REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-152/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i Marine Paulić članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EB, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Vlaho Duplančić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Juriševa 4, OIB 87939104217, kojega zastupa punomoćnik Vedran Kopilović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1368/2021-2 od 20. srpnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3390/17-40 od 17. prosinca 2020., na sjednici održanoj 4. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija tuženika.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba sadržana u članku 4.2., članku 9.2. i članku 9.3. Ugovora o namjenskom kreditu broj 5301675473 od dana 16. ožujka 2006. godine, ovjerenog u potpisu kod javnog bilježnika Nikše Viđena iz Dubrovnika broj OV-5619/06 od dana 25. travnja 2006. godine.

II. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba sadržana u članku 4.2., članku 9.2. i članku 9.3. Ugovora o namjenskom kreditu broj 5301927581 od dana 6. travnja 2007. godine, ovjerenog u potpisu kod javnog bilježnika Nikše Viđena iz Dubrovnika broj OV-5861/07 od dana 3. travnja 2007. godine.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: "I. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba sadržana u članku 4. 1., članku 6. 2. i članku 9.1. Ugovora o namjenskom kreditu broj 5301675473 od dana 16. ožujka 2006. godine, ovjerenog u potpisu kod javnog bilježnika Nikše Viđena iz Dubrovnika broj OV-5619/06 od dana 25. travnja 2006. godine.

II. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba sadržana u članku 4. 1., članku 6. 2. i članku 9.1. Ugovora o namjenskom kreditu broj 5301927581 od dana 6. travnja 2007. godine, ovjerenog u potpisu kod javnog bilježnika Nikše Viđena iz Dubrovnika broj OV-5861/07 od dana 3. travnja 2007. godine."

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.“.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se žalba tužitelja EB kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3390/17-10 od 17. prosinca 2020. u pobijanom dijelu pod točkom III. i IV. izreke.

II. Odbija se žalba tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3390/17- 10 od 17. prosinca 2020. u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke.“.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju, zbog pravnog pitanja dopuštenog ovosudnim rješenjem poslovni broj Revd-5321/2021-3 od 12. travnja 2022., koji glasi:

„Uzrokuje li naknada za obradu kreditnog zahtjeva o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ako je takva naknada naplaćena od strane banke kao bankovna usluga, a njene ugovorne odredbe su jasne, lako razumljive i lako uočljive?“.

4. Tuženik je reviziju podnio u smislu odredbe čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) koji se primjenjuje u ovom odlučivanju, temeljem odredbe čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjena i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 80/22) te je u reviziji postavio gore navedeno dopušteno mu pravno pitanje.

5. U odgovoru na reviziju, tužitelj osporava revizijske navode, predlaže reviziju odbaciti. Tužitelj potražuje troškove sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija nije osnovana.

7. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona, ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojega je dopuštena.

8. Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbe čl. 4.2. Ugovora o namjenskom kreditu broj 5301675473 od 16. ožujka 2006. i odredbe čl. 4.2. Ugovora o namjenskom kreditu broj 5301927581 od 6. travnja 2007., kojima su stranke ugovorile plaćanje naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita te zahtjev za povrat iznosa plaćenog po navedenoj osnovi sa pripadajućim zateznim kamatama.

9. Sudovi su prihvatili zahtjev za utvrđenje ništetnosti sporne ugovorne odredbe, ocijenivši da se radi o nepoštenim odredbama u smislu odredbe čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, 46/07 i 79/07 - dalje: ZZP), a koje su odredbe po odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, ništetne. Navedeno uz ocjenu da su predmetni ugovori u kojima su sadržane odredbe, tipski ugovori jer sadržavaju opće uvjete ugovora ili se na njih pozivaju, a opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora, koja jedna ugovora strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, pa opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ova.

9.1. U konkretnom se slučaju radilo o ugovorima koje je prethodno pripremio tuženik, te se odredbama ugovora, pa tako i odredbama općih akata banke te izmjenama i dopunama tih akata, po prirodi stvari nije moglo pojedinačno pregovarati. Plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva (u visini od čak 3% iznosa kredita), a prema čl. 4.2. Ugovora o potrošačkom kreditiranju, po shvaćanju iskazanom u pobijanoj presudi, očito uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stoga, kako se o predmetnim odredbama nije pojedinačno pregovaralo (već su odredbe bile unaprijed formulirane od strane tuženika te tužitelj nije imao utjecaja na njihov sadržaj) i u okolnostima konkretnog slučaja one uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, to sudovi prihvaćaju zahtjev za utvrđenjem ništetnosti spornih ugovornih odredbi.

10. Upravo se postavljenim pravnim pitanjem spori pravilnost utvrđenja ništetnosti navedenih ugovornih odredbi.

11. Međutim, revizijski je sud u odluci poslovni broj Rev-502/2024-2 od 15. svibnja 2024. izrazio sljedeće pravno shvaćanje, u odgovoru na pitanje koje sadržajno odgovara pitanju koje je predmet ovoga postupka:

„U svezi postavljenog pravnog pitanja za odgovoriti je da za ocjenu je li ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, nije dovoljno samo utvrditi je li ta odredba jasna, lako razumljiva i uočljiva u formalnopravnom i gramatičkom smislu, već je potrebno utvrditi je li udovoljeno zahtjev transparentnosti u smislu čl. 84. ZZP, te imati u vidu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, prije i prilikom sklapanja ugovora o kreditu, te posebno je li udovoljeno zahtjevu postupanja u dobroj vjeri.“.

12. Ovom odlukom revizijski sud reafirmira citirano pravno shvaćanje pa ocjenjuje pravilnim materijalno-pravni pristup nižestupanjskih sudova i zaključno ocjenjuje da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena.

13. Stoga je, temeljem odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci pod točkom I.

14. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na reviziju je valjalo odbiti, je navedena radnja nije bila potrebna za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 4. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa