REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-8/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud, mr. sc. Neri Radas i Marine Paulić članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PDS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Juričko & partneri d.o.o. u Splitu, protiv tuženika Centra za autizam, Zagreb, Dvorničićeva 6, OIB 63467332374, kojeg zastupa punomoćnik Edin Muminagić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-808/2021-2 od 16. svibnja 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-7/2018 od 28. travnja 2021., u sjednici održanoj 4. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika te se preinačuju točka I. izreke presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-808/2021-2 od 16. svibnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-7/2018 od 28. travnja 2021. pod točkom I. (izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak) te u dijelu točke II. izreke za naknadu troškova postupka od 14.500,00 kn (1.924,48 EUR) s pripadajućom zateznom kamatom, na način da se prihvaća žalba tuženika i u tom dijelu preinačava prvostupanjska presuda na način da se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici PDS, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime dodatka za rad stručnog suradnika s učenicima s većim teškoćama u razvoju po posebnom nastavnom planu i programu iznos od 18.194,26 kuna (2.414,79 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 503,05 kuna od 10.03.2015.g.

- na iznos od 631,69 kuna od 10.04.2015.g.

- na iznos od 602,98 kuna od 10.05.2015.g.

- na iznos od 601,61 kuna od 10.06.2015.g.

- na iznos od 545,55 kuna od 10.07.2015.g.

- na iznos od 219,72 kuna od 10.08.2015.g.

- na iznos od 150,40 kuna od 10.09.2015.g.

- na iznos od 631,69 kuna od 10.10.2015.g.

- na iznos od 602,98 kuna od 10.11.2015.g.

- na iznos od 631,69 kuna od 10.12.2015.g.

- na iznos od 604,23 kuna od 10.01.2016.g.

- na iznos od 571,53 kuna od 10.02.2016.g.

- na iznos od 631,69 kuna od 10.03.2016.g.

- na iznos od 606,99 kuna od 10.04.2016.g.

- na iznos od 634,58 kuna od 10.05.2016.g.

- na iznos od 576,89 kuna od 10.06.2016.g.

- na iznos od 605,73 kuna od 10.07.2016.g.

- na iznos od 248,31 kuna od 10.09.2016.g.

- na iznos od 634,58 kuna od 10.10.2016.g.

- na iznos od 634,58 kuna od 10.11.2016.g.

- na iznos od 605,73 kuna od 10.12.2016.g.

- na iznos od 605,73 kuna od 10.01.2017.g.

- na iznos od 617,85 kuna od 10.02.2017.g.

- na iznos od 647,27 kuna od 10.03.2017.g.

- na iznos od 650,21 kuna od 10.04.2017.g.

- na iznos od 617,73 kuna od 10.05.2017.g.

- na iznos od 621,94 kuna od 10.06.2017.g.

- na iznos od 591,10 kuna od 10.07.2017.g.

- na iznos od 278,66 kuna od 10.08.2017.g.

- na iznos od 115,34 kuna od 10.09.2017.g.

- na iznos od 663,22 kuna od 10.10.2017.g.

- na iznos od 663,22 kuna od 10.11.2017.g.

- na iznos od 645,73 kuna od 10.12.2017.g.

do 31. srpnja 2015.g. u visini od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplati tužiteljici na ime parničnih troškova ukupan iznos od 14.500,00 kn (1.924,48 EUR).“.

II. Nalaže se tužiteljici PDS, OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, nadoknaditi tuženiku Centru za autizam, OIB 63467332374 parnični trošak u iznosu od 1.899,64 EUR (14.312,90 kn).

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom poslovni broj Pr-7/2018 od 28. travnja 2021., pod točkom I. izreke naloženo je tuženici da tužiteljici isplati na ime dodatka za rad stručnog suradnika s učenicima s većim teškoćama u razvoju po posebnom nastavnom planu i programu iznos od 18.194,26 kn sa zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose (pobliže navedene pod točkom I. izreke prvostupanjske presude) od dospijeća do isplate, izuzev zakonske zatezne kamate na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak, a pod točkom II. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 19.500,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 28. travnja 2021. do isplate.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-7/2018 od 28. travnja 2021., u točki I. izreke te u dijelu točke II. izreke za naknadu troškova postupka od 14.500,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačava se citirana prvostupanjska presuda u dijelu točke II. izreke za isplatu naknade troška postupka od 5.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom te sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka od 5.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe.“.

3. Tuženik je protiv presude suda drugog stupnja podnio reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda Revd-3540/2022-3 od 3. srpnja 2024., zbog pitanja koja glase:

„1. Smatraju li se radnici zaposleni na radnom mjestu medicinski tehničar – odgojitelj (odgojitelj – medicinska sestra) stručnim suradnicima sukladno Kolektivnom ugovoru za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama ("Narodne novine" 63/14)? 2. Imaju li radnici zaposleni na radnom mjestu medicinski tehničar-odgojitelj pravo na dodatak od 12% koji pripada stručnim suradnicima sukladno odredbama članka 13. stavka 4. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama ("Narodne novine" 63/14)?

3. Može li stručni suradnik definiran Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ("Narodne novine" broj 87/08, 86/09, 92/10 i 105/10 – ispr., 90/11, 16/12, 86/12 i 94/13) biti osoba bez minimalne razine obrazovanja – visoka stručna sprema? 4. Može li osoba zaposlena na radnom mjestu medicinski tehničar-odgojitelj (odgojitelj – medicinski sestra) postati stručnim suradnikom po nalogu – rješenju poslodavca iako nema završenu visoku stručnu spremu?“.

4. Tuženik u reviziji navodi da reviziju podnosi protiv pobijanog dijela drugostupanjske presude pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11.-proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena, zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju tuženiku, te preinači pobijane presude i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, uz dosudu troška tuženika, podredno da prihvati reviziju tuženika, ukine presude i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora zahtjev je tužiteljice za isplatu dodatka za rad stručnog suradnika s učenicima s većim teškoćama u razvoju po posebnom nastavnom planu i programu za razdoblje od 1. veljače 2015. do 30. studenog 2017., u visini od 12% temeljem odredbe čl. 13. st. 4. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama („Narodne novine“, broj 63/14. - dalje: KU/14), kao i identične odredbe čl. 13. st. 4. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama („Narodne novine“, broj 39/17. - dalje: KU/17) koji je bio u primjeni u razdoblju od 13. ožujka 2017., a kojima je određeno da se učitelju i stručnom suradniku koji radi u posebnom razrednom odjelu ili odgojno-obrazovnoj skupini s učenicima s većim teškoćama u razvoju po posebnom nastavnom planu i programu plaća uvećava na temelju ukupne količine tjednog radnog vremena provedenog u tom radu za 12%.

9. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 18.194,26 kn s pripadajućim zateznim kamatama (osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) sadržanih u dosuđenoj bruto glavnici kao i za trošak postupka u iznosu 14.500,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom, zaključujući da se na rad tužiteljice imaju primijeniti odredba članka 13. st. 4. KU/14 i čl. 13. st. 4. KU/17, te je ocjenjujući da je tuženik u utuženom razdoblju isplatio tužiteljici manju plaću od one koju joj je trebao isplatiti, pozivom na odredbe čl. 92. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14., 127/17. i 98/19. - dalje: ZR) obvezao je tuženika da tužiteljici isplati razliku plaće u dosuđujućem dijelu, uvećanu, sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. - dalje: ZOO-a), za zatezne kamate od nespornog dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

9.1. Pri tom je zaključio da, u okolnostima konkretnog slučaja, iako tužiteljica nije potpisala pismeni ugovor o radu za obavljanje poslova stručnog suradnika, već medicinske sestre-odgajateljice, a s obzirom na poslove koje je obavljala za tuženika i to prema njegovom nalogu i uputi, tužiteljici pripada pravo na isplatu traženog dodatka propisanog odredbom čl. 13. st. 4. KU/14 i čl. 13. st. 4. KU/17, koji joj tuženik u utuženom razdoblju nije isplaćivao, a sve polazeći od utvrđenja:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju temeljem ugovora o radu i aneksa bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu odgojitelja-medicinske sestre,

- da je tuženik tužiteljici do utuženog razdoblja isplaćivao dodatak za rad stručnog suradnika s učenicima s većim teškoćama u razvoju po posebnom nastavnom planu i programu,

- da tuženik od veljače 2014. tužiteljici nije isplaćivao dodatak na plaću od 12% temeljem odredbe čl. 13. st. 4. KU/14 i čl. 13. st. 4. KU/17,

- da je tužiteljica obavljala jednake poslove kao i djelatnice ZDS i PD kojima je tuženik isplaćivao predmetni dodatak,

- da visina predmetnog dodatka u utuženom razdoblju iznosi 18.194,26 kn,

- da je tužiteljica prošla edukaciju za osposobljavanje za rad s djecom i to edukaciju koja je provedena po Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu koja je uključivala edukaciju iz didaktike, metodike i načina rada s djecom s autističnim poremećajima,

- da je u utuženom razdoblju, nakon stjecanja stručnih znanja, prema nalogu tuženika kao poslodavca, obavljala svoje radne zadatke upravo u neposredno odgojno- obrazovnom radu s učenicima s teškoćama u razvoju i to svaki dan u trajanju od 6 sati neposrednog odgojno obrazovnog rada u razredu, a poslije i druge poslove koje obuhvaćaju produženi stručni postupak,

- da tužiteljica nije zasnovala radni odnos kod tuženika samo radi obavljanja poslova medicinske sestre već i poslova odgajatelja,

- da je tuženik rješenjem o obvezama suradnika u nastavi u školskoj godini 2013/2014 utvrdio da su obveze tužiteljice upravo i obveze suradnika u nastavi,

- da je tužiteljica u toj školskoj godini obavljala svoje radne zadatke neposredno u odgojno-obrazovnom radu sa učenicima sa teškoćama u razvoju i to suradnika u nastavi za dva razredna odjela i to skupine PŠ 8. i PSP 4.,

- da je tužiteljica u cijelom utuženom razdoblju kod tuženika obavljala poslove asistenta u nastavi,

- da je po potrebi mijenjala voditelje u obavljanju njihovih poslova,

- da s obzirom da tuženik nije isplaćivao predmetni dodatak tužiteljici u utuženom razdoblju, da je tuženik tužiteljici isplatio manju plaću od one koju joj je trebao isplatiti.

Drugostupanjski sud je također, s obzirom na završenu edukaciju Edukacijsko- rehabilitacijskog fakulteta, a imajući u vidu poslove koje tužiteljica obavlja ocijenio, da pogrešno tuženik smatra da se rad tužiteljice ne može smatrati poslovima stručnog suradnika u smislu odredbe čl. 100. st. 4. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“, broj 87/08., 86/09., 92/10. i 105/10. - ispr., 90/11., 16/12., 86/12. i 94/13. - dalje: ZOOOSŠ).

10. Tuženik u reviziji u bitnom ističe da je pogrešno stajalište nižestupanjskih sudova, te da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice, s obzirom na odredbe čl. 100., čl. 105. ZOOOSŠ, kao i tumačenje br. 19/14 (sjednica 11.06.2015. i 09.12.2015.) zajedničkog Povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama.

11. U revizijskom stupnju postupka s obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena sporno je mogu li se radnici zaposleni na radnom mjestu medicinski tehničar/medicinska sestra-odgajatelj smatrati stručnim suradnikom sukladno KU/14 i KU/17, zatim imaju li radnici zaposleni na radnom mjestu medicinski tehničar- odgajatelj pravo na dodatak od 12% koji pripada stručnim suradnicima sukladno odredbama čl. 13. st. 4. KU/14 i čl. 13. st. 4. KU/17, može li stručni suradnik (definiran ZOOOSŠ) biti osoba bez minimalne razine obrazovanja visoke stručne spreme, te može li radnik zaposlen na radnom mjestu medicinski tehničar/medicinska sestra- odgajatelj postati stručnim suradnikom po nalogu - rješenju poslodavca, ako nema završenu visoku stručnu spremu propisanu ZOOOSŠ.

12. Prije svega treba reći da su za odluku u ovoj pravnoj stvari mjerodavne odredbe čl. 100. st. 4. i st. 6., čl. 105. st. 12. i st. 13. ZOOOSŠ. Također su odlučne i odredbe čl. 13. st. 4. KU/14 (i čl. 13. st. 4. KU/17) kao i tumačenje Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/14 koje je dalo tumačenje čl. 13. st. 4. KU/14 prema kojem medicinske sestre ne obavljaju iste poslove kao učitelj ili stručni suradnik (pedagog, psiholog, edukator - rehabilitator ili knjižničar) te se na njih ne može primijeniti odredba čl. 13. st. 4. Kolektivnog ugovora, odnosno medicinska sestra ne ostvaruje pravo na uvećanje plaće od 12%, a koja tumačenja Povjerenstva sukladno odredbama čl. 67. st. 5. KU/14 (kao i čl. 67. st. 5. KU/17) imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora.

13. Također treba reći da je u činjenično i pravno podudarnim predmetima ovoga suda broj Rev-900/2022-2 od 24. siječnja 2022. i Rev 395/2022-2 od 25. listopada 2022., na pravna pitanja istovjetna predmetnim pitanjima zbog kojih je dopuštena revizija odgovoreno:

„- Radnici zaposleni na radnom mjestu medicinski tehničar/medicinska sestra - odgajatelj ne smatra se stručnim suradnikom sukladno Kolektivnom ugovoru za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama ("Narodne novine" broj 63/14) jer medicinski tehničar/medicinska sestra - odgajatelj ne ispunjava uvjete za radno mjesto stručnog suradnika (pedagog, psiholog, knjižničar, stručnjak edukacijsko - rehabilitacijskog profila) i jer medicinske sestre/tehničari - odgajatelji ne obavljaju iste poslove kao pedagog, psiholog, knjižničar, stručnjak edukacijsko - rehabilitacijskog profila;

- Radnici zaposleni na radnom mjestu medicinski tehničar - odgajatelj nema pravo na dodatak od 12% koji pripada stručnim suradnicima sukladno odredbama članka 13. stavka 4. Kolektivnom ugovoru za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama ("Narodne novine" broj 63/14) jer oni nisu stručni suradnici;

- Stručni suradnik definiran ZOOOSŠ ne može biti osoba bez minimalne razine obrazovanja visoka stručna sprema jer poslove stručnog suradnika može obavljati osoba koja je završila diplomski sveučilišni studij (članak 105. stavak 12. ZOOOSŠ);

- Radnik zaposlen na radnom mjestu medicinski tehničar/medicinska sestra - odgajatelj ne može valjano postati stručnim suradnikom po nalogu - rješenju poslodavca, ako nema završenu visoku stručnu spremu, jer se radni odnos u školskoj ustanovi zasniva s osobom koja ispunjava uvjete iz članka 105. ZOOOSŠ, među ostalim, završen diplomski sveučilišni studij odgovarajuće struke - pedagog, psiholog, knjižničar, stručnjak edukacijsko - rehabilitacijskog profila (edukator rehabilitator, logoped i socijalni pedagog).“.

14. U ovoj odluci se u smislu davanja odgovora na postavljena pravna pitanja reafirmira već izražena pravna shvaćanja ovoga suda izražena u naprijed navedenoj presudi ovog suda poslovni broj Rev 395/2022-2 od 25. listopada 2022.

15. S obzirom da je pravno shvaćanje izraženo u nižestupanjskim odlukama u suprotnosti s naprijed navedenim pravnim shvaćanjima revizijskog suda, izraženima u presudama ovog suda broj Rev-900/2022-2 od 24. siječnja 2022. i Rev 395/2022-2 od 25. listopada 2022., to je pogrešno primijenjeno materijalno pravo od strane nižestupanjskih sudova kada je tužiteljici zaposlenoj na radnom mjestu medicinski tehničar-odgajatelj dosuđen iznos 18.194,26 kn na ime dodatka za rad stručnog suradnika s učenicima s većim teškoćama u razvoju po posebnom nastavnom planu i programu, jer je pravilnom primjenom materijalnog prava sadržanim u naprijed citiranim odredbama ZOOOSŠ tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

16. S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti nižestupanjske presude, odnosno prihvatiti žalbu tuženika podnesenu protiv prvostupanjske presude i presuditi kao pod točkom I. izreke ove presude.

17. O parničnom trošku odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi sa čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i čl. 2. ZPP.

17.1. Trošak tuženika odnosi se na zastupanje po kvalificiranom punomoćniku, a obračunat je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23. - dalje: Tarifa). Tuženiku je priznat sljedeći parnični trošak: za zastupanje na ročištima za glavnu raspravu održanima 5. veljače 2019., 11. travnja 2019., 1. srpnja 2019. i 24. ožujka 2021. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi od po 1.000,00 kn (Tbr. 9/1 Tarife), za sastav dva obrazložena podneska od 17. svibnja 2018. i od 12. studenoga 2019. od po 1.000,00 kn (Tbr. 8/1 Tarife), za sastav žalbe iznos od 1.250,00 kn, za sastav prijedloga za dopuštenje revizije 1.500,00 kn (Tbr. 10/2 Tarife), za sastav revizije 300,00 EUR (Tbr. 10/4 Tarife), što ukupno iznosi 1.461,32 EUR (11.010,32 kn). Navedenom iznosu dodan je iznos 365,33 EUR (2.752,58 kn) PDV (Tbr. 46 Tarife), kao i trošak sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu 550,00 kn (72,99 EUR) pa ukupni parnični trošak tuženika iznosi 1.899,64 EUR (14.312,90 kn), koliko je tuženiku dosuđeno, s obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u parnici (točka II. izreke ove presude).

17.2. Pritom se napominje da prilikom ocjene obveze tužiteljice da tuženiku nadoknadi troškove postupka prema čl. 154. st. 1. ZPP, ovaj sud je imao u vidu da se radi o građanskopravnom sporu za isplatu u kojem su obje stranke zastupali punomoćnici - odvjetnici, visinu odmjerenih troškova postupka te činjenicu da tužiteljica nije isticala tijekom postupka svoje loše imovno stanje niti druge posebne okolnosti slučaja koji bi opravdavali drugačiju odluku o troškovima postupka.

18. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22., 88/22.) ovaj sud je dvojno iskazao iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1EUR=7.53450).

Zagreb, 4. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Goranka Barać-Ručević

Rev-8/2025-2-1

IZDVOJENO MIŠLJENJE

suca izvjestitelja i člana vijeća Đure Sesse i članice vijeća mr. sc. Neri Radas

U predmetu ovog suda broj Rev-8/2025

Za koje tražimo da na mrežnim stranicama ovog suda bude objavljeno uz odluku

1. U gore označenom predmetu ovaj sud je presudio:

„I. Prihvaća se revizija tuženika te se preinačuju točka I. izreke presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-808/2021-2 od 16. svibnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-7/2018 od 28. travnja 2021. pod točkom I. (izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak) te u dijelu točke II. izreke za naknadu troškova postupka od 14.500,00 kn (1.924,48 EUR) s pripadajućom zateznom kamatom, na način da se prihvaća žalba tuženika i u tom dijelu preinačava prvostupanjska presuda na način da se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici PDS, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime dodatka za rad stručnog suradnika s učenicima s većim teškoćama u razvoju po posebnom nastavnom planu i programu iznos od 18.194,26 kuna (2.414,79 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 503,05 kuna od 10.03.2015.g.

- na iznos od 631,69 kuna od 10.04.2015.g.

- na iznos od 602,98 kuna od 10.05.2015.g.

- na iznos od 601,61 kuna od 10.06.2015.g.

- na iznos od 545,55 kuna od 10.07.2015.g.

- na iznos od 219,72 kuna od 10.08.2015.g.

- na iznos od 150,40 kuna od 10.09.2015.g.

- na iznos od 631,69 kuna od 10.10.2015.g.

- na iznos od 602,98 kuna od 10.11.2015.g.

- na iznos od 631,69 kuna od 10.12.2015.g.

- na iznos od 604,23 kuna od 10.01.2016.g.

- na iznos od 571,53 kuna od 10.02.2016.g.

- na iznos od 631,69 kuna od 10.03.2016.g.

- na iznos od 606,99 kuna od 10.04.2016.g.

- na iznos od 634,58 kuna od 10.05.2016.g.

- na iznos od 576,89 kuna od 10.06.2016.g.

- na iznos od 605,73 kuna od 10.07.2016.g.

- na iznos od 248,31 kuna od 10.09.2016.g.

- na iznos od 634,58 kuna od 10.10.2016.g.

- na iznos od 634,58 kuna od 10.11.2016.g.

- na iznos od 605,73 kuna od 10.12.2016.g.

Rev-8/2025-2-1

- na iznos od 605,73 kuna od 10.01.2017.g.

- na iznos od 617,85 kuna od 10.02.2017.g.

- na iznos od 647,27 kuna od 10.03.2017.g.

- na iznos od 650,21 kuna od 10.04.2017.g.

- na iznos od 617,73 kuna od 10.05.2017.g.

- na iznos od 621,94 kuna od 10.06.2017.g.

- na iznos od 591,10 kuna od 10.07.2017.g.

- na iznos od 278,66 kuna od 10.08.2017.g.

- na iznos od 115,34 kuna od 10.09.2017.g.

- na iznos od 663,22 kuna od 10.10.2017.g.

- na iznos od 663,22 kuna od 10.11.2017.g.

- na iznos od 645,73 kuna od 10.12.2017.g.

do 31. srpnja 2015.g. u visini od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplati tužiteljici na ime parničnih troškova ukupan iznos od 14.500,00 kn (1.924,48 EUR).“

II. Nalaže se tužiteljici PDS, OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, nadoknaditi tuženiku Centru za autizam, OIB 63467332374 parnični trošak u iznosu od 1.899,64 EUR (14.312,90 kn).“.

2. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu dodatka za rad stručnog suradnika s učenicima s većim teškoćama u razvoju po posebnom nastavnom planu i programu za razdoblje od 1. veljače 2015. do 30. studenog 2017., u visini od 12% temeljem odredbe čl. 13. st. 4. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama („Narodne novine“, broj 63/14 - dalje KU/14), kao i identične odredbe čl. 13. st. 4. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama („Narodne novine“, broj 39/17 - dalje KU/17) koji je bio u primjeni u razdoblju od 13. ožujka 2017., a kojima je određeno da se učitelju i stručnom suradniku koji radi u posebnom razrednom odjelu ili odgojno-obrazovnoj skupini s učenicima s većim teškoćama u razvoju po posebnom nastavnom planu i programu plaća uvećava na temelju ukupne količine tjednog radnog vremena provedenog u tom radu za 12%.

3. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 18.194,26 kn s pripadajućim zateznim kamatama (osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) sadržanih u dosuđenoj bruto glavnici kao i za trošak postupka u iznosu 14.500,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom, zaključujući da se na rad tužiteljice imaju primijeniti odredba članka 13. st. 4. KU/14 i čl. 13. st. 4. KU/17, te je ocjenjujući da je tuženik u utuženom razdoblju isplatio tužiteljici manju plaću od one koju joj je trebao isplatiti, pozivom na odredbe čl. 92. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) obvezao je tuženika da tužiteljici isplati razliku plaće u dosuđujućem dijelu, uvećanu, sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05,

Rev-8/2025-2-1

41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO-a), za zatezne kamate od nespornog dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

4. Sudovi nižeg stupnja presudili su u korist tužiteljice, vodeći se stabilnom i jedinstvenom praksom sudova nižeg stupnja koji su u istim i činjeničnim okolnostima kao u ovom postupku presuđivali u korist tužitelja (tužiteljice).

5 Naime, na temelju u postupku utvrđenih činjenica:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju temeljem ugovora o radu i aneksa bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu odgojitelja-medicinske sestre,

- da je tuženik tužiteljici do utuženog razdoblja isplaćivao dodatak za rad stručnog suradnika s učenicima s većim teškoćama u razvoju po posebnom nastavnom planu i programu,

- da tuženik od veljače 2014. tužiteljici nije isplaćivao dodatak na plaću od 12% temeljem odredbe čl. 13. st. 4. KU/14 i čl. 13. st. 4. KU/17,

- da je tužiteljica obavljala jednake poslove kao i djelatnice ZDS i PD kojima je tuženik isplaćivao predmetni dodatak,

- da visina predmetnog dodatka u utuženom razdoblju iznosi 18.194,26 kn,

- da je tužiteljica prošla edukaciju za osposobljavanje za rad s djecom i to edukaciju koja je provedena po Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu koja je uključivala edukaciju iz didaktike, metodike i načina rada s djecom s autističnim poremećajima,

- da je u utuženom razdoblju, nakon stjecanja stručnih znanja, prema nalogu tuženika kao poslodavca, obavljala svoje radne zadatke upravo u neposredno odgojno- obrazovnom radu s učenicima s teškoćama u razvoju i to svaki dan u trajanju od 6 sati neposrednog odgojno obrazovnog rada u razredu, a poslije i druge poslove koje obuhvaćaju produženi stručni postupak,

- da tužiteljica nije zasnovala radni odnos kod tuženika samo radi obavljanja poslova medicinske sestre već i poslova odgajatelja,

- da je tuženik rješenjem o obvezama suradnika u nastavi u školskoj godini 2013/2014 utvrdio da su obveze tužiteljice upravo i obveze suradnika u nastavi,

- da je tužiteljica u toj školskoj godini obavljala svoje radne zadatke neposredno u odgojno-obrazovnom radu sa učenicima sa teškoćama u razvoju i to suradnika u nastavi za dva razredna odjela i to skupine PŠ 8. i PSP 4.,

- da je tužiteljica u cijelom utuženom razdoblju kod tuženika obavljala poslove asistenta u nastavi,

- da je po potrebi mijenjala voditelje u obavljanju njihovih poslova,

- da s obzirom da tuženik nije isplaćivao predmetni dodatak tužiteljici u utuženom razdoblju, da je tuženik tužiteljici isplatio manju plaću od one koju joj je trebao isplatiti.

Drugostupanjski je sud, s obzirom na završenu edukaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, a imajući u vidu poslove koje tužiteljica obavlja ocijenio, da pogrešno tuženik smatra da se rad tužiteljice ne može smatrati poslovima stručnog suradnika u smislu odredbe čl. 100. st. 4. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“, broj 87/08, 86/09, 92/10 i 105/10 - ispr., 90/11, 16/12, 86/12 i 94/13 - dalje: ZOOOSŠ).

Rev-8/2025-2-1

6. Odluka ovog suda temelji se na uspostavljenom i stabilnom pravnom shvaćanju u činjenično i pravno podudarnom predmetu ovoga suda broj Rev 395/2022-2 od 25. listopada 2022., gdje je na istovjetna na pravna pitanja zbog kojih je dopuštena revizija odgovoreno:

„- Radnici zaposleni na radnom mjestu medicinski tehničar/medicinska sestra - odgajatelj ne smatra se stručnim suradnikom sukladno Kolektivnom ugovoru za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama ("Narodne novine" broj 63/14) jer medicinski tehničar/medicinska sestra - odgajatelj ne ispunjava uvjete za radno mjesto stručnog suradnika (pedagog, psiholog, knjižničar, stručnjak edukacijsko - rehabilitacijskog profila) i jer medicinske sestre/tehničari - odgajatelji ne obavljaju iste poslove kao pedagog, psiholog, knjižničar, stručnjak edukacijsko - rehabilitacijskog profila;

- Radnici zaposleni na radnom mjestu medicinski tehničar - odgajatelj nema pravo na dodatak od 12% koji pripada stručnim suradnicima sukladno odredbama članka 13. stavka 4. Kolektivnom ugovoru za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama ("Narodne novine" broj 63/14) jer oni nisu stručni suradnici;

- Stručni suradnik definiran ZOOOSŠ ne može biti osoba bez minimalne razine obrazovanja visoka stručna sprema jer poslove stručnog suradnika može obavljati osoba koja je završila diplomski sveučilišni studij (članak 105. stavak 12. ZOOOSŠ);

- Radnik zaposlen na radnom mjestu medicinski tehničar/medicinska sestra - odgajatelj ne može valjano postati stručnim suradnikom po nalogu - rješenju poslodavca, ako nema završenu visoku stručnu spremu, jer se radni odnos u školskoj ustanovi zasniva s osobom koja ispunjava uvjete iz članka 105. ZOOOSŠ, među ostalim, završen diplomski sveučilišni studij odgovarajuće struke - pedagog, psiholog, knjižničar, stručnjak edukacijsko - rehabilitacijskog profila (edukator rehabilitator, logoped i socijalni pedagog).“.

7. U ovoj odluci se u smislu davanja odgovora na postavljena pravna pitanja reafirmira već izražena pravna shvaćanja ovoga suda izražena u naprijed navedenoj presudi ovog suda poslovni broj Rev 395/2022-2 od 25. listopada 2022.

8. Važno je naglasiti da je prva odluka ovog suda gdje je izraženo gore izneseno pravno shvaćanje Rev-395/2022-2 donesena na sjednici održanoj 25. listopada 2022., a otpremljena je s Vrhovnog suda Republike Hrvatske 30. siječnja 2023.

9. Tužba u ovom predmetu je podnesena 3. siječnja 2018., prvostupanjska presuda je donesena 28. travnja 2021., a drugostupanjska presuda je od 16. svibnja 2022. dakle prije nego što je donesena odluka ovog suda i prije nego što je za nju tužiteljica mogla znati, jer za nju nije mogla znati svakako prije 30. siječnja 2023. kada je i otpremljena sa ovog suda.

10. Iz tog razloga ne možemo se nikao složiti s pravnim shvaćanjem većine u vijeću, da bi primjenom odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku tužiteljica bila obvezna tuženiku, kao ustanovi naknaditi parnične troškove.

11. Naime, kada se tužiteljica s pravom oslonila na praksu sudova drugog stupnja koji su beziznimno u istim činjeničnim okolnostima kategoriji kojoj pripada i tužiteljica,

Rev-8/2025-2-1

dosuđivali utužene dodatke za rad stručnog suradnika s učenicima s većim teškoćama u razvoju po posebnom nastavnom planu i programu za razdoblje od 1. veljače 2015. do 30. studenog 2017., u visini od 12% temeljem odredbe čl. 13. st. 4. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama („Narodne novine“, broj 63/14 - dalje: KU/14), kao i identične odredbe čl. 13. st. 4. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama („Narodne novine“, broj 39/17 - dalje KU/17) koji je bio u primjeni u razdoblju od 13. ožujka 2017., a kojima je određeno da se učitelju i stručnom suradniku koji radi u posebnom razrednom odjelu ili odgojno- obrazovnoj skupini s učenicima s većim teškoćama u razvoju po posebnom nastavnom planu i programu plaća uvećava na temelju ukupne količine tjednog radnog vremena provedenog u tom radu za 12%, tužiteljica ničim nije doprinijela nastanku troškova, niti se na njenoj strani može pripisati odgovornost za parnične troškove.

12. To stoga što su legitimna očekivanja tužiteljice s obzirom na stabilnu praksu sudova drugog stupnja i nepostojanje pravnog shvaćanja ovog suda bila legitimna, i utemeljena na realnom očekivanju da će se njen zahtjev riješiti po nju uspješno.

13. Prema našem mišljenju, koje odstupa od mišljenja vijeća, oslanjajući se na pravno shvaćanje ESLJP u presudi Klauz protiv Hrvatske, zahtjev broj 28963/10 od 18. srpnja 2013., a koja se odnosi na parnični predmet u kojem je zahtjev za naknadu štete protiv RH bio gotovo u cijelosti odbijen, ESLJP je ispitivao je li pravilo iz čl. 154. Zakona o parničnom postupku prema kojem se odluka o troškovima postupka donosi u skladu s pravilom o uspjehu u sporu spojivo s čl. 6.1. Konvencije u situaciji kada je jedna od stranaka zastupana po državnom odvjetništvu.

14. Primjenjujući naprijed citirane pravne standarde ocjene ograničenja prava na pristup sudu ESLJP je utvrdio kako su odluke domaćih sudova o plaćanju sudskih troškova „rezultirale ograničenjem koje je naštetilo samoj biti tužiteljeva prava na dostupnost suda“.

15. Naime ESLJP smatra da postupovni propust koji je imao za posljedicu strogu mjeru gubitka prava na naknadu troškova nije u skladu s legitimnim ciljem i bitnim pravom tužiteljice na pristup sudu što je dovelo i do povrede čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava.

16. Također prema odluci Ustavnog sud U-III-4656/2016 od 15. srpnja 2020. godine, prilikom ocjene opravdanosti ograničenja prava na pristup sudu, ističe se da prilikom ispitivanja postoji li razuman odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i legitimnog cilja koji se nastoji ostvariti, određuje tri kumulativno postavljena uvjeta:

„- da je državu zastupalo državno odvjetništvo i da su troškovi zastupanja države odmjereni prema odvjetničkoj Tarifi;

- da tužbeni zahtjev podnositelja protiv države nije bio lišen ikakvog sadržaja ili očigledno nerazuman;

- da iznos troškova koje treba nadoknaditi državi predstavlja značajan financijski teret za podnositelje.“.

Rev-8/2025-2-1

17. Stoga kako je tuženik državna ustanova koja ne mora nužno biti zastupana po odvjetniku, da je zahtjev tužiteljice bio legitiman i nije bio nerazuman već nasuprot tome opravdan i očekivano pozitivno riješen s obzirom na stabilnu sudsku praksu, da će obveza naknade troška biti za nju financijski teret i da je došlo do gubitka spora tek nakon što je ovaj sud donio pravno shvaćanje po našem stavu odluka suda je trebala biti da svaka stranka snosi svoje troškove.

Zagreb, 4. lipnja 2025.

Sudac:

Đuro Sessa

Sutkinja:

mr. sc. Neri Radas