Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1103/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Štefici Bukvić, u pravnoj stvari tužiteljice ET, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Andro Duboković, odvjetnik u Jelsi, protiv 1. tuženika ĐT, OIB: [osobni identifikacijski broj], pok. E, iz [adresa], i 2. tuženika MT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Igor Prvinić, odvjetnik u Starom Gradu, radi utvrđenja, rješavajući žalbu tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj P-2743/2020 od 28. travnja 2025., 4. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužiteljice uvažava se kao osnovana, ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj P-2743/2020 od 28. travnja 2025. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

II. O zahtjevu tužiteljice i 2. tuženika MT za naknadu troška žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Nalaže se tužiteljici ET iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku pod 2) MT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od petnaest dana, parnični trošak u ukupnom iznosu od 5.000,00 eura."

2. Navedenu rješenje, pravovremen žalbom pobija tužiteljica zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja uvaži žalbu, preinači pobijano rješenje na način da odbije zahtjev 2. tuženika i naloži 2. tuženiku da njoj naknadi zatražene parnične troškove. Traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. U odgovoru na žalbu 2. tuženik osporava žalbene navode. Traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje, postupak koji je prethodio, žalbene navode tužiteljice, kao i navode odgovora na žalbu, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13., 14. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti prema čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Pobijanu odluku o trošku postupka sud prvog stupnja utemeljio je na odredbama čl. 155. st. 1. i čl. 157. ZPP-a.

7. Odredbom čl. 157. ZPP-a je propisano da ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je, prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove.

8. Sud prvog stupnja je zaključio da 2. tuženik nije dao povoda za tužbu što proizlazi iz činjenice da je po prigovorima 2. tuženika tužiteljica uredila tužbeni zahtjev, nakon čega je 2. tuženik odmah priznao tužbeni zahtjev. Da je tužiteljica odmah po primitku odgovora na tužbu u kojem je tuženik isticao da ima samo pravo služnosti prolaza pješice ne bi nastali daljnji troškovi.

9. Ovaj sud prihvaća zaključak suda prvog stupnja. Za ocjenu da li je 2. tuženik dao ili nije dao povoda za tužbu, a od čega ovisi i odluka o troškovima postupka u slučaju priznanja tužbenog zahtjeva, nije relevantno da li se je tužiteljica, prije podnošenja tužbe obratila 2. tuženiku za pokušaj mirnog rješenja spora, već je odlučno da li je 2. tuženik nekim svojim postupcima, nekim činjenjem ili propuštanjem, sudjelovala u nastanku nekog pravnog stanja zbog kojeg je tužiteljica podnijela tužbu. Iz spisa ne proizlazi da bi 2. tuženik nekim činjenjem ili propuštanjem, sudjelovao u nastanku nekog pravnog stanja zbog kojeg je tužiteljica podnijela tužbu.

9.1. To što diobeni ugovor od 8. lipnja 2017. nije bio provediv u zemljišnoj knjizi jer ne odgovaraju knjižni prednici (potpisan je po prednici tužiteljice, prednici 2. tuženika i 1. tuženiku) pa je tužiteljica jedino putem tužbe mogla ishoditi presudu za upis svojeg prava vlasništva u zemljišnoj knjizi ne znači da je 2. tuženik dao povoda tužbi. Ni postojanje narušenih odnosi između tužiteljice i 2. tuženika koje navodi tužiteljica ne znači da 2. tuženik odmah po primitku tužbe ne bi priznao tužbeni zahtjev, (kao što je to učinio na ročištu 27. lipnja 2024.) da je bio postavljen tako da tužiteljica ima pravo služnosti prolaza pješice, a ne automobilom.

10. S pravom tužiteljica u žalbi navodi da sud prvog stupnja troškove postupka nije mogao odrediti prema vrijednosti predmeta spora navedenoj u tužbi u jednom iznosu jer se ona odnosi na stjecanje prava vlasništva na posebnim dijelovima nekretnina, kao i na tužbeni zahtjev koji se odnosi na pravo služnosti prolaza, dakle na sve tužbene zahtjeve. Sud prvog stupnja prilikom odmjeravanja troškova postupka prema vrijednosti predmeta spora nije imao u vidu činjenice da se tužbeni zahtjevi tužiteljice odnose na pravo vlasništva na tri posebna dijela nekretnine, na pravo služnosti puta, na dva tuženika, (čl. 37. ZPP-a), kao i da 2. tuženik nije osporavao tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na pravo vlasništva već samo u dijelu koji se odnosi na pravo prolaza (automobilom). Dakle nije pravilno utvrdio sve činjenice koje utječu na vrijednost predmeta spora pa je valjalo žalbu uvažiti kao osnovanu, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak u kojem će sud prvog stupnja nakon što pravilno utvrdi vrijednost predmeta spora u odnosu na 2. tuženika i osporavani dio tužbenog zahtjeva odmjeriti troškove postupka.

11. Slijedom navedenoga, temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ovoga rješenja.

12. Temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki II. izreke ovoga rješenja.

Osijek, 4. lipnja 2025.

Sutkinja

Štefica Bukvić