno podnio tužbu, putem opunomoćenika protiv osporavanog rješenja tuženika koju je Sud u cijelosti razmotrio, navedeni propust nije od utjecaja na drukčije rješavanje ove upravne stvari.

8. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj upisan kao obvezni član Hrvatske komore zdravstvenih radnika te da je podnio zahtjev za ispis iz registra članova Hrvatske komore zdravstvenih radnika, Strukovnog razreda za djelatnost sanitarnog inženjerstva, kao i da je zaposlen na poslovima sanitarnog inspektora te da je od 1. travnja 2019. zaposlen u Državnom inspektoratu.

9. Zahtjev tužitelja je odbijen uz obrazloženje da sanitarni inspektor koji obavlja djelatnost sanitarnih inženjera provođenjem sanitarnog nadzora ima obvezu biti članom Hrvatske komore zdravstvenih radnika u smislu članka 74. Zakona te da nisu ispunjeni uvjeti za ispis iz članstva.

10. Člankom 1. stavkom 1. Zakona propisano je da se tim Zakonom uređuje sadržaj i način djelovanja, standard obrazovanja, uvjeti za obavljanje djelatnosti, dužnosti, kontrola kvalitete i stručni nadzor nad radom sanitarnih inženjera, stručnih prvostupnika radiološke tehnologije, stručnih prvostupnika radne terapije i stručnih prvostupnika medicinsko-laboratorijske dijagnostike.

11. Odredbom članka 2. Zakona propisano je da su osobe iz članka 1. ovoga Zakona zdravstveni radnici i njihova je djelatnost sastavni dio zdravstvene djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku, a obavlja se pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom.

12. Članak 3. Zakona propisuje da djelatnost sanitarnih inženjera obuhvaća postupke, znanja i vještine potrebne za: provođenje sanitarnog nadzora; sudjelovanje u proizvodnji, preradi, pakiranju i distribuciji, pripremanju i uporabi zdravstveno ispravne i nutritivno vrijedne hrane; rad u sklopu higijensko-epidemiološkog tima; rad na provođenju zdravstvenog odgoja osoba koje rade u proizvodnji ili prometu hrane i predmeta opće uporabe; rad u jedinicama za mikrobiološko ispitivanje hrane i predmeta opće uporabe; rad u jedinicama za kemijsko ispitivanje hrane i predmeta opće uporabe; ispitivanje energetske, prehrambene, mineralne i vitaminske vrijednosti obroka za različite dobne skupine; rad u jedinicama za kemijsko ispitivanje pitkih, površinskih i otpadnih voda, mora, te voda za rekreaciju; rad u jedinicama za ispitivanje otpada, tla, zraka i ekotoksikologiju; rad u jedinicama za sanitarnu tehniku, proučavanje javno-zdravstvenih problema i određivanje prioriteta te za izradu programa zdravstvene zaštite pučanstva; rad s tehnikama i primjenom molekularne biotehnologije u svrhu kontrole mogućih rizika njihove uporabe; rad u jedinicama za provođenje mjera dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije (DDD); rad u proizvodnji, prometu, uporabi i zbrinjavanju otrova i drugih opasnih tvari; provođenje mjera za sigurnost i higijenu hrane; provođenje mjera u zaštiti prirode i okoliša; provođenje i nadzor nad mjerama higijensko-tehničke zaštite; provođenje preventivnog sanitarnog nadzora nad izgradnjom; provođenje unutarnjeg nadzora nad ionizirajućim i neionizirajućim zračenjem i suradnja sa stručnjacima drugih struka u provođenju tog nadzora.

13. Člankom 73. stavkom 1. Zakona propisano je da je Hrvatska komora zdravstvenih radnika (u daljnjem tekstu: Komora) samostalna i neovisna strukovna organizacija sa svojstvom pravne osobe i javnim ovlastima.

14. Odredbom članka 73. stavkom 2. Zakona propisano je da Komora predstavlja i zastupa interese magistara sanitarnog inženjerstva, diplomiranih sanitarnih inženjera, sveučilišnih prvostupnika sanitarnog inženjerstva, stručnih prvostupnika sanitarnog inženjerstva, sanitarnih tehničara, stručnih prvostupnika radiološke tehnologije, stručnih prvostupnika radne terapije, stručnih prvostupnika medicinsko-laboratorijske dijagnostike, inženjera medicinske radiologije, viših radnih terapeuta, viših fizikalnih terapeuta – smjer radne terapije, inženjera medicinsko-laboratorijske dijagnostike, zdravstveno-laboratorijskih tehničara, zdravstveno-laboratorijskih tehničara sa završenim tečajem iz citodijagnostike-citoskrinere, zdravstveno-laboratorijskih tehničara sa završenim tečajem iz transfuzijske medicine, stručnih prvostupnika medicinsko-laboratorijske dijagnostike sa završenim tečajem citodijagnostike- citotehnologe ili sa završenim tečajem iz transfuzijske medicine.

15. Člankom 74. Zakona propisano je da se zdravstveni radnici iz članka 73. stavka 2. ovoga Zakona koji obavljaju svoju djelatnost na području Republike Hrvatske, obvezno učlanjuju u Komoru.

16. Prema članku 75. Zakona, iznimno od članka 74. ovoga Zakona, članstvo u Komori dobrovoljno je za zdravstvene radnike iz članka 73. stavka 2. ovoga Zakona koji ne rade na poslovima sanitarnog inženjerstva, medicinske radiološko-tehnološke djelatnosti, djelatnosti radne terapije, odnosno djelatnosti medicinsko-laboratorijske dijagnostike ili koji obavljaju te djelatnosti izvan Republike Hrvatske ili su u mirovini ili su nezaposleni.

17. Nadalje, člankom 6. stavkom 1. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18.) propisano je da inspekcijske poslove odnosno službene kontrole u području zaštite zdravlja ljudi, sigurnosti hrane, GMO-a, vode za ljudsku potrošnju, predmeta opće uporabe, duhanskih i srodnih proizvoda, buke, kemikalija i biocidnih proizvoda te neionizirajućeg zračenja obavljaju sanitarna inspekcija i granična sanitarna inspekcija. Stavkom 2. istog članka propisano je da poslovi iz stavka 1. ovoga članka podrazumijevaju obavljanje inspekcijskog nadzora odnosno službenih kontrola sa svrhom zaštite javnozdravstvenog interesa radi provedbe zakona i drugih propisa te propisa Europske unije kojima se uređuje: provedba općih, posebnih, sigurnosnih i ostalih mjera za sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti; sigurnost i higijena hrane u svim fazama proizvodnje, prerade i stavljanja na tržište hrane, uključujući i genetski modificiranu hranu i novu hranu, u skladu s propisima kojima su uređene službene kontrole hrane; GMO, u skladu s propisima kojima su uređene službene kontrole hrane i GMO; ograničena uporaba GMO-a; zdravstvena ispravnost vode za ljudsku potrošnju; nadzor nad bazenskim i kupališnim vodama; proizvodnja i stavljanje na tržište predmeta opće uporabe; ograničavanje uporabe duhanskih i srodnih proizvoda; proizvodnja, stavljanje na tržište i korištenje opasnih kemikalija; stavljanje na tržište i uporaba biocidnih proizvoda i tretiranih proizvoda; zaštita od buke; zaštita od neionizirajućeg zračenja; uvoz hrane u skladu s propisima kojima su uređene službene kontrole hrane i vode za ljudsku potrošnju radi prerade, dorade ili stavljanja na tržište; uvoz predmeta opće uporabe radi prerade, dorade i/ili stavljanja na tržište; uvoz proizvoda koji sadrže GMO i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a u skladu s propisima kojima je uređen GMO; nadzor nad osobama, njihovim stvarima i prijevoznim sredstvima u prometu preko državne granice, a radi zaštite zdravlja ljudi od unošenja i širenja zaraznih bolesti; provođenje monitoringa ostataka pesticida; obavljanje i drugih inspekcijskih poslova sukladno posebnom zakonu.

18. Iz navedenih odredbi proizlazi da državni službenik, koji u Državnom inspektoratu obavlja poslove sanitarnog inspektora, obavlja i poslove profesije sanitarnog inženjerstva regulirane odredbama Zakona. Okolnost da sanitarni inspektor djelatnost sanitarnog inženjerstva ne obavlja u ustanovama čija je osnovna djelatnost

– zdravstvena djelatnost, već kao državni službenik u javnopravnom tijelu ne utječe na obvezu članstva u Komori. Naime, za pitanje članstva u Komori bitan je sadržaj poslova koje obavlja, a ne tko mu je poslodavac.

19. Tužitelj u tužbi i tijekom spora inzistira na tome da je podnio zahtjev za ispis iz registra članova Komore iz razloga jer kao član nije ispunio uvjete propisane aktom Komore kojim je reguliran sadržaj, rokovi i postupak provjere stručnosti, kao i obzirom na činjenicu neplaćanja članarine od strane tužitelja.

20. Naime, sukladno članku 17. Pravilnika o registru članova Hrvatske komore zdravstvenih radnika od 9. veljače 2022., ispis iz registra Komore izvršit će se ako su za ispunjeni uvjeti propisani zakonom, Statutom i drugim općim aktima Komore: - na osobni zahtjev člana, po službenoj dužnosti ili prijedlogu ovlaštene osobe odnosno nadležnog tijela, a ispis iz registra Komore izvršit će se i u slučaju: - ako član ne podmiri članarinu za prethodno licencno razdoblje; - ako član ne ispuni uvjete propisane aktom Komore kojim je reguliran sadržaj, rokovi i postupak provjere stručnosti; - smrti člana.

21. Pri tome valja uzeti u obzir činjenicu da tužitelj nije plaćao članarinu niti je ispunjavao uvjete propisane aktom Komore kojim je reguliran sadržaj, rokovi i postupak provjere stručnosti, isključivo iz razloga jer je smatrao da ne pripada kategoriji zdravstvenih radnika, već državnih službenika, te da stoga nije u obvezi imati važeće odobrenje za samostalni rad (licencu), a time niti biti članom Komore i plaćati članarinu, kao i ispunjavati sve članske obveze prema Komori, što suštinski proizlazi iz sadržaja tužbe.

22. Međutim, pravilno tuženik ukazuje na odredbu članka 74. Zakona kojom je propisano obligatorno učlanjenje u Komoru zdravstvenih radnika iz članka 73. stavka 2. Zakona koji obavljaju svoju djelatnost na području Republike Hrvatske, kao i odredbu članka 4. stavaka 5. i 6. Pravilnika o pravima i odgovornostima članova Hrvatske komore zdravstvenih radnika od 27. lipnja 2013., URBROJ: 351-4/13-7-4 prema kojima Sud Komore odlučuje o odgovornosti člana Komore (stavak 5.) te da je član Komore odgovoran ako, između ostalog, ne ispunjava Zakonom, Statutom ili drugim općim aktom Komore određene članske obveze prema Komori, a što se odnosi i na redovito plaćanje članarine Komori ( stavak 6. točka 6.).

23. Dakle, sankcije za člana radi neplaćanja članarine i neizvršavanja obveza utvrđenih Pravilnikom o pravima i odgovornostima članova Hrvatske komore zdravstvenih radnika može donijeti Sud Komore, dok u konkretnom slučaju nije moguće postupiti po osobnom zahtjevu tužitelja i ispisati ga iz Komore zbog navedenih razloga, tim više jer tužitelj obavlja reguliranu djelatnost „sanitarnog inženjerstva“ za koju je nužno biti član Komore.

24. Suprotno tumačenje odredbi, da osobe koje obavljaju reguliranu profesiju i koje su u obvezi plaćati članarinu Komori i izvršavati obveze utvrđene Pravilnikom o pravima i odgovornostima članova Hrvatske komore zdravstvenih radnika, neplaćanjem članarine i neizvršavanjem obveza prestaju biti članovi Komore, dovelo bi do pravno neprihvatljive situacije ispisa članova iz Komore osoba koje obavljaju reguliranu djelatnost za koju je nužno biti član Komore i trebaju imati validno odobrenje za samostalan rad.

25. Slijedom navedenog, kako je osporavano rješenje utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni odredaba materijalnih propisa, a tužitelj svojim tužbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost osporavanog rješenja, tužbeni zahtjev je odbijen na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a i odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

26. Odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbi članka 147. stavku 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

26.1. Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

27. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Osijeku 4. lipnja 2025.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku