REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-59/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Fran Olujić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika ŽP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Krokar, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-326/2024-3 od 26. rujna 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu poslovni broj P-88/2019-71 od 22. veljače 2024., ispravljena rješenjem istog suda broj P-88/2019-73 od 23. veljače 2024. u toč. II. i III. izreke, u sjednici održanoj 4. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja odbija se.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-326/2024-3 od 26. rujna 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu poslovni broj P-88/2019- 71 od 22. veljače 2024., ispravljena rješenjem istog suda broj P-88/2019-73 od 23. veljače 2024. u toč. II. i III. izreke, s time da je u istom naznačio pitanja koja smatra pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih, a koja glase:
"1. Može li se primanje isplate od strane treće osobe za koju vjerovnik u trenutku primanja istog nije znao da je preuzela dug koji druga osoba ima prema njemu, smatrati pristankom vjerovnika na promjenu osobe dužnika u smislu čl. 96. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO), a poglavito ako u tom vremenskom periodu vjerovnik ima opravdan razlog smatrati kako je novac od te osobe primio na temelju druge osnove?
2. Ako vjerovnik tek nakon proteka duljeg vremena sazna da se ugovorom o preuzimanju duga promijenila osoba dužnika, pa na isto pristane, smatra li se početkom preuzimanja duga trenutak saznanja o preuzimanju duga ili trenutak potpisivanja ugovora između starog i novog dužnika ili trenutak prve uplate na ime preuzetog duga?
3. Može li se uplata dužnika u korist trgovačkog društva u kojem je vjerovnik vlasnik 20% poslovnih udjela uračunavati kao povrat duga vjerovniku?
4. Ako vjerovnik bez ograde primi ispunjenje duga od strane treće osobe koja za to ima pravni interes, ne znajući da je ista ugovorom preuzela dugovanje prijašnjeg dužnika, smatra li se to pristankom na preuzimanje duga u smislu čl. 96. st. 3. ZOO-a ili se u smislu čl. 161. ZOO-a smatra izvršavanje obveze vjerovnika da primi ispunjenje duga od strane treće osobe koja ima neki pravni interes?
5. Može li drugostupanjski sud u situaciji u kojoj tužitelj uz osnovni tužbeni zahtjev podnese eventualni kumulirani tužbeni zahtjev, a prvostupanjski sud donese presudu kojom takav zahtjev usvaja dok osnovni tužbeni zahtjev odbija, te tužitelj ne uloži žalbu zbog odbijanja osnovnog tužbenog zahtjeva, izvesti zaključak kako je tužitelj priznao činjenične navode suda kojim obrazlaže odbijanje glavnog tužbenog zahtjeva?
6. Ako dužnik uplatom novčane naknade ne precizira radi li se o namirenju kamate ili glavnice, smatra li se u smislu čl. 172. ZOO-a da je isti prvo namirio kamatu pa glavnicu, pogotovo ako vjerovnik kao tužitelj u sporu ističe prigovor uračunavanja tj. prigovor vještaku da prilikom izrade nalaza i mišljenja uzme u obzir redoslijed povrata duga sukladno čl. 172. ZOO-a?".
2. Nadalje, tužitelj još u prijedlogu navodi da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom zbog osobito teških povreda parničnog postupka odnosno pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske koji sadrži pravo na pristup sudu, odnosno razradu načela jednakosti, kojom se svakome jamči jednaku zaštitu prava u postupku pred sudovima.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
– dalje: ZPP), ocjena je ovoga suda da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ocijenivši da je tužitelj, obzirom je bez ograde primao uplate GP, dao svoj pristanak na preuzimanje duga od tuženika. Pritom se drugostupanjski sud poziva na odredbu čl. 96. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22). Imajući na umu sadržaj pitanja postavljenih u prijedlogu za dopuštenje revizije, cjelokupno obrazloženje prijedloga kao i obrazloženje pobijane drugostupanjske presude, treba reći, da postavljenim pitanjima tužitelj u stvari pokušava dovesti u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a to svakako nije razlog za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije. Osim toga, uvidom u presudu ovog suda broj Rev-x 118/2010, te presudu Županijskog suda u Rijeci broj Gž 2375/2020 od 24. siječnja 2023., utvrđeno je da nije riječ o istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u predmetnom sporu, radi čega su u svakom slučaju u odnosu na postavljena pitanja izostali određeni razlozi važnosti u smislu odredbe čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP. Prema tome, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je kao u toč. I. izreke.
6. Ocjenjujući postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, ocjena je ovoga suda da navodima iz prijedloga, kao i prilozima koje je dostavio uz prijedlog, tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo, a kako to tvrdi u prijedlogu. Naime, drugostupanjski sud je u svojoj odluci dao dostatne i relevantne razloge s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja te se odluka ne može smatrati arbitrarnom niti nerazumnom. Stoga, niti po ovoj osnovi (čl. 385.a st. 2. ZPP) nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.
7. Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučeno je kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 4. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
