REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-853/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Novi Agrar d.o.o., Đakovština 3, Osijek, OIB: 36864723043, kojeg zastupaju punomoćnice Ivana Mandić i Mirela Džoja Petrlić, odvjetnice u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Osijeku, protiv tuženika UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Renata Horvatin, odvjetnica u Našicama, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1278/2020-2 od 10. veljače 2021. ispravljene rješenjem poslovni broj Gž-1278/2020-4 od 14. travnja 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-222/2018-27 od 24. lipnja 2020., u sjednici održanoj 4. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1278/2020- 2 od 10. veljače 2021., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 267.473,41 kn sa zateznim kamatama od presuđena do isplate (toč. I. izreke), odbijen je zahtjev za isplatu iznosa od 41.545,21 kn i zahtjev za isplatu zateznih kamata preko dosuđenog iznosa (toč. II. izreke) te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 35.061,20 kn (toč. III. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom preinačena je presuda suda prvog stupnja u toč. I. i II. izreke te je odbijen tužbeni zahtjev i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 43.730,00 kn i da mu naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 10.842,00 kn, dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.
3. Ovaj sud rješenjem broj Revd-1113/2022-2 od 26. srpnja 2023., dopustio je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:
''Može li drugostupanjski sud svoju presudu temeljiti na odlučnom razlogu koji je u proturječnom stavu u odnosu na sadržaj isprava koje su sastavni dio spisa temeljem kojeg je donesena prvostupanjska odluka?
Da li uvođenjem u posjed, na temelju odredbe iz čl. 33. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 39/2013), tužitelj ima pravo potraživati naknadu štete od štetnika – tuženika?''.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojih je revizija dopuštena. Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu, uz naknadu troškova revizije.
5. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu u vidu izgubljene zarade očekivane poljoprivrednom proizvodnjom na nekretnini za koju je tužitelj s Republikom Hrvatskom 3. svibnja 2013. sklopio Ugovor o dugogodišnjem zakupu poljoprivrednog zemljišta, a koju nekretninu mu je tuženik odbio predati u posjed do veljače 2018.
9. Na temelju utvrđenja:
- da je tuženik 23. travnja 2013. s Agencijom za poljoprivredno zemljište sklopio Ugovor o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske (dalje u tekstu Ugovor o privremenom korištenju), kojim je u članku 10. određeno da se taj Ugovor raskida s danom sklapanja Ugovora o zakupu ili drugog oblika raspolaganja poljoprivrednim zemljištem sukladno Zakonu o poljoprivrednom zemljištu;
- da je tužitelj na temelju Ugovora o dugogodišnjem zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države od 3. svibnja 2013. (dalje u tekstu: Ugovor o zakupu) dobio na korištenje poljoprivredno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske, između ostalih i česticu broj [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 76000 m2;
- da je tužitelj na temelju Zapisnika o uvođenju u posjed dugogodišnjeg zakupnika poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske od 20. rujna 2013. bio u uveden u posjed svih čestica uključujući i spornu k. č. br. [katastarska čestica];
- da je Agencija za poljoprivredno zemljište tuženiku dostavila Aneks Ugovora o privremenom korištenju od 21. listopada 2013. kojim se k. č. br. [katastarska čestica] izuzima iz Ugovora o privremenom korištenju;
- da je tuženik u posjedu predmetne čestice bio sve do veljače 2018. kada je pravomoćnom presudom poslovni broj P-814/2015 odbijen njegov tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o dugogodišnjem zakupu kojeg je sklopio tužitelj s Republikom Hrvatskom;
- da je tuženik bio dužan predati tužitelju posjed sporne čestice jer nije sporno da je tužitelj na temelju Zapisnika o uvođenju u posjed od 20. rujna 2013. bio u uveden u posjed sporne k. č. br. [katastarska čestica], nakon kojeg formalnog uvođenja u posjed tuženik je zasijao novu kulturu i time onemogućio tužitelja u njegovim pravima, a na pozive tužitelja da mu preda posjed isto nije učinio već je 2005. podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o zakupu sklopljenog između tužitelja i Republike Hrvatske;
prvostupanjski sud, pozivom na odredbe čl. 1045., 1046. i 1089. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO) zaključuje da je danom sklapanja Ugovora o zakupu došlo do raskida prethodno sklopljenog Ugovora o privremenom korištenju između tuženika i Republike Hrvatske, pa kako je tuženik unatoč navedenom kao i pozivanju od strane samog tužitelja i dalje držao u posjedu predmetnu česticu, tužitelj pretrpio štetu u vidu izgubljene dobiti kroz period neposjedovanja predmetnog zemljišta.
10. Drugostupanjski sud ne prihvaća pravilnim zaključak suda prvog stupnja u primjeni odredbe čl. 1045., 1046. i 1089. ZOO-a u bitnom s obrazloženjem:
- da tuženik na temelju sklopljenog Ugovora o privremenom korištenju nije bio u obvezi k. č. br. [katastarska čestica] predati u posjed tužitelju već Republici Hrvatskoj budući je sklapanjem Ugovora o zakupu raskinut njegov Ugovor o privremenom korištenju, dok je s druge strane Republika Hrvatska na temelju Ugovora o zakupu bila u obvezi predati predmetnu nekretninu tužitelju u roku od 30 dana od skidanja usjeva, odnosno u roku od 30 dana od dobrovoljne ili prinudne predaje dosadašnjih korisnika;
- da nastalu štetu tužitelju nije u obvezi naknaditi tuženik jer nije ni kakvom ugovornom obveznopravnom odnosu s tužiteljem iz kojeg bi proizlazila njegova obveza tužitelju predati u posjed predmetnu nekretninu i posljedično naknaditi mu štetu za slučaj ne ispunjenja takve obveze;
- da se člankom 5. Ugovora o zakupu tužitelj suglasio da će se u posjed uvesti u roku od 30 dana od dobrovoljne ili prinudne predaje posjeda dosadašnjeg korisnika, tu štetu nije mu dužna naknaditi niti Republika Hrvatska jer mu je posjed u skladu sa člankom 5. predan nakon dobrovoljne predaje u posjed od strane tuženika.
11. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena i sadržaj revizijskih navoda proizlazi da je drugostupanjski sud zanemario da spisu prileži Zapisnik o uvođenju u posjed dugogodišnjeg zakupnika poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske od 20. rujna 2013. (list 21-24 spisa) i utvrđenja prvostupanjskog suda utemeljena na istom Zapisniku.
12. Prema odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine", broj 39/2013 - dalje: ZPZ) propisano je da se na osnovi sklopljenog ugovora o zakupu i zakupu za ribnjake, zakupnika uvodi u posjed Povjerenstvo, u roku od 30 dana od dana sklapanja ugovora, odnosno po skidanju usjeva dotadašnjeg posjednika (članak 33. stavak 1.) i da se o uvođenju u posjed sastavlja zapisnik (članak 33. stavak 3.), da ugovor o zakupu i zakupu za ribnjake prestaje protekom vremena na koje je sklopljen (članak 38. stavak 1.) i da se ugovor o privremenom korištenju sklapa na rok do pet godina, odnosno do sklapanja ugovora o zakupu ili zakupu za ribnjake ili drugog oblika raspolaganja poljoprivrednim zemljištem, sukladno odredbama ZPZ-a (članak 48. stavak 3.).
13. Odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - dalje: ZVDSP) je propisano da se samim očitovanjem volje stjecatelju prenosi ili se za njega osniva pravo da se stvar preda nekoj trećoj osobi (članak 15. stavak 2.), da predaja posjeda samim očitovanjem volje da se posjed preda stjecatelju djeluje prema trećima samo ako su o tome obaviješteni, ili im je to inače poznato (članak 15. stavak 3.), da je posjed zakonit ako posjednik ima valjan pravni temelj tog posjedovanja /pravo na posjed/ (članak 18. stavak 1.), da poštenje posjeda prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (članak 18. stavak 3.) i da dotadašnjem posjedniku koji nije ostvario zaštitu svog posjeda prestaje njegov posjed kad je stvar stekla u posjed osoba koja neće izvršavati nikakvu njegovu vlast u pogledu te stvari (članak 28. stavak 2.).
14. S obzirom na utvrđenje prvostupanjskog suda da je Republika Hrvatska postupila sukladno članku 33. stavak 1. ZPZ-a, odnosno da je na temelju navedenog Zapisnika 20. rujna 2013. uvela tužitelja u posjed proizlazi da je u pobijanoj presudu izostala ocjena postupanja Republike Hrvatske u smislu odredbe članka 33. stavak 1. i 3. ZOPZ-a, a što je odlučna činjenica u smislu odgovornosti tuženika za štetu. Ovo stoga jer ako je Republika Hrvatska na temelju sklopljenog Ugovora o zakupu tužitelja uvela u posjed tužitelj bi imao pravo potraživati naknadu štete od tuženika, ako tužitelj (zakupnik) krivnjom tuženika nije mogao koristiti k. č. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o.
U u površini od 76000 m2.
15. Naime, ZOO-om je propisano: "Svatko je dužan uzdržati se od postupka kojim se može drugom prouzročiti šteta." (članak 8.), "Tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje" (članak 1045. stavak 1.), da je šteta među ostalim umanjenje nečije imovine /obična šteta/, sprečavanje njezina povećanja /izmakla korist/ (članak 1046.) i da krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom (članak 1049.).
16. Iz navedenih zakonskih odredbi bi proizlazilo da pravni poredak nepovoljno ocjenjuje ponašanje ili propuštanje kojima se svojataju ne pripadajuća prava i da zakupniku koji se zbog krivnje osobe koja se tako ponaša nije mogao koristiti zakupljenom nekretninom, pripada pravo na naknadu štete od te osobe u visini izmakle koristi (dobiti) koju bi inače mogao ostvariti uz odbitak troškova koje bi pri tome imao. Time je ujedno i odgovoreno na postavljena pitanja.
17. Kako drugostupanjska odluka o tomu nema razloga i kako drugostupanjski sud nije razmotrio činjenice odlučne za odluku o predmetu spora, nema uvjeta za preinaku pobijane presude, pa je na temelju čl. 395. st. 2. ZPP-a valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod točkom I.
18. Odluka o trošku povodom revizije donesena je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 4. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
