REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1308/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Upravitelj-stan d.o.o. Zagreb, Ksaverska cesta 41, OIB 54730193110, kojeg zastupa punomoćnica Dunja Belaić Goleš, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika M-Pack d.o.o. Zagreb, I. Šibla 9, OIB 19533312891, kojeg zastupa punomoćnica Ana Liška, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1319/2021- 2 od 16. veljače 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-28/2021-12 od 30. travnja 2021., u sjednici održanoj 4. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1319/2021-2 od 16. veljače 2022. i predmet se vraća istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda i u cijelosti je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jožice Matko-Ruždjak iz Zagreba poslovni broj Ovrv-755/2020 od 18. prosinca 2020. u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju, kao upravitelju garaže u [adresa] na adresi [adresa]. u ime i za račun suvlasnika isplati 2.400,00 kn uz zatezne kamate i tužbeni zahtjev je zajedno sa zahtjevom za naknadom troškova u tom dijelu odbijen. Tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi parnične troškove od 1.371,87 kn, te troškove žalbenog postupka od 312,50 kn.
2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 2706/2022-2 od 29. lipnja 2022. podnosi tužitelj pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja:
„Je li za stjecanje etažnog vlasništva i nastanak obveze plaćanja zajedničke pričuve kada je riječ o stjecanju na temelju pravnog posla relevantan upis novog etažnog vlasnika u zemljišnu knjigu ili je dovoljno da novi etažni vlasnik sklopi ugovor i stupi u posjed?“
3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijane nižestupanjske presude preinače ili ukinu uz naknadu parničnih troškova.
4. Odgovorom na reviziju tužitelj osporava navode tuženika i predlaže da se revizija odbije uz naknadu troškova povodom odgovora na reviziju.
5. Revizija osnovana.
6. Pobijana presuda je povodom revizije ispitana u skladu sa čl. 391. st. 1. ZPP samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za plaćanjem zajedničke pričuve za razdoblje od lipnja do studenog 2020. u odnosu na poslovni prostor površine od 200 m2.
8. Povodom revizije spornim proizlazi ocjena suda drugog stupnja da tuženik nije obvezan platiti tužitelju troškove zajedničke pričuve budući da je vlasništvo poslovnog prostora prenio na treću osobu (GJ) temeljem ugovora o zamjeni od 31. prosinca 2018. Nadalje, sud drugog stupnja polazeći od pravnog shvaćanja da okolnost je li tuženik o prijenosu vlasništva poslovnog prostora obavijestio ostale suvlasnike nije od utjecaja na obvezu plaćanja zajedničke pričuve s obzirom da u vrijeme nastanka tražbine tuženik nije bio vlasnik poslovnog prostora (budući da nije bio upisan u zemljišne knjige), pozivom na čl. 89. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 152/14, 81/15 - dalje: ZVDSP) tužbeni zahtjev ocjenjuje neosnovanim.
9. Prema činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova proizlazi da poslovni prostor za koji se tužbenim zahtjevom traži plaćanje zajedničke pričuve u razdoblju za koji je podnesena tužba (lipanj – studeni 2020.) nije bio upisan u zemljišne knjige, već je upisan tek u siječnju 2021. provođenjem postupka povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora. Nadalje, poslovni prostor nije upisan u zemljišne knjige u površini od 200 m2 već u površini od 422 m2. Prema navodima direktora tuženika i GJ sa rasprave u zemljišnoknjižnom postupku utvrđeno je da ne raspolažu aktom iz kojeg bi proizlazila legalnost podjele poslovnog prostora, na dva zasebna poslovna prostora (jedan u površini od 200 m2 u posjedu i vlasništvu tuženika, a drugi od 222 m2 – koji je u posjedu i vlasništvu GJ). Stoga je sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik bio vlasnik poslovnog prostora u površini od 200 m2 kako to i proizlazi iz kupoprodajnog ugovora od 20. listopada 2011. a pritom se tuženik kroz postupak povezivanja knjige položenih ugovora upisao kao suvlasnik jedinstvenog poslovnog prostora od 422 m2 u suvlasničkom omjeru od 200/422 dijela. Nadalje, utvrđeno je da je zemljišnoknjižnim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z- 2516/2021 od 4. veljače 2021. u odnosu na suvlasnički dio tuženika u prethodno opisanom poslovnom prostoru od 200/422 dijela dopuštena uknjižba prava vlasništva na GJ i to temeljem ugovora o zamjeni od 31. prosinca 2018. o kojem ugovoru tuženik ostale suvlasnike nije obavijestio bilo putem ovlaštenog predstavnika suvlasnika, bilo putem upravitelja, niti je to učinio tijekom zemljišnonjižnog postupka.
10. Zajednička pričuva je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova (čl. 90. st. 1. ZVDSP).
11. Prema čl. 89. st. 2. ZVDSP doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno.
12. Imajući u vidu prethodno citirane odredbe, odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:
Za nastanak obveze plaćanja zajedničke pričuve kada je riječ o stjecanju prava vlasništva temeljem pravnog posla u okolnostima kada nije proveden postupak uspostave etažnog vlasništva nekretnine relevantni su podaci iz kojih se može utvrditi da postoje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva.
13. Tuženik je 2011. kupio poslovni prostor za koji tužitelji traže plaćanje pričuve i nakon sklapanja tog ugovora stupio je u posjed, a o stjecanju poslovnog prostora obavijestio je ostale suvlasnike, pritom je i aktivno sudjelovao u zemljišnonjižnom postupku povezivanja knjige položenih ugovora sa zemljišnim knjigama nakon čega je i uslijedila uspostava etažnog vlasništva. Stoga je tužitelj imao, pouzdajući se u istinitost navoda tuženika iznijetih tijekom zemljišnoknjižnog postupka, opravdan razloga vjerovati (legitimna očekivanja) da je upravo tuženik vlasnik poslovnog prostora u suvlasničkom dijelu koji odgovara površini od 200 m2 jer ga je upravo tuženik navodima koje je iznio tijekom tog zemljišnoknjižnog postupka kao i vršenjem posjeda uvjerio da je pravnim poslom stekao pretpostavke za upis prava vlasništva na tom poslovnom prostoru.
14. U konkretnom slučaju tuženik je svojim postupcima – prešućivanjem sklopljenog ugovora o zamjeni nekretnina sa trećom osobom koji je prethodio provedenom zemljišnoknjižnom postupku, kao i vršenjem posjeda poslovnog prostora u razdoblju za koje se odnosi zahtjev za plaćanjem pričuve, doveo do toga da je u zemljišnim knjigama prvotno bio upisan kao suvlasnik poslovnog prostora.
15. Stoga, uvažavajući kompleksne okolnosti konkretnog slučaja i neistinito prikazivanje pravnih raspolaganja spornim poslovnim prostorom od strane tuženika, u ovom konkretnom slučaju, tuženik je u obvezi platiti tužitelju troškove pričuve.
16. Ovo iz razloga što je svojim prethodno opisanim postupcima (nije prijavio pravna raspolaganja (zamjenu) tog poslovnog prostora sa trećom osobom uslijed čega je i nakon provedbe postupka povezivanja knjige položenih ugovora sa zemljišnim knjigama i bio upisan kao suvlasnik poslovnog prostora) uvjerio tužitelja da je vlasnik poslovnog prostora za koji se traži plaćanje pričuve.
17. Kako pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana presuda odstupa od pravnog shvaćanja iznijetog u odgovoru na postavljeno pravno pitanje, sud drugog stupnja prilikom odlučivanja o žalbi tuženika nije razmotrio ostale žalbene navode i stoga je pobijana presuda primjenom čl. 395. st. 2. ZPP ukinuta i predmet je vraćen istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje i odlučeno je kao pod I. izreke.
18. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod II. izreke.
Zagreb, 4. lipnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
