Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž Ovr-122/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sucu Eugenu Škunci, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Dan Lovrović, odvjetnik u Rijeci, Nikole Cara 1, protiv ovršenika ABC [adresa], [osobni identifikacijski broj], koga zastupaju direktori MHE i MHEF, a njih punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom uredu Anđelković u Zagrebu, Vrbanićeva 20, radi prijedloga za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-558/2025-3 od 3. ožujka 2025., 4. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba ovrhovoditelja MH i preinačuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-558/2025-3 od 3. ožujka 2025. u toč. I. izreke, na način da se odbija prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate.

II Nalaže se ovršeniku ABC naknaditi ovrhovoditelju trošak sastava žalbe u iznosu od 1.544,18 eura, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja, riješeno je:

"I. Odgađa se izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom temeljem presude Trgovačkog suda u Rijeci, pod poslovnim brojem: P-757/2019-60 od 19. siječnja 2024.; rješenja Trgovačkog suda u Rijeci, pod poslovnim brojem: P-757/2019-62 od 25. siječnja 2024., te presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, pod poslovnim brojem: Pž-1082/2024-2 od 05. studenog 2025. (Zahtjev za izravnu naplatu podnesen 08. siječnja 2025. u 12:34 sata), do okončanja postupka pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske povodom ovršenikovog prijedloga za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, pod poslovnim brojem: Pž-1082/2024-2 od 05. studenog 2025.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova prijedloga za odgodu, kao neosnovan."

2. Protiv navedenog rješenja u dijelu pod toč. I. izreke žalbu je izjavio ovrhovoditelj, pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe kako nije sporno da je ovršenik podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, međutim, nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, pa nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona. Ovršenik u svojem prijedlogu za odgodu nije naveo, a kamoli dokazao, niti jedan objektivan razlog ili okolnost koji bi ukazivali na opasnost da će za njega nastati nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, a ovršni sud ne može po službenoj dužnosti cijeniti postojanje tih okolnosti niti provoditi bilo kakve dokaze u smislu utvrđivanja eventualnog nastanka štete za ovršenika u slučaju provedbe ovrhe. Način na koji će se provedba ovrhe odraziti na poslovanje ovršenika nije šteta u smislu odredbe čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona, obzirom da provedba ovrhe uvijek ima negativan učinak na poslovanje ovršenika, pa se ovrha nikada ne bi mogla provesti. Riječ je o šteti koju ovršenik trpi provedbom ovrhe, a ne o budućoj šteti. Pojam znatne štete pretpostavlja takvu štetu koja bi bitno poremetila poslovanje ovršenika zbog nemogućnosti nabave robe, sirovine i repromaterijala ili zbog drugih razloga koji bi izravno bitno utjecali na umanjenje produktivnosti, što u ovom predmetu nije slučaj budući ovršenik nije dostavio niti jedan dokaz kojim bi učinio vjerojatnim da bi mu provođenjem ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, niti je u svrhu dokazivanja svojih tvrdnji priložio odgovarajuće dokaze kojima bi nastup štete dokazao na razini vjerojatnosti. Prema javno dostupnom financijskom izvješću - GFI-POD izvještaju za obračunsko razdoblje 1. siječnja 2023. - 31. prosinca 2023. poslovni prihodi ovršenika u 2023. godini ukupno su iznosili 27.374.411,30 eura, što je povećanje od 15,07 % u odnosu na prethodnu godinu, dok je prema usvojenim financijskim izvještajima ostvarena neto dobit iznosila 1.200.096,24 eura, tako da prijenos sredstava u zaplijenjenom iznosu zasigurno i objektivno neće faktički ugroziti poslovanje ovršenika niti egzistenciju njegovih djelatnika, a radi se o dva djelatnika u radnom odnosu. O navedenom u obrazloženju prvostupanjskog rješenja nema niti riječi, pa isto trpi od nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, prvenstveno iz razloga jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama Ovršenik nije dostavio niti jedan dokaz na okolnost da se računi ovrhovoditelja nalaze u blokadi, niti koji se to konkretno ovršni postupci protiv ovrhovoditelja vode, te konačno, ne dokazuje niti koju to uopće imovinu ovrhovoditelj ima. Ovršenik ne dokazuje niti činjenicu da bi provedbom tih navodnih ovršnih postupaka imovina ovrhovoditelja bila toliko umanjena da isti ne bi mogao izvršiti povrat zaplijenjenog iznosa u slučaju uspjeha s revizijom. Stoga ostaje u cijelosti nejasno na temelju čega je prvostupanjski sud utvrdio nedostatnost imovine ovrhovoditelja, o kojoj se to konkretno imovini radi, pa je i činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. U postupku u povodu prijedloga ovršenika za odgodu ovrhe ocjenjuju se kao odlučne isključivo one činjenice koje se tiču međusobnih odnosa stranaka i u tom postupku ne mogu biti odlučne činjenice koje se tiču odnosa stranaka i trećih osoba koje navodno vode brojne, ničim dokazane ovršne postupke protiv ovrhovoditelja. Osim toga, ovrhovoditelj ništa ne duguje ovršeniku, kako je to i utvrđeno pravomoćnom i ovršnom presudom, za razliku od ovršenika koji je u obvezi ovrhovoditelju naknaditi parnični trošak priznat i dosuđen ovršnom ispravom, a za što je ovrhovoditelj i pokrenuo naplatu tražbine pred Financijskom agencijom, koja naplata je sada potpuno neosnovano odgođena. Ovršenik nesporno nije u predmetnim parničnim postupcima odbijen s tužbenim zahtjevom zato što ovdje ovrhovoditelj navodno nije predao prijavu poreza na dodanu vrijednost, navodno nije vodio poslovne knjige, itd., sve po nebrojenim kaznenim prijavama ovršenika, pri čemu je kaznena prijava radi navodnog počinjenja kaznenog djela organiziranja i vođenja zločinačkog udruženja podnijeta zasigurno kako bi se njome impresionirali Trgovački sud u Rijeci te Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Osim toga, znakovito je i vrijeme podnošenja nebrojenih kaznenih prijava protiv ovrhovoditelja, budući su iste sukcesivno podnošene već prema tome kako je ovršenik procijenio tijekom vođenja parničnog postupka da će izvjesno biti odbijen s tužbenim zahtjevom i da će biti obvezan na naknadu parničnog troška, što se u konačnici i dogodilo. Konačno, tražbina ovrhovoditelja prema ovršeniku ni na koji način nije predmet bilo kojeg kaznenog postupka koje ovršenik navodi, već se radi o tražbini parničnih troškova koje je ovršenik dužan naknaditi ovrhovoditelju, kako je to utvrđeno ovršnom ispravom. Navodi i kako ovrhovoditelju nije omogućeno dati očitovanje na prijedlog za odgodu, u skladu s odredbom čl. 65. st. 2. Ovršnog zakona, prije donošenja pobijanog rješenja, iako se prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava imao provesti tek 8. ožujka 2025., a ovrhovoditelj je preuzeo zaključak kojim se poziva dati očitovanje 5. ožujka 2025., pa je bilo dovoljno vremena za dopustiti ovrhovoditelju očitovanje i potom donijeti odluku. Takvim postupanjem prvostupanjskog suda ovrhovoditelj je doveden u nepovoljniji položaj, u čemu se očituju bitne povrede odredaba ovršnog postupka. Ovrhovoditelj nije inicirao parnični postupak pred Trgovačkim sudom u Rijeci, osporio je osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, sudjelovao na ročištima i zastupao svoje interese, a tužbeni je zahtjev tužitelja, ovdje ovršenika, odbijen, pa postavlja pitanje zašto bi zahtjev ovrhovoditelja za naknadom parničnih troškova bio neosnovan ili bi njegovu realizaciju valjalo odgoditi. Predlaže uvažiti žalbu, preinačiti rješenje u pobijanom dijelu, odbiti prijedlog za odgodu ovrhe kao neosnovan i naložiti Financijskoj agenciji nastavak postupka izvršenja prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava, a ovršeniku naložiti naknadu prouzročenih troškova žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, valjano je obrazloženo, a razlozi o odlučnim činjenicama su jasni i neproturječni, pa nije ostvarena bitna povreda (ovršnog) postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22. – u daljnjem tekstu: OZ).

5.1. Također, prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredbi (ovršnog) postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPPu vezi čl. 21. st. 1. OZ na koju sadržajno ukazuje žalitelj navodima da je sud odluku o prijedlogu za odgodu ovrhe donio bez da je ovrhovoditelju omogućio da se o tom prijedlogu očituje, iako je za to bilo dovoljno vremena i da je takvim postupanjem ovrhovoditelj doveden u nepovoljniji položaj. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je sud doista o prijedlogu za odgodu odlučio bez čekanja na istek roka za očitovanje ovrhovoditelja, našavši da je zbog hitnosti u postupanju i kratkoće roka za prijenos sredstava trebalo odlučiti temeljem stanja spisa, čime ovršenik ni ovrhovoditelj nisu dovedeni u nepovoljan položaj. Po ocjeni ovog suda, time što prvostupanjski sud nije sačekao da se ovrhovoditelj očituje na prijedlog ovršenika nije učinjena navedena bitna povreda jer se kod odgode ovrhe, osobito kada se radi o zaplijeni i prijenosu novčanih sredstava mora odlučiti u što kraćem roku, obzirom da je Agencija dužna u roku 60 dana od dana kada joj je dostavljena isprava na provedbu dati nalog bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava, ako u tom roku ne primi odluku suda o odgodi ovrhe ili odgodi prijenosa. Osim toga, odredbom čl. 65. st. 2. OZ propisano je da će odluku o prijedlogu za odgodu ovrhe sud donijeti nakon što ovrhovoditelju omogući da se o njemu očituje, ali je st. 2. istog članka ostavljena mogućnost da sud postupi drukčije ako okolnosti slučaja to zahtijevaju.

5.2. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga iznesenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP a sve u vezi čl. 21. st. 1. OZ na bitne povrede odredaba (ovršnog) postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, ovaj žalbeni sud nalazi da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene.

6. Iz spisa predmeta slijedi da je ovršenik prvostupanjskom sudu 18. veljače 2025. podnio prijedlog da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava do okončanja postupka pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske povodom njegovog prijedloga za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž- 1082/2024-2 od 5. studenog 2024. U prijedlogu ovršenik navodi kako su temeljem ovrhovoditeljevog zahtjeva za izravnu naplatu blokirani njegovi računi, i to za iznos od 234.055,83 eura, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate i troškove te da mu je zaplijenjen novčani iznos veći od 82.000,00 eura. Smatra da je nedopušteno da se novčana sredstva doznače u korist računa punomoćnika ovrhovoditelja, bez obzira na važeće odredbe OZ koje propisuju takvu mogućnost kad je u pitanju naplata na ime troškova postupka, iz razloga što se protiv ovrhovoditelja vode brojni kazneni postupci, a radi sumnje u počinjenje kaznenih djela, i to kaznenog djela protiv gospodarstva, protiv imovine, pravosuđa i kaznenih djela zločinačkog udruženja. Nadalje, ovršenik u bitnome navodi da se u postupku koji se vodi pred ODO Rijeka, pod posl. brojem Kis- DO-31/2022, ovrhovoditelja tereti da je svojim postupanjima kao odgovorna osoba trgovačkog društva ... oštetio državni proračun za ukupni iznos od 666.747,31 kn. Također, da se radi sumnje u počinjenje preostalih navedenih kaznenih djela, a kojima su oštećeni brojni vjerovnici društva ..., pa tako i on za iznos od 896.493,43 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, vode postupci pred Uredom za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta u Zagrebu, pod poslovnim brojem: KR-US-53/2023, te pred ODO Rijeka. Ovršenik se poziva na saznanja da su ovrhovoditelju blokirani računi s obzirom da se protiv njega vode brojni ovršni postupci, odnosno da je iz uvida u zemljišne knjige razvidno da je nekretnina ovrhovoditelja upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] opterećena založnim pravom u korist OTP banke d.d. u iznosu od 180.000,00 eura i da se pod posl. brojem Ovr-4833/18 protiv ovrhovoditelja po prijedlogu BKS Bank Ag vodi ovršni postupak na istoj nekretnini. Smatra da su blokirani računi ovrhovoditelja i njegova imovina koja je opterećena založnim pravom, uz kaznene i ovršne postupke koji se vode protiv njega, dostatan razlog zbog kojega bi ovršeniku provedbom ove ovrhe, odnosno prijenosom zaplijenjenih novčanih sredstava nastala nenadoknadiva šteta, budući da novčana sredstva više ne bi mogao povratiti od ovrhovoditelja, sve u slučaju da Vrhovni sud Republike Hrvatske donese odluku u njegovu korist u povodu prijedloga za dopuštenje revizije, a potom i revizije.

7. Prvostupanjski je sud u pobijanoj toč. I. izreke riješio da se odgađa izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate pred Agencijom na temelju presude Trgovačkog suda u Rijeci posl. broj P- 757/2019-60 od 19. siječnja 2024. po zahtjevu za izravnu naplatu od 8. siječnja 2025., do okončanja postupka pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske povodom ovršenikovog prijedloga za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-1082/2024-2. U nepobijanom je dijelu pod toč. II. izreke odbijen zahtjev ovršenika za naknadu troškova prijedloga za odgodu, kao neosnovan. U obrazloženju svoje odluke prvostupanjski sud navodi da je ovršenik podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-1082/2024-2, čime je ispunjen jedan uvjet za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ, a smatra da je ovršenik učinio vjerojatnim mogući nastanak nenadoknadive ili teške nadoknadive štete, kao drugi uvjet iz tog članka, jer je izvršenim uvidom u dostavljene isprave zaključio kako za ovršenika postoji velika vjerojatnost da u slučaju uspjeha s revizijom imovina ovrhovoditelja ne bi bila dostatna za povrat ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s njegovog računa, tim više s obzirom na činjenicu da je ovrhovoditelj u zahtjevu za izravnu naplatu zatražio da se zaplijenjena novčana sredstva prenesu u korist računa njegovog punomoćnika, a ne u korist njegovog osobnog računa. Dalje, ističe i da je potraživanje ovrhovoditelja samom zapljenom na računu ovršenika osigurano i zaštićeno zakonskom zateznom kamatom koja i dalje teče na zaplijenjeni iznos, a ovršenik navedenim sredstvima ne može raspolagati, pa su navedena sredstva osigurana do okončanja postupka i ne postoji opasnost za ovrhovoditelja da ostane bez tih sredstava.

8. Prema odredbi čl. 210. st. 1. OZ, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi čl. 209. st. 4. tog Zakona, ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok je st. 2. istog članka propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. tog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe tog Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. tog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe tog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

9. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, uz ispunjenje jedne od pretpostavki iz toč. 1.

– 11. navedene odredbe.

10. Polazeći od citirane odredbe čl. 65. OZ, samom činjenicom da je ovršenik podnio prijedlog za dopuštenje revizije Vrhovnom sudu Republike Hrvatske protiv ovršne isprave na temelju koje je zatražena izravna naplata, ispunjena je posebna pretpostavka propisana odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ za odgodu ovrhe.

10.1. Međutim, po ocjeni ovog suda, ničim nisu dokazani do stupnja vjerojatnosti navodi iz prijedloga za odgodu ovrhe, a na što osnovano ukazuje žalba, da bi provedbom ovrhe za ovršenika nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, a što je pretpostavka koja mora biti kumulativno ispunjena uz dokaz pretpostavke izjavljenog (izvanrednog) pravnog lijeka u smislu odredbe čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ. Naime, navodi ovršenika o tome kako se protiv ovrhovoditelja vode brojni kazneni postupci radi sumnje u počinjenje kaznenih djela, kao ni navodi kako su "po saznanju ovršenika" računi ovrhovoditelja u blokadi, ne ukazuju na vjerojatnost da bi prijenosom zaplijenjenih sredstava ovršeniku nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, u smislu neizvjesne mogućnosti naplate prenesenih sredstava, već su takve tvrdnje paušalne i ne ukazuju na postojanje okolnosti iz kojih bi se moglo zaključiti da ovršenik, u slučaju uspjeha u revizijskom postupku, u eventualnom protuovršnom ili restitucijskom postupku neće biti u mogućnosti vratiti prenesena novčana sredstva. Naime, nastanak odnosno trpljenje nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ocjenjuje se prema okolnostima svakog konkretnog slučaja s time da je ovršenik dužan u prijedlogu za odgodu ovrhe jasno navesti kakvu bi štetu provedbom prijenosa trpio i zašto bi ista njemu bila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva, te potom tu odlučnu činjenicu dokazati na razini vjerojatnosti, jer se pretpostavke iz čl. 65. st. 1. OZ ne pretpostavljaju same po sebi. Provedbom ovršnog postupka ovršenik trpi realnu i očekivanu štetu do koje dolazi uslijed prisilnog izvršenja njegove obveze koja je utvrđena ovršnom ispravom, a koju nije dobrovoljno ispunio, dok bi u suprotnom ovrhovoditelj bio doveden u situaciju da ne može naplatiti svoju tražbinu u ovršnom postupku, što je protivno i svrsi pokrenutog postupka i načelu pravne sigurnosti. U odnosu na navode iz prijedloga za odgodu kako je ovrhovoditelj u zahtjevu za izravnu naplatu zatražio da se zaplijenjena novčana sredstva prenesu u korist računa njegovog punomoćnika, a ne u korist njegovog osobnog računa, a na koje navode se pozvao i prvostupanjski sud u obrazloženju svog stava o osnovanosti prijedloga, ovaj sud smatra da time ovrhovoditelj nije zlorabio svoja procesna ovlaštenja, pri čemu ja svakako za ukazati na to da je čl. 204. st. 2. OZ propisano da će se u rješenju o ovrsi na prijedlog ovrhovoditelja naložiti da se iznos troškova postupka za koji je određena ovrha prenese na račun odvjetnika koji u tom postupku zastupa ovrhovoditelja kao punomoćnik, a što je ovdje bio slučaj jer je predmetna ovrha pokrenuta radi naplate parničnog troška.

10.2. Stoga je nepravilan zaključak prvostupanjskog suda da su kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe, zbog čega je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi odredbe čl. 21. st. 1. OZ., valjalo uvažiti žalbu ovrhovoditelja, pobijano rješenje preinačiti i prijedlog za odgodu ovrhe odbiti.

11. Obzirom da je ovrhovoditelj uspio sa žalbom, valjalo mu je dosuditi trošak sastava žalbe prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23. – u daljnjem tekstu: Tarifa) u visini od 617,59 bodova (Tbr. 13/1 Tarife), što prema vrijednosti boda od 2,00 eura te uvećano za pripadajući PDV od 25% iznosi 1.544,18 eura, kako je odlučeno u točki II izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U nepobijanom dijelu pod toč. II. izreke prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

Zadar, 4. lipnja 2025.

Sudac

Eugen Škunca