REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1168/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić- Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marinu Buviniću, odvjetniku u Umagu, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 8, OIB 14036333877, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-1190/2024-2 od 11. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj: P-59/2022-32 od 24. svibnja 2024., u sjednici održanoj 4. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-1190/2024-2 od 11. rujna 2024.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3. Naime, postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu budući da u pogledu tih pitanja pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i ovaj sud u odluci broj Revd 4030/2022 od 8. ožujka 2023., Revd-5607/2021 od 15. veljače 2022. i dr.). Pri tome, u odnosu na pitanja koja se odnosi na pravilnost utvrđenja informiranosti tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule te na pravilnost činjenične presumpcije o donošenju jednostranih odluka o promjeni kamatne stope od strane tuženika, a bez da je izveden po tuženiku predložen dokaz saslušanjem predloženih svjedoka, valja istaknuti da iz prvostupanjske odluke proizlazi da je proveden dokaz saslušanjem svjedoka djelatnika banke, dok je odbijen prijedlog za saslušanje javnog bilježnika s obrazloženjem da se njegovim saslušanjem ne može utvrditi obaviještenost potrošača prije sklapanja ugovora o kreditu i da on za to nema zakonske ovlasti. Nadalje, glede pitanja koja se odnose bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a treba reći da predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke da nižestupanjske presude ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama. Isto tako, u odnosu na pitanje vezano za parnični trošak, za odgovoriti je predlagatelju da je pobijana odluka donesena u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim u odlukama ovog suda, primjerice u odluci broj Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., a koje shvaćanje glasi: „ Kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška nakon stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) 5. studenog 2022. kojom je izmijenjena vrijednost boda koja od tada iznosi 15,00 kuna (1,99 eura), valja primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka pa parničnoj stranci valja dosuditi parnični trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kuna (1,99 eura) i za radnje koje su poduzete prije izmjene vrijednosti boda 5. studenog 2022., a ne prema vrijednosti boda od 10,00 kuna (1,33 eura)“, (tako i Rev 940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev 847/2021 od 13. veljače 2024.).

4. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

5. Nadalje, tuženik u prijedlogu tvrdi da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava RH (''Narodne novine'' broj 56/90, 135/97, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/4 - dalje u tekstu: Ustav) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine'' - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 13/00, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) Konvencije. Međutim, nižestupanjske odluke su obrazložene i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, slijedom čega tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

6. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP te je odlučeno kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 4. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek