Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: Gž-424/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Darku Varnici, odvjetniku u Kaštel Kambelovcu, F. Tuđmana 632, protiv tuženika ABC, [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog društva MAĐARIĆ & LUI iz Zagreba, Zelinska 4, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1489/2022-16 od 13. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika ABC kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1489/2022-16 od 13. ožujka 2025. u dijelu pod toč. I. 1., 2., 3. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
„I. Usvaja se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
" 1. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl.1. Ugovora o kreditu broj 418-50-3880411 , solemniziran od strane javnog bilježnika Joško Donika Stanojević u Kaštel Starom, pod brojem: OU-38/07-1 od dana 18. 01. 2007. godine, koji glasi „protuvrijednost od 36.200,76 CHF (slovima: tridesetšesttisućadvjesto franaka i sedamdesetšest centi) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja"
2. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl.2. Ugovora o kreditu broj 418-50-3880411 , solemniziran od strane javnog bilježnika Joško Donika Stanojević u Kaštel Starom, pod brojem: OU-38/07-1 od dana 18. 01. 2007. godine, koji glasi „ promjenjiva sukladno s odlukom o kamatnim stopama Kreditora.
3. Nalaže se tuženiku ABC, [adresa], [osobni identifikacijski broj] da tužitelju LA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati iznos od 5.263,08 EURa, kojega je tužitelj preplatio na ime ništetne valutne klauzule u CHF, uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu obračunatu od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.12. 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1.1.2008. do 31.7. 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta , a koje je prethodila tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.8.2015.g. do 31.12.2022.g., prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (čl. 29.st.2. ZOOa), a sve na pojedinačne iznose od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate kako slijedi:
• na iznos od 4,69 EURa od 31.03.08.g. pa do isplate;
• na iznos od 21,04 EURa od 31.10.08.g. pa do isplate;
• na iznos od 3,95 EURa od 30.11.08.g. pa do isplate;
• na iznos od 25,67 EURa od 31.12.08.g. pa do isplate;
• na iznos od 29,01 EURa od 31.01.09.g. pa do isplate;
• na iznos od 30,52 EURa od 28.02.09.g. pa do isplate;
• na iznos od 27,23 EURa od 31.03.09.g. pa do isplate;
• na iznos od 28,05 EURa od 30.04.09.g. pa do isplate;
• na iznos od 21,48 EURa od 31.05.09.g. pa do isplate;
• na iznos od 16,65 EURa od 30.06.09.g. pa do isplate;
• na iznos od 17,94 EURa od 31.07.09.g. pa do isplate;
• na iznos od 20,48 EURa od 31.08.09.g. pa do isplate;
• na iznos od 20,26 EURa od 30.09.09.g. pa do isplate;
• na iznos od 17,69 EURa od 31.10.09.g. pa do isplate;
• na iznos od 22,52 EURa od 30.11.09.g. pa do isplate;
• na iznos od 26,40 EURa od 31.12.09.g. pa do isplate;
• na iznos od 31,91 EURa od 31.01.10.g. pa do isplate;
• na iznos od 30,65 EURa od 28.02.10.g. pa do isplate;
• na iznos od 38,13 EURa od 31.03.10.g. pa do isplate;
• na iznos od 36,71 EURa od 30.04.10.g. pa do isplate;
• na iznos od 39,48 EURa od 31.05.10.g. pa do isplate;
• na iznos od 63,42 EURa od 30.06.10.g. pa do isplate;
• na iznos od 58,49 EURa od 31.07.10.g. pa do isplate;
• na iznos od 73,55 EURa od 31.08.10.g. pa do isplate;
• na iznos od 68,35 EURa od 30.09.10.g. pa do isplate;
• na iznos od 59,98 EURaod 31.10.10.g. pa do isplate;
• na iznos od 77,64 EURaod 30.11.10.g. pa do isplate;
• na iznos od 100,11 EURa od 31.12.10.g. pa do isplate;
• na iznos od 84,20 EURaod 31.01.11.g. pa do isplate;
• na iznos od 89,78 EURaod 28.02.11.g. pa do isplate;
• na iznos od 82,68 EURaod 31.03.11.g. pa do isplate;
• na iznos od 83,96 EURaod 30.04.11.g. pa do isplate;
• na iznos od 114,07 EURa od 31.05.11.g. pa do isplate;
• na iznos od 117,01 EURa od 30.06.11.g. pa do isplate;
• na iznos od 141,36 EURa od 31.07.11.g. pa do isplate;
• na iznos od 128,51 EURa od 31.08.11.g. pa do isplate;
• na iznos od 114,44 EURa od 30.09.11.g. pa do isplate;
• na iznos od 112,93 EURa od 31.10.11.g. pa do isplate;
• na iznos od 111,85 EURa od 30.11.11.g. pa do isplate;
• na iznos od 118,56 EURa od 31.12.11.g. pa do isplate;
• na iznos od 100,20 EURa od 04.01.12.g. pa do isplate;
• na iznos od 2851,54 EURa od 04.01.12.g. pa do isplate;
II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
" Nalaže se tuženiku ABC, [adresa], [osobni identifikacijski broj] da tužitelju LA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 11.009,40 kn/1.461,20 Eura na ime preplaćenih kamata koji odgovara razlici između zbroja svih anuiteta obračunatih po stvarno primijenjenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i zbroja svih anuiteta obračunatih po početnoj stopi ugovorenih kamata u visini od 5.20 %, uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu obračunatoj po stopi 15% do 31.12. 2007., a od 1.1.2008. do 31.7. 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta , a koje je prethodila tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena , a od 1.8.2015. g. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako slijedi:
- 93,34 kn od 30.11.2007.,
- 91,69 kn od 31.12.2007.,
- 105,61 kn od 31.01.2008.,
- 106,17 kn od 29.02.2008,
- 116,38 kn od 31.03.2008,
- 102,39 kn od 30.04.2008.,
- 151,63 kn od 31.05.2008.,
- 164,17 kn od 30.06.2008.,
- 149,59 kn od 31.07.2008.,
- 148,39 kn od 31.08.2008.,
- 154,31 kn od 30.09.2008.,
- 194,20 kn od 31.10.2008.,
- 164,94 kn od 30.11.2008.,
- 216,96 kn od 31.12.2008.,
- 222,60 kn od 31.01.2009.,
- 223,74 kn od 28.02.2009.,
- 352,30 kn od 31.03.2009.,
- 323,61 kn od 30.04.2009.,
- 300,49 kn od 31.05.2009.,
- 286,21 kn od 30.06.2009.,
- 286,08 kn od 31.07.2009.,
- 286,00 kn od 31.08.2009.,
- 281,92 kn od 30.09.2009.,
- 273,12 kn od 31.10.2009.,
- 277,59 kn od 30.11.2009.,
- 282,00 kn od 31.12.2009.,
- 285,96 kn od 31.01.2010.,
- 280,33 kn od 28.02.2010.,
- 288,64 kn od 31.03.2010.,
- 282,40 kn od 30.04.2010.,
- 278,15 kn od 31.05.2010.,
- 319,69 kn od 30.06.2010.,
- 305,12 kn od 31.07.2010.,
- 334,54 kn od 31.08.2010.,
- 313,96 kn od 30.09.2010.,
- 298,22 kn od 31.10.2010.,
- 320,35 kn od 30.11.2010.,
- 351,43 kn od 31.12.2010.,
- 314,73 kn od 31.01.2011.,
- 316,20 kn od 28.02.2011.,
- 300,09 kn od 31.03.2011.,
- 295,49 kn od 30.04.2011.,
- 333,76 kn od 31.05.2011.,
- 334,89 kn od 30.06.2011.,
- 335,32 kn od 31.07.2011.,
- 306,37 kn od 31.08.2011.,
- 277,13 kn od 30.09.2011.,
- 268,02 kn od 31.10.2011.
- 258,99 kn od 30.11.2011.,
- 262,61 kn od 31.12.2011.
III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.400 eura sa kamatom koja teče od dana presuđenja isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 29. prosinca 2022., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.“
2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. I. 1., 2., 3. i III. izreke žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da drugostupanjski sud preinači presudu u pobijanom dijelu na način da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22.- dalje ZPP), a na koju neutemeljeno ukazuje žalba, jer je sud u obrazloženju pobijane presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te se ista presuda može ispitati.
5.1. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.
6. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev radi utvrđenja ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli i redovnoj kamati, koje su sadržane u Ugovoru o kreditu broj 418-50- 3880411 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora te zahtjev radi isplate uslijed ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli.
7. Sud prvog stupnja je na temelju izvedenih dokaza, ocijenivši neosnovanim po tuženiku istaknuti prigovor zastare potraživanja u pogledu valutne klauzule, utvrdio da tuženik, na kojem je teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača, nije dokazao da je tužitelju kao potrošaču u predugovornoj fazi predočila informacije koje sadrže točne, nedvosmislene, jasne i razumljive kriterije na temelju kojih bi prosječni potrošač, koji ne raspolaže stručnim znanjem i kojem je institut valutne klauzule poznat samo načelno, mogao razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, odnosno predloženim dokazima. Tuženik nije dokazao postojanje okolnosti zbog kojih pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu ne bi bile primjenjive u konkretnom slučaju, tim više što su odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u spornom Ugovoru o kreditu sklopljenom između parničnih stranaka sadržajno identične odredbama standardnih ugovora o potrošačkom kreditu tuženika koji su predočeni i razmatrani u postupku kolektivne zaštite, a čime je postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03., 46/07. i 79/07.; dalje ZZP/03), slijedom čega je odredba o valutnoj klauzuli iz predmetnog Ugovora ništetna.
8. Navedena činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, u ovom pojedinačnom potrošačkom sporu odluka o nepoštenosti, odnosno ništetnosti odredaba potrošačkog ugovora o kreditu temelji se na presumpciji da tužitelju kao potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora pa je tuženik trebao, jer je teret dokaza bio na njemu, na sporne okolnosti odredaba navedenog Ugovora predložiti saslušanje osobnog bankara tužitelja, odnosno svjedoka koji je zaposlenik banke koji je u predugovornoj fazi sklapanja Ugovora dao obavijesti potrošaču - tužitelju (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 4372/2021 od 30. lipnja 2022.), dok iz spisa predmeta proizlazi da tuženik nije predložio takav dokaz.
9. Pored toga, valja reći, odredba o valutnoj klauzuli koja je nesporno dispozitivna norma sadržana u odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje ZOO), nije isključena od ocjene nepoštenosti u smislu čl. 1. st. 1. Direktive 93/13/EEZ. Ovo stoga što predmetni Ugovor o kreditu sadrži odredbu o tome da korisnik kredita pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz primjene tečajnog odnosa (čl. 23. ZOO), a takve odredbe nema u čl. 22. st. 1. ZOO niti je nužno odraz te zakonske odredbe kojom je propisano: „Dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorene obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti". Valutna klauzula sadržana u odredbi čl. 22. st. 1. ZOO nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako ni ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, tako da se i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-I-392/2011 i dr. od 13. prosinca 2016. izjasnio kako je ta odredba po svojoj pravnoj naravi dispozitivna odredba koja je neutralna prema svojim adresatima, što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla. Dakle, ne radi se o ugovornoj odredbi koja bi bila isključena od ocjene nepoštenosti u smislu Direktive 93/13.
10. Prema tome, tužitelj je dokazao djelomičnu ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli pa je dokazana činjenična osnova tužbe da je s tuženikom, odnosno bankom sklopio predmetni Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom vezanom za CHF u spornom razdoblju na koju se protežu pravni učinci presude po kolektivnoj tužbi, jer odredbe čl. 502.c ZPP te Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14., 110/15. i 14/19.) propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u takvoj tužbi.
11. Dakle, prvostupanjska odluka je rezultat pravilne primjene materijalnog prava, jer prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati, što je ovdje slučaj.
12. Nadalje, prema čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, slijedom čega tužitelj ima pravo na restituciju iznosa isplaćenih na temelju ništetnih odredaba Ugovora o kreditu, po pravilima ZOO o stjecanju bez osnove, zajedno sa zateznim kamatama od dana plaćanja odnosno stjecanja od strane tuženice kao nepoštenog stjecatelja (čl. 1111. ZOO kao opće pravilo i čl. 1115. ZOO kao pravilo o opsegu vraćanja), budući je tuženik na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli od tužitelja naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti te je tuženik nepošteni stjecatelj, s obzirom na odredbu čl. 87. ZZP/03, jer je već u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, posljedično ništetne i da mu, sve ono što na temelju tako ugovorenih odredbi bude primio, ne pripada.
13. Što se tiče pitanja je li u slučaju ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, dopušteno za cijelo vrijeme trajanja ugovorne obveze primijeniti tečaj koji je važio da dan isplate kredita, valja ukazati na stav koji je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u svoj odluci Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015., a koji glasi: "Kako su dakle odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu sklapani kod 1-7. tuženika banaka u utuženom razdoblju, osim u dijelu kojima je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu, bile nepoštene, to su u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03 odnosno čl. 102. ZZP te ugovorne odredbe ništetne, a kako je pravilno ocijenjeno od strane nižestupanjskih sudova. U preostalom dijelu tih ugovornih odredbi, a kojima je određeno naznačena visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu iste nisu nepoštene, a time ni ništetne, a zbog čega njihova valjanost, primjena, a time i učinak nije doveden u pitanje ovom odlukom.", pa istom logikom treba primijeniti i tečaj CHF koji je vrijedio na dan puštanja kredita, u konkretnom slučaju 4,776468 kuna za 1 CHF.
14. Slijedom navedenog, valjalo je presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.
15. U pogledu odluke o troškovima postupka, sud je pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP, u vezi s odredbom čl. 155. ZPP.
16. U nepobijanom dijelu pod toč. II. izreke presuda ostaje neizmijenjena.
U Zadru, 4. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Sanja Prosenica
