REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1468/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PJ iz [adresa], sada na adresi u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnica Vesna Rajić, odvjetnica u Križevcima protiv tuženika Croatia osiguranja d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Stjepan Brčić, odvjetnik iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3873/2023-2 od 12. studenoga 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-1093/2021-30 od 5. travanja 2023., na sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužiteljice je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3873/2023-2 od 12. studenoga 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-1093/2021-30 od 5. travanja 2023. zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu te za osiguranje jedinstvene primjena prava i ravnopravnost svih u njihovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu i to zato što je riječ o pitanjima o kojima postoji različita praksa nižestupanjskih sudova.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Sudovi nižeg stupnja odbili su tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ovrha nedopuštena, a koja se provodi na prijedlog tuženice presude Općinskog suda u Koprivnici P-559/05, a iz razloga što nisu našli utemeljenima navode tužiteljice da ona ne odgovara za dugove ostaviteljice jer je od nje naslijedila samo dva grobna mjesta u suvlasništvu koja se nalaze na Gradskom groblju u Križevcima.
4.1. Tužiteljica u je u prijedlogu za dopuštenje revizije navela tri pravna pitanja koja glase:
(a) „Je li pravo korištenja grobnog mjesta sadrži u sebi i pravo raspolaganja istim“,
(b) „Može li se pravom korištenja grobnog mjesta disponirati, na način da se isto otuđuje uz naknadu“? te
(c) „Mora li tužiteljica dokazivati tržišnu vrijednost grobnih mjesta, ako nije jedina korisnica istih ima samo pravo korištenja istih?“'
4.2. Kao razlog zbog kojih pitanja smatra važnima za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni tužiteljica ističe pravna shvaćanja drugih drugostupanjskih sudova i to Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Križevcima u presudi Gž-2000/2017 od 24. srpnja 2019. i Županijskog suda u Karlovcu, u presudi broj Gž-1689/2015 od 17. srpnja 2016.
5. Postupajući po odredbi čl. 387. i čl. 385. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, u prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a st. 1. ZPP.
6.1. Prvo i drugo pitanje odnose se na pravno shvaćanje na kojem se ne temelje nižestupanjske presude pa stoga nisu važna za odluku u sporu. Naime, sudovi nižeg stupnja, zauzeli su stav da je pravo korištenja grobnog mjesta imovinsko pravo koje ima određenu vrijednost te da prema čl. 15. st. 4. Zakona o grobljima („Narodne novine“ br. 19/98, 50/12 i 89/17) korisnik može korištenje grobnog mjesta ustupiti trećim osobama. Pritom treba reći da nije odlučno pitanje je li tužiteljica korisnik ili samo sukorisnik grobnog mjesta jer i sukorisnički (kao i suvlasnički) dio ima određenu vrijednost. Sudovi nižeg stupnja nisu izričito naveli da se grobno mjesto može ustupiti uz naknadu, ali tužiteljica nije navela razloge iz kojih bi proizlazilo da je ovo ustupanje moguće samo bez naknade niti je navela sudsku praksu koja bi na to upućivala.
6.2. Treće pitanje se tiče tereta dokazivanja i podrazumijeva se samo po sebi da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice koje joj idu u prilog i predložiti dokaze kojima bi se te činjenice mogle utvrditi, pa je na tužiteljici bio teret dokaza da je vrijednost grobnog mjesta (njezinog suvlasničkog dijela koji iznosi 5/6, a 1/6 pripada njezinom sinu) manja od 18.067,58 kn (svote radi namirenja koje se provodi ovrha), a što nije učinila. Stoga ni od odgovora na ovako postavljeno pitanje tužiteljica ne može ostvariti povoljniju pravnu poziciju u sporu.
7. Zbog navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 4. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
