Poslovni broj: Usž-83/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja UB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi doplatka za djecu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2679/2023-9 od 2. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 2679/2023-9 od 2. listopada 2024.
II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-143-02/23-01/03540601058, URBROJ: 341- 99-05/3-23-3496 od 29. rujna 2023.
III. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru, KLASA: UP/I-143-02/23-01/03540601058, URBROJ: 341-24-05/3-23-8604 od 29. lipnja 2023. i predmet se vraća prvostupanjskom javnopravnom tijelu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-143-02/23-01/03540601058, URBROJ: 341-99-05/3-23-3496 od 29. rujna 2023. i za priznanje prava na doplatak za djecu PB, ĆB, FB i EB za onaj dio školske godine 2022/2023. za koji mu doplatak nije bio isplaćivan.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 29. lipnja 2023., kojim rješenjem tužitelju nije priznato pravo na doplatak za djecu.
3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Smatra da je sud pogrešno tumačio i primijenio članke 14. i 16. Zakona o doplatku za djecu („Narodne novine”, 94/01., 138/06., 37/08., 61/11., 112/12., 107/07., 82/15., 58/18., 156/23. i 156/23. – dalje: Zakon), dok je primijenio članak 12. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine”, 87/08., 86/09., 92/10., 105/10., 90/11., 5/12., 16/12., 86/12., 94/13., 152/14., 7/17., 68/18., 98/19., 64/20., 151/22., 155/23. i 156/23.) koji se u konkretnom slučaju ne primjenjuje. Smatra da se značenje pojma „nalazi”, u kontekstu sadržaja članka 14. Zakona, može ispravno tumačiti samo u smislu „biti smješten, zauzimati neki prostor”. Ističe da se nesporno njegova djeca nalaze u Republici Hrvatskoj i da žive s njim i ostatkom obitelji u zajedničkom kućanstvu u [adresa], ali i da se školuju na daljinu (online) po programu inozemne škole West River Academy sa sjedištem u američkoj saveznoj državi Colorado. Međutim, smatra da prvostupanjski sud neosnovano, nejasno i nerazumljivo tumači članak 14. Zakona na način da djeca ne moraju fizički boraviti u inozemstvu, a što ne proizlazi ni iz gramatičkog ni teleološkog tumačenja navedene odredbe. Smatra da sud kod tumačenja navedenog članka ne uzima u obzir ostale mjerodavne odredbe Zakona, njegov smisao i svrhu, a posebno činjenicu da zaštita obitelji, djece i nemoćnih osoba uživa ustavnopravnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Ističe da niti tumačenje članka 16. stavka 2. Zakona nije razumljivo i ne može se ispitati. Smatra odlučnom činjenicom da zajedno sa svojom obitelji živi i radi u [adresa], a što je utvrdio i sam tuženik u upravnom postupku, a da mu je postupanjem javnopravnih tijela nepravedno i neosnovano uskraćeno pravo koje mu pripada i da je diskriminiran od strane države. Pri tome smatra da ispunjava sve ostale zakonom propisane uvjete za priznanje prava na doplatak za djecu jer mu je tuženik pravo priznao za ostalu djecu predškolske dobi. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu smatra pobijanu presudu pravilnom iz svih razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i odgovoru na tužbu. Navodi da je osporeno rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku i u skladu s mjerodavnim zakonskim odredbama.
Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
5. Žalba je osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje osnovanima.
7. Postupak u ovoj upravnoj stvari pokrenut je zahtjevom tužitelja od 21. veljače 2023. za priznavanje prava na doplatak za djecu PB (rođena 2008. godine), ĆB (rođen 2010. godine), FB (rođena 2012. godine), EB (rođena 2015. godine), IB (rođen 2017. godine) i JB (rođen 2020. godine).
8. Postupajući po zahtjevu tužitelja prvostupanjsko javnopravno tijelo je donijelo rješenje od 29. lipnja 2023. kojim tužitelju ne priznaje pravo na doplatak za djecu PB, ĆB, FB i EB. U postupku je utvrđeno da djeca tužitelja nemaju evidentiran upis u osnovnu/srednju školu u Republici Hrvatskoj u školskoj godini 2022./2023., da su upisana u navedenu školsku godinu u inozemstvu (West River Academy, California-Colorado-Hawaii, Sjedinjene Američke Države) i da je izvješćem o terenskoj provjeri Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske od 7. lipnja 2023. utvrđeno da svi članovi kućanstva tužitelja žive na adresi [adresa] u [adresa] i da su prijavljeni kod liječnice opće prakse u Zagrebu. Imajući na umu navedeno, zaključeno je da tužitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 10. do 14. Zakona za priznanje predmetnog prava u odnosu na PB, ĆB, FB i EB.
9. Rješenjem od 5. srpnja 2023., a na temelju istog zahtjeva tužitelja od 21. veljače 2023., prvostupanjsko javnopravno tijelo je tužitelju utvrdilo pravo na doplatak za djecu, počevši od 1. ožujka 2023., za djecu IB i JB, odnosno za djecu predškolske dobi.
10. Rješenjem tuženika od 29. rujna 2023. potvrđeno je rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 29. lipnja 2023. jer je utvrđeno da se djeca tužitelja školuju u inozemstvu, neovisno o činjenici što se radi o online nastavi, i nisu upisana u osnovnu/srednju školu u Republici Hrvatskoj u školskoj godini 2022./2023., a čime je ispunjen uvjet iz članka 14. Zakona.
11. Prvostupanjski upravni sud je u pobijanoj presudi utvrdio da su javnopravna tijela u provedenom upravnom postupku pravilno primijenila članak 14. i članak 16. točku 2. Zakona. Činjenica što se nastava u West River Academy odvijala online na hrvatskom jeziku, prema ocjeni prvostupanjskog suda, nije od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari jer smisao članka 14. Zakona nije da djeca i fizički borave u inozemstvu, već je dovoljno da se školuju u inozemstvu, a ne u Republici Hrvatskoj kako to propisuje članak 12. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi.
12. Međutim, ovaj Sud ne prihvaća navedeno tumačenje prvostupanjskog suda i ocjenjujući provedeni postupak u njegovoj cjelini, smatra da je istim povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
13. Člankom 1. Zakona propisano je da je doplatak za djecu novčano primanje koje koristi roditelj ili druga osoba određena tim Zakonom radi potpore uzdržavanja i odgoja djece.
14. Pretpostavke za ostvarivanje (i prestanak) prava na doplatak za djecu propisane su člancima 6. do 15. Zakona, pri čemu je člankom 14. Zakona propisano da doplatak za djecu ne pripada za vrijeme dok se dijete nalazi na školovanju u inozemstvu, osim ako međunarodnim ugovorom ili pravilima Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti nije drukčije određeno.
15. S tim u vezi, tijekom upravnog postupka utvrđeno je da djeca tužitelja nemaju evidentiran upis u osnovnu/srednju školu u Republici Hrvatskoj u školskoj godini 2022./2023. (podaci iz e-Matice), da su u školskoj godini 2022./2023. bila upisana u inozemnu školu „West River Academy” sa sjedištem u američkoj saveznoj državi Colorado i da svi članovi kućanstva tužitelja žive na adresi [adresa] u [adresa] (izvješće o terenskoj provjeri Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske od 7. lipnja 2023.).
16. U ovom žalbenom postupku valja imati na umu da prema članku 115. stavku 3. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine”, 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14. – dalje: Ustav) sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava. Stoga je zadaća sudova u upravnom sporu tumačiti mjerodavne odredbe primijenjenih propisa u svjetlu ustavnih i konvencijskih jamstava primjenjivih u svakom konkretnom slučaju, među kojima je i pravo na pošteno suđenje. To ustavno i konvencijsko pravo obuhvaća cijeli niz postupovnih jamstava bez kojih nije moguće govoriti o suđenju u demokratskom društvu utemeljenom na vladavini prava.
17. Ustavni sud Republike Hrvatske je u brojnim odlukama (primjerice broj: U-III- 5989/2013) istaknuo važnost da sudovi tumače mjerodavne propise, polazeći od učinaka koje oni proizvode za stranku, u svjetlu osobitih okolnosti samog slučaja, stalno imajući na umu da njihove odluke ne smiju dovoditi do objektivno neopravdanog ishoda za samu stranku, a ponajmanje kršiti njihova ustavna prava ili objektivne vrijednosti hrvatskog ustavnog poretka.
18. Posebno je pri tome istaknuto da prava zajamčena Ustavnom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori”, 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 1/06., 13/17. i 6/24. – dalje: Konvencija) ne mogu biti teoretska i iluzorna, već praktična i djelotvorna te da je uvijek potrebno, s obzirom na značaj prava na pošteno suđenje u demokratskom društvu, gledati dalje od vanjskog dojma te se usredotočiti na stvarnu situaciju u kontekstu okolnosti svakog pojedinog predmeta.
19. Imajući na umu navedeno, ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud mehaničkom primjenom prava, bez uvažavanja specifičnih okolnosti slučaja i svrhe radi koje se priznaje pravo na doplatak za djecu, potvrdio rješenja javnopravnih tijela, pri čemu je pretjerano formalistički tumačio članak 14. Zakona i povrijedio zakon na štetu tužitelja.
20. S obzirom na to da je nesporno da tužitelj sa svom djecom živi u zajedničkom kućanstvu na adresi [adresa] u [adresa], prema stajalištu ovog Suda nije ispunjena negativna pretpostavka iz članka 14. Zakona za odbijanje zahtjeva tužitelja. Naime, navedenom zakonskom odredbom, kao niti drugim odredbama Zakona, nije propisano da se pravo na doplatak za djecu neće priznati ako djeca nisu upisana u osnovnu ili srednju školu u školskoj godini za koju je podnesen zahtjev, dok se školovanje u inozemstvu treba tumačiti na način da dijete za vrijeme školovanja ima boravište u inozemstvu i ne živi u kućanstvu s roditeljem ili drugom osobom određenom Zakonom.
21. Pri tome treba posebno imati na umu i činjenicu da je svrha predmetnog prava potpora uzdržavanja i odgoja djece, a koja svrha se ispunjava samom činjenicom što djeca žive u kućanstvu s roditeljem (ili drugom osobnom prema Zakonu), neovisno o tome što nisu upisana u školski program Republike Hrvatske i pohađaju online nastavu škole u inozemstvu.
22. Tijekom upravnog postupka i upravnog spora neosnovano je kao uvjet za priznanje prava smatran upis u školski program Republike Hrvatske, iako navedeno niti jednom odredbom Zakona nije propisano, dok je članak 14. Zakona tumačen pretjerano formalistički i bez uzimanja u obzir konkretnih životnih okolnosti te egzistencijalne i socijalne svrhe radi kojih se pravo priznaje.
23. Iz navedenog valja zaključiti da su javnopravna tijela, propustivši ocijeniti utvrđeno činjenično stanje u svjetlu specifičnih okolnosti konkretnog slučaja i zbog pogrešnog tumačenja i primjene materijalnog prava, a potom i prvostupanjski sud zbog pogrešnih utvrđenja o provedenom upravnom postupku i ocjene njegove zakonitosti, povrijedili pravo tužitelja iz članka 29. stavka 1. Ustava i članka 6. stavka 1. Konvencije 24. Slijedom navedenoga, Sud je ocijenio da je žalba tužitelja osnovana te je na temelju ovlaštenja iz članka 135. stavka 3. ZUS-a poništio presudu Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2679/2023-9 od 2. listopada 2024., osporeno rješenje tuženika od 29. rujna 2023. i rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 29. lipnja 2023. te predmet vratio tom tijelu na ponovni postupak. U ponovnom postupku će se, na temelju valjano utvrđenog činjeničnog stanja, novim rješenjem odlučiti o zahtjevu tužitelja u odnosu na djecu PB, ĆB, FB i EB, pridržavajući se pravnog shvaćanja i primjedbi ovog Suda u odnosu na tumačenje mjerodavnog materijalnog prava, a u skladu s člankom 151. stavkom 2. ZUS-a.
25. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 3. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 4. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
