REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2003/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OBNOVA d.o.o., OIB 29770656513, Zagreb, Ulica majstora Radovana 26, kojeg zastupa punomoćnica Inja Štajduhar, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Mamić Perić Reberski Rimac, d.o.o., Zagreb, protiv tuženika BKS Bank AG, Glavna podružnica Hrvatska, OIB 02138784111, Mljekarski trg 3, Rijeka, kojeg zastupa punomoćnik Ante Župić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-2102/2024-2 od 21 siječnja 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-863/23 od 2. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e
Tužitelju se dopušta podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-2102/2024-2 od 21. siječnja 2025., zbog pravnog pitanja:
„Obvezuje li banku bankarska garancija u skladu s člankom 260. Zakona o obveznim odnosima ako je izdana na poslovnom papiru s kojim se banka služi u svom poslovanju, odnosi se na posao kojim se ona redovito bavi u okviru svog poslovanja, a potpisana je na uobičajen način, krivotvorenim potpisom ovlaštene osobe, te ako korisnik nije znao niti mogao znati da je potpis na bankarskoj garanciji krivotvoren?“
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-2102/2024-2 od 21. siječnja 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-863/23 od 2. travnja 2024. zbog tri pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Kao razlog važnosti navedenih pravnih pitanja tužitelj ukazuje na različitu praksu istog drugostupanjskog suda o pojedinom pitanju (Pž-2679/2023 i dr.). Predlaže prijedlog prihvatiti, uz naknadu prouzročenih troškova.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik predlaže odbiti prijedlog uz nalog tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove odgovora na prijedlog.
3. Postupajući u smislu odredbe čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP), a imajući na umu razloge koje je naveo tužitelj u prijedlogu (uključujući i sudske odluke na koje se poziva), ovaj sud nalazi da je u smislu odredbi čl. 385. a ZPP pitanje navedeno u izreci ovog rješenja, a na koje se u suštini svodi prvo pitanje u prijedlogu, važno za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Naime, odluke sudova nižeg stupnja posljedica shvaćanja da bankarska garancija nije ponuda u smislu čl. 260. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO, ) što je točno, ali u čl. 260. st. 2. ZOO propisano je da sve što vrijedi za ponudu vrijedi i za prihvat ponude“. Bankarska garancija je pravni posao u kojem sudjeluju tri osobe: nalogodavac (onaj koji daje nalog ili ponudu banci za izdavanje bankarske garancije); banka koja izdaje bankarsku garanciju (ako prihvati nalog ili ponudu) i korisnik bankarske garancije (ponuđenik koji prihvaća bankarsku garanciju). Suglasnost sudionika u postupku izrade bankarske garancije anticipira se sretanjem volje nalogodavca i banke koja izdaje bankarsku garanciju. Ovaj susret volje nalogodavca i banke može samo značiti da nalogodavac daje nalog (ponudu), a izdavanjem garancije banka prihvaća ponudu (nalog). Zbog navedenoga je važno da revijski sud ujednači sudsku praksu i zauzme shvaćanje o tome obvezuje li banku pravni posao (bankarska garancija) sadržan na poslovnom papiru potpisanom od neovlaštene osobe, ako sadrži sve ono što je navedeno u čl. 260. st. 1. ZOO, pri čemu nije odlučno radi li se ponudi ili prihvatu ponude jer sve što je rečeno za ponudu (čl. 360. st. 1. ZOO) vrijedi i za prihvat ponude (čl. 360. st. 2. ZOO).
5. Pitanja (2. i 3.) koja se odnose na odgovornost za štetu nisu važna za ishod spora jer tužitelj nije temeljio tužbeni zahtjev na činjenicama koje su važne za nastanak obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu.
6. Zbog navedenih razloga riješeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP, dok se za preostala pitanja uzima da je prijedlog u odnosu na njih povučen.
Zagreb, 4. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
