Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Kž-263/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ante Ujevića, predsjednika vijeća te Michala Danečeka i Jasmine Štrucelj, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Pribanić, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐM, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024. – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Gospiću, broj K-110/2025-6 od 17. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog ĐM, kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjsko rješenje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem na temelju članka 127. stavak 4. točka 1., članka 131. stavak 3. i članka 123. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku (NN broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 80/2022 i 36/2024 - dalje: ZKP/08), protiv optuženog ĐM, produljen je istražni zatvor određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Karlovcu broj Kir-941/2024-3 od 19. prosinca 2024., a produljen rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Gospiću broj Kov-4/2025 od 15. siječnja 2025., pravomoćnim 24. veljače 2025., te mu je u trajanje istražnog zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode počevši od 17. prosinca 2024. u 14:30 sati, pa nadalje.
2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio optuženi ĐM po braniteljici Josipi Glavičić, odvjetnici u Otočcu, ne navodeći konkretno zbog kojih zakonskih razloga, no iz sadržaja žalbe se zaključuje da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Županijski sud ukine istražni zatvor okrivljeniku.
3. Žalba optuženog ĐM nije osnovana.
4. Optuženi u žalbi navodi, u bitnom, da činjenica da je optuženi strani državljanin nije nužno takva "osobita okolnost" koja bi nedvojbeno upućivala na opasnost da će on pobjeći. Nadalje, nije jasno zašto u odnosu na optuženika nije primijenjena neka blaža mjera kojom bi se postigla svrha koja se željela postići određivanjem istražnog zatvora pri čemu je sud prvog stupnja odmah eliminirao mogućnost davanja jamstva. Stoga se pobijano rješenje ne može ispitati.
5. Suprotno žalbenim navodima, izreka pobijanog rješenja je razumljiva, a sud prvog stupnja je za svoja utvrđenja naveo jasne i neproturječne razloge tako da se rješenje može ispitati. Stoga tim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.
6. Opća pretpostavka za određivanje istražnog zatvora iz članka 123. stavak 1. ZKP/08 – postojanje osnovane sumnje da je optuženi počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, proizlazi iz podignute optužnice utemeljene na ranije pribavljenim dokazima kao višem stupnju osnovane sumnje od stupnja osnovane sumnje utvrđenog prilikom određivanja istražnog zatvora od strane suca istrage.
7. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio i postojanje posebne pretpostavke za određivanje istražnog zatvora iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08. - opasnost od bijega na strani optuženika, koja proizlazi ne samo iz činjenice državljanstva Kraljevine Maroko, koja svoje državljane nije dužna izručiti Republici Hrvatskoj radi vođenja kaznenog postupka protiv njih, već i zbog toga što on nije vezan za teritorij Republike Hrvatske, u istoj nema prebivalište ili boravište, zaposlenje, obitelj ili imovinu, pa imajući u vidu da mu se stavlja na teret počinjenje više kaznenih djela, od kojih je za jedno djelo propisana kazna zatvora od tri do dvanaest godina, to doista postoji realna opasnost da bi puštanjem na slobodu optuženi mogao pobjeći i postati nedostupan, odnosno da će se kriti. Stoga ovaj sud prihvaća utvrđenje suda prvog stupnja da se optuženikova dragovoljna prisutnost u postupku ne bi mogla osigurati na drugi način, osim uz primjenu istražnog zatvora. U vezi žalbenih navoda koji se odnose na jamstvo, sud prvog stupnja je pravilno odredio da jamstvo u ovom slučaju ne može zamijeniti istražni zatvor zbog težine i brojnosti kaznenih djela za koja je optuženi osnovano sumnjiv.
8. Također, sud prvog stupnja je naveo valjane razloge zbog kojih smatra da se svrha koja se postiže istražnim zatvorom ne može postići mjerama opreza (niti jamstvom) uzimajući u obzir kriminalnu količinu demonstriranu prilikom počinjenja kaznenih djela, te okolnost da bi zbog nepostojanja bilo kakve veze optuženika s Republikom Hrvatskom provedba i provjera mjera opreza bila gotovo u potpunosti onemogućena. Naime, optuženi je povezan s organizatorima protuzakonitog prevođenja ljudi preko državnih granica koja bi mu okolnost bila od pomoći da, kada bi bio na slobodi, unatoč mjerama opreza pobjegne iz Republike Hrvatske, pri čemu bi visina kazne zatvora na koju bi mogao biti osuđen ako bi bio proglašen krivim u svakom slučaju poticajno djelovala na njegovu odluku da pobjegne u matičnu državu i krije se.
9. Daljnjim produljenjem istražnog zatvora se nije povrijedilo načelo razmjernosti iz članka 122. stavak 2. ZKP/08, cijeneći težinu počinjenih kaznenih djela za koja se optuženik tereti, kaznu koja se, prema podacima koje raspolaže sud, može očekivati ukoliko optuženi bude proglašen krivim i osuđen te potrebe produljenja istražnog zatvora i maksimalnog trajanja istražnog zatvora propisanog člankom 133. stavak 1. točka 5. i članka 3. ZKP/08.
10. Slijedom iznijetog je utvrđeno da nisu osnovani navodi koje optuženi ističe u žalbi, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene ni povrede propisane člankom 494. stavkom 4. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenog dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci.
U Karlovcu 4. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća
Ante Ujević