REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1446/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AP, nositelja Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Goran Obradović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika RP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Ana Šakić i Marijan Šakić, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-272/2021-2 od 4. listopada 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj Pn-17/2018-37 od 12. veljače 2021., u sjednici održanoj 4. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što su mu, prema njegovu mišljenju, povrijeđena temeljna ljudska pravo na pravično suđenje i na vlasništvo zajamčena Ustavom Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine -Međunarodni ugovori br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017, dalje: Konvencija).

2. Tuženik na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovorio.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično je neosnovan, a djelomično nedopušten.

4.1. Tužitelj je u prijedlogu naznačio pitanje:

„Da li zakoniti posjednik konkretne nekretnine ima ovlaštenje uništiti stvari (u konkretnom slučaju usjeve) druge osobe koje se nalaze na navedenoj nekretnini a da pritom opisano postupanje ne dovodi do afirmacije instituta odgovornosti za štetu (zbog isključenja elementa protupravnosti), a uslijed činjenice da vlasnik stvari (usjeva) nema valjani temelj posjedovanja iste nekretnine.“

4.2. Citirano pravno pitanje nije važno pravno pitanje u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP jer od njega ne ovisi odluka u sporu. Naime, u pitanju sam tužitelj polazi od toga da je u konkretnom slučaju bio „isključen element protupravnosti“, od čega je pošao i drugostupanjski sud pa je zato odbio tužbeni zahtjev, a iz dostavljenoga dijela spisa za zaključiti je da tužitelj inače tuženikovu odgovornost za štetu vidi upravo i zbog činjenice da je postupao protupravno, jer protupravnost (načelno) i jest pretpostavka odgovornosti za štetu. U pitanju tužitelj polazi i od toga da on sam nije imao „valjani temelj posjedovanja“, a tuženik da je „zakoniti posjednik konkretne nekretnine“, pa potom citira i članak 33. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine br. 39/13, 48/15 i 20/18), koji glasi: „Na osnovi sklopljenog ugovora o zakupu i zakupu za ribnjake, zakupnika uvodi u posjed Povjerenstvo, u roku od 30 dana od dana sklapanja ugovora, odnosno po skidanju usjeva dotadašnjeg posjednika.“, smatrajući da je i njegovom primjenom osnovan predmetni tužbeni zahtjev. No, iz utvrđenoga činjeničnog stanja, kako je to opisano u točki 6. obrazloženja drugostupanjske presude, proizlazi da tuženik nije preorao usjeve koje je tužitelj kao „dosadašnji posjednik“ ostvario prije nego što je nekretninu na korištenje od Agencije za poljoprivredno zemljište dobio tuženik kao „zakupnik“, već da je tužitelj, nakon što je tuženik već sklopio ugovor o zakupu zemljišta, koji je sklopljen 9. veljače 2017., zasijao na istom zemljištu zob 17. veljače 2017., što je tuženik već 5. ožujka preorao, tako da se ne radi o uništenju usjeva kako to tužitelj prikazuje.

4.6. Kako se, dakle, ne radi o važnom pravnom pitanju, odlučeno je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP kao u točki I. izreke.

5. Tvrdnje o povredama temeljnih ljudskih prava tužitelj neosnovano nalazi u pogrešnome uvjerenju da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio. Zato ništa ne upućuje na zaključak da je došlo do povrede njegovih Ustavnih i Konvencijskih prava, pa je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 4. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek