REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2713/2018-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Lovrić & Klobučar j.t.d., odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli - Pola, Stalna služba u Pazinu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli- Pola poslovni broj Gž-2110/2015-7 od 21. ožujka 2018., kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj Pn-203/2015-54 od 14. rujna 2015., u sjednici održanoj 4. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužiteljice, ukida se presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-2110/2015-7 od 21. ožujka 2018 i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odlučeno:

„I Nalaže se tuženici da tužiteljici s naslova naknade imovinske štete u vidu izmakle koristi isplati 275.479,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako slijedi:

- na iznos 147.295,00 kn od 01. siječnja 2010. godine do isplate po stopi određenoj čl. 29. st.1. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena,

- na iznos 128.184,00 kn od 01. siječnja 2011. godine do isplate po stopi određenoj čl. 29. st.1. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena,

te s naslova naknade neimovinske štete isplati iznos 8.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 05. svibnja 2012. godine do isplate po stopi određenoj čl. 29. st.1. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, sve u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija.“.

2. Drugostupanjskom je presudom odlučeno:

„I. Tuženičina se žalba prihvaća a tužiteljičina odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Poreču – Parenzo poslovni broj: Pn-203/2015-54 od 14. rujna 2015.:

- preinačuje u dijelu točke I. izreke i sudi tako da se odbija tužbeni zahtjev radi isplate

iznosa

od

ukupno

283.479,00

(dvjestoosamdesettritisućečetristosedamdesetdevet) kuna i zahtjev za plaćanje zateznih kamata

- potvrđuje u preostalom dijelu točke I. izreke i u točki III. izreke (troškovi postupka)

- preinačuje u točki II. izreke (odluci o troškovima) tako da se odbija tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 30.784,87 kuna (tridesettisućasedamstoosamdesetčetirikuneiosamdesetsedamlipa).

II. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženici troškove žalbe u iznosu od 6.250,00 (šesttisućadvjestopedeset) kuna u roku od 15 (petnaest) dana a tužiteljičin se zahtjev za naknadu troškova žalbe odbija kao neosnovan.“.

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te je predložila da ovaj revizijski sud preinači nižestupanjske presude i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno podredno da ukine obje nižestupanjske presude u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tuženica nije podnijela odgovor na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je samo u onom dijelu u kojem se ona revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP) pri čemu je uzeto u obzir da je odredbom čl. 386. ZPP propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih ju podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom imovinske i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 1,335.008,32 kn/177.184,99 eur. Tužiteljica smatra da je navedenu štetu pretrpjela zbog nepravilnog i nezakonitog rada tijela uprave u postupku izdavanja građevinske dozvole za rekonstrukciju i nadogradnju obiteljske kuće, koji postupak je trajao sedam i pol godina, zbog čega je imala troškove i gubila zaradu zbog nemogućnosti iznajmljivanja apartmana u kući u [adresa], na koju se odnosila građevinska dozvola, te je trpjela duševne boli zbog povrede ugleda i dostojanstva.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je tužiteljica 10. listopada 2003., a potom i 7. srpnja 2004., podnijela zahtjeve za izdavanje građevinske dozvole radi "dogradnje, nadogradnje, adaptacije i promjene tipa obiteljske kuće u višeobiteljsku zgradu",

- da je tužiteljica pristupila određenim građevinskim radovima u dobroj vjeri da će potrebne isprave za gradnju ishoditi u kratkom roku i ne očekujući da će joj za to biti potrebno osam godina,

- da je upravni postupak po zahtjevu od 7. srpnja 2004. trajao do 19. listopada 2010. kada je tužiteljica ishodila potvrdu glavnog projekta kao dozvolu gradnje,

- da je postojala neusklađenost Provedbenog urbanističkog plana stambenog naselja Poreč - Jug (plan nižeg reda) i Prostornog plana uređenja Grada Poreča (plan višega reda) i da se to odrazilo na postupak ishođenja građevinske dozvole,

- da je tužiteljica 24. siječnja 2007. podnijela žalbu radi šutnje administracije,

- da je 19. veljače 2007. Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva dopisom pozvalo prvostupanjsko tijelo da donese novo rješenje bez odgode u roku 30 dana te da se nakon toga isto Ministarstvo dopisom 14. ožujka 2007. ponovno obratilo prvostupanjskom tijelu jer u međuvremenu nije zaprimilo obavijest prvostupanjskog tijela, pa je isto pozvano odmah postupiti po Zakonu i uputi Ministarstva,

- da je tužiteljica zaključkom od 16. ožujka 2007. pozvana da podnese dopunu zahtjeva tako da Glavni projekt uskladi s odredbama Prostornog plana uređenja Grada Poreča (Sl. glasnik Grada Poreča br. 14/02), Generalnog urbanističkog plana grada Poreča (Sl. glasnik Grada Poreča br. 11/01) i Provedbenog urbanističkog plana stambenog naselja Poreč - Jug (Sl. glasnik Općine Poreča br. 8/92, Sl. glasnik Grada Poreča br. 3/94, 2/03),

- da je tužiteljica 9. prosinca 2008. ponovno podnijela žalbu zbog šutnje administracije, da bi 17. prosinca 2008. Ministarstvo uputilo dopis gradonačelniku Grada Poreča uz napomenu da nisu dobili nikakav odgovor nadležnog tijela na svoj dopis od 28. listopada 2008. kojim su tražili obavijest o razlozima nepostupanja pročelnika Upravnog odjela za prostorno uređenja i gradnju Grada Poreča, pa da se traži od gradonačelnika da osobno poduzme odgovarajuće mjere da se odluka donese bez odlaganja,

- da je 27. srpnja 2009. Ministarstvo, kao drugostupanjsko tijelo, donijelo povodom uloženih žalbi, rješenje kojim se ponovno poništava građevinska dozvola od 26. ožujka 2009. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak,

- da je od podnošenja žalbe tužiteljice, tj. od 24. siječnja 2007. do ishođenja gore navedene potvrde 19. listopada 2010., proteklo tri godine, osam mjeseci i 25 dana te da unutar toga razdoblja nije bilo doneseno pravomoćno rješenje o izdavanju građevinske dozvole.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud ocijenio je tužbeni zahtjev djelomično osnovanim pa je tuženici naloženo naknaditi tužiteljici imovinsku štetu (u vidu izmakle koristi) u iznosu od 275.479,00 kuna/36.562,35 eur s pripadajućim zateznim kamatama i neimovinsku štetu u iznosu od 8.000,00 kuna/1.061,78 eur s pripadajućim zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen. Tužbeni zahtjev ocijenjen je djelomično osnovanim s obrazloženjem da tužiteljici pripada pravo na naknadu štete na temelju Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine br. 190/03 pročišćeni tekst, 199/03, 79/07, dalje: ZSDU) iz razloga što su tijela državne uprave u postupku izdavanja građevinske dozvole postupala neefikasno i protivno odredbama čl. 5. st. 1., 5.a, 12., 217., 241. st. 2., 247. st. 1. i 297. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 103/96, 47/09, dalje: ZUP) te je duljina trajanja upravnog postupka bila nerazumna (tri godine, osam mjeseci i dvadeset pet dana računajući od 24. siječnja 2007. kada je tužiteljica podnijela žalbu do 19. listopada 2010. kada je potvrđen glavni projekt) pa prvostupanjski sud ocjenjuje da se u toj dugotrajnosti postupka, koji je u konačnici rezultirao izdavanjem potvrde glavnog projekta, sastoji protupravnost kao pretpostavka odštetne odgovornosti tuženice za rad tijela državne uprave. Dosuđeni iznos imovinske štete u vidu izmakle koristi (275.479,00 kuna/36.562,35 eur) odnosi se na razdoblje od 3. svibnja 2009. do 19. listopada 2010. kada je konačno ishođena potvrda glavnog projekta, a sastoji se u izmakloj koristi koju je tužiteljica, po ocjeni prvostupanjskoga suda, opravdano očekivala od iznajmljivanja apartmana u [obrt] za gradnju koje nije uspjela pravodobno ishoditi građevinsku dozvolu. S obzirom na to da je tužiteljica bila izložena dugotrajnom stresu i posljedicama koje takvo stanje izaziva (nesanica i sl.) te da joj je s obzirom na djelatnost kojom se i inače bavi, postupanjem nadležnih upravnih tijela, narušen ugled i dostojanstvo, a bila je izložena i osjećaju bespomoćnosti i frustracije, prvostupanjski sud naložio je tuženici naknaditi tužiteljici i neimovinsku štetu u iznosu od 8.000,00 kuna/1.061,78 eur s pripadajućim zateznim kamatama. Prvostupanjski sud ocijenio je tužbeni zahtjev djelomično neosnovanim za preostali utuženi iznos od 1,051.529,32 kune/139.561,92 eur.

10. Drugostupanjski sud ocijenio je tužbeni zahtjev neosnovanim u cijelosti s obrazloženjem da je postojala neusklađenost Provedbenog urbanističkog plana stambenog naselja Poreč - Jug (plan nižeg reda) i Prostornog plana uređenja Grada Poreča (plan višega reda) i da se to odrazilo na postupak ishođenja građevinske dozvole, što znači da su objektivno postojale određene zapreke za izdavanje građevinske dozvole prema prvobitnim zahtjevima i da je tužiteljica opravdano pozivana na dopunu glavnog projekta pa nije mogla imati „legitimno očekivanje u bezuvjetnu mogućnost dobivanja građevinske dozvole u kratkom roku.“ Uz to drugostupanjski sud naveo je i „da povreda prava na razumnu duljinu upravnog postupka ne predstavlja osnovu za odgovornost Republike Hrvatske za naknadu štete zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave prema odredbi članka 13. Zakona o sustavu državne uprave, dakle ni za imovinsku ni za neimovinsku (povredu prava osobnosti) štetu pa je slijedom toga neosnovan i tužiteljičin zahtjev za naknadu neimovinske štete u cijelosti.“ Slijedom navedenog, drugostupanjski sud zauzeo je pravno shvaćanje da se zbog povrede prava na razumni rok trajanja upravnog postupka ne može niti tražiti naknada imovinske i neimovinske štete, kao niti pravo na naknadu štete nastale uslijed izmjene zakonskih propisa tijekom trajanja upravnog postupka.

11. Osnovano je tužiteljica u predmetnoj reviziji navela kako je prilikom donošenja drugostupanjske odluke ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, navedeni revizijski razlog uvijek postoji, između ostalog, i onda ako nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi nejasni. Tužiteljica je u reviziji navela kako „nazivanje međusobne neusklađenosti propisa objektivnom zaprekom za izdavanje građevinske dozvole kojoj bi se svaki građanin trebao prilagoditi predstavlja vrlo opasan stav za ustavna prava građana“. Navela je također da nju nije zanimalo kako će nadležno upravno tijelo riješiti pitanje neusklađenosti prostornih planova, već joj je važno jedino bilo to „da ju se ne poziva na bezrazložne, nepotrebne i skupe višestruke dopune njenog projekta isključivo iz tog razloga“. Ovaj sud smatra kako drugostupanjski sud nije dao jasne razloge prilikom donošenje pobijane odluke s obzirom na to da nije jasno zašto bi neusklađenost prostornih planova Grada Poreča predstavljala objektivnu zapreku za izdavanje građevinske dozvole prema prvobitnom zahtjevu tužiteljice, tj. zašto bi ona morala snositi štetu zbog toga što su nadležna upravna tijela Grada Poreča donijeli prostorne planove koji su međusobno neusklađeni. Podredno, u odnosu na pravno shvaćanje iz pobijane odluke, prema kojem se zbog povrede prava na razumni rok trajanja upravnog postupka može tražiti samo primjerena naknadu zbog povrede toga prava kao ustavnog odnosno konvencijskog, valja reći da je ovaj sud u svojoj odluci poslovni broj Rev-x 687/2016-4 od 4. lipnja 2019. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem „postupanje poreznog tijela koje je nakon nekoliko godina u navedenom slučaju odlučio u ponovljenom postupku o žalbi T. d.d. ima značaj nepravilnog rada upravnog tijela jer je takvim postupanjem povrijeđeno pravo na postupanje u zakonskom roku od dva mjeseca računajući od predaje žalbe (čl. 247. Zakona o općem upravnom postupku), neovisno o tome što se radi o instruktivnom roku čije nepoštivanje nema za posljedicu gubitak nekog prava za stranku, no kako se radi o dužem prekoračenju navedenog roka za rješavanje žalbe, takvo postupanje se može ocijeniti kao nepravilno.“

12. S obzirom na to da je u postupku pred sudom drugog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, revizijski sud je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuo presudu drugostupanjskog suda i za navedeno predmet vratio sudu drugog stupnja na ponovno suđenje te je odlučeno kao u toč. I. izreke rješenja.

13. U ponovnom postupku drugostupanjski će sud otkloniti nejasnoće na koje je ukazao revizijski sud, dajući za svoju odluku jasne razloge o odlučnim činjenicama.

14. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP, pa je odlučeno kao u toč. II. izreke rješenja.

Zagreb, 4. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek