REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2037/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Neri Radas članice vijeća i Marine Paulić članice vijeće, u pravnoj stvari tužitelja BI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Marku Cvrkoviću, odvjetniku u Vukovaru, Dr. Franje Tuđmana 21, protiv tuženika KOM-ILOK d.o.o. za komunalne djelatnosti, OIB 31574808968, Ilok, Julija Benešića 49, zastupan po punomoćniku Petru Vukasoviću, odvjetniku iz Osijeka, Županijska 3, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-391/2022-4 od 27. studenog 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-541/2021-14 od 28. siječnja 2022., u sjednici održanoj 4. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije glede postavljenih pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog u dijelu u kojem se prijedlog odnosi na povrede ustavnih i konvencijskih prava.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja djelomično je preinačena presuda suda prvog stupnja tako da je presuđeno:
„2. Preinačuje se citirana presuda u dijelu točke I izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja da nije dopušten otkaz ugovora o radu i za priznanjem svih prava iz rada i po osnovu rada te u točki III i IV izreke te sudi:
Utvrđenja da nije dopušten otkaz ugovora o radu, temeljem Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 16. srpnja 2021., Klasa: 363-Urbroj:2196/02- 01-21-58 i da radni odnos tužitelja nije prestao i nalaže se tuženiku da tužitelju prizna sva prava iz radnog odnosa po osnovi rada.“.
2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženik zbog pitanja:
„1. Da li se Ugovor o pravima i obvezama člana uprave- direktora, zaključen dana 4. srpnja 2019.g. između tuženika i tužitelja, ima smatrati Ugovorom o radu ili tzv. menadžerskim ugovorom?
2. Da li na Ugovor o pravima i obvezama člana uprave- direktora, zaključen dana 4. srpnja 2019.g. između tuženika i tužitelja, u dijelu koji se odnosi na prestanak ugovora o radu (otkaz ugovora o radu) treba primijeniti odredbe ZOR-a/14, odnosno odredbu čl. 4. st. 3. i 4. istog Zakona ili odredbe ZOO-a?“,
za koja ističe da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 - dalje: ZPP).
3. Istovremeno ističe prijedlogom da postoje i razlozi za dopuštenje revizije iz čl. 385.a st. 2. ZPP-a zbog povrede prava na pravično suđenje.
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Prijedlog je nedopušten.
6. Prema stavu ovog suda, a suprotno tvrdnjama tuženika po ocjeni ovog suda pitanja koja postavlja nisu pitanja koja udovoljavaju uvjetima iz čl. 385.a ZPP-a koji moraju biti kumulativno ispunjeni da bi se moglo dopustiti podnošenje revizije, jer odgovor na u prijedlogu postavljena pitanja može se naći samo u posebnim okolnostima ovog konkretnog spora, ali se ne radi o pitanjima koja su važna za donošenje pravnih shvaćanja koja bi ubuduće u svim drugim sporovima dala odgovor na materijalnopravne ili procesnopravne prijepore i time bila važna za jedinstvenu primjenu zakona, ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To tim prije što i odluke sudova na koje se u prijedlogu poziva upravo ukazuju da se pitanje zakonitosti otkaza članu uprave društva i pitanje primjene pravila iz radnog odnosa mora rješavati s obzirom na sam sadržaj ugovora između radnika (člana uprave) i poslodavca pa je posve jasno da se na pitanja koja postavlja tuženik može odgovoriti samo tumačeći konkretan ugovor među strankama.
7. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP- a.
8. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tuženik dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje, čime tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP- a.
9. Stoga je riješeno kao pod točkom II. izreke primjenom odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP- a.
Zagreb, 4. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Goranka Barać-Ručević
