REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1762/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i Marine Paulić članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, kojega zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Općine Vir, Vir, Trg sv. Jurja 1, OIB 95169016556, koju zastupa punomoćnica Marina Kulaš, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Korljan i partneri u Zadru, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5071/2022-3 od 6. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-182/2019-22 od 20. listopada 2022., na sjednici održanoj 4. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbija se tuženičin zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5071/2022-3 od 6. prosinca 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-182/2019-22 od 20. listopada 2022. postavljajući „(1) pravno pitanje primjene članka 5. i 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, to jest je li tuženik kao jedinica lokalne samouprave dužan postavljati prometnu signalizaciju na cesti Prezida XXII koja je u njegovoj nadležnosti. (2.) odnosno pravno pitanje u ovom konkretnom slučaju, glede odgovornosti za nastanak nezgode koja se dogodila dana 12. ožujka 2007. godine u mjestu Vir na raskrižju ulica DC 306 i ulica Prezida XXII, je li tuženik odgovoran za nastanak prometne nezgode, jer je propuštanjem postavljanja prometne signalizacije na cestu Prezida XXII koja je u njegovoj nadležnosti doveo u zabludu vozača UP koji se vozeći tom cestom sudario s vozilom u vlasništvu osiguranika tužitelja, koji se kretao ravno cestom C 306, koja je cesta s prednošću prolaska. donijeli odluke koje u potpunosti odstupaju od dosadašnje prakse drugostupanjskog suda to jest Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, kao i prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske.“.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženica tvrdi da je prijedlog u cijelosti neosnovan, odnosno nedopušten. Ističe da odluka na koje se tužitelj poziva kao na razloge važnosti, ne predstavlja razlog važnosti u konkretnom slučaju jer činjenična utvrđenja u navedenoj odluci ne koincidiraju s utvrđenjima u konkretnom predmetu. Traži trošak u iznosu od 5.348,90 EUR.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje tužitelja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Prema odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito:
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili
- ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
3.2. Prema odredbi čl. 387. st. 2. ZPP u prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te jasno naznačiti razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti (čl. 387. st. 3. ZPP).
4. Predmet spora jest tužiteljev regresni zahtjev, temeljen na činjenici da je tužitelj kao osiguratelj sudionika prometne nezgode koji je upravljao teretnim vozilom (BP), isplatio UP (vozač osobnog automobila) naknadu štete nastale mu u prometnoj nezgodi do koje je došlo 12. ožujka 2007. na raskrižju državne ceste DC-306 i Ulice Prezida XXII u mjestu Vir. Teretno vozilo kojim je upravljao tužiteljev osiguranik kretalo se po državnoj cesti, a osobno vozilo kojim je upravljao oštećenik UP kretalo se nerazvrstanom cestom. Na raskrižju tih cesta nije postavljen prometni znak zbog čega tužitelj tvrdi da je upravo tuženica prouzročila štetu nepostavljanjem odgovarajuće prometne signalizacije.
5. Postupajući u skladu sa odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Naime, postavljena pitanja koja se odnose na obvezu postavljanja prometne signalizacije na mjestu prometne nezgode koja je predmet spora i odgovornost za nastanak konkretne prometne nezgode, su pitanja koja su isključivo i usko vezana za okolnosti konkretnog slučaja, a takva pitanja koja su utemeljena na činjeničnim okolnostima konkretnog predmeta nisu važna pitanja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tužitelj smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
8. Tuženici nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (točka II. izreke) jer se ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o prijedlogu za dopuštenje revizije (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP). Naime, svi navodi iz odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije ponavljajući su i općeniti s tim da su izneseni tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka te stoga nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 4. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
