Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Kž-264/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Sandre Juranović predsjednika vijeća, te Gordane Denona-Kusijanović i Mladenke Paro-Rudić članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Štefančić zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenice IH, zbog kaznenih djela iz članka 236. stavak 1. idr. Kaznenog zakona (Narodne Novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi osuđenice IH podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci posl. br. Kv-555/2024 K-472/2021-25 od 22. siječnja 2025., u sjednici održanoj 4. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba osuđenice IH odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Rijeci posl. br. Kv-555/2024 K-472/2021- 25 od 22. siječnja 2025. određeno je izvršenje kazne zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci na koju je IH osuđena presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-471/2021 od 9. ožujka 2023., pravomoćnom 3. svibnja 2023. u neizvršenom dijelu rada za opće dobro, odnosno u trajanju od 10 (deset) mjeseci i 24 (dvadesetičetiri) dana.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela osuđenica IH putem braniteljice Petre Vuksanović, odvjetnice iz Rijeke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači na način da se osuđenica uputi na izvršavanje rada za opće dobro u drugoj udruzi, a podredno predlaže da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.
4. Žalba osuđenice IH nije osnovana.
5. Žaliteljica upire da nije dokazano da bi aplicirala zamjensku terapiju intravenozno umjesto oralno premda se to u pobijanom rješenju konstatira kao činjenica čime se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja kada se u pobijanom rješenju zaključuje da osuđenica svojom krivnjom ne izvršava rad za opće dobro. U konkretnom slučaju da se radilo o omašci, slučajnoj pogrešci, a ne o krivnji osuđenice te da prvostupanjski sud suviše ekstenzivno i pogrešno tumači Kazneni zakon na štetu osuđenice kada poistovjećuje pojam krivnje u smislu članka 55. stavka 8. sa omaškom. Kako je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, to da je imalo za posljedicu i povredu odredaba kaznenog postupka u smislu članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Povredu odredaba kaznenog postupka žaliteljica obrazlaže i time što da je pobijana odluka donesena od strane vijeća kojem je predsjedavala sutkinja Aleksandra Svoboda-Miše koja da je pristrana u odnosu na osuđenicu jer je u drugom kaznenom postupku donijela rješenje o produljenju istražnog zatvora poslovni broj K-679/2023 od 10. siječnja 2024. koje rješenje je ukinuto odlukom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Kž-45/2024 pa da je očito da kod imenovane sutkinje postoji tendencija da osudi osuđenicu bez da za to ima ikakav dokaz. Stoga da u ovom konkretnom slučaju odlučivanje nije bilo nepristrano i pravično čime da je osuđenici povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
6. Suprotno navodima žalbe, pravilno je prvostupanjski sud odredio izvršenje kazne zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci na koju je IH osuđena presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-471/2021 od 9. ožujka 2023., pravomoćnom 3. svibnja 2023. u neizvršenom dijelu rada za opće dobro, odnosno u trajanju od 10 (deset) mjeseci i 24 (dvadesetičetiri) dana. Pri tome prvostupanjski sud nije postupao s predrasudama (kako to na više mjesta u žalbi naglašava žalitelj), već na temelju utvrđenih činjenica. Tako je prilikom donošenja pobijanog rješenja, prvostupanjski sud uzeo u obzir obavijest Probacijskog ureda Rijeka od 13. svibnja 2024. u prilogu koje je dostavljena e-mail poruka Društva za istraživanje i potporu od 16. travnja 2024. s fotografijom pronađene šprice te je proveo izvidno ročište na kojem je ispitao osuđenu IH. Uvažavajući zdravstveno stanje osuđenice koje se opisuje u žalbi, i ovaj drugostupanjski sud smatra da je noseći iskorištenu špricu na posao (ona sama navodi da je terapiju uzela intravenozno, kod kuće, a da joj je šprica vjerojatno ispala iz torbe) dovela u opasnost i sebe, ali i druge korisnike Društva u koje je upućena na izvršenje rada za opće dobro. Takvo njezino ponašanje, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, upućuje na neodgovoran pristup prema kaznenopravnoj sankciji, odnosno radu za opće dobro koji joj je izrečen presudom, a koji u svojoj suštini predstavlja blaže kažnjavanje jer je zamjena za kaznu zatvora. Upravo se iz tog razloga od osuđenice očekuje odgovoran pristup prilikom izvršavanja rada za opće dobro jer u slučajevima blažeg kažnjavanja, uvijek postoji i mogućnost naknadnog izvršenja izrečene kazne zatvora ako se za to ispune uvjeti, na što je uostalom osuđenica i upozorena u presudi. Pored navedenoga, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da u konačnici nisu postojali opravdani razlozi niti stvarne zapreke da osuđenica izvrši svoje obveze, odnosno rad za opće dobro na slobodi.
6.1. Nadalje, u pogledu žalbenih navoda da prvostupanjski sud "ekstenzivno tumači Kazneni zakon na štetu osuđene" jer je ispadanje šprice, odnosno medicinskog pomagala kako to naziva žalitelj, pripisao krivnji osuđenice, a u smislu odredbe članka 55. stavka 8. KZ/11, valja navesti da se ne radi o ekstenzivnom tumačenju zakonske odredbe na štetu osuđenice (to ni ne može biti slučaj jer je njezina krivnja već utvrđena pravomoćnom presudom) nego o procjeni i utvrđenju ponašanja koje može biti od utjecaja na zamjenu neizvršenog dijela rada za opće dobro kaznom zatvora. U konkretnom je slučaju prvostupanjski sud pravilno procijenio da je osuđenica već na samom početku izvršavanja rada za opće dobro manifestirala prilično neodgovorno ponašanje kojim je mogla ugroziti zdravlje ostalih korisnika Društva u koje je bila upućena u rad. Kraj takvog stanja stvari, prvostupanjski je sud ispravno odlučio zamijeniti neizvršeni dio rada za opće dobro kaznom zatvora pri čemu je svoju odluku utemeljio na valjanim i dostatnim razlozima koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
6.2. Naposljetku, nisu osnovani žalbeni navodi kojima se ukazuje na to da je sutkinja Aleksandra Svoboda-Miše, koja je kao predsjednica sudjelovala u radu vijeća koje je donijelo pobijano rješenje, pristrana u odnosu na osuđenu IH jer je u drugom kaznenom postupku donijela rješenje kojim je (ovdje osuđenici) produljen istražni zatvor bez da su za to, po mišljenju žalitelja, postojali zakonski razlozi (navedeno je rješenje kasnije ukinuto). Naime, žalitelj žalitelj pogrešno smatra da bi pristranost imenovane sutkinje bila vezana za činjenicu da je donijela rješenje o produljenju istražnog zatvora u drugom predmetu koje je kasnije ukinuto obzirom da je i to rješenje, imenovana sutkinja donijela u vijeću, kao i u pobijanom rješenju, a ne kao sudac pojedinac. Donošenje sudskih odluka s kojima stranke nisu zadovoljne ne znači automatski da bi sud u odnosu na tu stranku bio pristran s time da je nezadovoljnim strankama uvijek na raspolaganju mogućnost podnošenja pravnog lijeka.
7. Iz tih razloga, te obzirom da pobijano rješenje ne trpi povreda na koje ovaj sud sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, žalbu je trebalo odbiti kao neosnovanu po članku 494. stavku 3. točke 2. ZKP/08.
U Rijeci 4. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća
Sandra Juranović
