REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5412/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ivana Vučemila člana vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PBZ-Leasing d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 44, OIB: 57270798205, kojeg zastupa punomoćnica NB, protiv tuženika KB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vinko Arelić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Arelić & Mlinarić d.o.o. iz Zagreba, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1224/2024-2 od 9. rujna 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2161/2024- 2 od 9. travnja 2024., u sjednici održanoj 4. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1224/2024-2 od 9. rujna 2024., zbog pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„I.) U slučaju postavljenog tužbenog zahtjeva za predajom u posjed nekretnine kao tužbenog zahtjeva koji se ne odnosi na novčanu svotu, bi li bilo ispravno postupanje tužitelja kada bi u tužbenom zahtjevu kao vrijednost predmeta spora naznačio (tržišnu) vrijednost nekretnine čija se predaja u posjed traži?
II.) Postupa li ispravno raspravni sud kada u prethodno navedenom slučaju, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, uopće ne obrazloži točnost naznačene vrijednosti predmeta spora na način da utvrdi je li tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, a s obzirom na očitu znatnu diskrepanciju iznosa kod naznačivanja vrijednosti predmeta spora u relevantnoj sudskoj praksi?
III.) Jesu li u ovom predmetu prvostupanjski i drugostupanjski sud, i to neuvažavanjem prigovora tuženika koji se tiče tužiteljeva suviše niskog naznačivanja vrijednosti predmeta spora, kao i propuštanjem određivanja vrijednosti predmeta spora po službenoj dužnosti, povrijedili jedno od osnovnih načela parničnog postupka, jer nisu na temelju svog ovlaštenja iz čl. 3. st. 3. ZPP-a kontrolirali tužiteljevu zlouporabu procesnih ovlaštenja kojom isti utječe na opseg tuženikova prava na naknadu troškova postupka?
IV.) Nisu li u ovom predmetu prvostupanjski i drugostupanjski sud povrijedili odredbe čl. 338. st. 4., čl. 345. st. 1. i čl. 375. st. 1. u vezi s čl. 40. ZPP-a, iz razloga što su u pobijanoj presudi i u pobijanom rješenju odbili navesti jasna obrazloženja svog pravnog stava u odnosu na naznačivanje vrijednosti predmeta spora?“.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
4. Od odgovora na prvo postavljeno pitanje ne ovisi odluka o sporu niti je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Ovo stoga jer je utvrđivanje vrijednosti predmeta spora regulirano odredbama čl. 35. do čl. 40. ZPP-a i ne ovisi samo o tomu kako je tužitelj naznačio vrijednost predmeta spora s obzirom da će sud, u smislu odredbe čl. 40. st. 3. ZPP-a, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika odrediti vrijednost predmeta spora.
5. U odnosu na preostala pitanja tuženik polazi od pretpostavke koja nema uporište u stanju spisa pa od odgovora na isto ne ovisi ishod spora niti su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Naime, odlučujući o prigovoru tuženika o naznačenoj vrijednosti predmeta spora nižestupanjski sudovi su obrazložili svoje shvaćanje o naznačenoj vrijednosti predmeta spora i primjeni odredbe čl. 40. st. 2. ZPP-a u odnosu na vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju.
6. K tomu, iako već obzirom na navedeno nije odlučno, odluke na koje se poziva podnositelj prijedloga u smislu razloga važnosti, ne odgovaraju činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka drugostupanjskog suda.
7. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske odluke, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 4. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
