- 1 - Revd 5041/2022-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. d.o.o., OIB: ..., iz L., ..., kojeg zastupa punomoćnik K. L., odvjetnik u V., protiv tuženika: 1) C. d.d., OIB: ..., iz Z., ..., kojeg zastupaju punomoćnici – odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu H. & G. u Z., ..., 2) B. D., OIB: ..., iz S., ..., kojeg zastupa punomoćnik Ž. P., odvjetnik u V., ... i 3) A. A., OIB: ..., iz V., ..., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije kojeg je tužitelj podnio protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1502/2021-2 od 30. kolovoza 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-257/2019-16 od 7. listopada 2021., u sjednici održanoj 22. studenog 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih ljudskih prava i sloboda.
Obrazloženje
1. Protiv drugostupanjske presude naznačene u uvodu ovog rješenja prijedlog za dopuštenje revizije podnio je tužitelj zbog 4 pravna pitanja te zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Odgovor na prijedlog tužitelja nije podnesen.
3. Prije svega u odnosu na prvo pitanje zbog kojeg je podnesen prijedlog treba reći da to pitanje polazi od toga da su ovrhovoditelji u vrijeme pokretanja ovršnog postupka bili nesavjesni jer im je bilo poznato stvarno stanje (ulaganja tužitelja u nekretninu koja je predmet ovrhe), međutim, u konkretnom slučaju pravo na namirenje se zasniva na založnom pravu (hipoteka)u korist prvotuženice pa okolnost stvarnog stanja u vrijeme pokretanja ovršnog postupka nije odlučna.
4. Osim toga, nije utvrđeno da bi tuženici bili upoznati s ulaganjem tuženika u vrijeme pokretanja ovršnog postupka, a pravnim pitanjem zbog kojeg se podnosi prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušteno preispitivati utvrđeno činjenično stanje u postupku koji je prethodio podnošenju prijedloga.
5. Što se tiče pitanja koja su u prijedlogu za dopuštenje revizije označena rednim brojevima 2. i 3. treba reći da ta pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer odgovori na ta pitanja su sadržani u odredbama čl. 297. st. 1. i čl. 336. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15 i dr.), a odluka drugostupanjskog suda je u skladu s tim odredbama.
6. Za 4. pitanje zbog kojeg je podnesen prijedlog za dopuštenje revizije ocijenjeno je da nije važno za osiguranje jedinstvene primjene i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj sudske prakse u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP). Općeniti razlozi zbog kojih tužitelj smatra ta pitanja važnim u smislu navedene odredbe nisu dostatni za zaključak da bi to pitanje zaista bilo važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP.
7. Zbog izloženih razloga prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen u odnosu na navedena pravna pitanja, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.
8. Zaključeno je, također, da tužitelj u prijedlogu nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP riješeno kao pod II. izreke ovog rješenja.
Renata Šantek, v.r.
