REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1260/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Ranki Rukljač, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Prvostolni kaptol zagrebački, OIB 77667447224, sa sjedištem u Zagrebu, Kaptol 27, zastupan po punomoćnici Zvjezdani Znidarčić Begović, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4897/2017-2 od 28. siječnja 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama poslovni broj P-56/2017-34 od 13. lipnja 2017., u sjednici održanoj 4. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i slijedom toga ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4897/2017-2 od 28. siječnja 2020.

II. O troškovima postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev.

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja tako da je presuđeno:

„I. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, poslovni broj P-56/2017-34 od 13. lipnja 2017. i sudi: 1. Utvrđuje se da je tužiteljica ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dosjelošću stekla pravo vlasništva nekretnina z. kč. br. [katastarska čestica] [katastarska čestica] ukupne površine 560 čhv upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tuženik Prvostolni kaptol zagrebački iz Zagreba, Kaptol 27, OIB: 77667447224, dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sesvetama na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zk. č. br. [katastarska čestica] [katastarska čestica] ukupne površine 560 čhv na ime i korist tužiteljice ZR iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]).

2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

3. Nalaže se tuženiku Prvostolni kaptol zagrebački isplatiti tužiteljici ZR troškove parničnog postupka u iznosu od 52.736,25 kuna sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“.

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dozvoljenu rješenjem ovog suda Revd-2850/2020-4 od 16. siječnja 2024. podnosi tuženik zbog pitanja:

„Može li se steći pravo vlasništva dosjelošću na nekretnini (koja je oduzeta na temelju Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Hrvatske) u posjed koje su ušli (bez Odluke o dodjeli) prednici tužiteljice sa čestice koja im je dodijeljena Odlukom kotarske komisije o dodjeli zemljišta i mogu li se isti smatrati poštenima?“.

4. Na reviziju je odgovoreno.

5. Revizija je osnovana.

6.1. Sudovi utvrđuju na temelju stanja spisa i isprava u spis i da je zk.č.br. [katastarska čestica] [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 4) prema posjedovnom listu Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove, po izmjeri 1968. označena kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da ta čestica u iskazu čestica obuhvaća, po identifikaciji, zk.č.br. [katastarska čestica] i zk.č.br. [katastarska čestica] (listovi 5-9). Zk.č.br. [katastarska čestica] (dalje u tekstu: sporna čestica) je Odlukom Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju o dodjeli zemljišta utvrđenim agrarnim subjektima broj: ... od 16. lipnja 1948 (dalje: Odluka) dodijeljena ABC sinu Z, zemljoradniku iz [adresa] i članovima njegove obitelji - prednicima svjedokinje ĆR, dakle, ne prednicima tužiteljice.

6.2. Prednicima tužiteljice dodijeljena je zk.č.br. [katastarska čestica] (ER, E, i članovima njegove obitelji - prednici tužiteljice).

7. Nadalje sud drugog stupnja utvrđuje da prema Rješenju o nasljeđivanju iza AR tužiteljica je naslijedila izvanknjižno vlasništvo prema posjedovnom listu broj ... k. o. [katastarska općina] u cijelosti, te da u naravi sporna čestica (zk.č.br. [katastarska čestica] [katastarska čestica]) „leži“ do zk.č.br. [katastarska čestica], koja je bila u posjedu prednika tužiteljice i za koju je utvrđeno pravo vlasništva tužiteljice u ovom postupku, te koja im je prethodno dodijeljena u postupku agrarne reforme, a za koje čestice tužiteljica iskazuje da se radi o jednoj nekretnini.

8. Stoga sud drugog stupnja zauzima pravno shvaćanje da se pitanje prava vlasništva u odnosu na spornu nekretninu ne ocjenjuje s osnove Odluke - akta državne vlasti, već da se utvrđuje s osnove dosjelosti.

9. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je protiv nje dopušteno podnijeti reviju i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

10. Dakle, iz cjelokupnog dokaznog postupka slijedi da Odlukom sporna nekretnina nije dodijeljena prednicima tužiteljice.

11. Zakonom o agrarnoj reformi i kolonizaciji koji je donesen 23. kolovoza 1945. (Službeni list DFJ broj 64/45), a dana 24. studenog 1945. donesen je Zakon o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Hrvatske (dalje u tekstu: ZPARK) temeljem kojeg zakona je vršena eksproprijacija i crkvene zemlje iznad određenog maksimuma (30 ha) te je dodjeljivana onima koji je nisu imali, a htjeli su je obrađivati po načelu da zemlja mora pripasti onome koji ju obrađuje i to bez ikakvog otkupa ili odštete. ZPARK temeljio se na dva načela i to na načelu da zemlja pripada onima koji ju obrađuju i da dodijeljeno zemljište prelazi u privatno vlasništvo osoba koje ga dobivaju te je samom zakonskom odredbom bilo propisano da će se to pravo upisati u zemljišnu knjigu te je osnovan i zemljišni fond agrarne reforme i kolonizacije.

12. Za provedbu agrarne reforme na crkvenim posjedima bile su nadležne kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju kojima su bile izdane upute za rad te je taj postupak predviđao održavanje rasprava uz sudjelovanje agrarnih interesenata u vezi s crkvenim zemljištem, a ovu činjenicu tužiteljica u tijeku postupka nije dokazala niti takov utvrđenje sud drugog stupnja osporava ili utvrđuje drugačije jer polazi od drugačije pravne osnove stjecanja prava vlasništva, ne odlukom tijela vlasti, već na temelju dosjelosti.

13. Dakle, da bi radilo o stjecanju prava vlasništva na temelju Odluke, dakle akta državne vlasti moralo se raditi o oduzimanju i dodjeli konkretne nekretnine novom subjektu prava vlasništva, ovlašteniku u postupku onodobne agrarne reforme.

14. U suprotnom, ako je samo došlo do oduzimanja a ne i dodjele predmetnih nekretnina onda se samo može govoriti o općenarodnoj imovini odnosno, nakon 1964. godine društvenom vlasništvu, na kojemu nije bilo dopušteno stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a nakon toga dolazi do pretvorbe tog prava u pravo vlasništva Republike Hrvatske bilo prema posebnim propisima bilo temeljem prijelaznih i završnih odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje: ZV), ukoliko nisu ispunjeni uvjeti za povrat u upravnom postupku. Ovo stoga jer je Zemljišni fond agrarne reforme i kolonizacije bio državni fond, a kasnijim izmjenama Ustava SFRJ u pravni sustav je uvedeno društveno vlasništvo i svi upisi državnog vlasništva su trebali biti preknjiženi u društveno vlasništvo i konkludentno, temeljem čl. 362. st. 3. ZV-a kao pravne osnove stjecanja vlasništva Republike Hrvatske, u korist Republike Hrvatske.

15. Inače, za slučaj postojanja odluke o dodjeli zemljišta utvrđenim agrarnim subjektima, a koja bi bila donesena na temelju odredbi ZPARK-a tek pravomoćnošću takve odluke nastaju pravni učinci u pogledu oduzimanja vlasništva bivšim vlasnicima te su stoga, učinci odluke o oduzimanju mogli nastupiti tek donošenjem pojedinačne odluke i tek nastupom pravomoćnosti te odluke. Osobe, kojima je temeljem odluke dodijeljeno zemljište, postale su vlasnici u trenutku njezine pravomoćnosti, a ne danom donošenja ZPARK-a.

16. Prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 153/09 i 143/12 - dalje: ZV), i to prema odredbi čl. 159.:

„(1) Dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

(2) Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

(3) Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

(4) Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. toga članka.“.

17. Prema odredbi čl. 160. ZV-a:

„1) Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost,

2) u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Zatim,

3) nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.

4) poštenom posjedniku čiji posjed nije zakonit i istinit uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao zakonito, pošteno i istinito, pravo vlasništva steći će istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću.

5) zakonitom, poštenom i istinitom posjedniku uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao pošteno, ali ne zakonito ili istinito, vlasništvo će steći dosjelošću istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, osim ako stvar već nije stekao time što je njegov zakoniti, pošteni i istiniti posjed trajao onoliko vremena koliko je potrebno da je zakoniti, pošteni i istiniti posjednik stekne dosjelošću.

6) Na prekid odnosno zastoj tijeka vremena dosjelosti na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o prekidu, odnosno zastoju tijeka rokova za zastaru tražbine.“

18. Prema čl. 18. ZV-a:

„1) posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed),

2) posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet.

3) Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

4) Ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu; to na odgovarajući način vrijedi i kad je o pravu na posjed konačno odlučilo drugo nadležno tijelo ili sud u nekom drugom postupku.

5) Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.“.

19. Kada se kao u ovom sporu, radi o dodjeli nekretnine prema odredbama Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji i Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Hrvatske radi se o izvanknjižnom stjecanju vlasništva na temelju odluke nadležnog tijela za koje stjecanje upis u zemljišnu knjigu nije konstitutivna pretpostavka stjecanja. Slijedom toga je i upis u zemljišnu knjigu, koji se može provoditi na temelju odluke, samo deklaratoran. Njime se samo deklarira i publicira stjecanje vlasništva do kojeg je došlo izvanknjižno, temeljem pravomoćne odluke. Ukoliko nije moguće pribaviti takovu odluku dopušteno je dokazivanje da je ista donesena, da je postala pravomoćna i da je npr. majka tužiteljice temeljem iste postala vlasnica utuženih nekretnina, sve u okviru odredbe čl. 364. st. 6. ZV-a.

20. Ovaj sud je u odluci poslovni broj Rev-1221/2020 od 7. rujna 2022. izrazio pravno shvaćanje kako slijedi:

„8. U pravu je revidentica kada navodi da shvaćanje nižestupanjskih sudova o (ne)ispunjenju materijalnopravnih pretpostavki stjecanja prava vlasništva dosjelošću samim time što su u zemljišnim knjigama kao vlasnici nekretnina bili upisani prednici tuženika, a onda sam tuženik, odstupa od shvaćanja koje je o spornom pravnom pitanju revizijski sud zauzeo u svojim ranijim odlukama (primjerice Rev-2426/1990-2 od 19. veljače 1991. i Rev-x-76/2014-2 od 21. listopada 2014.).

9. Naime, činjenica da je posjedovana nekretnina upisana u zemljišnim knjigama na drugu osobu ne čini sama po sebi posjed nepoštenim, a do nepoštenja posjeda ne dovodi ni propust posjednika da provjerava stanje u zemljišnim knjigama. Ukoliko su postojale okolnosti zbog kojih je tužiteljica opravdano vjerovala da je vlasnica predmetnih nekretnina (jer je posjed vršila samostalno, jer je tim nekretninama zajedno s okolnim (šumskim) zemljištem gospodarila dugi niz godina, jer joj vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao), onda sama okolnost što su tuženik ili ranije njegovi prednici u zemljišnim knjigama bili upisani kao vlasnici ne čini posjed tužiteljice nesavjesnim.

10. Zbog pogrešnog pravnog pristupa - da bi činjenica da je posjedovana nekretnina u zemljišnim knjigama upisana na drugu osobu već sama po sebi posjed činila nepoštenim - nižestupanjski sudovi nisu raspravili i ispitali postojanje (ostalih) pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredbe članka 159. ZVDSP, zbog čega nema uvjeta za preinaku pobijane odluke.“.

21. Primjenjujući ovo pravno shvaćanje na ovaj spor i pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Kada nekretnina nije dodijeljena aktom državne vlasti u vlasništvo osobe koja tvrdi da je stekla pravo vlasništva dosjelošću da bi se smatrala poštenim posjednikom potrebno je da je posjednik opravdano smatrao da na spornoj nekretnini obavlja vlasničkopravna ovlaštenja kao njen vlasnik, to jest da nije znao ili mogao znati da nekretnina nije u njegovom vlasništvu i u vlasništvu njegovih prednika.

22. Kako sud drugog stupnja nije zbog pogrešnog pravnog pristupa vodio računa i o ovom pravnom shvaćanju, te može li se uopće poštenje posjeda izvlačiti i iz očite zabune o identitetu nekretnine koja je bila dodijeljena u postupku agrarne reforme valjalo je primjenom odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

23. U nastavku postupka sud će vodeći računa o izraženom pravnom shvaćanju ponovo donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. ZPP-a.

Zagreb, 4. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Goranka Barać-Ručević