Poslovni broj: Usž-1785/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja UZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Mate Knezović, odvjetnik u Zagrebu, Vrbanićeva 20, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, radi invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2623/24-19 od 7. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2623/24-19 od 7. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke poništeno je rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141- 02/24-01/03054616837, URBROJ: 341-99-05/3-24-2551 od 21. svibnja 2024. i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I-141-02/23-01/03054616837, URBROJ: 341-25-05/3-23-17195 od 15. siječnja 2024. Točkom II. izreke presude tužitelju je, počevši od 15. rujna 2023., priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti čiji je uzrok 80% bolest u vezi sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a 20% bolest izvan tih okolnosti. Točkom III. izreke presude naloženo je tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 4.250,00 eura, dok je točkom IV. izreke presude odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova u preostalom dijelu.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 15. siječnja 2024., kojim rješenjem se tužitelju, dosadašnjem korisniku invalidske mirovine, priznaje i dalje zbog opće nesposobnosti za rad pravo na invalidsku mirovinu uzrokovanu dijelom zbog bolesti (50%) zadobivenoj u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom zbog bolesti (50%) izvan tih okolnosti.
3. Tuženik žalbom pobija presudu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Ponavljajući navode iz upravnog postupka i upravnog spora, smatra da je u očitovanju višeg vještaka Zavoda za vještačenje od 6. veljače 2025. jasno i argumentirano navedeno zbog čega ne postoji osnova za promjenu ocjene u konkretnom slučaju, odnosno da se odluka neosnovano temelji isključivo na nalazu i mišljenju sudske vještakinje. Pri tome također ističe da je medicinskim vještačenjima u upravnom postupku jasno utvrđeno da je uzrok opće nesposobnosti za rad tužitelja i dalje 50% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 50% bolest zadobivena izvan tih okolnosti, a za koje utvrđenje su dani valjani i na medicinskoj dokumentaciji utemeljeni razlozi. Poziva se na stajališta ovog Suda izražena u presudi, poslovni broj: Usž-1485/19-2 od 22. prosinca 2020. i presudi, poslovni broj: Usž-4342/20-2 od 31. kolovoza 2021. S obzirom na to da pobija meritum ove upravne stvari, smatra neopravdanim i dosuđeni trošak upravnog spora, odnosno da je isti preuranjen jer mu je dana zakonska mogućnost korištenja pravnog lijeka kako bi eventualno uspio u sporu. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev.
4. Tužitelj u odgovoru na žalbu smatra žalbu neosnovanom jer se na sve prigovore tuženika sudska vještakinja detaljno očitovala na raspravi održanoj 7. travnja 2025., a u žalbi se ne iznose novi razlozi koji bi upućivali na to da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Navodi da uredno uzima psihofarmake koji mu pomažu s najtežim tegobama PTSP-a i kroničnim bolovima kralježnice, a u prilog tvrdnji da mu je zdravstveno stanje pogoršano, ističe da hoda sa štakama za razliku od razdoblja kada je doneseno rješenje o priznaju prava na invalidsku mirovinu. S obzirom na navedeno, predlaže odbiti žalbu i potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Iz podataka spisa predmeta, a što nije sporno među strankama, razvidno je da je tužitelju rješenjem Područne službe u Osijeku od 9. rujna 2013. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, počevši od 13. srpnja 2001., uzrokovane 50% bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 50% bolešću zadobivenom izvan tih okolnosti. Utvrđeno je i da mu je priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata VIII. skupine s 40% oštećenja organizma za stalno, uslijed bolesti PTSP-a i degenerativnih promjena lumbosakralne kralježnice, nastalih u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
8. Predmetni postupak vođen je po prijedlogu izabranog doktora primarne zdravstvene zaštite od 18. siječnja 2023. radi ponovnog utvrđivanja omjera uzroka invalidnosti tužitelja.
9. U upravnom postupku je provedeno vještačenje tužiteljeve radne sposobnosti te je Vijeće vještaka u nalazu i mišljenju od 15. rujna 2023., a na temelju medicinske dokumentacije, ocijenilo da se kod tužitelja ne nalazi takvo pogoršanje zdravstvenog stanja koje bi uvjetovalo promjenu ranije ocjene. Vijeće viših vještaka u nalazu i mišljenju od 16. svibnja 2024. ne nalazi osnovu za promjenu utvrđene ocjene Vijeća vještaka te je potvrdilo da kod tužitelja nastavno postoji potpuni gubitak radne sposobnosti koji je u omjeru od 50% prouzročen bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a u omjeru od 50% bolešću zadobivenom izvan tih okolnosti.
10. U upravnom sporu provedeno je medicinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji prim. dr. sc. Mariji Zavalić, specijalisti medicine rada, na okolnost je li kod tužitelja u smislu članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21. – dalje: ZOMO) i članka 30. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23. – dalje: ZOHBDR) nastupila promjena uzroka invalidnosti, s obzirom na to da mu je 2013. godine utvrđena opća nesposobnost za rad koja je u omjeru od 50% prouzročena bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a u omjeru od 50% bolešću zadobivenom izvan tih okolnosti, imajući pri tome na umu naknadno priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida i zadnje poslove koje je tužitelj obavljao, a na temelju kliničkog pregleda tužitelja i spisu priležeće medicinske dokumentacije.
11. Nakon analize medicinske i druge dokumentacije u spisu te kliničkog pregleda tužitelja, stalna sudska vještakinja je navela da je na temelju sada utvrđenog funkcionalnog statusa lokomotornog sustava i medicinske dokumentacije o ostalim bolestima, mišljenja da je kod tužitelja omjer utvrđenog potpunog gubitka radne sposobnosti sada uzrokovan 80% bolestima povezanima sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu (bitno pogoršanje bolesti - trajnih promjena osobnosti uzrokovanih PTSP-om, posljedica diskus hernije i degenerativnih promjena kralježnice), a 20% bolestima koje nisu u vezi sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu (poliatralgije, početne degenerativne promjene lijevog kuka s povremenim bolovima). Slijedom navedenog, smatra da je kod tužitelja promjena uzroka njegove radne sposobnosti nastupila s danom vještačenja u prvostupanjskom upravnom postupku 15. rujna 2023. te da kontrolni pregled nije potreban.
12. Prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjski sud je svoju odluku pravilno utemeljio na nalazu i mišljenju sudske vještakinje jer je nalaz jasan, potpun i obrazložen te utemeljen na medicinskoj i drugoj dokumentaciji u spisu. Naime, zdravstveno stanje tužitelja koje je dovelo do ponovne ocjene omjera uzroka tužiteljeve invalidnosti, utvrđeno je medicinskim vještačenjem na osnovi medicinske dokumentacije od 26. svibnja 1992. do 16. travnja 2024., a koja je dostavljena tijekom upravnog postupka, anamnestičkih podataka, podataka o opisu poslova tužitelja koje je obavljao prije umirovljenja te spisa predmeta tuženika sa svim provedenim medicinskim vještačenjima tužitelja u odnosu na tjelesno oštećenje, radnu sposobnost i status hrvatskog ratnog vojnog invalida. Sudska vještakinja je uz navedeno, nakon razgovora s tužiteljem, opisala njegovo psihičko stanje i razvoj psihičkih poremećaja koji su nastali kao posljedica PTSP-a te utvrđene diskus hernije i degenerativnih upalnih promjena u vratnom i lumbosakralnom dijelu kralježnice, a koje bolesti su uzrokovane izravno tužiteljevom prisutnošću u Domovinskom ratu. Pri tome navodi da je u razdoblju od 31. prosinca 2013. do 15. rujna 2023. došlo do pogoršanja psihičke bolesti, koje se prvenstveno očituje nesanicom i mornim snovima koji ga dovode do nemogućnosti u socijalnom i radnom funkcioniranju, kao i do pojačanih bolova u području lumbosakralnog dijela kralježnice, zbog čega je pri hodanju i stajanju u antalgičnom položaju i mora se služiti s dvije podlaktne štake. U odnosu na funkcionalni status desnog kuka sudska vještakinja je navela da je došlo do njegovog poboljšanja jer je tužitelju ugrađen umjetni kuk.
13. U obrazloženju pobijane presude detaljno su opisane sve navedene promjene zdravstvenog stanja tužitelja koje su posljedica psihičke bolesti, a imajući na umu ostalu dokumentaciju u spisu, pravilno je utvrđeno da je kod tužitelja došlo do promjene uzroka utvrđene invalidnosti u smislu članka 39. ZOMO-a i članka 30. stavka 2. ZOHBDR-a. Pri tome je sud postupio u skladu s člankom 49. stavkom 1. i stavkom 3. ZUS-a koji propisuju da sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice te uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio.
14. Na temelju navedenog prvostupanjski sud je utvrdio da su rješenja javnopravnih tijela nezakonita te je sam riješio stvar na način naveden u izreci pobijane presude. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge za svoju odluku. Time je sud postupio u skladu s člankom 119. stavkom 5. ZUS-a.
15. U prosuđivanju dokaza izvedenih u sudskom sporu, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud. Naime, nalaz i mišljenje sudske vještakinje je prema ocjeni ovoga Suda potpun i uvjerljiv te je dan u skladu sa zadaćom vještačenja, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa koji se u konkretnom slučaju primjenjuju. Promatran u cjelini otklanja sve dvojbe na koje ukazuje tuženik te jasno i valjano iznosi sve činjenice koje su relevantne za rješavanje ove upravne stvari.
16. Stoga, s obzirom na to da je sudska vještakinja jasno utvrdila da je kod tužitelja od 31. prosinca 2013. došlo do pogoršanja PTSP-a, diskus hernije i promjena lumbosakralne kralježnice, dok vještaci tuženika u pisanom očitovanju na nalaz vještaka, kao ni u žalbi, ne daju argumentirane razloge koji bi ukazivali na suprotan zaključak, ovaj Sud ocjenjuje da prigovori tuženika nisu od utjecaja na drugačije rješenje upravne stvari.
17. Na drugačije rješenje predmetne upravne stvari nije od utjecaja niti pozivanje tuženika na stajališta izražena u ovosudim presudama jer se ista odnose na situaciju kada je dosadašnjem korisniku invalidske mirovine utvrđena promjena uzroka invalidnosti u vezi sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu na osnovi bolesti na temelju kojih nije ostvaren status hrvatskog ratnog vojnog invalida. Međutim, u konkretnom slučaju je promjena uzroka tužiteljevog potpunog gubitka radne sposobnosti, koji je uzrokovan bolešću u vezi sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, utvrđen razmjerno utjecaju pojedinih bolesti na osnovi kojih je tužitelj ostvario status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, a kako je to u nalazu i mišljenju ocijenila i stalna sudska vještakinja i što je u skladu s člankom 30. stavkom 1. ZOHBDR-a, odnosno ranijim člankom 15. stavkom 1. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10., 55/11., 140/12., 19/13., 33/13., 148/13. i 92/14.) na osnovi kojeg su donesene odluke na koje se tuženik poziva u žalbi.
18. Imajući na umu da je prvostupanjski sud poništio rješenja javnopravnih tijela i sam riješio predmetnu upravnu stvar na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a, tužitelj je u cijelosti uspio u sporu koji je time dovršen odnosno pravomoćno okončan, te ima pravo na naknadu svih opravdanih troškova upravnog spora u skladu s člankom 147. stavkom 1. u vezi s člankom 144. stavkom 1. ZUS-a.
19. S tim u vezi, prema ocjeni ovoga Suda, tužitelju, kojeg u sporu zastupa odvjetnik, pravilno je dosuđen trošak za sastav tužbe te pristup na ročišta od 11. studenoga 2024. i 7. travnja 2025. u iznosu od 1.000,00 eura po radnji, sve uvećano za porez na dodanu vrijednost, odnosno ukupno 3.750,00 eura, prema Tbr. 27. stavku 1. i stavku 2. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23.). Uz taj trošak, tužitelju je odmjeren i trošak plaćenog predujma medicinskog vještačenja u iznosu od 500,00 eura, tako da sveukupan opravdan trošak upravnog spora iznosi 4.250,00 eura.
20. Tužitelj potražuje u odgovoru na žalbu i trošak sastava tog podneska u ukupnom iznosu od 1.562,50 eura. Trošak sastava odgovora na žalbu nije priznat jer se ne radi o podnesku koji je od utjecaja na rješenje spora, pa taj izdatak nije opravdan u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a.
21. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 144. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 4. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan