REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-845/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (dalje u tekstu: tužitelja) Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, OIB: 04847852112, Split, Kavanjinova 2, kojeg zastupa punomoćnik Dragan Mijoč, odvjetnik u Splitu protiv tuženika-protutužitelja (dalje u tekstu: tuženika) ČZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Ćulav Aličić, odvjetnica u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R- 627/2022-10 od 23. veljače 2023., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-624/16 od 23. ožujka 2018., u sjednici održanoj 4. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. naloženo je tuženiku-protutužitelju isplatiti iznos od 21.295,74 EUR-a/160.452,76 kn sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 24. listopada 2015. do isplate, dok je za više zatraženi tijek zakonske zatezne kamate odbijen tužbeni zahtjev. U točki II. odbijen je tužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja kojim traži utvrđenje ništetnim i bez pravnog učinka čl.3. Ugovora o pravima i dužnostima glede specijalizacije ginekologija i opstetricija pod klasa: 131- 02/08-01/27, Ur.broj: 2181-149/01-08/01 od 11.04. 2008. te Aneks Ugovora o pravima i dužnostima glede specijalizacije ginekologija i opstetricija pod klasa:131-01/12-01/24, Urbroj:2181-149/01-12/01 od 31.01.2012.g. U točki III. prihvaćen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj dužan isplatiti tuženiku na ime neisplaćenih naknada za odrađena dežurstva, iznos bruto 1.565,01 EUR-a/11.791,54 kn zajedno sa zateznom kamatom koja na iznos od 8,95 EUR-a/67,41 kn teče od 19.05.2014.g., na iznos od 320,37 EUR- a/2.413,80 kn teče od 17.07.2014., na iznos od 526,31 EUR-a/3.965,51 kn teče od 18.09.2014., na iznos od 160,18 EUR-a/1.206,90 kn teče d 17.11.2014., na iznos od 22,88 EUR-a/172,41 kn teče od 15.12.2014.g, te na iznos od 526,31 EURa/3.965,51 kn teče od 15.12.2014,. u točki IV. naloženo je tuženiku-protutužitelju da u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju-protutuženiku parnični trošak u iznosu od 440,77 EUR-a/3.321,00 kn sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Presudom suda drugog stupnja u točki I. odbijena je žalba tuženika-protutužitelja djelomično kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-624/16 od 23. ožujka 2018. u točki II. izreke. U točki II. uvažena je žalba tuženika-protutužitelja kao djelomično osnovana te je ukinuta prvostupanjska presuda poslovni broj Pr-624/16 od 23. ožujka 2018. u točkama I. i IV. izreke, pa se predmet u tom dijelu vraća prvosupanjskom sudu na ponovno suđenje. U točki III. odlučeno je da će se o troškovima žalbenog i revizijskog postupka odlučit u konačnoj odluci.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-4036/2023 od 30. siječnja 2024. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno i zahtjevu za utvrđenje ništetnosti aneksa ugovora o pravima i dužnostima glede specijalizacije ginekologija i opstetricija klasa:131-01/12-01/24, Urbroj:2181-149/01-12/01 od 31.01.2012.g. u odnosu na pitanje:

„Jesu li protuustavne, a kao takve i ništetne ugovorne odredbe aneksa ugovora o pravima i dužnostima glede specijalizacije ginekologija i opstetricija klasa: 131- 01/12-01/24, Ur.broj: 2181-149/01-12/01 od 31. siječnja 2012., ako su temeljene na čl.11., 11.a i 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, a koje odredbe Pravilnika su nakon sklapanja ugovora kao protuustavne ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II-187/2015 od 11. srpnja 2017.?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP-a.). Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu u točki I. podredno ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje u tom dijelu. Traži trošak za sastav revizije.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je neosnovana.

7. Predmet spora u revizijskom stupnju utvrđenje utvrđenje ništetnim i bez pravnog učinka Aneksa Ugovora o pravima i dužnostima glede specijalizacije ginekologija i opstetricija pod klasa:131-01/12-01/24, Urbroj:2181-149/01-12/01 od 31.01.2012.g.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

- da su stranke 26. veljače 2008. sklopile Ugovor o radu na temelju kojeg je tuženik kod tužitelja obavljao specijalistički staž radi specijalizacije ginekologije i opstetricije

- da su stranke 11. travnja 2008. sklopile Ugovor o specijalizaciji te Aneks tome Ugovoru od 31. siječnja 2012.

- da je čl.3. osnovnog Ugovora, odnosno čl.1. Aneksa Ugovora od 31. siječnja 2012. regulirano da je specijalizant dužan nakon završetka specijalističkog usavršavanja i položenog specijalističkog ispita, odraditi u Domu zdravlja onoliko vremena koliko je trajala specijalizacija: tijekom postupka utvrđeno je da je specijalizacija trajala 4 godine i 6 mjeseci

- da je tuženik 16. listopada 2012. položio specijalistički ispit

- da su stranke sklopile novi Ugovor o radu 29. listopada 2012.

- da je tuženik otkazao taj Ugovor o radu 18. prosinca 2014., te je nakon otkaznog roka prestao s radom kod tužitelja 31. siječnja 2015.

- da je tuženik na specijalizaciji proveo ukupno 4 godine i 6 mjeseci, a poslije specijalizacije na radu kod tužitelja ukupno 2 god i 3 mjeseca

9. Prema odredbi članka 391. stavka 1. ZPP-a u povodu revizije iz članka 382. toga zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

10. U reviziji prema odredbi članka 391. stavka 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja zaključak je prvostupanjskog suda da su stranke ugovorile bitan sastojak ugovora, te da u situaciji kada dužnik ne ispuni svoju obvezu u tom roku, da se ima smatrati da je ugovor raskinut po samom zakonu. Međutim, tuženik je prestao izvršavati svoje preuzete obveze momentom davanja otkaza ugovora o radu, kada je tuženik svojim dopisom naveo da prekida svoj radni odnos s 1. siječnja 2015., s naznakom da planira odraditi otkazni rok do 31. siječnja 2015., dakle nakon 2 godine i 3 mjeseca po završetku specijalizacije, dakle nesporno prije isteka ugovorenog roka od 4 godine i 6 mjeseci nakon završene specijalizacije. Dakle, tuženik je potpisivanjem ugovora i Aneksa ugovora preuzeo obvezu te je odgovaran za ispunjenje te obveze i to da će odraditi u Domu zdravlja onoliko vremena koliko je trajala specijalizacija, a to je 4 godine i 6 mjeseci.

12. Prema članku 1. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“ broj 6/17 - u daljnjem tekstu: Pravilnik/17), u Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“ broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 116/15, 62/16, 69/16- ispravak), prethodno citirani članaka 1. mijenja se i glasi:

„Članak 11.

Zdravstvena ustanova čiji je osnivač Republika Hrvatska, jedinica područne (regionalne) samouprave ili grad sa specijalizantom sklapa ugovor o međusobnim pravima i obvezama.

Pri sklapanju ugovora iz stavka 1. ovoga članka obveza rada u radnom odnosu na neodređeno vrijeme nakon završetka specijalističkog usavršavanja i položenog specijalističkog ispita ne smije biti ugovorena u trajanju duljem od propisanog vremena trajanja specijalizacije.

Ako specijalizant namjerava otkazati ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz stavka 1. ovog članka i zasnovati radni odnos u drugo zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač Republika Hrvatska, jedinica područne (regionalne) samouprave ili grad, obvezan je zatražiti prethodnu suglasnost ministarstva.

Uz zahtjev za davanje prethodne suglasnosti iz stavka 3. ovoga članka specijalizant je obvezan priložiti suglasnost zdravstvene ustanove iz stavka 1. ovoga članka u kojoj će zasnovati radni odnos.

Ministarstvo je obvezno odlučiti o zahtjevu za davanje prethodne suglasnosti iz stavka 3. ovoga članka najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva, uvažavajući pri tome sljedeća mjerila:

- potrebu za doktorom medicine u specijalističkoj djelatnosti za koju se specijalizant usavršava na području osnivača zdravstvene ustanove iz stavka 1. ovoga članka

- odobreni Plan specijalizacija zdravstvene ustanove u kojoj specijalizant namjerava zasnovati radni odnos

- ugovorenu specijalističku djelatnost poslodavca kod kojeg specijalizant namjerava zasnovati radni odnos u mreži javne zdravstvene službe

Ako ministarstvo u roku iz stavka 5. ovoga članka ne odluči o zahtjevu za davanje prethodne suglasnosti, smatra se da je prethodna suglasnost dana. Raspisivanje javnog natječaja za zasnivanje radnog odnosa specijalizanata u drugoj zdravstvenoj ustanovi nije potrebno u slučaju kada specijalizant prelazi uz suglasnost ministarstva na istu specijalizaciju iz jedne zdravstvene ustanove u drugu zdravstvenu ustanovu.

Zdravstvena ustanova u kojoj specijalizant zasnuje radni odnos temeljem prethodne suglasnosti ministarstva, obvezna je naknaditi zdravstvenoj ustanovi iz stavka 1. ovoga članka stvarne troškove specijalizacije iz članka 12. ovoga Pravilnika nastale do zasnivanja radnog odnosa naknadu u iznosu jedne proračunske osnovice za obračun naknada i drugih primanja u Republici Hrvatskoj po mjesecu ugovorene obveze rada nakon završene specijalizacije, u roku od godine dana od dana sklapanja ugovora o radu sa specijalizantom.

Ako specijalizant otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz stavka 1. ovoga članka sukladno stavku 3. ovog članka, bez prethodne suglasnosti ministarstva, obvezan je naknaditi troškove specijalizacije iz članka 12. ovoga Pravilnika nastale do otkaza ugovora o radu i naknadu iz stavka 8. ovoga članka, u roku od godine dana od dana otkaza ugovora o radu.

Obveza iz stavka 9. ovoga članka odnosi se i na specijalizanta koji otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz stavka 1. ovog članka, a ne zasnuje radni odnos u drugoj zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač Republika Hrvatska, jedinica područne (regionalne) samouprave ili grad.“.

Odredbom članka 2. Pravilnika/17, iza članka 11. dodaje se članak 11.a. koji glasi:

„Članak 11.a

Ako specijalist prije isteka vremena ugovorene obveze rada iz članka 11. stavka 2. ovoga Pravilnika namjerava otkazati ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 11. stavka 1. ovoga Pravilnika i zasnovati radni odnos u drugoj zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač Republika Hrvatska, jedinica područne (regionalne) samouprave ili grad obvezan je zatražiti prethodnu suglasnost ministarstva.

Uz zahtjev za davanje prethodne suglasnosti iz stavka 1. ovoga članka specijalist je obvezan priložiti suglasnost zdravstvene ustanove iz stavka 1. ovoga članka u kojoj će zasnovati radni odnos.

Ministarstvo je obvezno odlučiti o zahtjevu za davanje prethodne suglasnosti iz stavka 1. ovoga članka najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva, uvažavajući pri tome sljedeća mjerila:

- potrebu za doktorom medicine specijalistom na području osnivača zdravstvene ustanove iz stavka 1. ovoga članka

- ugovorenu specijalističku djelatnost poslodavca kod kojeg specijalist namjerava zasnovati radni odnos u mreži javne zdravstvene službe

Ako ministarstvo u roku iz stavka 3, ovoga članka ne odluči o zahtjevu za davanje prethodne suglasnosti, smatra se da je prethodna suglasnost dana. Zdravstvena ustanova u kojoj specijalist zasnuje radni odnos temeljem prethodne suglasnosti ministarstva, obvezna je naknaditi zdravstvenoj ustanovi iz članka 11. stavka 1. ovoga Pravilnika stvarne troškove specijalizacije iz članka 12. ovoga Pravilnika i naknadu u iznosu jedne proračunske osnovice za obračun naknada i drugih primanja u Republici Hrvatskoj po mjesecu neodrađene ugovorene obveze rada nakon završene specijalizacije, u roku od godine dana od dana sklapanja ugovora o radu sa specijalistom.

Ako specijalist otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 11. stavka 1. ovoga Pravilnika bez prethodne suglasnosti ministarstva, obvezan je naknaditi troškove specijalizacije iz čl.12. ovoga Pravilnika i naknadu iz stavka 5. ovoga članka, u roku od godine dana od dana otkaza ugovora o radu.

Obveza iz stavka 6. ovoga članka odnosi se i na specijalistu koji otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 11. stavka 1. ovog Pravilnika, a ne zasnuje radni odnos u drugoj zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač Republika Hrvatska, jedinica područne (regionalne) samouprave ili grad.“.

13. S obzirom na postavljeno pravno pitanje prema ocjeni ovog suda a radi odgovora valja ući u razloge zbog kojih je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom U-II- 187/2015 od 11. srpnja 2017. na temelju članka 38. stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 99/99, 29/02 i 49/02 - pročišćeni tekst), pokrenuo postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom te se ukidaju članci 11. i 11.a Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“ broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 116/15, 62/16, 69/16, 6/17) te djelomično prihvatio prijedloge Opće bolnice Bjelovar, Opće bolnice dr. Tomislav Bardek, Hrvatske udruge poslodavaca u zdravstvu i Opće bolnice Pula i pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom te ukinuo:

- članaka 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“ broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 116/15, 62/16, 69/16, 6/17)

- članci 17. i 18. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“ broj 62/16 i 69/16 - ispravak) te je odredio da ukinuti članci prestaju važiti 31. prosinca 2017.

14. Ustavni sud je ukinuo ranije navedene odredbe Pravilnika stoga što…“Ustavni sud smatra da je ZoZZ-om 150/08-70/16 (članci 139. i 140.) nije dano ovlaštenje nadležnom ministru da pravilnikom propiše obveze sklapanja ugovora o međusobnim pravima i obvezama zdravstvene ustanove i specijalizanta, najduljeg trajanja obveze ostanka na radu specijalizanta nakon završetka specijalističkog usavršavanja, uvjetovanja dopuštenosti otkazivanja ugovora o radu u jednoj i zasnivanja radnog odnosa specijalizanta odnosno specijalista u drugoj zdravstvenoj ustanovi prethodnom suglasnošću ministarstva, okolnosti u kojima nije potreban javni natječaj za zasnivanje radnog odnosa specijalizanta u drugoj zdravstvenoj ustanovi, obveze zdravstvene ustanove u kojoj specijalizant odnosno specijalist zasnuje radni odnosi da naknadi trošak specijalizacije, obveze specijalizanata odnosno specijalista da naknadi troškove specijalizacije u slučaju otkazivanja radnog odnosa bez prethodne suglasnosti ministarstva, te da utvrdi troškove specijalizacije.“

15. Prema ocjeni ovog suda kraj činjenice da su stranke slobodnom voljom sklopile ugovor o specijalizaciji i gdje su se po prirodi stvari susreli interesi zdravstvene ustanove s jedne strane dobiti po uspješno završenoj specijalizaciji liječnika- specijalistu koji je neophodan zdravstvenoj ustanovi, a liječnik (tuženik) dobiva priliku napredovati u struci i ostvariti željenu specijalizaciju činjenica što je Ustavni sud Republike Hrvatske iz formalnih razloga ukinuo Pravilnik koji je sadržavao odredbe (koje su ukinute) kojim je propisivao sadržaj ugovora o specijalizaciji to ne čini sam dvostrano obvezni ugovor o specijalizaciji ništetnim jer on po svom sadržaju, preuzetim obavezama i posljedicama ne pridržavanja preuzetih obveza predstavlja slobodu ugovaranja svake od ugovornih strana koji stoga nije protivan Ustavu RH niti prisilnim propisima niti moralu društva.

16. Stoga, vodeći računa da je odredbom članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08,125/11,78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05) propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako je cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu, ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, a odredbom članka 2. ZOO-a propisano je da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, ali da ih ne mogu uređivati suprotno Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva. Nadalje, odredbom članka 324. ZOO-a propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je nišetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje. Ovaj sud drži da ne postoje razlozi zbog kojih bi sud odustao od citiranog pravnog shvaćanja Građanskog odjela ovog suda koji u svojoj biti sadržava načelo „pacta sunt servanda“.

17. Time je prethodnim točkama odgovoreno na postavljeno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena.

18. Zbog svega gore navedenog kako je sud drugog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo odlučeno je kao u izreci sukladno odredbi članka 391. stavka 5. ZPP- a.

Zagreb, 4. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek