REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-262/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ivana Vučemila člana vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Jugu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 1592/2021-3 od 14. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1199/20-22 od 7. svibnja 2021., u sjednici održanoj 4. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika, ukidaju se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1592/2021-3 od 14. lipnja 2024. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1199/20-22 od 7. svibnja 2021., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 51.404,44 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose kako su pobliže označeni u izreci (toč. I. izreke), utvrđeno je da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto prigovorom prijeboja kojim tuženik od tužitelja potražuje isplatu iznosa od 17.548,69 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose kako su pobliže označeni u izreci (toč. II. izreke), tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 10.729,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. svibnja 2021. do isplate (toč. III. izreke), te je u cijelosti odbijen zahtjev tuženika radi naknade parničnog troška (toč. IV. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana, te je potvrđena presuda suda prvog stupnja (toč. I. izreke), dok je ujedno odbijen i zahtjev tuženika radi naknade žalbenog troška (toč. II. izreke).
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-4061/2024-2 od 30. listopada 2024. tuženiku je dopuštena revizija protiv presude drugostupanjskog suda zbog pravnih pitanja:
"1. Ima li mjesta primjeni članka 138.a ZZP/07 u pojedinačnim sudskim postupcima (izravna primjena odluka u Kolektivnom postupku), kada je odluka nacionalnog suda u Kolektivnom postupku donesena na temelju predugovorne dokumentacije (oglasi i reklamni materijali) bez ispitivanja okolnosti u kojima su vođeni pregovori te opsega pruženih informacija prije sklapanja ugovora, a i stav je nacionalnog suda u Kolektivnom postupku da su informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne samo za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača i da se sudovi u
Kolektivnom postupku nisu time bavili?
2. Je li sud temeljem tuženikovog prigovora radi prebijanja (procesnopravnog prigovora radi prebijanja), a u slučaju da utvrdi ništetnom odredbu o valutnoj klauzuli u CHF-u (kao prethodno pitanje ili usvajanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva), dužan utvrditi postojanje tražbine tuženika s osnove manje plaćenih iznosa za razdoblje kad je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita, kao i s osnove pozitivnih tečajnih razlika nastalih prilikom isplata iz depozita u razdoblju kada je tečaj CHF bio viši od tečaja CHF po kojem je oročen depozit, te izvršiti prijeboj međusobnih potraživanja tužitelja i tuženika, a sve uzimajući u obzir odredbu članka 323. Zakona o obveznim odnosima?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) podnio reviziju protiv presude suda drugog stupnja zbog pitanja zbog kojih je revizija dopuštena, te predložio ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, podredno preinačiti pobijanu presudu suda drugog stupnja.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.
8. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev radi isplate iznosa od 51.404,44 kn/ 6.822,54 EUR koji je tužitelj uplatio po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli kojom je valuta obveze vezana za tečaj CHF. Sud prvog stupnja u cijelosti je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, ocijenivši kako tužitelj ima pravo na povrat razlike između stvarno plaćenih anuiteta u odnosu na početni otplatni plan. Pritom navodi kako je vezan pravnim utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., donesene povodom kolektivne tužbe udruge Potrošač, te da je ista utvrđenja potrebno primijeniti u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji na utvrđenju ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi, slijedom čega nije bilo potrebno provoditi dokaze predložene po tuženiku (saslušanje djelatnika tuženika HZ i ŽZ, te saslušanje tužitelja). U odnosu na tuženikov prigovor radi prebijanja iznosa po osnovi tzv. negativnih tečajnih razlika, sud prvog stupnja ocijenio je kako bi tuženik imao pravo utvrđivati tražbinu po osnovi potplaćenih anuiteta, no da su takvi zahtjevi u zastari, budući da zastarni rok za navedena potraživanja u odnosu na tuženika nije prekinut pokretanjem kolektivnog spora.
9. Drugostupanjski sud je, odlučujući o tuženikovoj žalbi, u cijelosti odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio presudu suda prvog stupnja. Pritom je u obrazloženju svoje odluke sud drugog stupnja (između ostalog) ocijenio kako su dokazni prijedlozi tuženika bili neadekvatni, te da tužitelj u svojem iskazu ne bi iznio drugačije navode od onih koje je iznosio u tijeku postupka.
10. Tuženik u reviziji u odnosu na prvo dopušteno pitanje ističe kako je činjenični supstrat kolektivnog postupka utvrđen isključivo na temelju predugovornog informiranja (reklama i oglasa), bez ulaženja u pojedinačne odnose između potrošača i banaka, slijedom čega je odbijanjem dokaznih prijedloga radi utvrđenja okolnosti pojedinačnih pregovora i informacija koje su pružene potrošaču prouzročena nejednakost i neravnopravnost tuženika pred sudom.
11. U odluci ovog suda broj Rev-784/2023-2 od 15. svibnja 2024., koja je donesena u činjenično i pravno podudarnom predmetu u odnosu na istovjetno pitanje zbog kojeg je dopuštena i revizija u ovom predmetu, izneseno je pravno shvaćanje da sud tuženiku mora omogućiti dokazivanje činjenice da je u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu dala potrošaču odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na njegove novčane obveze, te da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, budući da bi se u protivnom odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredbi temeljila samo na pravnoj presumpciji, bez da je banci omogućeno dokazivanje o protivnom.
12. Navedeno pravno shvaćanje potvrđeno je i u odluci ovog suda broj Rev-346/2024- 2 od 29. svibnja 2024., u kojoj je na postavljeno pravno pitanje odgovoreno:
"Nema mjesta izravnoj primjeni čl. 502.c ZPP u pojedinačnim sudskim postupcima bez ispitivanja okolnosti u kojima su vođeni pregovori te opsega pruženih informacija prije sklapanja ugovora.".
13. Također valja napomenuti kako je i u odluci ovog suda broj Rev-540/2023-2 od 25. listopada 2023. na istopredmetno pravno pitanje odgovoreno:
"Utvrđenja iz odluka donesenih u kolektivnim postupcima za zaštitu prava i interesa potrošača (presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.) ne predstavljaju neoborivu presumpciju te je u pojedinačnim postupcima dopušteno dokazivati da je sklapanju spornih odredbi ugovora prethodilo pojedinačno pregovaranje.".
14. U odnosu na drugo postavljeno revizijsko pitanje, valja napomenuti kako nižestupanjski sudovi nisu problematizirali pravo tuženika na potraživanje isplate iznosa po osnovi tzv. negativnih tečajnih razlika, ali su navedeni zahtjev povodom tuženikovog prigovora radi prebijanja odbili kao neosnovan, budući da su ocijenili kako je za navedena potraživanja tuženika nastupila zastara. Pritom valja napomenuti kako pravilnost ocjene nižestupanjskih sudova u pogledu osnovanosti prigovora zastare istog potraživanja, s obzirom na sadržaj pravnih pitanja u odnosu na koja je dopuštena revizija u ovom predmetu, sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u ovom stupnju postupka nije moguće ocjenjivati.
15. Slijedom navedenog, s obzirom da su pravna shvaćanja nižestupanjskih sudova glede izravne primjene odluka donesenih u postupku kolektivne zaštite u suprotnosti s pravnim shvaćanjem ovog suda navedenim u naprijed citiranim odlukama ovog suda, dok obrazloženje suda drugog stupnja u pogledu adekvatnosti predloženih dokaza nije podudarno sa stanjem spisa, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
16. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 4. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
